Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Karlovac

Poslovni broj: P-446/2023-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Miroslavu Kosanović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŽP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Rožman odvjetniku u Karlovcu, protiv tuženika Otp banka d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, zastupanog po punomoćniku Miroslavu Plaščaru odvjetniku u OD Žurić i Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave održane dana 3. ožujka 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Hrvoju Rožman odvjetniku u Karlovcu i zamjenice punomoćnice tuženika Alme Tatalović odvjetnice u Karlovcu, a objavljene dana 30. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.

Odbija se tužitelj CP sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

"I. Utvrđuje se ništetnim ugovor o kreditu sklopljen dana 16.10.2006. godine, broj 53626/06 između tužitelja CP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika OTP banke dioničko društvo iz Splita, Ulica Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833 kao kreditora.

II. Nalaže se tuženoj OTP banci dioničkom društvu iz Splita, Ulica Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, da tužitelju CP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 21.314,93 eura zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 9. 7. 2007. godine do 31. 12. 2007. godine, po stopi od 15% godišnje, a od 01. 01. 2008. godine do 30. 6. 2011 po stopi od 14% godišnje, a od 01.07. 2011. godine, do 30. 7. 2015. godine po eskontnoj stopi u HNB- a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena te od 1. 8. 2015. godine, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. godine pa do isplate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja pa do isplate, sve u roku od 15 dana, i to kako slijedi:

- 200,72 eura od 10. 11. 2006. pa do isplate

- 198,33 eura od 11. 12. 2006. pa do isplate

- 197,72 eura od 10. 1. 2007. pa do isplate

- 197,09 eura od 12. 2. 2007. pa do isplate

- 196,31 eura od 12. 3. 2007. pa do isplate

- 204,10 eura od 10. 4. 2007. pa do isplate

- 204,40 eura od 10. 5. 2007. pa do isplate

- 201,78 eura od 5. 6. 2007. pa do isplate

- 201,78 eura od 4. 7. 2007. pa do isplate

- 201,78 eura od 3. 8. 2007. pa do isplate

- 201,78 eura od 4. 9. 2007. pa do isplate

- 201,78 eura od 4. 10. 2007. pa do isplate

- 201,78 eura od 5. 11. 2007. pa do isplate

- 201,78 eura od 5. 12. 2007. pa do isplate

- 201,78 eura od 4. 1. 2008. pa do isplate

- 201,78 eura od 5. 2. 2008. pa do isplate

- 201,78 eura od 4. 3. 2008. pa do isplate

- 201,78 eura od 3. 4. 2008. pa do isplate

- 201,78 eura od 5. 5. 2008. pa do isplate

- 201,78 eura od 4. 6. 2008. pa do isplate

- 201,78 eura od 4. 7. 2008. pa do isplate

- 55,74 eura od 8. 7. 2008. pa do isplate

- 201,78 eura od 4. 8. 2008. pa do isplate

- 201,78 eura od 4. 9. 2008. pa do isplate

- 201,78 eura od 3. 10. 2008. pa do isplate

- 201,78 eura od 4. 11. 2008. pa do isplate

- 15,59 eura od 20. 11. 2008. pa do isplate

- 201,78 eura od 8. 12. 2008. pa do isplate

- 201,78 eura od 7. 1. 2009. pa do isplate

- 201,78 eura od 4. 2. 2009. pa do isplate

- 53,75 eura od 5. 2. 2009. pa do isplate

- 201,78 eura od 6. 3. 2009. pa do isplate

- 201,78 eura od 7. 4. 2009. pa do isplate

- 96, 22 eura od 14. 4. 2009. pa do isplate

- 201,78 eura od 6. 5. 2009. pa do isplate

- 201,78 eura od 4.6. 2009. pa do isplate

- 225,99 eura od 7. 7. 2009. pa do isplate

- 53,27 eura od 13. 7. 2009. pa do isplate

- 225,99 eura od 4. 8. 2009. pa do isplate

- 225,99 eura od 4. 9. 2009. pa do isplate

- 225,99 eura od 5. 10. 2009. pa do isplate

- 32,52 eura od 16. 10. 2009. pa do isplate

- 225,99 eura od 5. 11. 2009. pa do isplate

- 225,99 eura od 4. 12. 2009. pa do isplate

- 225,99 eura od 5. 1. 2010. pa do isplate

- 225,99 eura od 4. 2. 2010. pa do isplate

- 39,82 eura od 5. 2. 2010. pa do isplate

- 225,99 eura od 4. 3. 2010. pa do isplate

- 225,99 eura od 6. 4. 2010. pa do isplate

- 12,73 eura od 21. 4. 2010. pa do isplate

- 225,99 eura od 5. 5. 2010. pa do isplate

- 225,99 eura od 4. 6. 2010. pa do isplate

- 225,99 eura od 6. 7. 2010. pa do isplate

- 106,18 eura od 2. 8. 2010. pa do isplate

- 225,99 eura od 4. 8. 2010. pa do isplate

- 225,99 eura od 6 .9. 2010. pa do isplate

- 225,99 eura od 6.10. 2010. pa do isplate

- 79,83 eura od 7.10. 2010. pa do isplate

- 225,99 eura od 5.11. 2010. pa do isplate

- 225,99 eura od 7.12. 2010. pa do isplate

- 225,99 eura od 5. 1. 2011. pa do isplate

- 225,99 eura od 4.2. 2011. pa do isplate

- 225,99 eura od 4.3. 2011. pa do isplate

- 225,99 eura od 5.4. 2011. pa do isplate

- 225,99 eura od 5.5. 2011. pa do isplate

- 361,01 eura od 9.5. 2011. pa do isplate

- 284,03 eura od 6. 6. 2011. pa do isplate

- 284,03 eura od 5. 7. 2011. pa do isplate

- 96,89 eura od 7. 7. 2011. pa do isplate

- 284,03 eura od 4. 8. 2011. pa do isplate

- 284,03 eura od 5. 9. 2011. pa do isplate

- 100,87 eura od 6. 9. 2011. pa do isplate

- 284,03 eura od 6. 10. 2011. pa do isplate

- 284,03 eura od 4. 11. 2011. pa do isplate

- 284,03 eura od 5. 12. 2011. pa do isplate

- 284,03 eura od 5. 1. 2012. pa do isplate

- 284,03 eura od 6. 2. 2012. pa do isplate

- 39,82 eura od 20. 2. 2012. pa do isplate

- 284,03 eura od 5. 3. 2012. pa do isplate

- 284,03 eura od 5. 4. 2012. pa do isplate

- 284,03 eura od 4. 5. 2012. pa do isplate

- 284,03 eura od 5. 6. 2012. pa do isplate

- 39,82 eura od 13. 6. 2012. pa do isplate

- 284,03 eura od 5. 7. 2012. pa do isplate

- 284,03 eura od 3. 8. 2012. pa do isplate

- 284,03 eura od 6. 9. 2012. pa do isplate

- 48,44 eura od 10. 9. 2012. pa do isplate

- 284,03 eura od 5. 10. 2012. pa do isplate

- 3.612,98 eura od 9. 10. 2012. pa do isplate. ", radi neosnovanosti.

II.

Utvrđuje se ništetnim dio Ugovora o kreditu od dana 16.10.2006. godine, broj 53626/06 sklopljenog između tužitelja ŽP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i OTP banke dioničko društvo iz Splita, Ulica Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833 kao kreditora i to odredba iz:

čl.1 koji glasi: „Kreditor odobrava korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijednosti od 22.741,00 CHF. Kredit se isplaćuje po prodajnom deviznom tečaju Kreditora važećem na dan korištenja kredita.”

čl. 8.b1 koji glasi: prva rata dospijeva 10.11.2006., a zadnja rata dospijeva 10.10.2013 a sve se plaćaju nastupom roka ispunjenja(dospijeća) pojedine rate u pravilu desetog (10) dana u mjesecu prijenosom/uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti određenog korištenjem kreditorova prodajnog tečaja vrijedeći za valutu ugovora na dan ispunjenja obaveze..”

III.

Nalaže tuženoj OTP banci dioničko društvo iz Splita, Ulica Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, da tužitelju ŽP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 3.085,69 eura (tri tisuće osam deset pet eura i šest deset devet centi), zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 9. 7. 2007. godine do 31. 12. 2007. godine, po stopi od 15% godišnje, a od 01. 01. 2008. godine do 30. 6. 2011 po stopi od 14% godišnje, a od 01.07. 2011. godine, do 30. 7. 2015. godine po eskontnoj stopi u HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena te od 1. 8. 2015. godine, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. godine pa do isplate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja pa do isplate, sve u roku od 15 dana, i to kako slijedi:

- 1,01 eura od 10. 11. 2006. pa do isplate

- 0,29 eura od 4. 3. 2008. pa do isplate

- 9,97 eura od 4. 11. 2008. pa do isplate

- 4,95 eura od 8. 12. 2008. pa do isplate

- 13,25 eura od 7. 1. 2009. pa do isplate

- 18,05 eura od 4. 2. 2009. pa do isplate

- 23,43 eura od 5. 2. 2009. pa do isplate

- 15,09 eura od 7. 4. 2009. pa do isplate

- 13,82 eura od 14. 4. 2009. pa do isplate

- 13,61 eura od 4. 6. 2009. pa do isplate

- 12,59 eura od 7. 7. 2009. pa do isplate

- 13,38 eura od 13. 7. 2009. pa do isplate

- 14,07 eura od 4. 9. 2009. pa do isplate

- 10,81 eura od 5. 10. 2009. pa do isplate

- 9,65 eura od 16. 10. 2009. pa do isplate

- 12,37 eura od 4. 12. 2009. pa do isplate

- 15,38 eura od 5. 1. 2010. pa do isplate

- 18,28 eura od 4. 2. 2010. pa do isplate

- 19,84 eura od 5. 2. 2010. pa do isplate

- 24,01 eura od 6. 4. 2010. pa do isplate

- 23,41 eura od 5. 5. 2010. pa do isplate

- 27,52 eura od 4. 6. 2010. pa do isplate

- 38,47 eura od 6. 7. 2010. pa do isplate

- 35,73 eura od 2. 8. 2010. pa do isplate

- 50,40 eura od 6 .9. 2010. pa do isplate

- 42,70 eura od 6.10. 2010. pa do isplate

- 43,27 eura od 7.10. 2010. pa do isplate

- 51,80 eura od 5.11. 2010. pa do isplate

- 61,49 eura od 5. 1. 2011. pa do isplate

- 55,71 eura od 4.2. 2011. pa do isplate

- 55,22 eura od 4.3. 2011. pa do isplate

- 50,89 eura od 5.4. 2011. pa do isplate

- 57,63 eura od 5.5. 2011. pa do isplate

- 71,51 eura od 9.5. 2011. pa do isplate

- 69,19 eura od 5. 7. 2011. pa do isplate

- 106,78 eura od 4. 8. 2011. pa do isplate

- 104,53 eura od 5. 9. 2011. pa do isplate

- 71,51 eura od 6. 9. 2011. pa do isplate

- 76,83 eura od 4. 11. 2011. pa do isplate

- 72,40 eura od 5. 12. 2011. pa do isplate

- 77,14 eura od 5. 1. 2012. pa do isplate

- 82,80 eura od 6. 2. 2012. pa do isplate

- 83,39 eura od 5. 3. 2012. pa do isplate

- 80,44 eura od 5. 4. 2012. pa do isplate

- 81,62 eura od 4. 5. 2012. pa do isplate

- 83,36 eura od 5. 6. 2012. pa do isplate

- 81,16 eura od 5. 7. 2012. pa do isplate

- 81,69 eura od 3. 8. 2012. pa do isplate

- 78,71 eura od 6. 9. 2012. pa do isplate

- 77,39 eura od 5. 10. 2012. pa do isplate

- 962,24 eura od 9. 10. 2012. pa do isplate.

IV.

Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.379,53 eura (dvije tisuće tri sto sedam deset devet eura i pedeset tri centa) uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude (30. ožujka 2026.) pa do isplate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelju tužbi navodi da je kao korisnik kredita, s tuženikom kao kreditorom, dana 16. 10. 2006. godine sklopio ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila broj ugovora 53626/06(dalje Ugovor). Tužitelj je ugovor o kreditu izgubio te radi kratkog roka za tužbu isti nije uspio pribaviti do pokretanja postupka. Citirani Ugovor je ništetan. Naime, odrednice ugovora koje normiraju valutnu klauzulu kao i odrednice ugovora kojima je propisana promjenjiva stopa kamate, te odredba o naknadi ništetne su. Odredbom čl. 1021. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO) definiran je pojam ugovora o kreditu kojim se banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno. Dakle, kako se u konkretnom slučaju radi da su oba bitna elementa ugovora (essentialia negotii), ništetni, a koji su po svojoj pravnoj naravi sastojci bez kojih ugovor ne može pravno egzistirati i proizvoditi pravne učinke, jasno je da sam ugovor ne može egzistirati. Kao takvi, bitni elementi ugovora mogu biti određeni propisom, po prirodi stvari ili voljom ugovornih strana. U predmetnom slučaju, o predmetu i prilikom sklapanja Ugovora stranke su u vidu imale samo one okolnosti koje su postojale u tom trenutku, te su u skladu s tim i određeni elementi Ugovora. Tužitelj nije mogao znati i predvidjeti da će tuženik odredbe Ugovora o valutnoj klauzuli primjenjivati na način koji je suprotan svrsi radi kojih je i predviđena u ZOO-u, a kako bi ostvario dodatnu zaradu suprotno citiranim odredbama ZOO-a i Zakona o zaštiti potrošaća. Bez valjane odredbe o kamati i valutnoj klauzuli nije moguće odrediti visinu obveze. Obzirom da Ugovor ne može opstati bez osporavanih odredaba, odnosno iste su bitni element Ugovora, Ugovor je ništetan. Tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev podneskom od dana 23. rujna 2025. (list br. 158-162).

2. U odgovoru na tužbu tuženik tvrdi da se kod predmetnog ugovora o kreditu radilo o iznosima koji su tuženiku plaćani kao anuiteti. Stoga sukladno članku 226. ZOO-a, tražbine povremenih davanja (a u što se izričito uključene i tražbine anuiteta) zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja. Dosljednom primjenom ovog shvaćanja, a uzevši u obzir da je predmetni ugovor o kreditu sklopljen pred više od deset godina, određeni dio potraživanja iz Tužbe bio bi pod zastarom budući da petogodišnji zastarni rok počinje teći od dana sklapanja ugovora o kreditu. Tužbeni zahtjev je postavljen na utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora i na isplatu, a podredno na utvrđenje ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula i promjenjivost kamatne stope te na isplatu. Osnovanost svojeg zahtjeva tužitelj opravdava utvrđenjima iz Parnice Potrošač, a svoje tvrdnje nije potkrijepio niti jednim dokazom. Prilikom iznošenja tvrdnji o ništetnosti spornih odredbi Ugovora o kreditu tužitelj se uzgredno pozvao na odredbe materijalnog prava čiju primjenjivost na konkretan spor nije obrazložio, a kamoli dokazao, pri čemu tuženik smatra kako to nije niti mogao učiniti s obzirom na tužiteljevo evidentno zanemarivanje relevantnih činjeničnih okolnosti ovog ugovornog odnosa na koje se pravo ima primijeniti. Dakle, ne postoji uporište niti u jednom pravnom propisu iz kojeg bi proizlazila čak i najmanja sumnja da je tuženik u bilo kojem trenutku postupao nedopušteno, tj. protivno prisilnim propisima ili Ustavu Republike Hrvatske. 26. S obzirom da je očito da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz Ugovora i jasna, i uočljiva i razumljiva, njezinu nedopuštenost odnosno ništetnost nije ni moguće utvrđivati, a u skladu s prethodnim obrazloženjem tzv. testa razumljivosti u prethodnim paragrafima ovog odgovora 28.Tuženik je odluku o promjeni kamatnih stopa donosio u pravilu jednom godišnje i to u trenutku kada je promjena uvjeta na tržištu bitno odstupala od tekućih kamatnih stopa u portfelju tuženika, a pri tome se rukovodio kombinacijom sljedećih parametara. Što se tiče razumljivosti valutne klauzule, tuženik ukazuje da je tužitelj prethodno sklapanju Ugovora, kao savjesna ugovorna strana, sam bio dužan informirati se o valutnoj klauzuli i eventualnim posljedicama koje ona može imati po njegova prava i obaveze iz Ugovora.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo dokaz saslušanjem tužitelj ŽP kao stranke u postupku, dokaz čitanjem i pregledavanjem Ugovora o kreditu od 16. listopada 2006. sa lista br. 62-67, promet po računu sa lista br. 62-81, plan otplate kredita sa lista br. 82-85, knjigovodstvena kartica sa lista br. 85-90, pismenog nalaza i mišljenja financijskog vještaka Ručević vještačenja d.o.o. iz Zagreba sa listova br. 99-113, očitovanja financijskog vještaka sa lista br. 143-144, očitovanja financijskog vještaka sa lista br. 163-164. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga (članak 7. stavak 1. i članak 219. stavak 1. ZPP-u).

4. Tužbeni zahtjev je neosnovan, dok je alternativni tužbeni zahtjev osnovan.

5. Predmet tužbenog zahtjeva je ništetnost ugovora o kreditu od 16. listopada 2006. i zahtjeva da svaka ugovorna strana vrati drugoj ugovornoj strani sve ono što je primila na osnovi ništetnog ugovora o kreditu.

6. Sud je ocijenio da je neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim zahtjeva da se utvrdi ništetnost ugovora o kreditu. Ovo iz razloga što tužitelj nije dokazao ništetnost cijelog ugovora o kreditu ugovora o kreditu, već je dokazala ništetnost odredbi o ugovorenoj valuti i ugovorenoj kamati. Međutim, zbog ništetnosti ugovorne odredbe o valuti i kamati predmetni ugovor nije ništetan sukladno članku 324. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima.

7. Zatim, specificifani alternativni tužbeni zahtjev je zahtjev tužitelja za povrat utuženog iznosa s osnova preplaćenog iznosa zbog ugovorene valute CHF (promjene tečaja), te svoj specificirani tužbeni zahtjev zasniva na ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivosti kojim je ugovoren švicarski franak (CHF) kao valuta uz koju je vezana glavnica.

8. Prema stajalištu ovoga suda radi se o zahtjevu koji se temelji na institutu stjecanja bez osnove čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 95/06 i dr. – dalje: ZOO).

9. Tužitelj CP je potvrdio kako je Ugovor sklopio sa tadašnjom Splitskom bankom, sklopio je ugovor u CHF za kupnju automobila jer mu je bio potreban zato što je dobio posao u Gospiću i morao je nekako putovati i koristio je auto isključivo za osobne potrebe, dolazak i odlazak s posla. Otišao je u Splitsku banku podići kredit jer su imali najbolje uvjete za CHF kao što su rate, kamate i sl. Kredit je odmah bio isplaćen auto kući gdje je kupio vozilo. Po zanimanju je veterinarski tehničar. Ugovor koji je sklopio pročitao je, u razgovoru u banci su mu tada rekli da je to najbolja valuta jer imaju najbolju kamatu, nisu pregovarali o značenju valute CHF. Ugovor je dobio od djelatnika banke koji ugovor su oni sklopili i njemu dali da ga ovjeri kod javnog bilježnika i nakon ovjere ugovor sam vratio u banku. To mu je bio prvi kredit u životu i kredit je vratio. Na pitanje pun. tuženika odgovara da je ugovor pročitao a nije se s nikim drugim posavjetovao oko kredita osim djelatnicom banke. Odredbe ugovora je razumio. Informirao se i kod drugih banka o dizanju kredita ali ova banka je imala najpovoljnije uvjete. Ističe da mu je kredit trebao hitno i nije dugo o tome razmišljao. Zna da promjenjiva kamatna stopa znači da se kamata može mijenjati. Tada nije bio svjestan rizika sklapanja ugovora sa promjenjivom kamatnom stopom. Ne zna zašto je sklopio ugovor sa promjenjivom a ne sa fiksnom kamatnom stopom. Na pitanje je li primao obavijesti banke o promjeni kamatne stope odgovara da nije već je dobivao samo uplatnice. Na pitanje pun. tuženika da li bio svjestan da izborom upravo ovog od više opcija kredita koje je banka nudila sa upravo ovakvim uvjetima da je zapravo izjavio svoju volju i pristanak da se točno ti uvjeti primjene na njega odgovara da ne zna odgovor na postavljeno pitanje, time da se pun. tužitelja protivi ovako postavljenom pitanju jer se radi o kapicioznom pitanju koje u sebi sadrži odgovor jer je na ovo pitanje koje je ovako postavljeno moguće odgovoriti sa da ili ne. Na pitanje pun. tužitelja da li mu je banka nudila kredit u nekoj drugoj valuti odgovara da nije nego mu je odmah ponudila kredit u CHF jer je tada bio najpovoljniji. Nije mu ponuđeno da ugovori kredit sa fiksnom kamatnom stopom. Na pitanje pun. tuženika odgovara da nije niti tražio banku da predoči kredit u nekoj drugoj valuti npr. KN ili EUR jer je kredit u CHF bio tada najpovoljniji kredit.

10. U postupku je utvrđeno i nije sporno:

- da su stranke i to tužitelj kao korisnik kredita, a tuženik kao kreditor, sklopile ugovor o kreditu 16.10.2006. (list br. 62-67 spisa) kojim je ugovorena glavnica deviznom prodajnom tečaju kreditora na dan isplate kredita (točka 1. ugovora), a namjena kredita je bila kupnja novog motornog vozila,

- da se tužitelj obvezao vratiti kredit kroz 84 mjeseca u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 323,47 CHF obračunatoj po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan dospjelosti,

- da je ugovorena kamatna stopa od 5,15 % godišnje, s time da je ona promjenjiva (točka 4.a. ugovora)

11. Nesporno je da je tuženik u nekoliko navrata za trajanja otplate kredita povećavao kamatnu stopu, te je nesporno da se mijenjao i tečaj CHF u odnosu na kunu, a što je dovelo do povećanja mjesečnog anuiteta.

12. Nadalje je nesporno da je:

- donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda RH broj:

Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom VSRH broj: Revt-249/14 od 9. travnja 2015.,

-da je donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na ugovorenu valuti CHF potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., i presudom VSRH broj: Revt-2221/18 od 3. 9. 2019.,

-da je pravomoćnom presudom utvrđeno da je između ostalih banaka i ovdje tužena banka povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovarajući švicarski franak kao valutu uz koju je vezana glavnica, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije potrošače i potpunosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke te da je tužena povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorenoj redovnoj kamati koja se tijekom postojanja obveze promijenila u skladu s jednostranom odlukom tužene te da su nepoštene odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo ništetne od samog početka odnosno od trenutka kada su postale sadržajem standardnog ugovora, a njihovo korištenje predstavlja postupanje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača.

13. Inače izrekom pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno je i ista glasi:

da je ovdje tužena u razdoblju od 1.4.2005. do 31.12.2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tužena kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 01.01.2004. godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine do 31.12.2008. godine, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je ovdje tužena u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time ovdje tužena postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 10.09.2003. godine od 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima;

14. Valja reći da u smislu odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14 -u daljnjem tekstu ZZP/14) – koji je bio na snazi u vrijeme kada je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala pravomoćna - odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st.1. ovog zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji je potrošač osobno pokrenuo radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

15. Identično je bilo propisano i ranijim ZZP/07 – koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe – tj. čl. 138a. kojim je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. ovoga zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. ovoga zakona obvezuje sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

16. Također je i odredbom čl. 502.c ZPP-a propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ovoga zakona da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štiti, u kojem će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

17. Imajući u vidu smisao sudske zaštite kolektivnih interesa potrošača, ovaj sud smatra da pravna utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača valja primijeniti u svim parnicama koje potrošači individualno pokreću protiv trgovaca radi ostvarenja svojih prava koja su im povrijeđena na način kako je to utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava, dakle ne samo u postupcima radi naknade štete, već i u svim parnicama u kojima se zahtjev za isplatu temelji upravo na utvrđenju ništetnosti pojedine ugovorne odredbe, koju je ništetnost sud već utvrdio u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača. U suprotnom bi tumačenju takva deklaratorna presuda sama po sebi ostala bez konkretne svrhe tj. mogućnosti da na temelju iste individualni potrošač ostvari zaštitu svojih prava s obzirom da bi potrošač iste činjenice odnosno tvrdnje o ništetnosti ugovornih odredbi (tj. povredi njegovih interesa i prava) ponovno morao dokazivati u individualno pokrenutom postupku. Upravo na ovakav smisleni način tumačenja zakonskih odredbi upućuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015., kada obrazlaže aktivnu legitimaciju tužitelja u tom postupku za podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, naglašavajući da zakonske odredbe nisu same sebi svrha, već se donose u svrhu uređenja određenog pravnog područja i pravnih odnosa koji u njemu nastaju, a u primjeni donesenih propisa one se trebaju tumačiti smisleno, polazeći od volje zakonodavca, ali uvijek imajući na umu svrhu kojoj su one namijenjene, kao i učinak koji se njihovom primjenom postiže. Na isti način ovdje citirane zakonske odredbe tumači i Visoki trgovački sud RH u obrazloženju svoje presude broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. navodeći da se pojedini potrošači, u slučaju postojanja osuđujuće odluke, u postupku individualne pravne zaštite, radi naknade štete, izmjene ugovora ili slično, mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava.

18. Obzirom na nespornu činjenicu da je predmetnim ugovorom o kreditu između stranka, koji je sklopljen u razdoblju na koje se odnosi presuda Trgovačkog suda u Zagrebu iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava, i to odredbom toč. 8. tog ugovora ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s odlukom banke, dakle u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a upravo je takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, te ugovorena odredba kojom je ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te je i takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, ovaj sud smatra kako je sukladno citiranim odredbama čl. 138.a ZZP/07, čl. 118. ZZP/14 i čl. 502.c ZPP tim pravnim utvrđenjima vezan u ovom postupku.

19. U tom pravcu neistiniti su navodi tuženika u odgovoru na tužbu da je tužena prilikom sklapanja ugovora pružila tužitelju sve potrebne informacija te da banka kod sklapanja ugovora nije znala ili mogla znati budući smjer kretanja tečaja CHF.

20. Nadalje, nije osnovan prigovor zastare istaknut po tuženiku u odnosu na valutu.

21. U postupku je utvrđeno i nesporno je:

-da je individualnu tužbu u ovom predmetu tužiteljica je podnio 13. lipnja 2023. godine,

-da je prema tužbi tj. specificiranom alternativnom tužbenom zahtjevu utuženi period tužitelj potražuje za povrat preplaćenog iznosa s osnova valute u ukupnom iznosu od 3.085,69 eura,

- da je tužba za zaštitu kolektivnih interesa podnijeta je 4. travnja 2012.,

-da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 (od 4. srpnja 2013.) u odnosu na ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorenoj redovnoj promjenjivoj kamati postala je pravomoćna 13. lipnja 2014., a u odnosu na ugovorenu valutu 14. lipnja 2018.

22. Odredba čl. 214. st. 1-3. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i dr., dalje: ZOO) propisano je da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze.

23. Člankom 215. st. 1. ZOO-a propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano dok je čl. 241. ZOO-a propisano da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

24. Nadalje, člankom 245. st. 1. ZOO-a propisano je da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a st. 3. istoga članka da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način.

25. Nadalje podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u navedenom sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut je tijek zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora u odnosu na kamatu pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2014. godine zastara počela teći ispočetka, a pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude broj: Pž-6632/2017 dana 14. lipnja 2018. zastara je počela ponovno teći u odnosu na tražbinu s osnova ugovorena valute, kod čega se vrijeme prije prekida ne uračunava u tijek zastare.

26. O tome je pravno shvaćanje zauzeto i u odluci VSRG broj: Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018., a koja je donijeta povodom revizije (podnijeta protiv presude ŽS u Osijeku broj: Gž-820/17 od 29.6.2017. -gdje je riječ o zahtjevu za povrat preplaćene kamate) upravo u pogledu postavljenog pravnog pitanja "predstavlja li tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnesena u skladu sa čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača, tužbu definiranu čl. 241. ZOO-a odnosno radnju vjerovnika kojoj ZOO daje učinak prekida zastarnog roka?".

27. U citiranoj odluci VSRH je zauzeo slijedeće shvaćanje: "pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe".

28. U vrijeme podnošenja kolektivne tužbe 4. travnja 2012., utužena tražbina, a imajući u vidu utuženi period kako je naprijed obrazloženo, nije bila u zastari, podnošenjem kolektivne tužbe došlo je do prekida zastare, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a zastara je za individualne tužbe (pa tako i ovu predmetnu) počela ponovno teći 13. lipnja 2014. u odnosu na tražbinu s osnova povrata preplaćene kamate, tj. 14. lipnja 2018. u odnosu na tražbinu s osnova ugovorene valute (razlike u tečaju CHF).

29. Kako je dakle, ovdje tužba podnesena 13. lipnja 2023. u odnosu na valutu, a zakon kod instituta stjecanja bez osnove ne predviđa posebni zastarni rok, uslijed čega se ima primijeniti čl. 225. ZOO-a koji propisuje da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, a presuda pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donesena je 14. lipnja 2018. (kada je prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala pravomoćna i odnosu na valutu dana 14. lipnja 2018.) to je proizlazi da je tužba u ovom predmetu podnesena u zastarnom roku od pet godina pa istaknuti prigovor zastare nije osnovan.

30. Na okolnost visine zahtjeva provedeno je vještačenje po sudskom vještaku Ručević vještačenja d.o.o. u Zagrebu, a dio zadatka vještaka je bio utvrditi da li je i koliki je iznos kredita tužitelj kroz mjesečne anuitete preplatio zbog ugovorene valutne klauzule (promjene tečaja) tj. utvrditi koliko je preplatio na ime razlike između iznosa utvrđenih početnim otplatnim planom po tečaju CHF po kojem je kredit tužitelju isplaćen i iznosa koje je tužitelj platio zbog rasta tečaja CHF.

31. Iz nalaza vještaka (list br. 99-113) proizlazi, da razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (10. studenog 2006.) do dana konačne otplate kredita (9. listopada 2012.), a koja proizlazi iz promjene tečaja u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno 3.085,69 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa razlika); da su pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 's' Tabele 1 iz nalaza (u valuti EUR) (svi iznosi).

32. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz vještaka ocjenjujući ga stručnim i objektivnim, jasnim i preciznim. Tužitelj je prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka u cijelosti, dok je tuženikov prigovor na matematički izračun vještaka financijski vještak argumentirano otklonio. Osim toga, financijski vještak je u svojim očitovanjima u potpunosti argumentirano odgovorio na sva pitanja tuženika, te otklonio prigovore tuženika kao neosnovane.

33. Tužitelj je kao što je naprijed navedeno u skladu s nalazom vještaka specificirao tužbeni zahtjev na ukupan iznos od 3.085,69 eura (za preplaćeni tečaj zbog rasta CHF), na koje iznose traži zakonsku zateznu kamatu od dospijeća pa do isplate, radi čega joj pripada u smislu odredbe čl. 1115. st.1. ZOO tj. tuženik je kao nepošteni stjecatelj dužan zz kamate platiti od dana stjecanja.

34. Slijedom svega navedenog, a nalazeći osnovanim alternativni zahtjev tužiteljice, valjalo je odlučiti kao u izreci.

35. Odluka o kamatama donijeta je temeljem članka 29. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj 35/05 i dr.).

36. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a (NN 53/91, 91/92, 112/99, 173/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23).

37. Slijedom toga omjer uspjeha stranaka u postupku se ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, a u odnosu na konačno postavljeni alternativni tužbeni zahtjev tužitelj je uspio u cijelosti.

38. Trošak tužitelja sastoji se od zastupanja po punomoćniku odvjetniku, a koji trošak pripada sukladno vrijednosti predmeta spora i važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023), te troška knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 464,53 eura.

39. Tužitelju prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu u iznosu od 3.085,69 eura pripada trošak sastava tužbe od 13. lipnja 2013 (tbr. 7. toč. 1.) sa PDV- om u iznosu od 250,00 eura, zastupanja na pripremnom ročištu 6. veljače 2024. sa PDV-om u iznosu od 250,00 eura (Tbr. 9. t.1.), zastupanja na ročištu 10. prosinca 2024. sa PDV-om u iznosu od 250,00 eura (Tbr. 9. t.1.), sastava podneska od 12. prosinca 2024. sa PDV-om u iznosu od 250,00 eura (Tbr.8.t.1.), sastava podneska od 27. ožujka 2025. (očitovanje na nalaz vještaka) sa PDV-om u iznosu od 250,00 eura (Tbr.8.t.1.), sastava podneska od 27. rujna 2025. (specifikacija tužbenog zahtjeva) sa PDV-om u iznosu od 250,00 eura (Tbr.8.t.1.), zastupanja na ročištu 3. ožujka 2026. sa PDV-om u iznosu od 250,00 eura (Tbr. 9. t.1.), te pristupa na ročište za objavu presude dana 30. ožujka 2026. (tbr. 9. toč. 3.) sa PDV-om u iznosu od 125,00 eura.

40. Tužitelju je priznat trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 39,82 eura.

41. Dakle, tužitelju su ukupno priznati troškovi u iznosu od 2.379,53 eura.

42. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Karlovcu, 30. ožujka 2026.

Sudac

Miroslav Kosanović

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8. ZPP).

Žalba se podnosi pismeno ovome sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostavljeno:

1. Hrvoje Rožman odvjetnik u Karlovcu

2. Miroslav Plašćar odvjetnik u Zagrebu