Poslovni broj: P-4685/2025-9

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Zrinki Berečki, kao sucu pojedincu, a po prijedlogu više sudske savjetnice Daniele Kralj Poličić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnica Dajana Tica, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 9. veljače 2026., u prisutnosti punomoćnice tužitelja SK, Su-50/12, i zamjenice punomoćnice tuženika Tamare Stanić Sertić, odvjetnice, 30. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Tuženik Euroherc osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 dužan je tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623, svotu od 4.361,21 eura uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana podnošenja tužbe do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.“.

II/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 500,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. ožujka 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 9. srpnja 2025. navodi da je osiguranik tužitelja PK ozlijeđen u prometnoj nesreći 4. listopada 2009., a koju nesreću da je uzrokovao MK upravljajući motornim vozilom reg. oznaka [registarska oznaka], koje vozilo da je u vrijeme nesreće bilo osigurano kod tuženika policom broj [broj police] te da je za uzrokovanje predmetne prometne nesreće MK je pravomoćno proglašen krivim pred Prekršajnim sudom u Zagrebu pod posl. brojem P-17908/09. Tužitelj ističe kako je radi posljedica predmetne nesreće priznato osiguraniku tužitelja IK pravo na invalidsku mirovinu rješenjem broj 795108 od 18. siječnja 2011. koja da je nastala dijelom (30%) zbog ozljede izvan rada (predmetna prometna nesreća). Nadalje, tužitelj navodi da je za prvo razdoblje isplate mirovine od 28. kolovoza 2010. do 31. svibnja 2012. pravomoćno utvrđena odgovornost tuženika presudom Trgovačkog suda u Zagrebu pod posl. brojem P-2215/13 od 26. studenog 2014. i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod posl. brojem Pž-596/15 od 23. ožujka 2018. uz suodgovornost osiguranika tužitelja od 20%. Tužitelj navodi da je za razdoblje od 1. kolovoza 2022. do 30. lipnja 2025. isplatio iznos od 18.171,69 EUR od čega na ime ozljede izvan rada otpada 30%, odnosno iznos od 5.451,51 EUR, a da s obzirom na pravomoćno utvrđenu suodgovornost osiguranika tužitelja od 20%, tužitelj potražuje isplatu iznosa od 4.361,21 EUR. Slijedom svega navedenoga, a pozivom na odredbe čl. 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13.), tužbenim zahtjevom predlaže donošenje presude kojom se tuženiku nalaže isplata iznosa od 4.361,21 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe pa do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovanost i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva te osporava sve navode tužitelja jer da isti ne trpi nikakvu štetu. Tuženik navodi da je tužitelj zahtjev postavio primjenom ZOMO-a, ali smatra da, uvažavajući pravna shvaćanja VSRH u brojnim odlukama, tužbeni zahtjev tužitelja treba procijeniti primjenom čl. 27. ZOOP-a. Pri tome tuženik ukazuje da je teret dokaza opsega i visine štete na tužitelju te da je povodom istog štetnog događaja tužitelj protiv tuženika podnio više tužbi za različita vremenska razdoblja isplate mirovine. Tuženik ukazuje na jedan od predmeta koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod posl. brojem P- 2724/2018, a glede isplate mirovine osiguraniku tužitelja za ranije razdoblje i da je u tom postupku provedeno financijsko vještačenje na okolnost je li mirovina koju tužitelj isplaćuje svome osiguraniku veća ili manja od mirovine koju bi isti ostvario da je u mirovini radi ozljede na radu, kao i da je provedenim vještačenjem utvrđeno da je mirovina koju tužitelj isplaćuje svom osiguraniku manja od mirovine koju bi isti ostvario radi ozljede na radu te da razlika između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a je negativna i iznosi -26.210,52 kuna, tj. iznos isplaćene mirovine je niži od iznosa invalidske mirovine kada bi bila obračunata zbog ozljede na radu. Tuženik navodi kako je u postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu posl. broja P-2724/2018 prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je presudom posl. broj Pž-1975/2023 od 17. svibnja 2023. potvrdio prvostupanjsku presudu, a Vrhovni sud Republike Hrvatske je tužiteljev prijedlog za dopuštenost revizije odbio. Tuženik ističe i da je osiguranik tužitelja sam pristao na nastanak štete jer je svjesno pristao na vožnju s teško pijanim vozačem i nije koristio sigurnosni pojas, pa da je samim time pristao i na nastanak štete, slijedom čega da tužitelj nema pravo potraživati štetu koja je nastala isključivo radnjom njegova osiguranika. Tuženik osporava u cijelosti činjenične navode tužbe da bi osiguranik tužitelja u prometnoj nezgodi zadobio takve tjelesne ozljede zbog čega bi izgubio radnu sposobnost u bilo kojem stupnju te ističe kako iz presude Prekršajnog suda u Zagrebu posl. broj P-17908/09 vidljivo da je PK u prometnoj nesreći zadobio lake tjelesne ozljede, a što da je sud utvrdio iz bolničke prijave, pa imajući u vidu navedeno da lake tjelesne ozljede ne dovode do gubitka radne sposobnosti u bilo kojem stupnju. Tuženik ističe da iz nalaza i mišljenja vještaka o invalidnosti, koji dostavlja tužitelj, koje je sačinjeno u mirovinskom postupku proizlazi da je tužitelj u prometnoj nezgodi zadobio lake tjelesne ozljede i koje ozljede da nisu dovele do trajnih posljedica, a da je kao uzrok invalidnosti navodi se bolest, u omjeru od 70%, slijedom čega tuženik osporava uzročno-posljedičnu vezu između odlaska osiguranika tužitelja u mirovinu i predmetnog štetnog događaja. Tuženik ne osporava pravo tužitelja da svom osiguraniku prizna pravo na invalidsku mirovinu, međutim, tuženik smatra kako ima pravo osporavati da bi predmetni štetni događaj imao za posljedicu priznavanja prava osiguraniku tuženika na invalidsku mirovinu radi ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju. Slijedom svega navedenoga, predlaže odbiti tužitelja u cijelosti uz naknadu parničnih troškova.

3. Tužitelj tijekom postupka ostaje kod ranije iznesenih činjenica i dokaza te osporava navode tuženika.

4. Tijekom postupka izvođenja dokaza izvršen je uvid u Zapisnik o očevidu RH, MUP, PU zagrebačka, II PPP Zagreb, Broj: 511-19-45/3-P-3189/2009 od 28. listopada 2009. (listovi 4-6 spisa), Presudu Prekršajnog suda u Zagrebu posl. broj P-17908/09 od 8. prosinca 2009. (listovi 8-10 spisa), Zapisnik o održanoj raspravi dana 15. listopada 2014. godine u 10,30 sati u Trgovačkom sudu u Zagrebu, Petrinjska 8 (listovi 12-14 i 74-76 spisa), Rješenje HZMO, Područna služba u Zagrebu, Klasa: 141-02/10- 03/OB 03328893101, Urbroj: 341-25-05/3-10-193199 od 18. siječnja 2011. (listovi 16- 18 spisa), Nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti od 22. listopada 2010. (listovi 20-22 spisa), Mišljenje stručnog povjerenstva za reviziju nalaza i mišljenja o invalidnosti od 27. listopada 2010. (listovi 24-25 spisa), Presudu Trgovačkog suda u Zagrebu pod posl. brojem P-2215/13 od 26. studenog 2014. (listovi 26-30 spisa), Presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod posl. brojem Pž-596/2015 od 23. ožujka 2018. (listovi 32-36 spisa), obračun isplaćenih iznosa (list 38 spisa), nalaz i mišljenje od 23. lipnja 2022. (listovi 53-63 spisa) te sudsku praksu (listovi 78-202 spisa).

5. Temeljem ocjene svih dokaza te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud nalazi da je tužbeni zahtjev neosnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju je pretrpio isplatom invalidske mirovine nastale dijelom radi ozljede izvan rada (30%), umanjene za suodgovornost osiguranika tuženika od 20%, za razdoblje od 1. kolovoza 2022. do 30. lipnja 2025. u ukupnom iznosu od 4.361,21 EUR.

7. Među strankama je sporno pravno pitanje primjene zakona, osnova i visina tužbenog zahtjeva.

8. Tužitelj svoj zahtjev temelji na čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19. i 84/21., dalje: ZOMO) kojim je propisano da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Također, čl. 164. st. 1. ZOMO-a propisano je da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete).

9. Međutim, tuženik ističe da se treba primijeniti članak 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05., 36/09. i 75/09., dalje: ZOOP), kojim je u st. 1. propisano da je društvo za osiguranje obavezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. St. 2. istog članka propisuje da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznosi mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Razmjerni iznos mirovine sukladno st. 3. određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Sukladno st. 4. odredbe stavka 1., 2. i 3. predmetnog članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

10. Valja ukazati da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-x-388/2018 od 25. kolovoza 2020. zauzeo pravno shvaćanje prema kojem je za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine. Istovjetno pravno shvaćanje zauzeto je i u kasnijim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske (tako primjerice Rev-5292/19 od 16. lipnja 2020., Rev-12/2022 od 12. siječnja 2022., Rev-552/2022 od 17. svibnja 2022., Rev-850/2022 od 25. listopada 2022. i dr.).

11. U slučaju izdataka učinjenih na ime mirovine, tada se obveza tuženika određuje prema čl. 27. st. 1. ZOOP-a te je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Istim člankom propisano je da se stvarnom štetom u smislu st. 1. tog članka smatraju (među ostalim) i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (st. 2.), a da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (st. 3.). Spomenute odredbe odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja (st. 4.).

12. Dakle, sukladno spomenutom čl. 27. st. 1. ZOOP-a tuženik je, kao društvo za osiguranje, obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu, dakle svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, sve dokle se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama obveza preuzetih u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika. Kada je riječ o izdacima učinjenim na ime mirovine, obveza tuženika postoji samo ako postoji razlika između iznosa mirovine koja se isplaćuje i iznosa koji bi bio isplaćen kada bi razlog bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika (čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP). Identično pravno mišljenje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u brojim odlukama (primjerice odluka poslovni broj Rev 12/2022 od 12. siječnja 2022.).

13. Prema odredbi čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14.,70/19., 80/22. i 155/23, dalje: ZPP), svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i ponuditi dokaze na kojima temelji svoj zahtjev, kao i dokaze za utvrđivanje osnovanosti svojih navoda, a ako na temelju izvedenih dokaza sud ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Ona obvezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava. U tom smislu na tužitelju je teret dokazivanja visine tužbenog zahtjeva, odnosno da postoji razlika između iznosa mirovine koju isplaćuje i pretpostavljenog iznosa mirovine koja bi bila isplaćena kada bi razlog isplate bila ozljeda na radu.

14. Prema tome, tužitelju ne pripada pravo na naknadu štete u visini cjelokupnog iznosa mirovine koju isplaćuje svojem osiguraniku, već štetu čini iznos eventualne razlike između isplaćene mirovine i pretpostavljene mirovine za slučaj ozljede na radu.

15. Tužitelj je kao dokaz nastale štete dostavio obračun isplaćene mirovine (list 38 spisa), odnosno izvršenih isplata, međutim navedeno ne dokazuje štetu koju je tužitelju dužan nadoknaditi tuženiku u smislu čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP-a.

16. Kako je na tužitelju teret dokazivanja visine tužbenog zahtjeva u smislu iznosa određenog čl. 27. st. 3. ZOOP-a, a taj iznos tužitelj nije dokazao, ovaj sud zaključuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

17. Slijedom prethodno navedenih utvrđenja, tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan ( toč. I/ izreke).

18. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a.

19. Tuženiku je u svezi zastupanja po ovlaštenom punomoćniku odvjetniku priznat trošak za sastav odgovora na tužbu u visini 100 bodova primjenom Tbr. 8. toč. 1. važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa), za zastupanje na ročištu 9. veljače 2026. u visini od 100 bodova primjenom Tbr. 9. toč. 1. Tarife, što uz vrijednost 1 boda od 2,00 EUR (prema Tbr. 54. Tarife) predstavlja iznos od 400,00 EUR. Navedenom iznosu valjalo je pribrojiti i priznati PDV od 25% (Tbr. 42. Tarife) u iznosu od 100,00 EUR, slijedom čega je tužitelju dosuđen trošak postupka u ukupnom iznosu od 500,00 EUR (toč. II/ izreke).

20. Odluka o zateznim kamatama, koje su tužitelju na dosuđeni iznos troška priznate od dana presuđenja pa do isplate, temelji se na odredbama čl. 151. st. 3. ZPP- a i čl. 29 st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08. i 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje ZOO).

U Zagrebu 30. ožujka 2026.

Sutkinja:

Zrinka Berečki

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. tužitelju

2. tuženiku po punomoćnici