Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Poslovni broj Gž Ovr-70/2026-2
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Nikoli Ramušćaku, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Porsche Leasing d.o.o., OIB: 90275854576, Zagreb, Velimira Škorpika 21, kojeg zastupa punomoćnik Sebastian Miše, odvjetnik u Zagrebu, protiv ovršenika ŽS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Marko Smolek, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Smolek & Škrinjar d.o.o., Zagreb, uz sudjelovanje treće osobe HS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Ivan Čuić, odvjetnik u Zagrebu, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-2388/2015-95 od 27. siječnja 2026., 30. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba ovrhovoditelja Porsche Leasing d.o.o. kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr- 2388/2015-95 od 27. siječnja 2026.
II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška sastavljanja žalbe u iznosu od 1.250,00 eur, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja predmetna je ovrha odgođena do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se pred sudom prvog stupnja vodi pod brojem P-4846/2025, pokrenutog od strane treće osobe HS, radi proglašenja predmetne ovrhe nedopuštenom.
2. Protiv tog rješenja žali se ovrhovoditelj iz razloga bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom navodi da nije bio na njemu teret dokaza da predmetni stan nije dom treće osobe i njezina jedina nekretnina, već upravo suprotno - treća osoba morala je dokazati da je predmetna nekretnina njezina jedina nekretnina i da ista predstavlja njezin dom. Također, ukazuje kako je tužba koju je treća osoba podnijela istoj vraćena na ispravak pa se ne može smatrati da je u trenutku podnošenja prijedloga za odgodu bila pokrenuta parnica. Nadalje, ističe da treća osoba nije dokazala nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu koja bi joj nastala provedbom ovrhe pri čemu ističe da prijava prebivališta na nekoj adresi nije dovoljna za zaključak da se radi o nečijem domu. Zaključno, ukazuje da se pravo vlasništva nekretnine ne stječe sklapanjem ugovora o kupoprodaji već upisom u zemljišne knjige, a kakav upis u korist treće osobe nije proveden u odnosu na predmetnu nekretninu. Predlaže pobijano rješenje ukinuti, podredno preinačiti i prijedlog za odgodu treće osobe odbiti uz nadoknadu troška sastavljanja žalbe u iznosu 1.250,00 eur.
3. Žalba ovrhovoditelja je neosnovana.
4. Donoseći pobijano rješenje sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP), na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti sukladno čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 – dalje: OZ). Činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno, a i materijalno pravo je pravilno primijenjeno.
5. Prema odredbi čl. 67. st. 1. OZ-a na zahtjev osobe koja je tražila da se ovrha na određenom predmetu proglasi nedopuštenom sud će odgoditi ovrhu u pogledu toga predmeta ako ta osoba učini vjerojatnim postojanje svoga prava te da bi provedbom ovrhe pretrpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, uz uvjet da u roku pokrene parnicu na koju je upućena (čl. 60.).
6. Sud prvog stupnja pobijanim je rješenjem prihvatio kao osnovan prijedlog treće osobe za odgodu ovrhe sukladno čl. 67. st. 1. OZ-a uz obrazloženje da je treća osoba učinila vjerojatnim postojanje svog prava na predmetnom stanu koje sprečava ovrhu, a to je pravo pretpostavljenog vlasništva utemeljeno na Ugovoru o kupoprodaji nekretnine sa ovršenikom od 26. studenog 2007. i na neprekinutom višegodišnjem posjedovanju predmetnog stana. Sud prvog stupnja, nadalje, obrazlaže kako je treća osoba učinila vjerojatnim kako bi provedbom ovrhe, prije dovršetka parnice na koju je upućena i koju je pokrenula, pretrpjela teško nadoknadivu štetu, s obzirom na to da je predmetni stan njen dom, iz kojega bi bila iseljena prije nego što bi imala šansu dokazati u parničnom postupku da dom koristi zakonito. Pritom sud ujedno i napominje da je ovrhovoditelj bio dužan dokazati svoju tvrdnju kako predmetni stan nije jedina nekretnina i dom treće osobe, a što isti nije učinio. Zaključno, sud ističe da odgoda ovrhe nje suprotna niti javnom interesu niti bi se odgodom ovrhe nekome nanijela veća šteta, jer se radi o privremenoj odgodi pravnih učinaka ovršne isprave, koja traje do okončanja pravnog postupka i ne prejudicira odluku u tom postupku.
7. Takav zaključak kao pravilan prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.
8. Pravilno je utvrdio sud prvog stupnja da je treća osoba učinila vjerojatnim postojanje svoga prava vlasništva na predmetnom stanu budući da je dostavila Ugovoru o kupoprodaji predmetne nekretnine od 26. studenog 2007., koji je njezin prednik pok. IS sklopio sa ovršenikom, kao i rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Milke Čergar poslovni broj O-7501/2015 od 27. ožujka 2017. iz kojeg proizlazi kako je treća osoba HS jedina nasljednica pok. treće osobe IS. Na žalbene navode ovrhovoditelja kojima isti ukazuje da se pravo vlasništva nekretnine ne stječe sklapanjem ugovora o kupoprodaji već upisom u zemljišne knjige, valja reći da je za odgodu ovrhe na prijedlog treće osobe sukladno čl. 67. st. 1 OZ-a potrebno učiniti vjerojatnim postojanje prava treće osobe koje sprječava ovrhu, a ne isto i dokazati. Stoga, navodi o tome da pravo vlasništva treće osobe nije upisano u zemljišne knjige nisu odlučni, niti utječu na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja suda prvog stupnja.
9. Nadalje, suprotno navodima ovrhovoditelja treća osoba je uz prijedlog za odgodu ovrhe dostavila potvrdu o prebivalištu (list 351 spisa) iz koje proizlazi da ona stanuje na predmetnoj adresi neprekidno od 2013. godine. Prema ocjeni ovog suda dostavljanje potvrde o prebivalištu iz koje proizlazi da treća osoba više od 12 godina stanuje na predmetnoj adresi, a u situaciji kada iz stanja spisa ne proizlazi suprotno, dovoljno je za zaključak da se radi o nekretnini koja predstavlja dom treće osobe.
9.1. Stoga, prema ocjeni ovog suda, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da bi trećoj osobi provedbom ovrhe mogla nastati nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta. Ovo stoga što bi u slučaju da treća osoba uspije u parnici radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, ista mogla ostvariti samo zaštitu a posteriori (nakon što je nekretnina prodana) u vidu novčane naknade štete, a takva zaštita prema ocjeni ovog suda ne bi predstavljala ni odgovarajuće ni učinkovito sredstvo zaštite prava na dom.
10. U odnosu na žalbene navode da je tužba koju je treća osoba podnijela istoj vraćena na ispravak pa se ne može smatrati da je u trenutku podnošenja prijedloga za odgodu bila pokrenuta parnica, valja reći kako se parnica pokreće podnošenjem tužbe (čl. 185. st. 1 ZPP-a), dok okolnost što je tužba vraćena na ispravak uopće nije odlučna.
11. Slijedom svega navedenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP- a, u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, odbiti žalbu ovrhovoditelja kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje suda prvog stupnja.
12. Zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška sastavljanja žalbe odbijen je temeljem odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a, u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a jer isti nije uspio u žalbenom postupku (st. II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja).
U Velikoj Gorici 30. ožujka 2026.
Sudac
Nikola Ramušćak
