Poslovni broj: P-142/2024-26

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sucu Jasenki Pavišić Čačić, kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja KD VODOVOD I KANALIZACIJA d.o.o. Rijeka, Dolac 14, OIB: 80805858278, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Vukić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Vukić i partneri d.o.o. u Rijeci, Nikole Tesle 9/V-VI, protiv tuženika GP KRK d. d. Krk, Stjepana Radića 31, OIB: 05146274847, radi naknade štete isplatom 26.174,26 EUR, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 11. veljače 2026. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja Marka Carevića, odvjetnika iz Rijeke i punomoćnice tuženika MT, diplomirane pravnice i zaposlenice tuženika, a objavljene dana 30. ožujka 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži od tuženika isplatu iznosa od 21.174,26 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku po stopi iz čl. 29. st. 2 ZOO-a (trgovački ugovori) koja od dospijeća do 29. prosinca 2023. godine teče po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to:

- na iznos od 9.944,26 EUR od 28. siječnja 2023. godine do isplate,

- na iznos od 6.155,00 EUR od 16. lipnja 2023. godine do isplate,

- na iznos od 5.075,00 EUR od 20. rujna 2023. godine do isplate i

- na iznos od 5.000,00 EUR od dana presuđenja do isplate.

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadom parničnih troškova u iznosu od 8.827,22 EUR.

III. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadom parničnih troškova u iznosu od 331,81 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi od 4. ožujka 2024. godine u bitnome naveo da je , u svojstvu naručitelja radova, s tuženikom, kao izvođačem radova, sklopio Okvirni sporazum za izvođenje građevinskih i monterskih radova te nabavu materijala za izgradnju vodospreme i hidroforske stanice „Solin 2“ Općina Kostrena od dana 24. studenoga 2014. godine. Na temelju tog sporazuma da je 6. ožujka 2015. godine sklopljen godišnji ugovor o izvođenju građevinskih i monterskih radova te nabavu materijala za izgradnju vodospreme i hidroforske stanice „Solin 2“ kojim da je tuženik preuzeo obvezu izvođenja tih radova na VS Solin 2 prema projektnoj dokumentaciji, ponudi br. 428/14 od 3. listopada 2014. godine, troškovniku te preostaloj natječajnoj dokumentaciji. U vezi ugovorenih radova da je sastavljen zapisnik o primopredaji radova i okončanom obračunu koji da je sastavljen 27. rujna 2016. godine. U studenom 2021. godine tuženik da je uočio oštećenje hidroizolacijskih slojeva vodnih komora konkretno desne komore koja je bila u funkciji vodoopskrbe, a što da je uzrokovalo mikrobiološko onečišćenje vode u VS Solin 2. Pritom da lijeva komora nije bila u funkciji vodoopskrbe te da hidroizolacija u njoj nije bila oštećena ali da je bilo evidentno da će se njenom upotrebom odnosno stajanjem vode također izazvati oštećenje u vidu odizanja hidroizolacijskog sloja zbog korištenja neadekvatnog materijala odnosno neadekvatne izvedbe hidroizolacije. Vodosprema da je, sukladno članku 25. stavku 1. podstavku 2. Zakona o vodama ("Narodne novine" br. 66/19., 84/21., 47/23.), komunalna vodna građevina za javnu vodoopskrbu. Osnovna funkcija vodospreme jest skladištenje vode za ljudsku potrošnju te da se kao građevina mora prilagoditi svim tehničkim zahtjevima i osigurati kvalitetu vode kvalitetno izvedenom hidroizolacijom. Sukladno članku 9. stavku 1. Zakona o vodnim uslugama ("Narodne novine" br. 66/19.) vodospreme kao komunalne vodne građevine u vlasništvu su javnoga isporučitelja vodnih usluga na uslužnom području, ovdje tužitelja. Sukladno članku 7. Zakona o gradnji ("Narodne novine" br. 153/13., 20/17., 39/19., 125/19.), svaka građevina, ovisno o svojoj namjeni, mora biti projektirana i izgrađena na način da tijekom svog trajanja ispunjava temeljne zahtjeve za građevinu te druge zahtjeve, odnosno uvjete propisane zakonom i posebnim propisima koji utječu na ispunjavanje temeljnog zahtjeva za građevinu ili na drugi način uvjetuju gradnju građevina ili utječu na građevne i druge proizvode koji se ugrađuju u građevinu. Građevina mora biti projektirana i izgrađena tako da opterećenja koja na nju mogu djelovati tijekom građenja i uporabe ne mogu dovesti do velikih deformacija u stupnju koji nije prihvatljiv. Također, građevina mora biti projektirana i izgrađena tako da tijekom svog vijeka trajanja ne predstavlja prijetnju za higijenu ili zdravlje i sigurnost korisnika te da tijekom cijelog svog vijeka trajanja nema iznimno velik utjecaj na kvalitetu okoliša ili klimu, tijekom građenja, uporabe ili uklanjanja, a posebno kao rezultat, među ostalim, ispuštanja opasnih tvari u pitku vodu ili tvari koje na drugi način negativno utječu na pitku vodu. S obzirom na to da se, sukladno članku 5. stavku 4. Zakona o vodnim uslugama komunalne vodne građevine moraju održavati trajno u stanju funkcionalne ispravnosti, a da je u predmetnom slučaju narušena funkcionalna ispravnost i ugrožena osnovna svrha vodosprema kao i da su ranije neadekvatno izvedeni radovi na sanaciji vodospreme od strane tuženika, pokazalo se nužnim da tužitelj pod hitno pristupi otklanjanju nedostataka po trećim osobama. Tužitelj da je pokrenuo postupak osiguranja dokaza pred Trgovačkim sudom u Rijeci u predmetu poslovni broj R1-24/2022 u kojem da je bilo određeno osiguranje dokaza vještačenjem po vještaku graditeljske struke. Iz nalaza i mišljenja vještaka broj 02/23 u vezi VS Solin 2 stalni sudski vještak graditeljske struke Marko Agbaba iznio je mišljenje da su uočena oštećenja na zidu zasunske komore i na završnom hidroizolacijskom sloju desne vodne komore i da stupanj tih oštećenja zahtijeva hitnu sanaciju. Utvrđena oštećenja da predstavljaju nedostatke koji spadaju pod bitne zahtjeve za građevinu i da u predmetnom slučaju uzrokuju zagađenje odnosno zdravstvenu neispravnost skladištenja pitke vode. Izrazio je mišljenje da je uzrok nastalih oštećenja neadekvatna izvedba hidroizolacijskiih slojeva za što da odgovornost snosi izvođač radova. Konkretno, da je projektnim troškovnikom (na str. 24 projekta) bila predviđena upotreba polimercementnog hidroizolacijskog premaza MASTERSEAL 550, a da je upotrijebljen hidroizolacijski premaz AKWALASTIK 5,0. U dokumentaciji da nema pisanog traga da bi projektant, nadzorni inženjer ili naručitelj odobrio i izdao pisanu suglasnost za promjenu materijala slijedom čega je vještak zaključio da se izvođač radova nije pridržavao tehničkih uputstava o načinu upotrebe korištenog hidroizolacijskog polimercementnog premaza. Sačinjeni nalaz i mišljenje vještaka Marka Agbabe, po mišljenju tužitelja da udovoljava obavijesti o nedostatku u smislu odredbe čl. 634. ZOO-a. Po primitku nalaza i mišljenja vještaka. tužitelj da je pristupio radovima sanacije. U odnosu na sanaciju VS Solin 2, radovi na sanaciji vodnih komora da su završeni 14. kolovoza 2023. te su izdana tri računa : račun broj 31-01-01 na iznos od 9.944,26 EUR, račun broj 11-01-01 na iznos od 6.155,00 EUR te okončana situacija broj 13-01-01 na iznos od 5.075,00 EUR. Preostalo da su radovi na sanaciji zasunske komore koja ima vidljiva oštećenja zbog prijašnjih propuštanja, koju štetu tužitelj procjenjuje na iznos od 5.000,00 EUR. Pozvao se na čl. 633. ZOO-a i odgovornost tuženika za bitne zahtjeve za građevinu za nedostatke koji se pokažu za vrijeme od deset godina od predaje i primitka radova. Tužitelj da je tuženika u dva navrata nakon izrade nalaza i mišljenja Marka Agbabe (3. studenoga 2023. godine i 9. veljače 2024. godine) pozvao da s osnova odgovornosti za nedostatke građevine naknadi štetu u iznosu od 21.174,26 EUR (bez PDV-a) koji iznos da se odnosi na vrijednost radova na sanaciji vodnih komora VS Solin 2. U prilog dokazivanja osnovanosti tužbenog zahtjeva za naknađivanje štete isplatom iznosa od 21.174,26 EUR predložio je uvid u dostavljene isprave, provođenje vještačenja na okolnost dokazivanja osnovanosti visine radova potrebnih za otklanjanje nedostataka i sanaciju vodospreme. Na okolnost dokazivanja činjenice postojanja nedostataka predložio je i saslušanje svjedoka Danijele Lenac i nadzornog inženjera Euzebija Škarice kao i uvid u predmet R1-24/2022.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je istaknuo prigovor prekluzije pozivom na odredbu čl. 634. ZOO-a. U prilog osnovanosti prigovora pozvao se na okolnost da je tuženik prvi puta bio obaviješten o nedostatku pokretanjem postupka osiguranja dokaza u predmetu R1-24/22 16. veljače 2022. godine. Zbog toga da je od 16. veljače 2022. do dana podnošenja tužbe 4. ožujka 2024. godine protekao rok od godine dana propisan odredbom čl. 634. ZOO-a i da je prestalo pravo naručitelja po osnovi odgovornosti izvođača za nedostatke u vezi bitnih nedostatka za građevinu. Isto tako da tužitelj nije na zakonit i valjan način pozvao tuženika na otklanjanje nedostataka. Podredno naveo je da tužitelj mora dokazati činjenice je li nakon puštanja vodospreme u rad koristio, održavao i servisirao vodospremu i opremu na propisani način te je li izvršavao sanitarni nadzor. Tuženik je predložio provođenje složenog vještačenja po vještacima iz područja građevinarstva, biologije i toksikologije radi utvrđivanja iznijetih činjenica kao i saslušanjem svjedoka RT i DT. Naveo je da je potrebno utvrditi uzrok onečišćenja vode. Osporio je činjenicu da bi se radilo o bitnim zahtjevima za građevinu. Osporio je pravilnost vještakovog zaključka o uzroku oštećenja navodeći da vještak kod utvrđivanja uzroka oštećenja nije imao odgovarajuću dokumentaciju i to projektnu i tehničku dokumentaciju, građevinske dnevnike, građevinsku knjigu, izvješće glavnog nadzornog inženjera, zapisnik o gotovosti radova, zapisnik o primopredaji radova i atestnu dokumentaciju za ugrađeni materijal. Osporio je i pravilnost vještakovog zaključka da se radilo o neadekvatnom materijalu i neadekvatno izvedenim radovima iz razloga što je korišten materijal AKWALASTIK 5,0 koji da je jedan od najskupljih i najkvalitetnijih hidroizolacijskih premaza na tržištu. Tužitelj da nije imao primjedbe na izvedene radove i da je korištenje tog materijala bilo odobreno. Tužitelju kao naručitelju da je bila predana sva atestna dokumentacija i da su izvođaču bili priznati svi izvedeni radovi. Kako prema fotografijama oštećenja proizlazi da su nastajala u vrijeme dužeg vremenskog razdoblja, tuženik zaključuje da tužitelj nije redovito i propisno održavao vodospremu. Predložio je odbijanje tužbenog zahtjeva.

3. Na pripremnom ročištu od 5. veljače 2025. godine tužitelj je dodatno predložio da se u ovom postupku sasluša vještak Marko Agbaba koji je izradio nalaz i mišljenje u postupku osiguranja dokaza. Istaknuo je da su svjedoci naznačeni u tužbi predloženi na okolnost dokazivanja činjenice da su tuženiku bile slane obavijesti o nedostacima, pozvao se na stav izražen u sudskoj praksi (primjerice u odluci VSRH Rev -258/2016 od 6. srpnja 2022. godine) iz kojeg proizlazi da se dostava pisanog nalaza i mišljenja u postupku osiguranja dokaza smatra upućivanjem obavijesti o nedostacima. Zbog toga da je tužba pravovremeno podnijeta jer da je pisani nalaz i mišljenje vještaka u R1-24/22 tuženik primio 6. ožujka i 4. listopada 2023. godine, a nedostaci da su se pojavili unutar deset godina od dana primopredaje. Tuženik je naveo da je prvu obavijest o nedostacima primio u postupku osiguranja dokaza R1-24/22. Učinio je nespornom okolnost da je u VS Solin 2 vršio hidroizolacijske radove. Na okolnost dokazivanja urednog ispunjenja obveza ustrajao je kod dokaza saslušanjem svjedoka RT i DT koji da su bili voditelji gradilišta.

4. U podnesku od 25. travnja 2025. godine tuženik je naveo da je prvu obavijest o nedostacima na VS Solin 2 tuženik zaprimio dostavom prijedloga za osiguranje i rješenje o osiguranju u predmetu R1-24/22.

5. U podnesku od 7. svibnja 2025. godine tužitelj je ustrajao kod tvrdnje da je nedostatak utvrdio u studenom 2021. godine pregledom vodnih komora o čemu da imaju saznanja svjedoci CT i ĐT. Tužitelj da je na temelju pisanog nalaza i mišljenja vještaka Marka Agbabe pristupio otklanjanju nedostataka. Pozvao se i na čl. 607. ZOO-a budući da se zbog korištenja drugačijeg premaza od onog predviđenog troškovnikom tuženik ne može pozivati na neku odredbu o odgovornosti za nedostatke kada se nedostatak odnosi na činjenice koje su mu bile poznate ili mu nisu mogle ostati nepoznate, a nije ih priopćio naručitelju. Ustrajao je kod tvrdnje da se radi o bitnim zahtjevima za građevinu pozivom na odredbu čl. 8. Zakona o gradnji prema kojoj je propisano da su temeljni zahtjevi za građevinu: 1. mehanička otpornost i stabilnost, 2. sigurnost u slučaju požara, 3. higijena, zdravlje i okoliš, 4. sigurnost i pristupačnost tijekom uporabe, 5. zaštita od buke, 6. gospodarenje energijom i očuvanje topline i 7. održiva uporaba prirodnih izvora. Osim toga da je odredbom čl. 11. Zakona o gradnji propisano da građevina mora biti projektirana i izgrađena tako da tijekom svog vijeka trajanja ne predstavlja prijetnju za higijenu ili zdravlje i sigurnost radnika, korisnika ili susjeda te da tijekom cijelog svog vijeka trajanja nema iznimno velik utjecaj na kvalitetu okoliša ili klimu, tijekom građenja, uporabe ili uklanjanja, a posebno kao rezultat bilo čega od dolje navedenog: 1. istjecanja otrovnog plina, 2. emisije opasnih tvari, hlapljivih organskih spojeva (VOC), stakleničkih plinova ili opasnih čestica u zatvoreni i otvoreni prostor 3. emisije opasnog zračenja, 4. ispuštanja opasnih tvari u podzemne vode, morske vode, površinske vode ili tlo, 5. ispuštanja opasnih tvari u pitku vodu ili tvari koje na drugi način negativno utječu na ispuštanja opasnih tvari u pitku vodu ili tvari koje na drugi način negativno utječu na pitku vodu, 6. pogrešno ispuštanje otpadnih voda, emisije dimnih plinova ili nepropisno odlaganje krutog ili tekućeg otpada, 7. prisutnost vlage u dijelovima građevine ili na površini unutar građevine. Naveo je da je čl. 29. ugovora za VS Solin 2 isključena primjena Posebnih uzanci o građenju.

6. U podnesku od 16. svibnja 2025. godine tuženik je osporio stručnost vještaka u pogledu zaključaka o onečišćenju. Ustrajao je kod tvrdnje da je tužitelju predana sva atestna dokumentacija i da na istu tužitelj nije isticao primjedbe. Prigovorio je da tužitelj nije redovito i propisno održavao vodospremu.

7. Na ročištu za glavnu raspravu od 11. veljače 2026. godine tuženik je naveo da je prijedlog za osiguranje dokaza i rješenje o osiguranju dokaza u predmetu R1-24/22 primio 16. ožujka 2022. godine, a nalaz i mišljenje vještaka 6. ožujka 2023. godine.

8. Sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu.

9. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog raspravljanja, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti.

10. Nesporna je okolnost da je između parničnih stranaka sklopljen Okvirni sporazum za izvođenje građevinskih i monterskih radova te nabavu materijala za izgradnju vodospreme i hidroforske stanice „Solin 2“ Općina Kostrena od dana 24. studenoga 2014. godine (str. spisa 41-52) i ugovor o izvođenju građevinskih i monterskih radova te nabavu materijala za izgradnju vodospreme i hidroforske stanice Solin 2 od 24. studenoga 2014. godine (str. spisa 214-224, 228-239, 536-546) s dodatkom I ugovoru (str. spisa 547-548) između tužitelja, kao naručitelja radova i tuženika kao izvođača radova na izgradnji vodospreme i hidroforske stanice Solin 2 u Kostreni i da su stranke bile u poslovnim odnosima na temelju čl. 620. ZOO -a (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21 i 114/22,156/22, 155/23).

11. Nesporna je činjenica da je za ugovorene radove na VS Solin 2 izvršena primopredaja i da je sačinjen okončani obračun 27. rujna 2016. godine, a kako to proizlazi iz zapisnika na str. spisa 241-245. Iz zaključka Povjerenstva za primopredaju i okončani obračun proizlazi da svi ugovoreni radovi nisu bili dovršeni iz razloga što je dovodni cjevovod iz smjera CS Glavani bio u to vrijeme u izgradnji i da neizvršeni radovi nisu bili uključeni u iznos okončane situacije.

12. Uvidom u prijedlog za osiguranje dokaza kojeg je podnio tužitelj, u svojstvu predlagatelja osiguranja, protiv tuženika, kao protivnika osiguranja, u postupku koji se kod ovoga suda vodio u predmetu R1-24/22 (str. spisa 264-266), utvrđeno je da je tužitelj, prema vlastitim navodima, u studenom 2021. godine ustanovio oštećenje hidroizolacijskih slojeva, konkretno desne komore zbog čega da je utvrđeno da dolazi do onečišćenja vode.

13. Iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka imenovanog u postupku osiguranja dokaza Marka Agbabe, stalnog sudskog vještaka graditeljske struke, iz siječnja 2023. godine (str. spisa 270-289) proizlazi da je vještak na temelju dostavljene dokumentacije i stanja na licu mjesta izrazio mišljenje da su vizualnim zapažanjem utvrđena oštećenja na zidu zasunske komore i na završnom hidroizolacijskom sloju desne vodne komore koji stupanj oštećenja da zahtijeva hitnu sanaciju. Vještak se izjasnio da utvrđena oštećenja predstavljaju nedostatke koji spadaju pod bitne zahtjeve za građevinu i da u predmetnom slučaju uzrokuju zagađenje odnosno zdravstvenu neispravnost skladištenja pitke vode. U pogledu uzroka nastalih oštećenja vještak se izjasnio da uzrokom smatra neadekvatnu primjenu – izvedbu hidroizolacijskih slojeva, a za što odgovornost snosi izvođač radova.

14. Nema pisanih dokaza da bi prije pokretanja postupka osiguranja dokaza u predmetu R1-24/22 tužitelj obavještavao tuženika o nedostacima. Uostalom i sam tužitelj u prijedlogu za osiguranje dokaza navodi da je oštećenje hidroizolacijskih slojeva vodnih komora uočio u studenom 2021. godine ( str. spisa 264-266). Tek nakon izrade pisanog nalaza i mišljenja vještaka Marka Agbabe u predmetu R1-24/22, tužitelj je, dopisom od 30. listopada 2023. godine (str. spisa 339-342), pozvao tuženika na naknađivanje štete u vezi poduzetih radova otklanjanja nedostataka.

15. S obzirom da se radi o vodospremi odnosno o komunalnoj vodnoj građevini , sud je utvrdio da je ispravno mišljenje vještaka Marka Agbabe da se radi o nedostacima koji su u vezi s bitnim zahtjevima za građevinu, a sve pozivom na odredbu čl. 11. Zakona o gradnji (NN 153/13,20/17, 39/19 i 125/19). Kako se radi o nedostacima povezanim s radovima na objektu koje je tuženik predao, a tužitelj primio 27. rujna 2016. godine, u postupku je utvrđeno da se radi o nedostacima koji su se pojavili unutar roka od deset godina od predaje i primitka radova pozivom na čl. 633. ZOO-a.

16. Prema navodima tužitelja, utvrđeno je da su nedostaci uočeni u studenom 2021. godine na temelju rezultata analize mikrobiološkog onečišćenja vode. Prema tvrdnji samog tužitelja, prije pokretanja postupka osiguranja dokaza, o mikrobiološkom onečišćenju vode u predmetnoj vodospremi, tuženik nije bio obaviješten. Budući da je sud ocijenio uvjerljivom tvrdnju tužitelja o trenutku uočavanja nedostatka u studenog 2021. godine ocijenio je suvišnim i nepotrebnim na tu okolnost saslušavati predložene svjedoke CT i ĐT zbog čega je taj dokazni prijedlog odbio. Kako sadržaj prijedloga u postupku osiguranja dokaza u predmetu R1-24/22 (str. spisa 264-266) odgovara po svom sadržaju obavijesti o nedostatku, sud je utvrdio da je tuženik bio obaviješten o nedostatku primitkom tužiteljevog prijedloga za osiguranje i rješenja o osiguranju, dana 16. ožujka 2022. godine, a kako to proizlazi iz potvrde o otpravku preslikane iz predmeta R1-24/22 (str. spisa 625). Stoga je tužitelj o nedostatku obavijestio tuženika kao izvođača u roku od šest mjeseci otkad je nedostatak utvrdio, a sve pozivom na odredbu čl. 634. st. 1 ZOO -a. Primitak nalaza i mišljenja u postupku osiguranja dokaza za utvrđivanje trenutka slanja obavijesti o nedostatku je irelevantno budući da prijedlog za osiguranje dokaza sadrži sve što obavijest o nedostatku mora imati.

17. Odredbom čl. 634. st. 2 ZOO-a propisano je da pravo naručitelja prema izvođaču po osnovi njegove odgovornosti za nedostatke prestaje za godinu dana računajući od dana kad je naručitelj obavijestio izvođača o nedostatku.

18. Od dana utvrđene obavijesti o nedostatku 16. ožujka 2022. godine do dana podnošenja tužbe 4. ožujka 2024. godine protekao je prekluzivni rok od godine dana propisan čl. 634. st. 2 ZOO-a. Zbog toga je tužitelj kao naručitelj izgubio pravo ostvarivati svoja prava s osnova odgovornosti za nedostatke, a koja se primjenom čl. 631. ZOO-a i odgovarajućom primjenom čl. 608. st. 2 i 609. ZOO-a odnose na pravo zahtijevati naknadu štete. Kako je ostvarenje prava na naknadu štete podvrgnuto režimu propisanom čl. 634. ZOO-a utvrđeno je da se radi o posebnom propisu koji pravo na naknadu štete zbog nedostatka u izvođenju radova regulira na poseban način te ga čini ovisnim o pravovremenom podnošenju obavijesti o nedostatku i pravovremenom podnošenju tužbe u roku od godine dana od upućivanja obavijesti o nedostatku. Stoga nije od odlučnog značaja niti okolnost da sam zahtjev za naknadom štete isplatom na način kako to potražuje tužitelj u tužbi nije u zastari. Svrha je propisivanja prekluzivnih rokova sankcija za nevršenje prava u propisanom roku pa navedena pravna posljedica nije mogla ostati nepoznata tužitelju u pozivanju na odgovornost izvođača za nedostatke u izvedbi radova.

19. Zbog utvrđenog prestanka prava s osnova odgovornosti izvođača za nedostatke (prekluzija) tužbeni zahtjev je ocijenjen pravno neosnovanim zbog čega je primjenom odredbe čl. 338. st. 3 ZPP-a odlučeno kao u točki I. izreke.

20. Slijedom iznijetog, ocijenjeni su suvišnim i nepotrebnim tuženikovi dokazni prijedlozi za provođenjem složenog vještačenja na okolnost utvrđivanja pravilnog održavanja vodospreme kao i za saslušanjem predloženih svjedoka RT i DT.

21. Po stavu ovoga suda, nema mjesta primjeni odredbe čl. 607. ZOO -a iz razloga što je zapisnikom o primopredaji radova od 27. rujna 2016. godine ( str. spisa 241-245) toč. 11. utvrđeno da je sva atestna dokumentacija (certifikati i potvrde o sukladnosti i preostala operativno-tehnička dokumentacija) vezana za izvedeno stanje dostavljena investitoru, tako da je u pogledu korištenja hidroizolacijskog premaza AKWALASTIK 5,0 tužitelj kao naručitelj radova, bio upoznat, a kako to proizlazi iz uvjerenja o kvalitet i broj 01/14 na str. spisa 286 i izvješća o ispitivanju na str. spisa 287-288 koje je predao tuženik tužitelju.

22. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 ZPP -a. Zbog tuženikovog uspjeha u sporu valjalo je ocijeniti neosnovanim tužiteljev zahtjev za naknadom parničnih troškova zbog čega je odlučeno kao u točki II. izreke, a zbog istog razloga valjalo je odbiti i tuženikov zahtjev za naknadom troškova zatražen u visini sudske pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu od 331,81 EUR budući da će trošak sudske pristojbe, po pravomoćnom završetku postupka, snositi tužitelj pozivom na odredbu čl. 4. st. 1 toč. 2 Zakona o sudskim pristojbama. Zbog toga je odlučeno kao u točki III. izreke.

U Rijeci, 30. ožujka 2026. godine

Sudac

Jasenka Pavišić Čačić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.