Poslovni broj: K-117/2020-32

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

S P L I T

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu pojedincu Marjanu Saši, uz sudjelovanje zapisničarke Maje Rogošić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika TP, zbog kaznenog djela iz čl. 312. u svezi čl. 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17, dalje: KZ/11), po optužnici Općinskog državnog odvjetništva u Splitu pod poslovnim brojem br. K-DO-662/2019 od 19. studenog 2019., nakon javno održane i zaključene rasprave 26. ožujka 2026. u nazočnosti okrivljenika s braniteljem Marijom Vukovićem, odvjetnikom u Splitu te zamjenika ODO-a Split AP, a 30. ožujka 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju odredbe čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - Odluka i Rješenje USRH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 136/25 i 13/26, u daljnjem tekstu ZKP/08)

OKRIVLJENIK: TP, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin pok. T i pok. FP, rođene A, rođen **.**.1946. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], a boravištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, diplomirani inženjer strojarstva s završenom VSS, umirovljenik s mirovinskim primanjima od oko 500,00 eura, dobrog imovnog stanja, oženjen, otac troje djece, bez čina i odlikovanja, neosuđivan,

oslobađa se optužbe

da bi u razdoblju od 27. lipnja 2018. do 2. srpnja 2018. u Solinu i Splitu, u nakani da prisili v.d. javne bilježnice MP da izda klauzulu ovršnosti na Protokol od 4. kolovoza 1999. solemniziran kod javnog bilježnika Boška Jurišića pod brojem OU-142/99, 27. lipnja 2018. pristupio u ured navedene v.d. javne bilježnice na adresi [adresa], tražeći od iste izdavanje klauzule ovršnosti, a kada to ista nije pristala navodeći kako ne postoje zakonski uvjeti za izdavanjem klauzule, rekao da zna da je u tijeku natječaj za imenovanje javnog bilježnika i da se ona prijavila na njemu i da će preko svog sinovca Eduarda Kunšteka, tadašnjeg člana Državnog sudbenog vijeća te ministra pravosuđa sve učiniti da ne bude imenovana, da bi ponovno 29. lipnja 2018. pristupio u navedeni ured ponavljajući navedene riječi, a potom 2. srpnja 2018. na sastanku u uredu odvjetnika CP u [adresa], uz prisutnost odvjetnika ĐP, nakon što je ista navela činjenične i pravne razloge zbog kojih ne može izdati predmetnu klauzulu, rekao da nije na njoj da provjerava činjenice u postupku već da mora izdati klauzulu ovršnosti ponavljajući riječi da će onemogućiti njezino imenovanje javnom bilježnicom, a kojem pritisku v.d. javne bilježnice MP unatoč strahu za sprječavanja imenovanja i time materijalnog opstanka nije popustila, niti izdala klauzulu ovršnosti,

dakle, da bi s namjerom da javnu bilježnicu prijetnjom kakvim zlom prisili na donošenje odluke u okviru njene ovlasti, poduzeo radnje koje prostorno i vremenski neposredno prethode ostvarenju bića kaznenog djela prisile prema pravosudnom dužnosniku,

II. pa da bi time počinio kazneno djelo protiv pravosuđa – prisila prema pravosudnom dužnosniku u pokušaju – djelo opisano i kažnjivo po čl. 312. u svezi čl. 34. KZ/11.

III. Na temelju odredbe čl. 149. st. 1 ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu je pred ovim sudom podiglo optužnicu broj K-DO-662/2019 od 19. studenog 2019. protiv okrivljenika TP zbog kaznenog djela prisile prema pravosudnom dužnosniku u pokušaju iz čl. 312. u svezi čl. 34. KZ/11.

1.1. Zastupnik optužbe je na raspravi korigirao dio činjeničnog opisa na način da je ispravio omašku u pisanju (datum 17. lipnja 2018. je zamijenjen s 27. lipnja 2018.). Navedenu izmjenu je sud prihvatio kao utemeljenu jer su u skladu s utvrđenim činjeničnim stanjem.

2. Pozvan da se izjasni o tome kakav stav zauzima spram navoda iz optužnice, okrivljenik je izjavio da se ne smatra krivim za kazneno djelo koja mu se stavljaju na teret pa se pristupilo izvođenju dokaza.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaze ispitivanjem oštećene MP te svjedoka CP i ĐP.

3.1. Nadalje, u dokazne svrhe pročitana je i pregledana kaznena prijava oštećene MP od 8. travnja 2019. (list 2-6 spisa), zahtjev za očitovanje predsjednice Općinskog suda u Splitu od 29. ožujka 2019. (list 7 spisa), pritužba zbog nepravilnosti u radu javnog bilježnika od 14. ožujka 2019. (list 8-10 i 368-372 spisa), očitovanje okrivljenika javnoj bilježnici MP **.**.2018. (list 11-13 spisa), protokol od 4. kolovoza 1999. (list 14-17, 51-54 i 138-141 spisa), rješenje o ovrsi Općinskog suda u Splitu broj Ovr-1807/09 od 18. rujna 2009. (list 18 i 56 spisa), prijedlog za ovrhu okrivljenika od 13. listopada 2008. (list 19 i 55 spisa), dopis javne bilježnice odvjetniku ĐP od 27. lipnja 2018. (list 23-25 i 405-407 spisa), očitovanje okrivljenika javnoj bilježnici od 18. lipnja 2018. s priloženom izjavom (list 26-30 i 381-385 spisa), zahtjev okrivljenika za izdavanje potvrde ovršnosti od 1. veljače 2018. (list 31-32 spisa), dopis javnog bilježnika Boška Jurišića odvjetniku ĐP od 30. siječnja 2018. (list 33 spisa), e-mail javnog bilježnika Boška Jurišića od 29. siječnja 2018. (list 34 spisa), opomena pred prijavu i tužbu okrivljenika od 29. siječnja 2018. uz zahtjev za izdavanje potvrde ovršnosti (list 35-38 i 373-380 spisa), presuda Općinskog suda u Splitu broj Pi- 709/13 od 7. lipnja 2016. (list 39-50 i 326-337 spisa), uredovna bilješka odvjetnika CP sa sastanka od 2. srpnja 2018. (list 57-58 i 244-245 spisa), ugovor o ustupu potraživanja od 6. rujna 2007. (list 59-60 spisa), rješenje o ovrsi Općinskog suda u Splitu broj Ovr-2020/17 od 16. svibnja 2017. (list 61-63 spisa), prijedlog za pokretanje stečajnog postupka na društvom ITS d.o.o. od 16. rujna 2014. (list 64-65 spisa), rješenje Trgovačkog suda u Splitu broj 1.St-142/14 od 10. svibnja 2016. o otvaranju stečajnog postupka nad društvom ITS d.o.o. s prilozima (list 66-74 spisa), rješenje o prekidu postupka Općinskog suda u Splitu broj Pi-703/13 od 11. srpnja 2016. (list 87 spisa), rješenje o prekidu postupka Općinskog suda u Splitu broj Pi-250/13 od 23. studenog 2016. (list 89 spisa), zaključak Trgovačkog suda u Splitu broj 1.St-142/14 od 21. prosinca 2016. s prilogom (list 90-92 spisa), dopis ŽDO-a stečajnoj upraviteljici od 18. svibnja 2016. s prilozima (list 96-101 spisa), prijava tražbine Grada Splita od 9. ožujka 2017. (list 103-105 spisa), presuda Županijskog suda u Splitu broj Gž-3206/16 od 18. siječnja 2017. (list 106-114 i 338-346 spisa), revizija tuženika pod 1. HNK Split i pod 2. Grada Splita (list 115-125 spisa), rješenje Trgovačkog suda u Splitu broj 1.St-596/17 od 29. svibnja 2017. s prilogom (list 126-129 spisa), obavijest o postojanju razlučnog prava od 22. veljače 2017. s prijavom tražbine u stečajnom postupku (list 130-134 spisa), obračun zakonskih zateznih kamata (list 136 i 153 spisa), obavijest o postojanju razlučnog prava od 21. lipnja 2017. s prijavom tražbine u stečajnom postupku (list 142-147 spisa), prijava tražbine u stečajnu masu TPD s podneskom i tužbom glavnog miješanja i izvješćem o gospodarskom položaju stečajnog dužnika (list 155-172 spisa), obavijest o postojanju izlučnog prava HP od 6. rujna 2017. (list 173 spisa), ispitno ročište pred Trgovačkim sudom od 7. rujna 2017. s rješenjem broj 1.St-596/17 (list 174-182 spisa), rješenje Trgovačkog suda u Splitu broj 1.St-596/17 od 14. rujna 2017. (list 183-184 spisa), žalbe odvjetnika ĐP i Vesne Ćuković protiv rješenja Trgovačkog suda u Splitu broj 1.St-596/17 od 7. i 14. rujna 2017. (list 185-189 spisa), rješenja Visokog Trgovačkog suda broj Pž-6186/17 od 11. listopada 2017. i Pž-6185/17 od 20. prosinca 2017. (list 190-191 i 194-197 spisa), podnesak stečajne upraviteljice od 22. siječnja 2018. s tužbom (list 198-206 spisa), odgovor na tužbu tuženika TP od 18. svibnja 2018. (list 215-218 spisa), povijesni izvadak za društvo ITS d.o.o. (list 219-225 spisa), e- mail oštećene MP od 25. kolovoza 2019. s prilogom (list 246-248), dopis oštećene MP Županijskom državnom odvjetništvu 10. kolovoza 2018. (list 291 spisa), rješenje Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije od 16. kolovoza 2024. (list 292-293 spisa), dopis Županijskog državnog odvjetništva od 7. listopad 2025. (list 315 spisa), dopis Općinskog državnog odvjetništva od 10. listopada 2025. (list 317 spisa), rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1030/24 od 27. kolovoza 2024. (list 347-350 spisa), presuda Županjskog suda u Splitu broj Gž- 2909/24 od 23. listopada 2024. (list 351-361 spisa), rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-463/25 od 4. ožujka 2025. (list 362-364 spisa), rješenje Upravnog suda u Zagrebu broj Usl-1324/20 od 2. srpnja 2021. (list 388-392 spisa), prijedlog za poduzimanje dokaznih radnji protiv okrivljene MP (list 393-395 spisa), rješenje Županijskog suda u Splitu broj Kir-1213/19 od 13. listopada 2020. (list 396-400 spisa), rješenje Županijskog suda u Splitu broj Kv II-411/20 od 10. prosinca 2020. (list 401-404 spisa) potvrda Hrvatske javnobilježničke komore od 17. travnja 2018. (list 408 spisa) te spis ovog suda broj K-684/2023.

3.2. Na temelju odredbe čl. 431. st. 2. ZKP/08 u dokazne svrhe pregledani su i pročitani zapisnici o ispitivanju oštećene MP pred državnim odvjetništvom od 2. srpnja 2019. (list 235-236 spisa) te svjedoka CP pred državnim odvjetništvom od 2. rujna 2019. (list 242-243 spisa) i ĐP pred državnim odvjetništvom od

26. rujna 2019. (list 251 spisa).

3.3. Kako nije bilo daljnjih prijedloga za nadopunu dokaznog postupka, kao ni primjedbi na provedeni dokazni postupak, na kraju su pregledani izvadci iz kaznene i prekršajne evidencije za okrivljenika (list 409-412 spisa).

4. Potom se pristupilo uzimanju obrane od okrivljenika, koji je na raspravi kao i prilikom prvog ispitivanja pred državnim odvjetništvom (17. listopada 2019.) u bitnom kazao da nije počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.

4.1. Tako je istakao da je javni bilježnik Boško Jurišić još 1999. solemnizirao jednu ispravu-protokol čiji su potpisnici bile tri fizičke osobe (TPD, SP i on) i trgovačko društvo ITS d.o.o.. U članku 4. tog Protokola da je bio naveden i privatni dug TPD prema njemu u iznosu od oko 60.000,00 DEM pa da je 2001. zatražio od javnog bilježnika Boška Jurišića da mu se u tom dijelu izda potvrda ovršnosti na predmetni Protokol, a što da je ovaj i učinio te da se u tom dijelu uspio naplatiti. Ubrzo nakon toga da je došlo do sudskog spora između trgovačkog društva ITS d.o.o. kao tužitelja te Hrvatskog narodnog kazališta i Grada Splita kao tuženika oko prava na investiciju koju da je društvo ITS d.o.o. s njegovim kapitalom izvršilo pa kada je društvo ITS d.o.o. pravomoćno uspjelo u sporu da je ponovno došao kod javnog bilježnika Boška Jurišića da mu sada izda potvrdu ovršnosti u odnosu na cijeli Protokol, ali da ga je isti počeo zavlačiti govoreći mu da dođe za nekoliko dana jer da se sprema u mirovinu i da predmetni Protokol mora pronaći. Zbog toga da je kod javnog bilježnika Boška Jurišića bio nekoliko puta i da mu je onda ovaj konačno rekao da je predmetni Protokol izgubio, ali kako je imao još jedan primjerak originala Protokola da mu ga je putem svog punomoćnika dostavio, međutim da je javni bilježnik Boško Jurišić 31. siječnja 2018. otišao u mirovini bez da je odlučio o njegovom zahtjevu.

4.2. Oštećena MP da je imenovana 1. veljače 2018. za vršiteljicu dužnosti javnog bilježnika u tom javnobilježničkom uredu pa da je i od nje preko svog punomoćnika tražio izdavanje potvrde ovršnosti i na njene zahtjeve da joj je dostavljao niz očitovanja zbog čega bi tu potvrdu ovršnosti trebala izdati.

4.3. Potom da je došao u njen ured u dobroj vjeri obaviti razgovor i interesirati se zašto mu ne želi izdati potvrdu ovršnosti kada su se ispunili svi uvjeti budući da je nad društvom ITS d.o.o. otvoren stečajni postupak (čl. 141. Stečajnog zakona) i da joj je tom prilikom spomenuo svog pravnog savjetnika Eduarda Kunšteka, govoreći joj samo da je on profesor na Pravnom fakultetu u Rijeci i da je bio dva puta dekan tog fakulteta, da je član Državnog sudbenog vijeća, da je napisao sporni Protokol i da ga je savjetovao te mu kazao da su se u ovom trenutku ispunili svi zakonski uvjeti za izdavanje potvrde ovršnosti, međutim da nju uopće nije bilo briga jer da je bila bahata, drska i arogantna te da mu je rekla da mu potvrdu ovršnosti još ne može izdati budući da tu materiju mora dobro proučiti. Nakon nekoliko dana da je i njegov punomoćnik tražio od nje izdavanje potvrde ovršnosti pa da mu je rekla da o tome ne može sama odlučiti i da bi bilo dobro da svi zajedno nađu na sastanku u uredu kod njenog punomoćnika CP, odvjetnika u [adresa], a što da su njegov punomoćnik ĐP, odvjetnik u [adresa] i on prihvatili.

4.4. Na tom sastanku od 2. srpnja 2018. u Odvjetničkom uredu Ive Staničića da su iznijeta različita mišljenja, odnosno da je CP, kao punomoćnik javne bilježnice MP, zagovarao tvrdnju da se potvrda ovršnosti ne može izdati, dok da su njegov punomoćnik ĐP i on tvrdili da je javna bilježnica dužna izdati potvrdu ovršnosti, ali da nikakvih prijetnji i vrijeđanja nije bilo. Kako dogovor nije postignut da su joj ĐP i on rekli da će je zbog neaktivnosti i nepravilnosti u radu prijaviti Općinskom sudu u Splitu, javnobilježničkoj komori i ministarstvu, a što da su i učinili tek krajem ožujka 2019. pa da je ona isključivo zbog toga protiv njega podnijela predmetnu kaznenu prijavu u travnju 2019. jer da joj je prijetio kako tvrdi da bi onda sigurno podnijela tu kaznenu prijavu mnog ranije. Zbog toga da je preko punomoćnika podnio kaznenu prijavu protiv nje zbog kaznenog djela lažnog prijavljivanja kaznenog djela iz čl. 304. st. 1. KZ/11.

4.5. Nakon toga da je od predsjednice Općinskog suda u Splitu zatražila izuzeće u ovom spornom predmetu pa da joj je udovoljeno i da je predmet došao kod javne bilježnice Snježane Ludvajić, a koja da mu je bez ikakvih problema izdala traženu potvrdu ovršnosti na navedeni Protokol.

4.6. Na posebna pitanja suda je odgovorio:

- da ga je javna bilježnica MP već ranije bila optužila da joj je na sličan način prijetio u vremenskom periodu od 2. veljače 2018. do 7. kolovoza 2018., ali da je tu kaznenu prijavu povukla 10. kolovoza 2018.,

- da je kod javnog bilježnika Boška Jurišića bio dva puta radi navedene potvrde ovršnosti, a potom dva puta i kod javne bilježnice MP. Treći put da se s MP našao na sastanku u Odvjetničkom uredu Ive CP, odvjetnika u [adresa], a što da mu je bilo neshvatljivo budući da je javna bilježnica u svezi obavljanja svoga posla angažirala odvjetnika,

- da još nije uspio naplatiti svoje potraživanje po spornom protokolu jer da je u ovršnom postupku više dužnika istaknulo prigovore i žalbe pa da postupak još u tijeku,

- da je Eduarda Kunšteka upoznao preko organizacije Amnesty International, a koja se bavi zaštitom ljudskih prava, jer da se prije vojno-redarstvene operacije Oluja isti nalazio u Banja Luci i da mu je život bio ugrožen budući da je odbio napisati Ustav Republike Srpske pa da ga je uspio izvući iz tog okruženja i dovesti u Republiku Hrvatsku. Danas da je profesor Pravnog fakulteta u Rijeci, ali da je bio član uprave njegovog trgovačkog društva MULTIMAT T.T.I. d.o.o.. Dakle, da nisu u nikakvim rodbinski odnosima i da je samo bio njegov pravni savjetnik pa kada mu se požalio da mu javna bilježnica MP ne želi izdati potvrdu ovršnosti da mu je rekao da može tražiti zaštitu od predsjednika suda, ministarstva i javnobilježničke komore,

- da je znao da je u to vrijeme, kada je tražio izdavanje potvrde ovršnosti, u tijeku natječaj za javnog bilježnika na koji se javila oštećena MP,

- da oštećenoj MP nikada nije prijetio da će preko Eduarda Kunšteka onemogućiti njen izbor za javnu bilježnicu na navedenom natječaju, a da to Eduard Kunštek nikada ne bi ni učinio jer da je pošten i častan čovjek pa je ispričao anegdotu da Eduard Kunštek svoju kći nije pustio da prođe ispit kada je kod njega nedovoljno spremna polagala ispit,

- da oštećenu MP nakon sastanku od 2. srpnja 2018. u Odvjetničkom uredu Ive Staničić više nije vidio, odnosno da u njen javnobilježnički ured nikada više nije došao,

- da oštećenoj MP nakon navedenog sastanka od 2. srpnja 2018. nije slao elektroničku poštu te da mu je elektronička pošta s listova 246-248 spisa poznata jer da mu ju je pokazao branitelj, ali da on tu poruku nije poslao.

4.7. Na posebna pitanja svoga branitelja je kazao:

- da je odvjetnik CP poručio jednom njegovom poznaniku da ako preda 5.000,00 eura predujma da će postupak koji se vodio na Općinskom sudu u Splitu biti okončan u njegovu korist i da će kada se naplati morati predati još toliki iznos. Takvu ponudu da je odbio jer da bi tek tada počinio kazneno djelo i da je kasnije shvatio da je to odbijanje možda bilo motiv oštećenoj MP da ga lažno prijavi za predmetno kazneno djelo,

- da je od oštećene MP isključivo na legalan i zakonit način pokušao ostvariti svoja prava pa da ako je pisanje primjedbi i pritužbi institucijama prisila da je onda počinio predmetno kazneno djelo. Cijelo vrijeme da je oštećenoj MP govorio da će poduzeti sve radnje koje mu zakon dopušta. Kasnije da je također saznao da su MP i CP osim poslovnog odnosa imali i ljubavni odnos, a koji da je prekinut kada je MP odbila određeni iznos novca isplatiti CP pa da je protiv nje podnio kaznenu prijavu i da se čak protiv nje vodio kazneni postupak zbog čega da je bila suspendirana te da je na koncu prestala obavljati javnobilježničku dužnost.

5. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka te ocjene svakog dokaza pojedinačno i u vezi s drugim dokazima, sud je zaključio kako nije dokazano da je okrivljenik TP počinio kazneno djelo prisile prema pravosudnom dužnosniku u pokušaju iz čl. 312. u svezi čl. 34. KZ/11 za koje se optužuje.

6. Naime, navedeno kazneno djelo između ostalog čini onaj tko javnog bilježnika silom ili prijetnjom kakvim zlom spriječi poduzeti neku radnju ili donijeti neku odluku u okviru njegovih ovlasti ili prisili na poduzimanje neke radnje ili donošenje neke odluke u okviru ili izvan njegove ovlasti.

6.1. Dakle kod predmetnog kaznenog djela inkriminira se svaki oblik sile ili prijetnje kakvim zlom prema javnom bilježniku kako bi se na takav način od njega ishodilo poduzimanje neke radnje ili donošenje neke odluke. Što se tiče same prijetnje kakvim zlom, djelo je ostvareno kad radnje počinitelja u objektivnom smislu predstavljaju prijetnju zlom bez obzira na to kakav učinak prouzročile u osobe kojoj su upućene. Ozbiljnost prijetnje se ne prosuđuje samo na temelju izgovorenih riječi, već iz okolnosti i konteksta cijelog događaja.

7. U postupku nije bilo sporno da su okrivljenik i njegov punomoćnik ĐP, odvjetnik u [adresa], još od pravomoćnosti i ovršnosti presude Općinskog suda br. Pi-709/13 od 7. lipnja 2016., odnosno od 27. listopada 2017. kada su im te potvrde izdane, zahtijevali prvo od javnog bilježnika Boška Jurišića, a potom od 1. veljače 2018. (od kada je bilježnik Jurišić u mirovini) od oštećene MP izdavanje potvrde ovršnosti na predmetni Protokol.

7.1. Nije sporno ni da je zbog navedenog okrivljenik bio dva puta u javnobilježničkom uredu oštećene MP i to 27. i 29. lipnja 2018. te potom 2. srpnja 2018. na sastanku u uredu odvjetnika CP, a na kojem su oštećena MP i njen punomoćnik CP s jedne strane i okrivljenik i njegov punomoćnik ĐP s druge strane raspravljali o mogućnosti/nemogućnosti izdavanja potvrde ovršnosti na navedeni Protokol.

7.2. Nadalje, nije sporno da je okrivljenik putem svoga opunomoćenika ĐP podnio Općinskom sudu u Splitu (26. ožujka 2019.) i Hrvatskoj javnobilježničkoj komori (27. ožujka 2019.) prijavu nepravilnosti u radi javne bilježnice MP pa da je od nje 5. travnja 2019. zatraženo očitovanje.

7.3. Na koncu, nesporno je da je oštećena MP **.**.2019. podnijela predmetnu kaznenu prijavu protiv okrivljenika TP pa da ju je predsjednica Općinskog suda u Splitu izuzela iz navedenog predmeta te isti dodijelila u rad drugom javnom bilježniku, a koji je potom izdao okrivljeniku traženu potvrdu ovršnosti.

7.4. Sve ove činjenice i okolnosti proizlaze ne samo iz obrane okrivljenika, iskaza oštećene MP i saslušanih svjedoka CP i ĐP, već i iz priložene materijalne dokumentacije-presude, međusobne prepiske, zahtjevi, očitovanja i pritužbe (list 7-13, 23-50, 338-346 i 369-372 spisa)

8. Ono što je bilo sporno i što je trebalo nedvojbeno utvrditi i razjasniti, a što je tijekom postupka okrivljenik negirao, jest je li okrivljenik TP u inkriminiranom periodu postupao s ciljem da javnu bilježnicu MP prisili da mu izda potvrdu ovršnosti na sporni Protokol i to na način da joj je u njenom uredu i na sastanku od 2. srpnja u uredu odvjetnika CP govorio da zna da je u tijeku natječaj za imenovanje javnog bilježnika i da se ona prijavila na njega pa da će preko svog sinovca Eduarda Kunšteka (tadašnjeg člana Državnog sudbenog vijeća) te ministra pravosuđa sve učiniti da ne bude imenovana.

9. S obzirom na navedeno, sud je osim obrani okrivljenika, posebnu pažnju posvetio procjeni iskaza oštećene MP te svjedoka CP i ĐP, kao i analizi materijalne dokumentacije iz spisa.

10. Tako je oštećena MP u svom iskazu pred državnim odvjetništvom (2. srpnja 2019.) u bitnom navela da je od 2015. radila u javnobilježničkom uredu Boška Jurišića kao prisjednice te da je javni bilježnik Boško Jurišić još 1999. solemnizirao sporni Protokol između više stranaka, a među kojima da je bio i okrivljenik TP. Negdje oko 2016. da je okrivljenik pristupio u javnobilježnički ured i da je od Boška Jurišića tražio izdavanje potvrde ovršnosti na taj Protokol, ali da ga je javni bilježnik Boško Jurišić odbio.

10.1. Nakon toga i to 30. siječnja 2018. da je u javnobilježnički ured pristupio odvjetnik ĐP, inače punomoćnik okrivljenika, i tražio također izdavanje klauzule pravomoćnosti te da je predao podnesak u kojem uz prijetnje traži izdavanje te potvrde ovršnosti na sporni Protokol pa da je taj podnesak uz ostalu dokumentaciju (iz koje su također vidljive prijetnje) predala kao privitak kaznene prijave.

10.2. Okrivljenik TP da je 27. lipnja 2018. prvi put došao u njen javnobilježnički ured pa da ga je tek tada upoznala i da mu je rekla da je trenutno vršiteljica dužnosti javne bilježnice te da se mora detaljno upoznati sa spisom predmeta, ali da iz dotadašnjih saznanja smatra da nema uvjeta za izdavanjem navedene potvrde ovršnosti. Okrivljenik da je tada postao neugodan, da joj je verbalno prijetio pred svim djelatnicima ureda i da joj je rekao da će sve učiniti da je diskvalificira u imenovanju javne bilježnice jer da je znao da je u tijeku natječaj. Također da joj je kazao da je njegov sinovac Eduard Kunštek profesor Pravnog fakulteta u Rijeci i član Državnog sudbenog vijeća pa da će doći do ministra pravosuđa i sve učiniti da ne bude imenovana na tom natječaju za javnu bilježnicu. Ti navodi i prijetnje da su je povrijedili, preplašili i izazvali tjeskobu jer da nakon 20 godina radnog staža nije željela izgubiti mjesto javnog bilježnika budući da bi u tom slučaju ona i njenih 8 djelatnika ostalo bez posla. Odmah da je zatražila od njega da napusti ured jer da će u protivnom pozvati policiju.

10.3. Nakon dva dana, odnosno 29. lipnja 2018. da se okrivljenik opet pojavio u njenom uredu i ponovio sve navedene prijetnje pa da mu je opet rekla da napusti ured i da će organizirati sastanak kod svog punomoćnika CP, odvjetnika u [adresa].

10.4. Na tom sastanku od 2. srpnja 2018., a na kojem su prisustvovali okrivljenik i njegov punomoćnik ĐP, odvjetnik u [adresa] te ona i njen punomoćnik CP, odvjetnik u [adresa], da mu je zajedno s punomoćnikom CP detaljno obrazložila razloge zašto ne može izdati potvrdu ovršnosti na sporni Protokol (postojanje niza sudskih postupaka u kojima i druge stranke- HP, [adresa] i stečajna masa iza ITS d.o.o. potražuju istu tražbinu). Okrivljenik da je opet postao neugodan i ponovio sve prijetnje te joj kazao da nije njen posao da provjeravam navedene činjenice već da mu mora izdati potvrdu ovršnosti. Da je okrivljeniku izdala potvrdu ovršnosti da bi se isti naplatio od Grada Splita u iznosu od preko 4.000.000,00 kuna pa da nije željela preuzeti takvu odgovornost budući da kao javna bilježnica za svoje zakonito postupanje odgovara svojom vlastitom imovinom, a osim toga da joj je bilo poznato da je pred Trgovačkim sudom u Splitu u tijeku parnični postupak u kojem da je stečajna upraviteljica Meri Šitić osporila predmetnu tražbinu okrivljenika, dok da u drugom parničnom postupku HP potražuje istu tražbinu od društva ITS d.o.o. u stečaju.

10.5. Dana 27. veljače 2019. da je zaprimila rješenje o imenovanju javne bilježnice u [adresa].

10.6. Okrivljenik da je zatim podnio pritužbu na njen rad Općinskom sudu u Splitu i Hrvatskoj javnobilježničkoj komori pa da se o tome očitovala te 8. travnja 2019. podnijela predmetnu kaznenu prijavu protiv okrivljenika, a zbog čega da ju je predsjednica Općinskog suda u Splitu izuzela iz navedenog predmeta.

10.7. Nakon podnošenja kaznena prijave da je putem elektroničke pošte zaprimila ponudu za kupnju fotoaparata od strane jednog trgovačkog društva, a da u potpisu nalazio okrivljenik TP. Potom da je zaprimila i ponudu od jednog društva za kupnju dva elektrošokera s besplatnim ženskim suzavcem pa da pretpostavlja da je okrivljenik dao njene podatke tom društvu jer da nikada u praksi nitko od javnih bilježnik nikada nije zaprimio takvu ponudu.

10.8. U svakom slučaju da joj okrivljenik od trenutka izuzeća u navedenom predmetu više nije dostavljao podneske niti s njom komunicirao.

10.9. Na kraju je navela da je zainteresirana za kazneni postupak protiv okrivljenika.

10.10. Na raspravi od 1. listopada 2025. oštećana MP je ponovila sve naprijed navedeno te dodala da je zbog navedene problematike kontaktirala više pravnih stručnjaka trgovačkog prava i da su joj svi savjetovali da ne izda potvrdu ovršnosti na sporni Protokol jer da zbog postupaka koji su bili u tijeku nisu bili ispunjeni uvjeti pa da je za Grad Split mogla nastati teška i nenadoknadiva šteta u iznosu od oko 4.000.000,00 kuna.

10.11. Njen principal javni bilježnik Boško Jurišić da je 1. veljače 2018. otišao u mirovinu pa da je punomoćnik okrivljenika ĐP, odvjetnik u [adresa], prvo 30. siječnja 2018. došao kod njega, a zatim i 1. veljače 2018. kod nje u ured jer da je tada postala vršiteljica dužnosti javnog bilježnika, i tražio izdavanje potvrde ovršnosti na sporni protokol, ali da su ga oboje odbili. Naknadno da je i okrivljenik dolazio u njen ured pa da je i njemu objasnila da nisu ispunjeni uvjeti za izdavanje potvrde ovršnosti.

10.12. Kaznenu prijavu da je podnijela jer da je okrivljenik i nakon navedenog sastanka od 2. srpnja 2018. u Odvjetničkom uredu Ive Staničića nastavio vršiti pritisak da mu izda potvrdu ovršnosti.

10.13. Na posebna pitanja suda je odgovorila:

- da je 1. veljače 2018. izabrana kao vršiteljica dužnosti javnog bilježnika, da je rješenje o imenovanju za javnu bilježnicu zaprimila 14. veljače 2019., a njen javnobilježnički ured da je dobio dozvole i počeo raditi 15. srpnja 2019. pa da ispada da je natječaj za javnu bilježnicu trajao oko godinu dana,

- da joj okrivljenik TP i njegov punomoćnik ĐP nisu prijetili da će je usmrtiti ili tjelesno ozlijediti već da su joj prijetili da će ako ne postupi po njihovim zahtjevima podnijeti pritužbe protiv nje te obavijestiti medije, a da joj je okrivljenik spominjao i svog sinovca Eduarda Kunšteka u smislu da će preko njega stopirati njen izbor za javnu bilježnicu. Taj vremenski period da je za nju bio vrlo stresan zbog tog natječaja jer da ju je svaka pritužba prema javnobilježničkoj komori ili ministarstvu mogla diskvalificirati,

- da se okrivljenik 27. i 29. lipnja 2018. u njenom uredu neugodno ponašao, verbalno joj prijetio i spominjao sinovca Eduarda Kunšteka,

- da ne može imenovati jednog od svojih osam djelatnika iz njenog ureda koji su čuli navedene prijetnje i spominjanje Eduarda Kunšteka jer da se više ne sjeća imena tih djelatnika, a osim toga da su te prigode okrivljenik i ona bili sami u prostoriji,

- da javnog bilježnika imenuje ministar pravosuđa na prijedlog Hrvatske javnobilježničke komore,

- da je 9. kolovoza 2018. zbog svega navedenog podnijela kaznenu prijavu protiv okrivljenika, ali da ju je sutradan (10. kolovoza 2018. – list 291 spisa) povukla jer da se predomislila. Naime, da je smatrala da joj ta kaznena prijava neće donijeti ništa dobro budući da postoji opasnost da će je sada okrivljenik zbog podnošenja te prijave putem sinovca Eduarda Kunšteka diskvalificirati s natječaja. Također, da svaka eventualna prijava (pritužba, predstavka) protiv javnog bilježnika može utjecati na Hrvatsku javnobilježničku komoru da tom javnom bilježniku da negativnu ocjenu i da ga u postupku imenovanja ne predloži ministru pravosuđa pa da se toga plašila. Kasnije da je podnijela novu kaznenu prijavu zbog istog djela,

- da se ne može sjetiti je li od 2. srpnja 2018. (sastanak u uredu odvjetnika CP) pa do 8. travnja 2019. (datum podnošenja kaznene prijave) vidjela okrivljenika TP, ali da je sigurna da je okrivljenik i u tom periodu dolazio u njen ured i opet na isti način vršio pritisak,

- da predmetnu kaznenu prijavu nije podnijela zbog toga što je sada bila imenovana javnom bilježnicom i što se više nije morala plašiti okrivljenikovih prijava već da ju je podnijela jer da je okrivljenik nastavio s pritiscima, ali da je jedan od razloga bio i taj što je okrivljenik podnio pritužbu na njen rad Općinskom sudu u Splitu, ministarstvu i Hrvatskoj javnobilježničkoj komori,

- da je nakon podnošenja kaznene prijave protiv okrivljenika putem elektroničke pošte zaprimila neke čudne poruke u vezi elektrošokera i da je u potpisu bio okrivljenik TP. Na listovima 246-248 spisa da se nalazi druga poruka koju da je također u to vrijeme dobila,

- da ne poznaje TPD i HP jer da nikada u njen javnobilježnički ured nisu pristupili,

- da nije zainteresirana za ovaj kazneni postupak i da ne postavlja imovinsko pravni zahtjev.

10.14. Na pitanja ovlaštenog tužitelja je kazala da je okrivljenik TP na sastanku u Odvjetničkom uredu Ive Staničića od 2. srpnja 2018. bio neugodan i povisivao glas, da je rekao da će je uništiti i da je spominjao svog sinovca Eduarda Kunšteka, a koji da je tada bio član Državnog sudbenog vijeća. Nakon tog sastanka da je odvjetnik CP sastavio uredovnu bilješku o svemu što se dogodilo na sastanku.

10.15. Na pitanja branitelja okrivljenika je navela:

- da joj je jedan kolega pravnik (a ne Hrvatska javnobilježnička komora) savjetovao da povuče kaznenu prijavu protiv okrivljenika (list 291 spisa), odnosno da trpi i šuti dok je u tijeku natječaj pa da je to prihvatila i prijavu povukla jer da podnošenje kaznene prijave protiv okrivljenika može negativno utjecati na njeno imenovanje budući da se prati sve što se događa u javnobilježničkom uredu dok traje natječaj,

- da je nakon njenog izuzeća predmetni spis dobila u rad javna bilježnica Snježana Ludvajić, ali da ne zna detalje je li potvrda ovršnosti izdana na Protokol i je li se okrivljenik naplatio,

- da je uvijek, bez obzira na period trajanja natječaja, postupala zakonito i na isti način, odnosno da je izdavala potvrde ovršnosti ako su se za to ostvarili predviđeni uvjeti.

11. Svjedok CP je u svom iskazu pred državnim odvjetništvom (2. rujna 2019.) kazao da zastupa MP i njenu obitelj već nekoliko godina te da s njom kao javnom bilježnicom često surađuje i ustvari zastupa njen ured.

11.1. U lipnju 2018. da ga je oštećena MP kontaktirala u svezi izdavanja potvrde ovršnosti na predmetni Protokol od 4. kolovoza 1999., a kojeg da je solemnizirao javni bilježnik Boško Jurišić. Već ranije da je na Protokolu bila izdana djelomična potvrda ovršnosti u odnosu na osobni dug TPD prema okrivljeniku TP (članak 4.).

11.2. Prema njegovom mišljenju kao odvjetnika i dugogodišnjeg suca da predmetni Protokol nije trebalo solemnizirati pa da se slaže s mišljenjem oštećene MP da nema mjesta izdavanju potvrde ovršnosti jer da su u tijeku dva parnična postupka i to između TP i društva ITS d.o.o. te HP i društva ITS d.o.o., a u obje te parnice da je predmet spora kome pripada novac po pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Splitu br. Pi-709/13 od 7. lipnja 2016. (list 39-50 spisa).

11.3. Oštećena MP da mu je u lipnju 2018. rekla da ju njen ured u dva navrata nepozvan pristupio okrivljenik TP i da joj je prijetio pred zaposlenicima ureda da će je uništiti te da će sve učiniti da ne bude imenovana javnom bilježnicom na natječaju koji je bio u tijeku, a sve iz razloga jer mu nije željela izdati potvrdu ovršnosti na predmetni Protokol. Zbog toga da je pristao da se sastanu u njegovom uredu te da okrivljeniku TP i njegovom odvjetniku ĐP objasni da se potvrda ovršnosti ne može izdati jer da se nisu ispunili zakonom predviđeni uvjeti. Na tom sastanku (2. srpnja 2018.) da je okrivljenik bio jako neugodan i agresivan pa da je povišenim tonom prijetio da će uništiti MP poslovno i da će sve učiniti da ona ne bude imenovana javnom bilježnicom. Također da je i spominjao prof. dr. Eduarda Kunšteka koji je u to vrijeme bio član Državnog sudbenog vijeća. Okrivljenikov odvjetnik ĐP da je također bio nekorektan i zlonamjeran pa da kako nije uspio smiriti situaciju da su se razišli bez ikakvog dogovora. O navedenom sastanku da je sačinio uredovnu bilješku (list 244-245 spisa).

11.4. U ožujku 2019. da su na Općinskom sudu u Splitu, ministarstvu i Hrvatskoj javnobilježničkoj komori zaprimljene predstavke protiv oštećene MP i da su u njima ponovljene prijetnje.

11.5. Nakon svega ovoga da je oštećena ĆP zaprimila nekoliko poruka elektroničkom poštom u kojima su bile reklame za kupnju proizvoda za zaštitu žena od fizičkih napada pa da je to protumačila kao psihičko zlostavljanje od strane okrivljenika TP.

11.6. Na raspravi od 1. listopada 2025. je ponovio sve navedeno, odnosno ostao pri svom iskazu s državnog odvjetništva te dodao da je oštećenu MP zastupao od svibnja 2016. do kraja listopada 2019. i da od tada praktički više ne komuniciraju.

11.7. Na posebna pitanja suda je odgovorio:

- da se najviše bavi trgovačkim pravom pa da često pretražuje stečajeve putem e- oglasne ploče Trgovačkog suda i da zbog toga ima saznanja da je i danas pred tim sudom aktualan spor između društva ITS d.o.o. u stečaju i navedenih stranaka iz Protokola,

- da se na listu 244-245 spisa nalazi uredovna bilješka sa sastanka od 2. srpnja 2018. i da ju je sastavio nakon sastanka bez sudjelovanja sudionika sastanka jer da mu je takva navika ostala iz vremena dok je bio sudac budući da ovakve bilješke mogu ponekad biti vrlo bitne jer da se događaji i činjenice tijekom vremena vrlo brzo zaborave,

- da se na tom sastanku odvjetnik ĐP neprofesionalno ponašao jer da na neugodno ponašanje okrivljenika TP prema oštećenoj MP nije uopće reagirao.

11.8. Na pitanja branitelja okrivljenika je naveo da se nakon proteka godina više ne sjeća je li oštećena primila nekakvu čudnu elektroničku poštu, ali ako je ista to navela u svom iskazu da je onda to istina i da mu je vjerojatno te poruke i proslijedila jer da su se u tom periodu svakodnevno dopisivali.

11.9. Na pitanje oštećene MP je kazao da je ona uvijek svoj posao obavljala marljivo i profesionalno i da nije primijetio da bi za vrijeme predmetnog natječaja svoj posao obavljala manje profesionalno.

12. Svjedok ĐP je u svom iskazu pred državnim odvjetništvom (26. rujna 2019.) istakao da je bio punomoćnik okrivljenika TP pa da je s oštećenom javnom bilježnicom MP imao službeni prepisku jer da nije okrivljeniku željela izdati potvrdu ovršnosti te da je u ljeto 2018. s okrivljenikom zbog toga pristupio na sastanak u Odvjetnički ured Ive Staničića. Na tom sastanku da je oštećena javna bilježnica MP šutjela, dok da je odvjetnik CP izlagao svoj pravni stav tvrdeći da se potvrda ovršnosti na predmetni Protokol ne može izdati jer da nisu ispunjeni uvjeti. Sastanak da je trajao oko 30 minuta i da nije bilo povišenih tonova te da okrivljenik TP u njegovoj prisutnosti nije prijetio oštećenoj MP niti joj govorio da će je uništiti.

12.1. Pritužbu na rad javne bilježnice MP da je podnio Općinskom sudu u Splitu tek u 2019., odnosno nakon što oštećena Maja Radovani 5-6 mjeseci nije odlučila o njihovom zahtjevu za izdavanje potvrde ovršnosti.

12.2. Na raspravi od 1. listopada 2025. je ostao pri svom iskazu s državnog odvjetništva.

12.3. Na posebna pitanja suda je odgovorio:

- da se sjeća navedenog Protokola te da je potvrdu ovršnosti izdala druga javna bilježnica jer da je oštećena MP izuzeta iz tog predmeta, ali da se ne sjeća je li se okrivljenik uspio u cijelosti naplatiti po Protokolu,

- da su na sastanku od 2. srpnja 2018. u Odvjetničkom uredu Ive Staničića bili prisutni javna bilježnica MP i njen punomoćni CP te okrivljenik i on (kao okrivljenikov punomoćnik) te da mu je održavanje takvog sastanka bilo čudno, neuobičajeno i neshvatljivo jer da je nevjerojatno da javni bilježnik u svezi obavljanja svoje službene dužnosti (izdavanja ili neizdavanja klauzule ovršnosti) organizira sastanak kod svog punomoćnika. Okrivljenik TP i on da su ipak pristali doći na taj sastanak jer da su smatrali da će na taj način možda uspjeti riješiti svoje probleme, odnosno da će javna bilježnica konačno izdati potvrdu ovršnosti,

- da se zbog proteka vremena ne može sjetiti je li na tom sastanku bilo povišenih tonova, ali da je moguće da su se stranke prepirale, a što da nije neuobičajeno, međutim da se nikakve prijetnji nisu dogodile jer da bi se sastanak onda prekinuo i da bi se pozvala policija. Na kraju da su se svi u miru razišli,

- da je Eduard Kunštek profesor s pravnog fakulteta, da je s okrivljenikom u dobrim odnosima, ali da se ne može sjetiti jesu li poznanici, prijatelji ili rodbina, međutim da se sjeća da je okrivljeniku pomagao i davao pravne savjete u svezi predmetnom Protokola

- da se ne može sjetiti je li okrivljenik na sastanku od 2. srpnja 2018. spominjao Eduarda Kunšteka,

- da su iskazi oštećene MP i svjedoka CP, iz kojih bi proizlazilo da je na tom spornom sastanku od 2. srpnja 2018. okrivljenik prijetio oštećenoj MP da će je uništiti i da će sve učiniti da ne bude imenovana javnom bilježnicom spominjući čak i profesora Kunšteka koji je u to vrijeme bio član Državnog sudbenog vijeća, neistiniti, odnosno da se on toga uopće ne sjeća jer da je okrivljenik profesora Eduarda Kunšteka isključivo spominjao kao osobu koja ga savjetuje, a ne kao neku „vezu“ koja bi mu nešto trebala srediti,

- da ne zna zbog čega bi oštećena MP i svjedok CP lažno iskazivali, ali da pretpostavlja da je njihov motiv kao dugogodišnjih prijatelja prije svega revanšizam prema okrivljeniku TP koji je preko njega poduzimao sve dopuštene pravne radnje radi izdavanja sporne potvrde ovršnosti, a što je uključivalo tužbe, prijave i predstavke nadležnim tijelima (Općinski sud u Splitu, ministarstvo i Hrvatska javnobilježnička komora),

- da su i okrivljenik i on zbog izdavanja potvrde ovršenosti bili kod oštećene MP u uredu, ali da se ne može sjetiti kada.

12.4. Na pitanje branitelja okrivljenika je kazao:

- da je odvjetnik već 14 godina i da javnoj bilježnici MP nikada nije prijetio već da je samo u podnescima pisao da će je tužiti i prijaviti nadležnim institucijama ako ne izda potvrdu ovršnosti jer da je smatrao da su za to bili ispunjeni uvjeti bez obzira što predmetni Protokol nije bio savršen,

- da ne može odgovoriti na pitanje zašto potvrda ovršnosti nije izdana jer da bi to bilo samo nagađanje, ali da u konačnici uopće nije bilo sporno zašto potvrda ovršnosti nije bila izdana već zašto javna bilježnica MP nije odlučila o njihovom zahtjevu za izdavanje potvrde ovršnosti (izdala potvrdu ili odbila izdati potvrdu ovršnosti).

12.5. Na pitanja oštećene MP je naveo:

- da se ne može sjetiti je li dolazio kod ranijeg javnog bilježnika Boška Jurišića i tražio izdavanje predmetne klauzule, ali da postoji mogućnost da je doista dolazio i tražio izdavanje potvrde ovršnosti,

- da se ne može sjetiti je li s njom osobno komunicirao, ali da mu ona sigurno nije prijetila,

- da se ne može sjetiti tko je (ona ili odvjetnik CP) na sastanku od 2. srpnja 2018. obrazlagao razloge zašto se ne može izdati potvrda ovršnosti, ali da je sigurno svaka strana iznosila svoje razloge zašto se potvrda može izdati, odnosno zašto se ne može izdati,

- da se ne može sjetiti je li okrivljenik protiv nje podnio kaznenu prijavu zbog kaznenog djela lažnog prijavljivanja kaznenog djela.

13. Razmatrajući i detaljno analizirajući ovakve razlike u iskazima ispitanih osoba, odnosno prije svega oštećene MP i njenog punomoćnika CP, odvjetnika u [adresa], s jedne strane te obrane okrivljenika i iskaz njegovog punomoćnika ĐP, odvjetnika u [adresa] s druge strane te dovodeći ih u vezu s nesporno utvrđenim činjenicama postojanja narušenih međuljudskih odnosa između oštećene i okrivljenika (u vremenskom periodu 2018.-2019.) zbog neodlučivanja o izdavanju potvrde ovršnosti na sporni Protokol, sud je poklonio vjeru obrani okrivljenika TP jer je u odnosu na odlučne činjenice potkrijepljena i objektivizirana materijalnom dokumentacijom iz spisa prema kojoj proizlazi da je okrivljenik, suprotno navodima oštećene MP i odvjetnika CP, na legitiman, odnosno zakonit i opravdan način, utemeljen na propisima, pokušao ostvariti svoja prava pa se u konkretnom slučaju očitovanja, primjedbe, pritužbe i predstavke različitim institucijama (sud, ministarstvo, javnobilježnička komora) ne mogu smatrati prijetnjama ili prisilom prema javnoj bilježnici.

13.1. Dakle, iskazi okrivljenika TP i njegova punomoćnika ĐP, odvjetnika u [adresa], su u bitnim dijelovima vjerodostojni, argumentirani, uvjerljivi, detaljni i istiniti te se nadopunjuju u jednu logičnu i povezanu cjelinu (osim u dijelu kojeg sud ne prihvaća kao vjerodostojnog jer je nedokazan – kada okrivljenik očito preuveličava da je odvjetnik CP posredstvom jednog njegova poznanika tražio od njega uplatu predujma od 5.000,00 eura kao garanciju da utječe da postupak na Općinskom sudu u Splitu bude riješen u njegovu korist), a što se ne može reći za iskaz oštećene MP i njenog punomoćnika CP, odvjetnika u [adresa]. Osim toga, evidentno je da između okrivljenika i oštećene MP imamo situaciju riječ-protiv-riječi, odnosno okrivljenik izričito negira da se u odnosu na događaje od 27. i 29. lipnja 2018. ponašao na način opisan u optužnici, dok oštećena izjavljuje da joj je okrivljenik tada, kada mu je odbila izdati potvrdu ovršnosti, rekao da zna da je u tijeku natječaj za imenovanje javnog bilježnika i da se ona prijavila pa da će preko svog sinovca Eduarda Kunšteka (člana Državnog sudbenog vijeća) te ministra pravosuđa sve učiniti da ne bude imenovana na tom natječaju.

13.2. Ovakve navode oštećene MP nije nitko potvrdio, iako je prilikom prvog ispitivanja pred državnim odvjetništvom navela da joj je okrivljenik verbalno prijetio pred svim zaposlenicima da bi na raspravi pred sudom promijenila iskaz tvrdeći sada da su okrivljenik i ona tom prilikom bili sami u prostoriji. Zbog toga joj sud u ovom dijelu ne poklanja vjeru, a nije životno i logično da bi nakon takvih prijetnji na njenu inicijativu bio za tri dana organiziran sastanak kod odvjetnika CP.

14. Stoga, već prije detaljne analize, sasvim je jasno da je iskaz oštećene MP neuvjerljiv, pun nelogičnosti i proturječja. Osim toga, njen iskaz je usmjeren isključivo optuživanju okrivljenika jer njena izjava da nije zainteresirana za kazneni progon očito nije bila istinita budući da onda sigurno ne bi nastavila aktivno sudjelovati u postupku (postavljati pitanja i dolaziti na rasprave).

14.1. Neprihvatljivi su i njeni navodi: a) da je okrivljenik 2016. pristupio u javnobilježnički ured i da je od Boška Jurišića tražio izdavanje potvrde ovršnosti na sporni Protokol, b) da je putem elektroničke pošte zaprimila ponudu za kupnju fotoaparata od strane jednog trgovačkog društva, a da se potpisu nalazio okrivljenik TP i c) da je ranije podnesenu kaznenu prijavu protiv okrivljenika povukla jer da bi podnošenje te kaznene prijave moglo negativno utjecati na njeno imenovanje za javnu bilježnicu, jer nisu istiniti, razumno objašnjeni i ničim dokazani te kao takvi nisu doveli u sumnju vjerodostojnost okrivljenikove obrane. Naime, okrivljenik nije mogao doći 2016. kod bilježnika Boška Jurišića po potvrdu ovršnosti budući je presuda Općinskog suda u Splitu br. Pi-709/13 od 7. lipnja 2016. postala ovršna tek 14. ožujka 2017.. Postojanje potpisa okrivljenika TP u dostavljenoj elektroničkoj pošti koju spominje oštećena MP nije dokazan, odnosno u tijeku postupka ta poruka sudu uopće nije dostavljena, a navodi oštećene da je njeno podnošenje kaznene prijave moglo negativno utjecati na njen izbor spadaju u rubriku „vjerovali ili ne“.

14.2. Nadalje, ako se detaljno i precizno analizira trenutak kada oštećena prijavljuje okrivljenika (8. travnja 2019. – ponedjeljak) dođe se doista do zaključka da to isključivo čini radi revanšizma (što i sama priznaje u svom iskazu – odlomak 10.13. al. 8.) jer je 5. travnja 2019. (petak) od nje zatraženo očitovanje na pritužbe zbog nepravilnosti u radu, a koje je okrivljenik putem punomoćnika protiv nje podnio 26. i 27. ožujka 2019. Općinskom sudu u Splitu i Hrvatskoj javnobilježničkoj komori. Dakle, oštećena odmah nakon saznanja za pritužbe (idući radni dan) odlazi na državno odvjetništvo i kazneno prijavljuje okrivljenika te koristi taj argument da se izuzme iz predmeta u kojem očito nije znala kako postupiti pa je u pravu odvjetnik ĐP kada tvrdi da je oštećena u svakom slučaju trebala odlučiti o zahtjevu za izdavanje potvrde ovršnosti, odnosno izdati potvrdu ovršnosti ili donijeti rješenje kojim se odbija zahtjev za izdavanje potvrde ovršnosti.

14.3. Vjerodostojnost njenog svjedočenja dovedena je u pitanje i kada tvrdi da je okrivljenik nakon sastanka od 2. srpnja 2018. u Odvjetničkom uredu Ive CP nastavio dolaziti u njen javnobilježnički ured vršiti pritisak na nju jer ni to nije istina i ne proizlazi iz niti jednog provedenog dokaza.

15. Što se tiče iskaza svjedoka CP, inače odvjetnika u Splitu i punomoćnika oštećene u to vrijeme, sud je istog procijenio kao neuvjerljiv, pristran i usmjeren isključivo optuživanju okrivljenika (što nije neuobičajeno s obzirom da je s oštećenom bio dugogodišnji prijatelj i da su osim poslovnog odnosa imali čak ljubavni odnos, a koji je nakon prekida rezultirao revanšizmom CP prema oštećenoj MP budući da je podnio protiv nje kaznenu prijavu i da je na kraju oštećena zbog tog postupka prestala obavljati javnobilježničku dužnost, što je sve utvrđeno uvidom u predmet ovog suda br. K-684/2023) u dijelu kada tvrdi da je okrivljeni na sastanku od 2. srpnja 2018. prijetio da će uništiti MP poslovno i da će preko prof. dr. Eduarda Kunšteka (tada člana Državnog sudbenog vijeća) sve učiniti da ona ne bude imenovana javnom bilježnicom jer ti njegovi navodi ne odgovaraju u potpunosti sadržaju uredovne bilješke koju je kako tvrdi sastavio nakon tog sastanka. Naime, u toj uredovnoj bilješci se nigdje ne spominje da je okrivljenik prijetio da će uništiti MP poslovno i da je spominjao prof. dr. Eduarda Kunšteka. Da su navodi odvjetnika CP istiniti onda bi kao profesionalac, odvjetnik i bivši sudac prekinuo sastanak i zbog navedenih prijetnji pozvao policiju pa sud zaključuje da je očito bio pripremljen kako i na koji način svjedočiti jer je između ostalog ponovio navode oštećene s prvog ispitivanja (a koje je povukla na raspravi) – da joj je okrivljenik prijetio već ranije u uredu pred zaposlenicima.

16. Na koncu, valja samo kazati i zaključiti da je doista nevjerojatno da javni bilježnik u svezi obavljanja svoje službene dužnosti (odlučivanje o izdavanju potvrde ovršnosti) organizira sastanak kod svog punomoćnika i da odvjetnik CP na to uopće pristaje jer je onda i ovaj sud u svezi ovog predmeta sa strankama mogao otići zatražiti savjet i pomoć u neki odvjetnički ured. Što bi se dogodilo da je to sud napravio i je li za vjerovati takvom sudu? Odgovor na ova pitanja očito trebaju dati oštećena MP i odvjetnik CP.

17. Dakle, kod činjenice da okrivljenik negira počinjenje kaznenog djela, a niti jedan izvedeni dokaz u postupku ga ne povezuje s počinjenjem kaznenog djela koje mu se stavlja na teret, osim iskaza oštećene MP i svjedoka CP kojima sud ne poklanja vjeru, sud ne može zaključiti izvan svake razumne sumnje da je okrivljenik počinio kazneno djelo na način kako mu se to optužbom stavlja na teret.

17.1. Da bi sud prema čl. 455. st. 1. ZKP/08 izrekao presudu kojom se okrivljenik proglašava krivim treba nedvojbeno utvrdi da je počinio kazneno djelo za koje je optužen. Taj najviši dokazni standard označava potrebu da okrivljenikova krivnja mora biti pouzdana, sigurna i da ne smije ostavljati nikakvu dvojbu, čak ni tračak sumnje koji dovodi u pitanje osudu. Takav najviši dokazni standard je sasvim razumljiv jer osuda u kaznenom postupku ima za posljedicu i ograničenje ustavnih prava neke osobe, a i obveze koje mogu slijediti. Zato za osudu moraju biti izvedeni dokazi koji jasno i nedvojbeno upućuju na jedini mogući zaključak (izvan svake razumne sumnje) da je optuženik počinilo kazneno djelo za koje je optužen. Navedeno proizlazi i iz čl. 3. st. 3. ZKP/08 prema kojem one činjenice koje idu na štetu optuženika moraju biti utvrđene izvjesno, dakle na način da je njihovo postojanje, kako je to prethodno navedeno, izvan svake razumne sumnje, a odlučne činjenice koje idu u korist optuženika treba uzeti dokazanima čak i kada su samo vjerojatne, dakle kada postoji sumnja na njihovo postojanje pa čak i onda kada bi postojanje one činjenice koja bi išla na štetu optuženika bilo vjerojatnije nego postojanje činjenice koja mu ide u korist.

18. U tom smislu može se reći da nije dokazano da je okrivljeni TP počinio kazneno djelo prisile prema pravosudnom dužnosniku u pokušaju iz čl. 312. u svezi čl. 34. KZ/11 pa je isti oslobođen optužbe.

19. Sud nije donosio odluku u smislu čl. 158. ZKP/08 jer oštećena nije postavila imovinsko pravni zahtjev.

20. Budući da je okrivljenik oslobođen optužbe troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/08, nužni izdaci okrivljenika te nužni izdaci i nagrada branitelja idu na teret proračunskih sredstava.

21. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Splitu, 30. ožujka 2026.

SUDAC

Marjan Saša

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u četiri primjerka ovom sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

-okrivljeniku TP, [adresa]

-branitelju okrivljenika Mariju Vukoviću, odvjetniku u Splitu

-ODO Split

-opunomoćeniku oštećenice Ljubi Pavasoviću-Viskoviću, odvjetniku u Zagrebu (po pravomoćnosti)

-u spis