Republika Hrvatska
Općinski sud u Zadru
Stalna služba u Biogradu na Moru
Trg kralja Tomislava 2 A
Biograd na Moru
Poslovni broj: P-1466/2024-22
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sutkinji Seniji Bušljeti, u pravnoj stvari tužitelja EN, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ante Bogdanić, odvjetnik u Biogradu na Moru, protiv tuženika ŽN, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Luka Mrkić, odvjetnik u Zadru, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 23. veljače 2026. u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja Ante Bogdanića, odvjetnika u Biogradu na Moru, tuženika osobno i punomoćnice tuženika Anđele Žunić, odvjetnice u Odvjetničkom uredu Luke Mrkića, odvjetnika u Zadru, na ročištu za objavu presude 30. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
„Utvrđuje se da je tužitelj EN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] stekao valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva, za cijelo, č. zem. [katastarska čestica], nova izmjera, a koja nekretnina zajedno sa č. zem. [katastarska čestica] (nepredmetna nekretnina), nova izmjera, u staroj izmjeri odgovaraju č. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], što je tuženik dužan priznati i trpjeti da se tužitelj na temelju ove presude uknjiži u zemljišnim knjigama kao vlasnik, za cijelo, č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], uz istovremeno brisanje toga prava s imena tuženika, sve u roku od 15 dana."
II. Nalaže se tužitelju EN, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženiku ŽN, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 937,50 EUR (devestotridesetsedam eura i pedeset centi) u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 8. srpnja 2024. navodi da je vlasnik i posjednik kat. čest. [katastarska čestica] stare izmjere, a koja nekretnina u novoj izmjeri, odgovara kat. čest. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina]. Tužitelj da je vlasništvo na predmetnoj nekretnini stekao kupoprodajom od ŠN i pok. [adresa]. Tužitelj da je za istu isplatio kupoprodajnu cijenu u cijelosti te je od strane istih uveden u posjed, međutim između njih da nikada nije napravljen pisani kupoprodajni ugovor. Kada je tužitelj od strane prodavatelja uveden u posjed najprije da je očistio predmetnu nekretninu, a zatim je na nju doveo cca. 400 m[3] zemlje kako bi ista bila pogodna za uzgoj poljoprivrednih kultura (posadio masline i jednu smokvu). Dana 15. travnja 2016. prodavatelji da su s tuženikom sklopili ugovor o doživotnom uzdržavanju. Predmetom navedenog ugovora da je i kat. čest. [katastarska čestica] s.i. k. o. [katastarska općina]. Nadalje navodi da se postavlja pitanje kako su prodavatelji mogli ugovorom o doživotnom uzdržavanju "dati" predmetnu nekretninu tuženiku ako je ista prodana tužitelju. Zaključno, predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev.
2. Tuženik se u odgovoru na tužbu od 31. srpnja 2024. usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu ističući da je utužena nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere odgovara nekretnini oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izmjere. Navedeni postupak nije moguće voditi, budući da je tužba podnesena u ovoj pravnoj stvari preuranjena. Tuženik navodi da je katastarsku općinu [katastarska općina] trenutno u tijeku postupak obnove zemljišnih knjiga, a dana 19. ožujka 2024. pred Općinskim sudom u Zadru je u postupku obnove zemljišnih knjiga održana rasprava na kojoj raspravi se tuženik uknjižio kao vlasnik predmetne nekretnine. Dakle, tužitelj je predmetnu tužbu podnio dana 8. srpnja 2024. protivno odredbama Zakona o zemljišnim knjigama i to čl. 205. st. 1. i 2. Zakona o zemljišnim knjigama, baš kao i protivno stajalištu i praksi najviših sudova u Republici Hrvatskoj da podnošenje tužbe dok je u tijeku postupak obnove zemljišnih knjiga nije moguće. Ističe da je podnošenje tužbe odnosno pokretanje parnice pred nadležnim sudom za vrijeme trajanja obnove zemljišnih knjiga moguće, u svakom slučaju bi se radilo o dvostrukom vođenju postupaka u odnosu na istu nekretnine što bi bilo protivno odredbi članka 194. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023), pa s obzirom na preuranjenost podnesene tužbe, tuženik smatra kako je istu nužno odbaciti. U odnosu na sam predmet spora, tuženik navodi su u najmanju roku promašeni te neosnovani, a podnošenje ove tužbe predstavlja isključivo obijesno parničenje tužitelja. Nesporno i neupitno je da je tuženik vlasništvo predmetne nekretnine stekao temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog sa ŠN i KN od dana 15. travnja 2016. Nadalje, iz rješenja o nasljeđivanju, posl. br. O-275/21, UPP/OS-44/21 od dana 16. srpnja 2021. jasno proizlazi kako se nije provodila ostavinska rasprava iza pok. KN i to iz razloga jer je pok. KN ugovorom o doživotnom uzdržavanju predmetne nekretnine ostavio upravo tuženiku. Zaključno, predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
3. Budući da je tuženik već u odgovoru na tužbu prigovorio označenoj vrijednosti predmeta spora kao suviše nisko naznačenoj, sud je raspravnim rješenjem od 25. rujna 2024. odredio vrijednost predmeta spora u iznosu 1.300,00 EUR.
4. U dokazne svrhe sud je izvršio uvid i pročitao: izjave (list spisa 4-9), ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen između ŽN, kao davatelja uzdržavanja i ŠN i KN, kao primatelja uzdržavanja od 15. travnja 2016. (list spisa 10-11, 21-22), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, posl. br. O-275/21, UPP/OS-44/21 od 16. srpnja 2021. (list spisa 12-13, 24-25), izjavu ŠN ovjerenu od strane javnog bilježnika Drage Burazera iz Biograda na Moru, broj OV-1153/2024 (list spisa 23), zapisnik sastavljen povodom osnivanja, obnove i dopune zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] broj Z- 12000/2021/1697 od 19. ožujka 2024. (list spisa 26-28), zapisnik sačinjen u postupku poslovni broj Pn-31/2023 (list spisa 29-32), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za geodeziju Frane Vlatkovića, dipl. ing. geod. (list spisa 45-48), izveden je dokaz uviđajem na licu mjesta (list spisa 41-43), te je izveden dokaz saslušanjem svjedoka:
AN (list spisa 60-61), PN (list spisa 61-62), ĐN (list spisa 62-63), ŠN (list spisa 68-69) te je izveden dokaz stranačkim saslušanjem tužitelja EN (list spisa 69) i tuženika ŽN (list spisa 70-71). Izvršen je uvid u spis ovog suda posl. br. Pn-31/2023.
4.1. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.
5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je stekao pravni osnov za stjecanje prava vlasništva za cijelo nekretnine pobliže opisane pod točkom I. izreke presude, uz trpljenje upisa tog prava u zemljišnoj knjizi, a koji zahtjev tužitelj temelji na na tvrdnji da je utuženu nekretninu stekao usmenom kupoprodajom.
7. Između stranaka nije sporno da između tužitelja i pok. KN nije zaključen pisani ugovor o kupoprodaji sporne nekretnine. Između stranaka nije sporno da je između tuženika, kao davatelja uzdržavanja, s jedne strane te KN i ŠN, s druge strane zaključen ugovor o doživotnom uzdržaanju dana 15. travnja 2016. predmet kojeg ugovora je utužena nekretnina.
8. Između stranaka je sporno je li tužiteljem temelj usmenog ugovora o kupoprodaji s pok. KN stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine.
9. Uvidom u Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između ŽN, kao davatelja uzdržavanja te ŠN i KN, s druge strane kao primatelja uzdržavanja zaključen 15. travanja 2016. ( list spisa 10-11) proizlazi da se davatelj uzdržavanja obvezuje osobno ili po osobi koju zajedno odrede uzdržavati do smrti primatelje uzdžavanja, brinuti o njihovoj ishrani, odjeći i obući, odvesti ih liječniku i o svom trošku u skladu s mjesnim običajima i o svom trošku nakon njihove smrti. S druge strane primatelji uzdržavanja se obvezuju nakon svoje smrti ostavitelju u isključivi posjed i vlasništvo svu svoju imovinu, izvanknjižno i knjižno vlasništvo, a svoj suvlasnički/vlasnički udio na nekretninama kat. čest. [katastarska čestica] ( nova izmjera) koja odgovara dijelu nekretnine kat. čest. [katastarska čestica] ( stara izmjera) i kat. čest. [katastarska čestica] ( nova izmjera) koja odgovara nekretnini kat. čest. [katastarska čestica] ( stara izmjera) i dijelu nekretnine kat. čest. [katastarska čestica] ( stara izmjera) sve nekretnine položene u k. o. [katastarska općina] upisane posjedom KN pok. E.
10. Uvidom u pravomoćno rješenje o nasljeđivanju, poslovno broj: O-275/21, UPP/OS- 44/21 od 16. srpnja 2021. ( list spisa 12-13) proizlazi da je riješeno da se neće provoditi ostavinska rasprava iza pok. VN. Iz obrazloženja citiranog rješenja proizlazi da je ostaviteljeva jedina zakonska nasljednica supruga ŠN, da je ostavitelj sastavio oporuku prema kojoj je svu svoju imovinu ostavio supruzi ŠN. Ujedno konstatirano je da je supruga ostavitelja ŠN izjavila da u trenutku smrti ostavitelj nije bio vlasnik imovine jer da je sa svim nekretninama raspolagao s Ugovorom o doživotnom uzdržavanju, slijedom čega je predložila da se ne provodi ostavinska rasprava zbog nedostatka ostavinske imovine.
11. Uvidom u zapisnik sastavljen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], broj: Z-12000/2021/1697 od 19. ožujka 2024. ( list spisa 26-28) razvidno je da je kat. čest. [katastarska čestica], u naravi maslinik nastala od dijela kat. čest. [katastarska čestica] upisane u zk. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] stare izmjere.
12. Uviđajem na licu mjesta vještak mjernik je predmetnu nekretnine identificirao kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi maslinik sa starim maslinama koja je sa svih strana ograđena suhozidom, a u naravi predstavlja pašnjak.
12.1. Iz sačinjene skice sudskog očevida od strane vještaka Frane Vlatkovića, dipl. ing. geod. razvidno je da na skici žutom bojom označena nekretnina kat. čest. [katastarska čestica] u površini od 1595 m[2] .
13. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka kao stručnim i objektivnim, izrađenog u skladu s nalogom suda. Ujedno niti stranke nisu imale primjedbe na naprijed citirani nalaz stalnog sudskog vještaka.
14. Svjedokinja AN je u iskazu (list spisa 60-61) navela da joj je poznato da su ŠN i VN dozvolili ŽN da uđe u posjed sporne parcele, koju je kupio 1999. To joj je poznato jer je zajedno sa suprugom pozajmila tužitelju oko 3.000,00 maraka za kupnju te parcele. ŽN je na toj parceli posadio masline, obrađivao je tu zemlju, a u čemu mu je pomagao i pokojni stric VN. Nisu mu zabranjivali da sadi masline niti da obrađuje tu zemlju, dugi niz godina od 1990. kada je kupio tu parcelu. Odjednom je došlo do spora. ŠN nije htjela potpisati papir kod javnog bilježnika da su ovu parcelu prodali ŽN. To joj je poznato jer je tužitelj znao reći pa bi joj se žalio da je ŠN svaki put tražila izlike govoreći da ne može danas kod javnog bilježnika jer da je nešto boli i slično. Tužitelj EN je obrađivao ovu zemlju sve do prošle godine kada je ŽN posjekao njegove zasađene masline. To joj je osobno rekao EN, njezin sin, a to je poznato u selu. ŽN ne zna osobno, samo je čula da se tako zove. Nakon što je EN kupio ovu parcelu, pokojni VN i ŠN su dolazili na ovu parcelu pomagati tužitelju brati masline što je osobno vidjela. Nikada nije čula da bi između ŠN i VN te EN bilo spora sve do odjednom kad je čula da je ona ovu zemlju dala drugome. Ne zna tko je vlasnik na papiru ove predmetne parcele, nema saznanja o tome je li tužitelj pokušavao svoje pravo vlasništva upisati u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]. Ne zna u kojoj formi bi ŠN "dala" ovu parcelu navedenom ŽN. Samo zna da je ovu zemlju kupio EN upravo od pokojnog VN i ŠN, a za drugo osobno ne zna ništa.
15. Svjedok PN je u iskazu (list spisa 61-62) naveo da je pok. KN uvijek govorio da ne zna što bi bez EN koji mu je pomagao, da mu je znao govoriti da će svu svoju imovinu ostaviti EN. Sve je to bilo u redu dok nije pokojni KN umro, a supruga ŠN je "promijenila politiku". Ona i njezin suprug za vrijeme njegova života ovu zemlju dali EN, a on je njih financijski pomagao da bi nakon Šimine smrti ona tu zemlju dala ili prodala drugome. To se u selu zna pa tako da je on upoznat sa ovim sporom po pričama koje je znao čuti u selu. EN je koristio ovu zemlju prije nego su zasađene masline, dovezao je više od 400 kubika zemlje radi obrađivanja. Pokojni KN mu je upravo pomagao u sadnji maslina, a dolazili su kod njega kući i nikada nikakvih problema nije bilo. ŽN ne poznaje, misli da je on rod ŠN, ali tog čovjeka ne poznaje.
16. Svjedok ĐN je u iskazu (list spisa 62-63) naveo da mu je osobno poznato, po priči iz sela da je navedeni ŽN na predmetnoj parceli ispilao stabla maslina prije nekih dvije do tri godine, ne sjeća se točno. Osobno je gledao video koji je snimio tužiteljev sin koji prikazuje kako navedeni ŽN pila te masline. Ta parcela gdje su zasađene te masline je pripadala ranije stricu tužitelja pokojnom KN, a vjerojatno i njegovoj supruzi ŠN. EN je njima pomagao i koliko mu je poznato upravo je zbog toga ova parcela trebala pripasti EN. EN je njegov dobar prijatelj i većinu saznanja crpi upravo iz njegovih priča. Negdje 1996./1997. da ga je EN zamolio bi li mu mogao pozajmiti oko 1.000,00 - 1.500,00 dolara, jer su njegovom stricu i strini isključili struju i vodu i da bi im htio pomoći, a trenutno nije imao te novce. Ne zna tko je posadio nove masline jer je bio na brodu, nije vidio tko ih je posadio, ali iz priče EN ima saznanja da ih je posadio upravo on. Na toj parceli se nalaze i 15-ak starih maslina za koje ne zna tko je posadio. Na poseban upit je naveo koliko mu je poznato pokojni KN i ŠN su dali ovu zemlju na korištenje EN.
17. Svjedokinja ŠN je u iskazu (list spisa 68-68) navela da je predmetno zemljište bilo od njezinog muža pok. KN. Na tom terenu su se ranije nalazile stare masline, EN je zasadio negdje 2009. nove masline, to je bilo u vrijeme kad je njezin pok. suprug KN bio na dijalizi. U to vrijeme pok. suprug je bio jako lošeg zdravstvenog stanja, nije se znalo hoće li preživjeti ili ne. To je sve znao EN i on je te masline posadio bez znanja supruga. Kako je njezin suprug bio lošeg zdravstvenog stanja, EN dali su dopuštenje da radi na ovom terenu i da bere masline. Niti ona niti njezin suprug nisu sklapali nikakve ugovore s EN. Prije 2009. godine EN ju je pitao za dopuštenje da zasadi dva stabla maslina, ona mu to nije dozvolila, rekla mu je da pita strica pok. KN, ali on nikad nje došao pitati za odobrenje. Tada joj je rekao da će ovaj teren ograditi zidom, nije mu dala odobrenje. Ona da je naslijedila imovinu poslije smrti supruga pok. KN. On joj je sudski ostavio cijelo imanje. Ovaj teren, kao i cijelo imanje su ostavili ugovorom ŽN. Na poseban upit suda je navela da je EN znao da to nije njegovo, s njim nisu sklapali nikakve ugovore, samo usmeno u smislu da mu dozvoljavaju da obrađuje ovaj teren. Ona i suprug da nikada nisu primili novac od EN.
18. Tužitelj je u stranačkom iskazu (list spisa 69) naveo da su pok. KN i ŠN 1999. godine došli kod njega u kuću kad su mu rekli da im je voda iskopčana tražeći od njega pomoć. Odmah sutradan je otišao platiti račun za vodu, a oni su mu ponudili bi li radio predmetnom terenu. Rekli su mu da na terenu može raditi što god ga je volja, samo da ih uzdržava. Potom da je očistio ovaj teren, navezao je kamen za ogradu, željezne stupiće, dovezao je 400 kubika zemlje i zasadio je masline. Nitko mu nikada nije osporavao ili branio da koristi ovaj teren sve do 2021. kada je ŽN motornom pilom posjekao 20 stabla maslina i jednu smokvu. Negdje 2016/2017. godine ŽN je tek upoznao, a sjeća se da mu je tada komentirao kako pok. KN i ŠN uzdržava. S pok. stricem i ŠN nikada nije zaključio ugovor. Predložio im je da ovaj dogovor stave na papir. Otišao je u katastar, izvadio list prema kojem je pok. stric KN bio vlasnik. Nadalje 2009. godine je preko susjeda počeo sumnjati da će ga ŠN prevariti a te godine mu je rekla "pojeo vuk magare". Zna da je postupak obnove zemljišne knjige u [adresa] u tijeku, ali kako mu je ŠN odbila dati pisani papir, nije mogao dovesti geodete i izmjeriti teren. Na poseban upit je naveo da se s pok. KN i ŠN nije dogovorio da će mu oni prodati teren, a on njima isplatiti cijenu. Dogovor je bio da će se on o njima brinuti, da će ih uzdržavati, plaćati što im bude potrebno, a oni da će mu ostaviti ovaj teren. Od susjeda da je čuo da su pok. KN i ŠN sklopili s ŽN ugovor o doživotnom uzdržavanju, a i u to vrijeme je njima davao novac.
19. Tuženik je u stranačkom iskazu (list spisa 70-71) naveo da je njegov pok. tetak [adresa]. lišen radne sposobnosti jer je imao određeni oblik shizofrenije. Nije točno da se o pok. tetku i ŠN brinuo EN. O tetku i ŠN su se znale brinuti njegova majka JN i pok. tetka IN. Pok. KN i ŠN su imali novca za život, ali majka i pok. teta su znali uskakati pok. KN i ŠN, nekad kupujući hranu i slično. Od 2007. godine tetka ŠN je počela govoriti da bi sklopili Ugovor o doživotnom uzdržavanju. S obzirom da je pok. tetak bio lišen poslovne sposobnosti ta procedura je potrajala te je konačno 2016. godine došlo do sklapanja ovog ugovora. Tetka ŠN mu je rekla da su EN dopustili da bere masline s ovog terena budući da je i u to vrijeme njegov tetak već bio teško bolestan. Tetka mu je rekla da je EN nove masline zasadio 2009. godine, ali bez njezinog dopuštenja. S obzirom da je EN zasadio te masline, otišao je kod njega u kuću negdje 2016. nakon što je zaključio s tetom i tetkom ovaj ugovor, a sve kako bi se dogovorio s njim kako bi razgovarali i kako bi mu rekao da je zaključio ovaj ugovor. Nisu ništa dogovorili. Tada da je mislio EN prodati ovaj teren da se izbjegnu svi dodatni konflikti. Negdje 2006./2007., dakle prije nego što je EN posadio nove masline pok. tetak je od strane EN ili njegovog sina potjeran s ovog terena. To su mu rekli i tetak i tetka, a tada je tetak tražio od EN da mu da koju litru ulja jer je pobrao stare masline na ovom terenu. Na poseban upit je naveo da mu pok. tetak i tetka nikad nisu rekli da bi ovaj teren prodali EN i da bi od njega primili novac za ovaj teren.
20. Odredbom članka 114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14. i 81/15., dalje u tekstu: ZVDSP) propisano je da se vlasništvo može steći na temelju pravnoga posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.
21. Odredbom članka 115. ZVDSP propisano je da na temelju valjanoga pravnoga posla kojemu je cilj stjecanje vlasništva prelazi vlasništvo s dotadašnjega vlasnika na stjecatelja, a na način određen zakonom, s tim da je stavkom 3. istog članka propisano da bi bio valjan pravni posao kojemu je cilj stjecanje vlasništva nekretnine, treba uz ostale pretpostavke valjanosti biti u pisanom obliku.
22. U skladu s odredbama članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, a prema odredbi članka 221.a ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.
23. Prvenstveno je za navesti da su neosnovani navodi tuženika da u konkretnom slučaju nije moguće voditi predmetni parnični postupak za vrijeme trajanja obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]. Naime, nije sporno da je obnova zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] u tijeku, ali po stavu ovog suda postupak obnove zemljišne knjige nije zapreka za vođenje ovog parničnog postupka, upravo iz razloga jer nova zemljišna knjiga za k. o. [katastarska općina] nije obnovljena u smislu odredbe članka 193. stavak 1. Zakona o zemljišnih knjiga ( "Narodne novine" broj 63/19. i 128/22., u daljnjem tekstu: ZZK-a) niti je stara zemljišna knjiga zatvorena u smislu odredbe članka 193. stavka 4. ZZK-a, pa slijedom čega stara oznaka nekretnine kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je još uvijek aktualna.
24. S obzirom na činjenične navode iz tužbe da bi tužitelj s pok. KN zaključio usmeni ugovor o kupoprodaji utužene nekretnine i to 1999., u to vrijeme je bila na snazi odredba članka 454. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj:
29/1978, 39/1985., 46/1985., 57/1989., 53/1991., 73/1991., 3/1994., 111/1993., 107/1995., 7/1996., 91/1996., 112/1999.,) prema kojoj ugovorom o prodaji obvezuje se prodavalac da stvar koju prodaje preda kupcu tako da kupac stekne pravo raspolaganja odnosno pravo vlasništva, a kupac se obvezuje da prodavaocu plati cijenu.
25. Cijeneći sve izvedene dokaze tijekom postupka, po stavu ovog suda tužitelj nije dokazao osnovanost tužbenog zahtjeva. U konkretnom slučaju, tužitelj tužbeni zahtjev temelji na činjenici da je predmetnu nekretninu stekao na temelju usmenog ugovora o kupoprodaji koji je sklopio s pok. KN 1999. godine, za istu da mu je isplatio kupoprodajnu cijenu. Međutim, suprotno navodima iz tužbe, sam tužitelj prilikom stranačkog saslušanja je izričito iskazao „ ..S pok. KN i ŠN se nisam dogovorio na način da će oni meni prodati teren a ja njima isplatiti cijenu. Dogovor je bio da ću se ja o njima brinuti, da ću ih uzdržavati, plaćati im što im bude potrebno, a da će oni meni ostaviti ovaj teren.“ Dakle, sam tužitelj navodi da nije kupio utuženu nekretninu, a posljedično da bi za istu isplatio pok. KN kupoprodajnu cijenu. S obzirom na same navode tužitelja, iskaz svjedokinje AN kada navodi da bi tužitelju pozajmila ondašnjih 3.000,00 DM za kupnju utužene nekretnine, ovaj sud cijeni neistinitim i nevjerodostojnim, budući da nitko od drugi od saslušanih svjedoka (uključujući i stranke) nije iskazao da bi tužitelj kupio utuženu nekretninu od pok. KN i za istu isplatio cijenu. Pa je tako svjedok ĐN, iz čijeg iskaza proizlazi da o predmetu spora saznanja crpi upravo od tužitelja je naveo da su pok. KN i ŠN ovu zemlju dali tužitelju na korištenje, a svjedok LN je također iskazivao o korištenju predmetnog terena od strane tužitelja, da mu je pok. KN sam znao reći da će teren ostaviti EN, međutim ne iskazujući da bi pok. KN i EN postigli usmeni dogovor o kupoprodaji utužene nekretnine. Međutim, po ocjeni ovog suda svjedokinja ŠN je iskazivala uvjerljivo, detaljno, argumentirano, a u konačno u bitnim dijelovima u suglasnosti i sa tužiteljem. Pa je tako na izričit upit suda svjedokinja iskazala da s tužiteljem niti ona niti njezin pok. suprug KN nisu sklapali nikakve ugovore, da od tužitelja nisu primili novac za utuženu nekretninu, da je tužitelj par godina nakon 2009. godine kad je zasadio masline na predmetnom terenu, uz njezinu dozvolu i dozvolu njezinog supruga tužitelj na predmetnom terenu obrađivao masline. Što se tiče stranačkog iskaza tuženika, za navesti je da navedeni i nije imao neposredna saznanja o odlučnim činjenicama u ovom postupku, već svoja saznanja da su pok. KN i ŠN dali tužitelju na korištenje predmetne nekretnine (branjem maslina) crpi isključivo prema kazivanju navedene ŠN, koja je konačno isto potvrdila u svom iskazu kako je to prednje obrazloženo. Isto tako iz priloženog spisa poslovni broj Pn-31/2023 koji je predmet formiran povodom tužbe ovdje tužitelja protiv tuženika, radi naknade štete pretrpljene zbog uklanjanja maslina s predmetnog terena, također proizlazi da iz činjeničnih utvrđenja tužbe sam tužitelj navodi da su ŠN i [adresa]. godine "dali" utuženu nekretninu ovdje tužitelju. Dakle razvidno je da se zapravo tužitelj i ne poziva na usmenu kupoprodaju utužene nekretnine, koji temelj ističe u ovoj tužbi.
26. Analizom svih izvedenih dokaza, ovaj sud zaključuje da tužitelj nije stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine jer tužitelj s pok. KN nije zaključio ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine niti pismeni niti usmeni, a kojim bi ugovorili predmet prodaje i cijenu pa da bi takav ugovor po svom sadržaju predstavljao ugovor o kupoprodaji iz naprijed citirane odredbe članka 454. ZOO-a. Što se tiče navoda da bi tužitelj stupio u posjed utužene nekretnine, iz izvedenih dokaza tijekom postupka, ovaj sud zaključuje da je tužitelj doista bio u posjedu predmetne nekretnine, ali ne u samostalnom posjedu predmeta spora. Naime, analizom izvedenih dokaza, ovaj sud zaključuje da je tužitelj po usmenoj dozvoli s pok. KN koristio spornu nekretninu sadnjom i obrađivanjem maslina, pa je riječ o pomoćniku u posjedovanju. Odredbom članka 12. ZVDSP-a je propisano da posjed nema onaj tko ne izvršava nikakvu svoju vlast glede neke stvari, dok je stavkom 2. istog članka propisano da osoba koja je u radnom ili sličnom odnosu ili u nečijem kućanstvu postupa pokoravajući se tuđim nalozima glede neke stvari ili prava, pa izvršava isključivo tuđu faktičnu vlast, ona nema posjed toga, nego je samo posjednikov pomoćnik u posjedovanju.
27. Slijedom svega naprijed navedenog, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a, sud je ocijenio neosnovanim tužbeni zahtjev tužitelja, pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.
28. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 1. ZPP-a te članaka 155. i 164. ZPP-a, uz primjenu važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23., dalje: Tarifa), a sve to obzirom na vrijednost predmeta spora od 1.300,00 EUR. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio ovu parnicu, isti je dužan naknaditi tužitelju troškove koji su mu bili potrebni za vođenje ovog postupka.
28.1. Tužitelju je priznat trošak sastava odgovora tužbe u iznosu od 75 bodova (Tbr. 8.t.1 u vezi Tbr. 7.t.1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima od: 25. rujna 2024., 30. listopada 2024., 4. veljače 2025. i 23. veljače 2026. - od po 75 bodova (Tbr. 9.t.1 u vezi Tbr. 7.t.1. Tarife), dakle ukupno 375 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) iznosi 750,00 EUR, uvećano za PDV od 25% ( 187,50 EUR), ukupno iznosi 937,50 EUR, pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.
29. Slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.
Biograd na Moru, 30. ožujka 2026.
Sutkinja
Senia Bušljeta
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana njezine objave (čl. 335. st. 7. do 10. ZPP-a). Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud ( čl. 348. ZPP- a).
Dostavna naredba:
- tužiteljici po punomoćniku Anti Bogdaniću, odvjetniku u Biogradu na Moru
- tuženiku po punomoćniku Luki Mrkiću, odvjetniku u Zadru.