Republika Hrvatska
Općinski sud u Karlovcu
Trg hrvatskih branitelja 1
47000 Karlovac
K-118/2026-24
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Karlovcu po sutkinji Snježani Markuš kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Božene Trupković, u kaznenom predmetu protiv optuženog UR, zbog kaznenog djela iz članka 140. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona, povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu (dalje: ODO u Karlovcu) broj KO-DO-56/2026-4 od 9. veljače 2026., na raspravi dovršenoj 30. ožujka 2026. u nazočnosti zamjenika općinskog državnog odvjetnika u Karlovcu Juraja Dujma, optuženika i braniteljice određene po službenoj dužnosti Kristine Sudarić, odvjetnice u Ogulinu, kada je presuda izrečena a javno objavljena 1. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
Optuženi UR, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin DR i OR rođene U, rođen **.**.1980. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, strojobravar sa srednjom stručnom spremom, rastavljen, otac dvoje punoljetne djece, s činom razvodnika, bez odlikovanja, nezaposlen, bez primanja, osuđivan, trenutno u istražnom zatvoru
k r i v j e
što je:
I. u razdoblju od početka prosinca 2025. do 9. siječnja 2026. u Ogulinu, protivno volji bivše intimne partnerice ER, u cilju da s istom uspostavi kontakt, istoj preko aplikacije „Messenger“, sa svoga korisničkog profila svakodnevno slao poruke uvredljivog i zastrašujućeg karaktera, zvao je s mobitela broja [broj telefona] i svakodnevno pokušavao uspostaviti telekomunikacijski kontakt s istom, objavljivao njezine intimne fotografije na svom Facebook profilu iz kojih je proizlazilo da su još skupa te se osobnim vozilom u više navrata kretao u neposrednoj blizini obiteljske kuće ER u [adresa], a koje cjelokupno ponašanje je kod imenovane izazvalo osjećaje uznemirenosti, tjeskobe i straha,
II.
dakle, pratio i uhodio drugu osobu i s njom uspostavljao neželjeni kontakt i time kod nje izazvao tjeskobu i strah za njezinu sigurnost, a djelo je počinjeno u odnosu na blisku osobu
čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – nametljivim ponašanjem, opisano u članku 140. stavku 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023., 36/2024. i 136/2025. - dalje: KZ/11.), a kažnjivo po članku 140. stavku 2. KZ/11., pa mu se na temelju članka 140. stavka 2. KZ/11.
III.
u t v r đ u j e
kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci.
IV.Na temelju članka 58. stavka 2. KZ/11. opoziva se uvjetna osuda izrečena optuženom UR presudom Općinskog suda u Karlovcu broj K - 548/2024-2 od 30. listopada 2024. te se kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci na koju je osuđen presudom Općinskog suda u Karlovcu broj K -548/2024-2 od 30. listopada 2024., uzima kao utvrđenom.
V.Na temelju članka 58. stavka 3. u vezi s člankom 51. i 53. KZ/11. optuženi UR se
o s u đ u j e
na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.
VI.Na temelju članka 54. KZ/11., optuženiku se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru počevši od uhićenja 11. siječnja 2026., pa nadalje.
VII.Na temelju članka 158. stavka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 – dalje: ZKP/08.) oštećena ER, s imovinskopravnim zahtjevom upućuje se u parnicu.
VIII.Na temelju članka 148. stavka 1. i 6. ZKP/08., optuženik se oslobađa obveze da naknadi trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. i 6. ZKP/08. kao i troška nagrade i nužnih izdataka branitelja određenog po službenoj dužnosti, koji trošak pada na teret proračunskih sredstava.
Obrazloženje
1.ODO u Karlovcu podiglo je optužnicu protiv UR da je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode - nametljivim ponašanjem, opisano u članku 140. stavku 1. i 2. KZ/11., a kažnjivo po članku 140. stavku 2. KZ/11., činjenično i pravno opisano u izreci presude.
2.Kod očitovanja o osnovanosti optužnog akta, optuženik je izjavio da se ne smatra krivim, slijedom čega je svoju obranu iznio na kraju dokaznog postupka.
3.U dokaznom postupku ispitana je oštećena ER, pročitan je zapisnik o ispitivanju svjedoka žrtve ER na listu 90 do 94 spisa, ispitani su svjedoci ČR, VR i DR, pregledane su fotografije s Facebooka Messengera na listu 12 spisa, snimke poruka oštećen ice na listu 13 do 16 spisa, popis poziva s mobitela oštećenice na listu 17 do 20 spisa, dokumentacija vezano za komunikaciju između optuženika i oštećenice iz 2025., Messenger komunikacija između oštećenice i VR te poruka i reakcija na dostavljenu poruku od 22. siječnja 2026. emotikonom srca. Kao zadnji dokaz prije ispitivanja optuženika pročitan je izvod iz kaznene evidencije na listu 44 spisa i potvrda iz prekršajne evidencije na listu 45 i 46 spisa. Na kraju dokaznog postupka optuženik je iznio obranu.
4.Na temelju članka 421. stavka 1. točke 2. i 4. ZKP/08. odbi jeni su kao nevažni i odugovlačeći dokazni prijedlozi obrane da se kao svjedok ispita ŠR, da se presluša audio snimka razgovora iz srpnja 2025. te da se provede psihijatrijsko vještačenje oštećenice radi utvrđenja njezinog psihičkog stanja i eventualnog utjecaja tog stanja na vjerodostojnost njezinog iskaza. Naime, ŠR je optuženikov prijatelj koji zasigurno nema konkretna saznanja o tome kako se optuženik u inkriminiranom periodu ophodio prema oštećenici, audio snimka se ne odnosi na inkriminirano razdoblje a nije potrebno niti psihijatrijsko vještačenje oštećenice.
5.Svjedok oštećena žrtva ER na raspravi je ostala u cijelosti kod iskaza kojeg je dala policijskom istražitelju te dodala da je s optuženikom bila u izvanbračnoj vezi od 2022. s prekidima, a prekinuli su vezu početkom prosinca 2025. kada je otišla živjeti kod roditelja a optuženik kod kćerke u [adresa], a do tad su živjeli u stanu u [adresa]. Iskazala je da se optuženik nije mogao pomiriti s prekidom ljubavne veze pa joj je svakodnevno slao bezbroj poruka preko Messengera, dnevno ju je zvao najmanje deset puta, prijetio joj, autom kružio oko njezine roditeljske kuće kojom prilikom je divljao s autom i „ šlajdrao“ tako da gume cvile, na koji način im je svima utjerivao strah a jednom prilikom je tome bilo prisutno njezino maloljetno dijete koje se prestrašilo pa je morala zvati bivšeg supruga, oca djeteta da dođe po dijete koje se bojalo optuženika. Iskazala je da je takvo nametljivo ponašanje trajalo sve do 11. siječnja 2026. kada je optuženik završio u istražnom zatvoru. Istaknula je da je u tom vremenu optuženiku više puta dala do znanja da je ne uznemirava, ne šalje poruke i ne zove, ali to njemu nije ništa značilo. Osim što joj je slao poruke putem Messengera, slao joj je svakakve video zapise u kojima joj je izgovarao prijetnje, objavljivao njezine intimne slike na Facebooku npr. dok je bila u grudnjaku, s natpisom: “Svaka greška se skupo plaća“ i time je javno sramotio. Dodala je da o tom nametljivom ponašanju imaju saznanja samo njezini roditelji jer o tome nikome drugome nije govorila te se u inkriminiranom periodu osjećala tjeskobno, u strahu i neizvjesnosti što će optuženik napraviti s obzirom da je prijetio ne samo njoj već i njezinim roditeljima pa čak i bivšem suprugu.
6.Na pitanje stranaka oštećenica je iskazivala da su ona i optuženik više puta prekidali ali bi se uporno vraćali jedan drugome, ona je htjela prekinuti vezu, međutim optuženik je radio stvari koje su je ponovno vraćale k njemu pa je tako govorio da je ona ubojica, da mu je uništila život, svaljivao je krivicu na nju a u nekim periodima je čak pokušavao sebi oduzeti život, pa je tako jednom prilikom, kada je htjela prekinuti njihovu vezu, optuženik popio veliku količinu tableta, pred njom je rezao ruke, a kada je htjela zvati hitnu on to nije dozvolio. Iskazala je da su u početku krili vezu jer je znala da će se njezini roditelji protiviti toj vezi, budući da ljudi u tako malom okruženju znaju kakva je on osoba jer se za njega govori da je drogeraš, kriminalac. Dodala je da je nakon prekida veze poslala kćeri optuženika poruku da joj kaže gdje je njezin otac ali samo iz razloga jer su trebali iseliti stvari iz stana u [adresa] gdje su bili podstanari a gazdarica stana nije mogla doći do optuženika. Iskazala je da je na društvenim mrežama osvanula jedna ili dvije njezine intimne fotografije na kojima se ne vidi njezino lice, ali s obzirom da žive u malom mjestu, ljudi znaju da je ona na tim fotografijama a koje su nastale u optuženikovom stanu. Iskazala je da je opisano ponašanje optuženika bilo izrazito nametljivo jer je on uporno slao poruke i video zapise pa je najprije molio da mu se vrati, da je voli, da je neće prestati voljeti, a nakon toga ju je optuživao da je zbog nje psihički obolio, da je dva puta odbio psihijatrijsko liječenje i da je ona za to kriva, a potom bi uslijedile prijetnje. Iskazala je da se optuženik vozilom marke Fiat Palio vozio mimo njezine kuće što su vidjele ona i njezina majka a što je optuženik i htio želeći da one osjete strah. Dodala je da je u siječnju 2026. lajkala optuženikovu poruku na način da je na nju stavila srce što se slučajno dogodilo dok je listala njegove poruke i vraćala se unatrag da nešto provjeri i pritom prstom zapela. Istaknula je da su ljubavnu vezu završili uz intervenciju policije jer se bojala sjesti s njim za stol i otvoreno mu reći da ne želi nastaviti vezu, bojala se njegove reakcije jer je isti dosta impulzivna osoba i ne bi pristao na prekid, pa je majci, s kojom nije tada bila u dobrim odnosima, poslala poruku: „Živim u paklu, molim te spasi me!“ a majka je otišla na policiju i tada se sve pokrenulo.
7.Oštećena žrtva ER izjavila je kod policijskog istražitelja da je s optuženikom počela živjeti sredinom 2025. najprije u stanu u [adresa] a potom u [adresa] gdje su stanovali do kraja ljubavne veze koju je prekinula iz razloga jer se optuženik počeo ponašati prema njoj nasilno, pa joj nije dozvoljavao da sama odlazi iz stana, da sama potraži posao već je morala s njim odlaziti raditi građevinske poslove koje je on radio na području Like, Brinja, Krka. Iskazala je da je odlučila prekinuti vezu jer ju je stalno pratio i provjeravao te se početkom prosinca 2025. vratila u [adresa]. Iskazala je da joj je optuženik tijekom noći često provjeravao mobitel, po cijelu noć nije spavao i poznato joj je da je konzumirao drogu a ostatak droge preprodavao. Dodala je da nije imala mogućnosti niti odlaziti u posjet svome djetetu kod bivšeg supruga odnosno njegovoj kući jer je bivši suprug doznao s kim je ona u vezi i bojao se za dijete da mu optuženik ne bi nešto nažao učinio. Iskazala je da ju je optuženik vrijeđao riječima da je kurva, da je dijete izgubila radi drugog muškarca, nazivao ju je psihičkim slučajem jer pije antidepresive a tjelesno zlostavljanje i nasilje prema njoj se dogodilo u stanu u [adresa] krajem studenog 2025. što je prijavila policiji u [adresa] te majci poslala poruku da dođe po nju i spasi je jer da živi u paklu. Mama je odmah reagirala i došla na vrata s policijom, optuženik joj nije dozvolio da otvori vrata i samo joj je rekao da šuti, te su isti otišli a poslije toga je opet došla policija i tada je otvorila vrata i pustila ih u stan, a oni su joj rekli da dolaze radi prijave nasilja. Jedan od policajaca ju je pozvao u drugu sobu gdje mu je rekla o čemu se radi, ali da za sada ne bi to prijavljivala, te su tako napustili stan. Kasnije istog dana navečer ponovno je došla policija te je tada odlučila ipak prijaviti optuženika i ispričati sve što se događalo u zadnjih nekoliko mjeseci, odnosno ta dva dana kada je zatražila pomoć roditelja. Dodala je da ju je optuženik ponekad prisiljavao i na spolne odnose unatoč tome što se protivila. Poslije toga je otišla u [adresa] kod roditelja, a od strane policije je optuženiku izrečena mjera zabrane da ju kontaktira i da joj prilazi. Optuženik se također vratio u [adresa] živjeti kod svoje kćeri te unatoč tome što s optuženikom više nije htjela imati bilo kakav kontakt, on ju je počeo nazivati na mobitel, pratiti, inzistirao je na tome da se s njim pomiri, da ponovno počnu živjeti zajedno, slati joj poruke, prijetio joj da ako mu se ne vrati da će nauditi njoj i njezinoj obitelji i bivšem suprugu, psovao je nju i njezinu obitelj, prijetio joj da će vidjeti kakav je on ustvari, da će joj se osvećivati zato što ne želi biti s njim, što ju je je uznemiravalo i osjećala je nesigurnost i strah od njega što je trajalo mjesec dana. Nije više znala što učiniti te se obratila Centru za socijalnu skrb u Ogulinu i isto prijavila, a nakon toga je pozvana u policiju u [adresa], te je protiv optuženika podnijela kaznenu prijavu za nametljivo ponašanje. U tih mjesec i nešto više dana optuženik je poruke slao samo putem Messengera, isto tako učestalo ju je pozivao i na mobitel, ali mu se nije javljala. Ti pozivi su bili učestali i to dnevno oko 10 poziva, a poruka ima jako puno. One za koje je smatrala da su važnije predala je policiji uz kaznenu prijavu te je dostavila i njezine intimne fotografije koje je optuženik objavljivao na FB stranicama bez njezinog dopuštenja. Isto tako znao je dolaziti autom i voziti se mimo njezine kuće, ali se nije zaustavljao niti dolazio na vrata. Iskazala je da je tijekom zajedničkog života s optuženikom bilo slučajeva kada je znao imati ispade u smislu nekontroliranog ponašanja zbog čega je konzumirao više tableta za smirenje, a to je činio kada ga je upozoravala da će otići od njega ako nastavi s takvim ponašanjem, znao joj je prijetiti i uzimao žilet da će si prerezati vene, a njoj je branio da zove hitnu ili policiju, što je kod nje stvaralo još veći osjećaj uznemirenosti i nije više imala načina kako da ga ostavi jer se bojala prekida veze. Jednom joj je čak prijetio i da će se objesiti, a ona ga je smirivala i na neki način uspijevala ga odvraćati od kojekakvih izjava i prijetnji da će si oduzeti život ako ga ostavi.
8.Svjedok majka oštećenice ČR iskazala je da ona i suprug nisu odobravali ljubavnu vezu njihove kćeri s optuženikom zbog čega nije kontaktirala s kćeri sve do studenog 2025. kada ju je kćer nazvala i rekla da živi u paklu i da joj pomogne. Stoga je sa suprugom došla u Policijsku postaju Karlovac jer je kćerka stanovala s optuženikom u stanu u [adresa] te je policija zvonila na vrata stana ali se kćerka nije javljala, a ona i suprug su se vratili u [adresa], a policija je ponovno kasnije došla i našla ju je u stanu pa su oni kao roditelji sutradan došli po kćerku i odvezli je u roditeljsku kuću u [adresa] gdje je nadalje stanovala s n jima i svojim djetetom. Iskazala je da je vidjela kada je optuženik autom prolazio mimo njihove kuće, zastajkivao, gledao u njihovu kuću gotovo svaki drugi dan što je trajalo dva do tri tjedna, s time da je dolazio s dva auta, a kćerka joj je rekla da joj je on slao poruke, što ih je sve uznemiravalo. Budući da se i dijete oštećenice bojalo optuženika, djetetov otac je došao po njega i odveo ga. Iskazala je da je ulica gdje žive tzv. slijepa ulica, ima svega par kuća, njihova je druga u nizu.
9.Svjedok kćerka optuženika VR iskazala je da je oštećenica iz stana u [adresa] istjerala njezinog oca, a koji je taj stan plaćao te tijekom ljubavne veze financijski uzdržavao nju i njezino dijete. Oštećenica je prekinula tu vezu kad se napila alkohola i popila lijekove, u kojoj situaciji joj se okrenula cijela situacija te je nazvala svoje roditelje da dođu po nju. Tako je optuženik početkom prosinca 2025. došao živjeti k njoj te nikud nije išao iz kuće niti je kontaktirao s oštećenicom, a zadnji njihov kontakt je bio u prosincu 2025. kad je ER i njemu i njoj poslala poruku da gdje je, zašto se ne javlja a vezano za stvari koje je trebao pokupiti iz stana u [adresa]. Iskazala je da je oštećenica 22. siječnja 2026. optuženiku na Messenger poslala emotikon srca, nije ga blokirala na društvenim mrežama, nikad nije vidjela poruke koje je optuženik slao oštećenici te je njihova ljubavna veza trajala s prekidima 3 godine, prekidi bi trajali tjedan dana te je uvijek ER inicirala pomirenje. Dodala je da je od prosinca 2025. optuženik živio s njom, da ne zna šta otac radi na mobitelu i da li je slao poruke, ali ako je i slao poruke oštećenici vjeruje da je to radio iz dobre namjere, nije vidjela da bi on samostalno išao nekud vozilom jer kud god su išli, išli su zajedno. Iskazala je da ima dva vozila te kada je trebalo u trgovinu ili nešto slično znao je uzeti jedan od tih vozila ali nije išao sam u trgovinu.
10.Svjedok zet optuženika DR iskazao je da nije bio previše upućen u odnos između optuženika i oštećenice, zna da su stanovali zajedno u stanu u [adresa] i da su raskinuli, nakon čega je optuženik došao živjeti kod n jih. Poznato mu je da se optuženik u to vrijeme s oštećenicom čuo porukama i telefonom, dopisivali su se, što je shvatio prilikom zajedničkog druženja. Isto tako optuženik je nekada išao iz kuće sam i odlazio vozilom, a nekad su oni išli s njim, a kad je išao sam od kuće nije znao kuda konkretno ide, pretpostavljao je da ide s prijateljima na kavu. Zna da je njihovu vezu prekinula oštećenica i da se optuženik prema njoj lijepo ponašao. Iskazao je da je njihova veza trajala nekih godinu dana s prekidima a uvijek bi ponovo vezu započeo optuženik te nije vidio niti čuo da bi optuženik prijetio oštećenici ili na nju vršio neki pritisak.
11.U obrani optuženik je priznao da je oštećenici na Messenger poslao poruku na listu 13 spisa kao i fotografije na Facebooku na listu 12 spisa, te iskazao da na slikama nije oštećenica već osoba koja je bila protiv njihove veze, pa je na toj trećoj fotografiji zaista napisao: „Svaka se greška plaća“, ali misleći na tu osobu a ne na oštećenicu. Priznao je da je oštećenici uputio poruku s lista 13 spisa s time da ne misli da je to zastrašujuća poruka već joj je samo htio dati do znanja da raskidaju, da diže ruke od nje i neka joj sad bog bude u pomoći. Priznao je i da je poruka na listu 16 spisa upućena oštećenici njegova te da je vjerojatno bio pod utjecajem alkohola kad je to napisao i da sve što je napisao a djeluje prijeteći i zastrašujuće, napisao je pod utjecajem alkohola. Porekao je da bi prolazio vozilom mimo kuće roditelja oštećenice, ali dogodilo se da se je dva ili tri puta mimoišao s njezinim roditeljima odnosno bivšim suprugom na glavnoj ulici prije skretanja u ulicu u kojoj stanuje što je bila slučajnost. Iskazao je da se oštećenici u inkriminiranom periodu javljao jer je to bio njihov dogovor temeljen na prijašnjim raskidima kada je ista rekla da nikad ne digne ruke od nje i da ga je početkom prosinca 2025. oštećenica dva ili tri puta zvala na mobitel i to jednom sa svog uređaja, a više puta s nečijeg tuđeg, a zvala ga je prije ali i poslije ovih poruka koje je napisao. Dodao je da nakon prekida nije konstantno živio kod kćerke jer je sredinom prosinca 2025. nekih 12 dana radio i boravio na Krku a jedno vrijeme je radio i boravio u [adresa] te da su on i oštećenica više puta prekidali, a uvijek je obnovu veze inicirala oštećenica, a razlog prekida je uvijek bio pritisak njezine obitelji. Dalje je iskazao da mu oštećenica nije nikada rekla da joj se ne javlja i ne piše, ona je samo šutjela na sve te njegove poruke, te da je zvao oštećenicu par puta dnevno jer mu je iz prijašnjih prekida bila navika da on nju zove a ne ona njega. Iskazao je da njegova kćerka ima vozilo marke Fiat Palio kojeg je ponekad vozio.
12.Nakon provedenog dokaznog postupka na temelju savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u njihovoj međusobnoj vezi te uspoređujući iste s obranom optuženika, sud je utvrdio da je optuženik svojim postupanjem ostvario subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela iz članka 140. stavka 1. i 2. KZ/11. pa ga je proglasio krivim i osudio na primjerenu kaznu.
13.Tijekom postupka sud smatra neosporno dokazanim da je optuženik u razdoblju od početka prosinca 2025. do 9. siječnja 2026. u [adresa], protivno volji bivše intimne partnerice ER, u cilju da s istom uspostavi kontakt, istoj preko aplikacije „Messenger“, sa svoga korisničkog profila svakodnevno slao poruke uvredljivog i zastrašujućeg karaktera, zvao je s mobitela broja [broj telefona] i svakodnevno pokušavao uspostaviti telekomunikacijski kontakt s istom, objavljivao njezine intimne fotografije na svom Facebook profilu iz kojih je proizlazilo da su još skupa te se osobnim vozilom u više navrata kretao u neposrednoj blizini obiteljske kuće ER u [adresa], a koje cjelokupno ponašanje je kod imenovane izazvalo osjećaje uznemirenosti, tjeskobe i straha te na opisani način i takvim postupanjem ostvario subjektivne i objektivne elemente kaznenog djela protiv osobne slobode – nametljivim ponašanjem, opisano u članku 140. stavku 1. i 2. KZ/11. a kažnjivo po članku 140. stavku 2. KZ/11.
14.Prosuđujući sporne činjenice sud je utvrdio da je iskaz oštećenice iscrpan, istinit, detaljan, životan i uvjerljiv, čini jednu zaokruženu logičnu cjelinu kada se dovede u vezu s iskazom svjedoka ČR te s materijalnom dokumentacijom u spisu. Oštećenica se nije ustezala govoriti o detaljima iz ljubavne veze s optuženikom, ista uvjerljivo opisuje načine na koje ju je optuženik uznemiravao, pokušao kontaktirati i kontaktirao i koje radnje je ona poduzela te kako se pritom osjećala. Oštećenica s optuženikom nije željela kontakt, uslijed ponašanja optuženika osjećala se uznemireno, nelagodno i ugroženo, isti je kod nje izazivao tjeskobu i strah za njezinu sigurnost a radnje optuženika sud ocjenjuje objektivno prikladnima da kod svakog pa tako i kod oštećenice izazovu osjećaj tjeskobe i straha za sigurnost. Oštećenica je optuženiku dala do znanja da se radi o neželjenom kontaktu što je optuženiku bilo poznato ali revoltiran i ljut prekidom ljubavne veze, nije se ustezao ponašati se krajnje neprihvatljivo. Simptomatičan je iskaz optuženika kada priznaje da su poruke na listu 13 i 16 njegove kao i fotografije na listu 12 spisa. Dakle optuženik je priznao da je na Facebooku objavio intimne fotografije ženske osobe za koje tvrdi da na njima nije oštećenica iako se oštećenica prepoznala na tim slikama, na jednoj od tih slika optuženik je napisao: „Svaka se greška plaća“. Poruke koje je optuženik nedvojbeno poslao oštećenici a koje glase; „Sada ćeš ti osjetiti bol koju ja osjećam, sada ćeš ti imati rane kakve sam ja zadobio od tebe, kunem ti se, žao mi je ali to si sama tražila, neka ti je bog u pomoći, sad ja istom mjerom vraćam , e sad si jebite mater svi redom, nisam mislio da ću se osvećivati ali samo me gledaj, sad ja istom mjerom udaram po svima vama, sad ćeš tek vidit šta si mi napravila, osveta stiže, drž te gaće mater vam jebem u usta svima redom, bog neka te čuva, vidimo se u paklu, sad ja tebi otvaram vrata pakla“, ukazuju na to da je optuženik sadržajem takvih poruka zastrašivao oštećenicu, uznemiravao, stvarao kod nje tjeskobu, vršio psihički pritisak očito povrijeđen njezinom odlukom da prekine ljubavnu vezu pa ju je pokušavao na razne načine privoliti na nastavak veze pritom se ponašajući krajnje neprihvatljivo.
15.Obranu optuženika u kojoj poriče počinjenje kaznenog djela sud cijeni usmjerenom na izbjegavanje kaznene odgovornosti. Iz načina postupanja optuženika, intenziteta neželjene komunikacije, kada isti u inkriminirano vrijeme gotovo svakodnevno učestalo zove oštećenicu, šalje joj poruke uznemirujućeg sadržaja, vozilom prolazi mimo njezine kuće, uhodi je, prijeti, ustrajno i kroz duže vrijeme nastoji uspostaviti i uspostavlja neželjeni kontakt s oštećenicom, zastrašuje je i kod nje izaziva tjeskobu i strah za sigurnost i na taj način je onemogućuje u normalnim i uobičajenim životnim aktivnostima, onda je neosporno utvrđeno da je optuženik počinio kazneno djelo iz članka 140. stavka 1. i 2. KZ/11.
16.Da je tome tako razvidno je i iz iskaza svjedoka majke oštećenice ČR koja je iskazivala o onom što joj je poznato vezano za ljubavni odnos njezine kćeri s optuženikom. Tako je ista iskazala da je i ona svojim očima vidjela da optuženik vozilom prolazi mimo njihove kuće, zastajkuje, gleda u pravcu njihove kuće koja se nalazi u tzv. slijepoj ulici pa se optuženik n ije mogao slučajno naći u toj ulici. Svjedočila je o tome da se kao roditelj protivila vezi kćerke s optuženikom zbog čega nije kontaktirala s njom ali kada ju je kćerka zamolila za pomoć jer da s optuženikom živi u paklu, obratila se policiji i vratila je u roditeljsku kuću. Dakle, potpuno je razvidno da se optuženik, revoltiran zbog prekida ljubavne veze, nije libio strašiti niti članove obitelji oštećenice samo da bi je povrijedio odnosno približio joj se te je strahom primorao da promijeni odluku i pomiri se s njim. Optuženik je i sam u svojoj obrani priznao da je pisao predmetne poruke ali se pravdao da je to činio pod utjecajem alkohola što ga niti u tom slučaju ne ekskulpira . Iz svega naprijed navedenog proizlazi da je optuženik bio fiksiran na oštećenicu, revoltiran i ljut što je prekinula njihovu vezu s čim se nikako nije mogao pomiriti pa je istu svakodnevno više puta zvao, slao poruke, zastrašivao, maltretirao i unosio nemir, zabrinutost i strah.
17.Opisanim radnjama koje su protupravne, pri čemu optuženik postupa s izravnom namjerom jer je svjestan obilježja kaznenog djela i hoće njegovo ostvarenje, ubrojiv je, svjestan da je njegovo djelo zabranjeno jer zna da takvo ponašanje nije dopušteno, kraj činjenice da ne postoji niti jedan ispričavajući razlog, ispunjena su sva bitna obilježja kaznenog djela iz članka 140. stavka 1. i 2. KZ/11.
18.Kako je u konkretnom slučaju zaštitni objekt kaznenog djela nametljivog ponašanja iz članka 140. stavka 1. i 2. KZ/11. osobna sloboda, pravo svakog čovjeka da živi spokojno i neometano od drugih osoba te na duševni mir i osjećaj sigurnosti, a kako je optuženik opisanim ponašanjem, oštećenici povrijedio odnosno narušio to pravo, ostvario je sva obilježja predmetnog kaznenog djela opisanog i kažnjivog po članku 140. stavku 1. i 2. KZ/11., pa ga je trebalo proglasit krivim i osuditi po zakonu.
19.Iskaz svjedoka VR sud smatra pristranim budući da ista kao kćerka optuženika nije htjela pogoršati položaj oca u kaznenom postupku. Naime, ista je iskazala da njezin otac nikud nije išao sam, nije izlazio iz kuće, svuda su išli zajedno pa ako je i slao kakve poruke oštećenici onda je to bilo u dobroj namjeri. Da je njezin iskaz pristran vidljivo je iz iskaza DR koji je naveo da je optuženik, dok je stanovao kod njih, odlazio iz kuće sam, ponekad i vozilom, a i iz obrane optuženika koji je naveo da nije cijelo vrijeme živio kod kćerke već povremeno na [adresa] i u [adresa] gdje je radio i boravio, pa je stoga iskaz svjedoka kćerke optuženika nevjerodostojan kada nastoji prikazati da njezin otac nije vozilom prolazio mimo kuće oštećenice. Osim toga ista je iskazala da nema saznanja što je njezin otac radio na mobitelu i da li je slao poruke, pa je očigledno da kćerka i zet optuženika nisu bili upućeni u vezu optuženika i oštećenice, o čemu su očigledno saznanja imali samo akteri događaja. Komunikacija između optuženika i oštećenice koju je obrana pridonijela u spis ne dokazuje nevinost optuženika već samo govori o tome da je njihova veza bila turbulentna.
20.Prilikom odabira vrste i visine kaznene sankcije sud se vodio propisanom svrhom kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 i to da se njome izražava društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, da jača povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, da utječe na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenog djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo. Također se vodio i odredbom članka 47. KZ/11 kojom je propisano da će sud pri izboru vrste i mjere kazne, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijeniti sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti), a osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imovinske prilike te njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela, odnos prema žrtvi i trud da naknadi štetu.
21.Sud je cijenio otegotnim jačinu povrede zaštićenog dobra i to osobnu slobodu te brojnost modaliteta radnji na štetu oštećenice vezano za nametljivo ponašanje, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, s obzirom na ustrajnost optuženika u postupanju na štetu oštećenice i nastupjele posljedice na njezinoj strani te njegovu raniju osuđivanost. Osobito otegotnim sud je cijenio činjenicu da je optuženik predmetno kazneno djelo počinio za vrijeme trajanja roka kušnje jer je ovosudnom presudom broj K-548/2024-2 od 30. listopada 2024., pravomoćna 28. veljače 2025., osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci s time da mu je izrečena uvjetna osuda s rokom kušnje u trajanju od dvije godine.
22.S obzirom na sve navedeno, sud smatra oportunim opozvati uvjetnu osudu iz navedene ovosudne presude pa mu je na temelju članka 140. stavka 2. KZ/11. utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci i na temelju članka 58. stavka 2. KZ/11. opozvao uvjetnu osudu izrečenu ovosudnom presudom broj K-548/2024-2 od 30. listopada 2024. pa se kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci na koju je osuđen tom presudom uzima kao utvrđenom a na temelju članka 58. stavka 3. u vezi s člankom 51. i 53. KZ/11. optuženik se osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine. Sud smatra izrečenu kaznenopravnu sankciju primjerenu težini djela i kaznenoj odgovornosti optuženika. Izrečenom kaznom će doći do izražaja načelo opće i posebne prevencije i princip individualizacije u kažnjavanju te pozitivno utjecati na optuženika i druge da se ubuduće suzdrže izvršenja takvih i sličnih kaznenih djela.
23.Na temelju članka 54. KZ/11., optuženiku se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru počevši od uhićenja 11. siječnja 2026., pa nadalje.
24.Na temelju članka 158. stavka 1. i 2.ZKP/08. oštećena ER, s imovinskopravnim zahtjevom upućuje se u parnicu budući da podaci kaznenog postupka ne daju pouzdanu osnovu ni za potpuno niti za djelomično presuđenje.
25.Iako je optuženik proglašen krivim sud ga je na temelju članka 148. stavka 1. i 6. ZKP/08., oslobodio obveze da naknadi trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. i 6. ZKP/08. kao i troška nagrade i nužnih izdataka branitelja određenog po službenoj dužnosti, koji trošak pada na teret proračunskih sredstava , budući da je nezaposlen i bez primanja pa bi plaćanjem predmetnih troškova došla u pitanje njegova egzistencija.
26.Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.
U Karlovcu 30. ožujka 2026.
Sutkinja
Snježana Markuš
Uputa o pravnom lijeku
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od petnaest dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju istovjetnih primjeraka za sud i protivnu stranku, neposredno ili preporučeno putem pošte, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
Dostaviti:
1. ODO u Karlovcu na broj: KO-DO-56/2026-4
2. Optuženi UR, Zatvor u Karlovcu
3. Braniteljica po služb.duž. Kristina Sudarić, odvjetnica u Ogulinu
4. Oštećena ER, [adresa]
5. Spis
