REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U BJELOVARU

STALNA SLUŽBA U KRIŽEVCIMA

48260 KRIŽEVCI

Ivana Zakmardija Dijankovečkog 14

Poslovni broj Ovr-100/2026-6

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

Z A K L J U Č A K

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima po sucu tog suda Miroslavu Lovrekoviću, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja EOS Matrix d.o.o., Horvatova 82, Zagreb, OIB:76674680107, protiv ovršenika DF iz [adresa] Republike 112, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po odvjetnicima Jugoslavu Puranu (70582689973) i KF (46972980706), Josipa Jelačića 12, Bjelovara, radi ovrhe, 30. ožujka 2026.

z a k lj u č i o  j e

Upućuje se ovršenik DF iz [adresa] Republike 112, OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku od 15 dana od dana primitka ovog zaključka pokrene parnicu iz razloga određenih u članku čl. 50. st. 1., točka 11. Ovršnog zakona i da dokaz o pokretanju parničnog postupka dostavi u roku od 15 dana na gornji broj spisa, pod prijetnjom obustave postupka.

Obrazloženje

1. Ovršenik je 15. siječnja 2026.. godine podnio prijedlog za radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim te odgode prijenosa zaplijenjenih sredstava u kojem u bitnom navodi da je radi osiguranja povrata kreditne obveze temeljem Ugovora o kreditu, broj: 718-50- 5410290) sklopljenog između ovršenika kao korisnika kredita i RBA d.d. kao kreditora, ovršenik je kreditoru i predniku ovrhovoditelja izdao zadužnicu, a potpis na istoj je ovjeren od strane Javnog bilježnika Nevenke Osmanović iz Bjelovara pod brojem: OV-1616/10 dana 03. ožujka 2010. Budući da ovršenik nije uredno vraćao kredit došlo je do dospijeća cjelokupne kreditne obveze. Ugovorom o cesiji od 20. studenog 2015. godine te Dodatkom I. tog Ugovora od 16. veljače 2016. raniji vjerovnik RBA d.d. ustupio je svoje potraživanje neplaćenog kredita kao i navedenu zadužnicu koja je bila instrument vraćanja kredita novom vjerovniku, ovdje ovrhovoditelju EOS Matrix d.o.o. Dana 06. studenog 2025. godine ovrhovoditelj je Financijskoj agenciji na temelju spomenute zadužnice podnesao zahtjev za izravnu naplatu protiv ovršenika radi naplate ustupljene tražbine iz Ugovora o kreditu koja se sukladno specifikaciji ovrhovoditelja sastoji od:

81.848,69 kn glavnice, 6.960,69 kn redovne kamate, 59.549,39 kn zatezne kamate obračunate za razdoblje od 21. 10. 2014. do 05. 11. 2025. te 153,15 kn troškova i naknada. Za činjenicu da se na temelju ovrhovoditeljeva zahtjeva provodi izravna naplata na njegovim računima ovršenik je saznao dana 14. siječnja 2026. godine pribavom podataka o blokadi računa od FINA-e. Ističe da je ovrhovoditeljeva tražbina zastarjela. Naime, na zastaru potraživanja iz zadužnice na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren (isprava nije solemnizirana) primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina. Kako je od dospijeća sporne tražbine (dospjela 2015. godine ili ranije) do dana podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu (06. 11. 2025.) protekao opći zastarni rok to je ovrhovoditeljeva tražbina u cijelosti zastarjela zbog čega ovrhovoditelj nije ovlašten zahtijevati prisilnu naplatu. Ovršenik nadalje ističe da je u svakom slučaju nastupila zastara ovrhovoditeljeva potraživanja redovnih i zakonskih kamata budući da se radi o kamatama kao samostalnom potraživanju koje dospijeva u razdobljima kraćim od godinu dana, te tako u smislu čl. 226. Zakona o obveznim odnosima one kao takve zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja. Obzirom da je cjelokupno predmetno potraživanje dospjelo još 2014. godine (jer u suprotnom zatezne kamate ne bi ni tekle) to je notorno da je u odnosu na redovne i zatezne kamate protekao zastarni rok od 3 godine do dana podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu. U prilog osnovanosti svog prigovora zastare ovršenik u prilogu dostavlja presudu VSRH, broj: Rev-87/2022-2 od 12. 04. 2022. iz koje proizlazi da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (7/19) održanoj 21. studenog 2019. zauzeto pravno stajalište koje glasi: Potraživanja zatezne kamate koje su zajedno s glavnicom utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, i koje dospijevaju ubuduće, sukladno čl. 379. st. 2. ZOO/91 (čl. 233. st. 2. ZOO/05) zastarijevaju u trogodišnjem roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina računajući od ovršnosti ovršnih isprava." Ovršenik također ističe da je nastupila zastara i u odnosu na potraživanje „troškova i naknada“ imajući u vidu da se radi o potraživanju koje zastarijeva u roku od 3 ili najviše 5 godina (opći zastarni rok), a isto potraživanje nesporno je dospjelo prije ustupa tražbine 2015. godine, dakle prije više od 10 godina. Ovršenik stoga predlaže da ovrhovoditelj dostavi cjelokupnu knjigovodstvenu dokumentaciju – knjigovodstvenu karticu za predmetnu ovršnu ispravu iz koje će biti vidljivo razdoblje dospijeća redovne kamate, obračun zakonske zatezne kamate i na što se odnosi potraživanje „troškova i naknada“, a nakon toga da se radi utvrđivanja visine njegovog potraživanja i da naslovni sud proglasi nedopuštenim pljenidbu i prijenos u postupku ovrhe - izravne naplate kod Financijske agencije temeljem zadužnice ovjerene od strane Javnog bilježnika Nevenke Osmanović, broj ovjere: OV-1616/10 od 03. 03. 2010. po zahtjevu ovrhovoditelja EOS Matrix d.o.o., Horvatova 82, Zagreb, OIB:76674680107 od 06. studenog 2025. godine, a podredno, da ga sud po osnovama iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a u vezi s čl. 210. OZ-a uputi na pokretanje parnice radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim.

2. Prijedlog ovršenika je dostavljen ovrhovoditelju 16. veljače 2026. na očitovanje u roku od 3 dana.

3. Podneskom od 18. veljače 2026. ovrhovoditelj navodi da se protivi svim navodima ovršenika kao i prijedlogu za odgodu ovrhe. Naime, prigovor zastare u cijelosti je neosnovan. Ovrhovoditelj u prilog svojim navodima dostavlja kompletan popis uplata iz kojih su vidljive ustege, koje svaka pojedinačno prekida zastaru. Sukladno navedenom, ovrhovoditelj predlaže naslovnom sudu da odbije prijedlog ovršenika te nastavi predmetnu ovrhu.

4. Budući je ovršenik u svom prijedlogu, koji je sud smatrao žalbom nakon proteka roka, iznio razloge sadržane u članku 50. st. 1., točka 11. Ovršnog zakona/NN112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24, dalje OZ, a ovrhovoditelj se je u svom odgovoru na prijedlog protivio zahtjevu ovršenika, obzirom je sud je smatrao da nisu ispunjene pretpostavke da bi se o prigovoru ovršenika odlučivalo u ovom ovršnom postupku, valjalo je imajući u vidu odredbe sadržane u članku 52. stavak 3. Ovršnog zakona odlučiti kao u izreci ovog zaključka.

U Križevcima, 30. ožujka 2026.

Sudac

Miroslav Lovreković

UPUTA O PRANOM LIJEKU :

Protiv ovog zaključka nije dozvoljena žalba.