Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Poreču-Parenzo

Turistička 2, 52440 Poreč-Parenzo

Poslovni broj: Ps-5/2025-35

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, po sucu toga suda Vlatki Markuš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice-protutužene JCZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnicima OD Garankić i partneri d.o.o. Poreč, protiv tužene-protutužiteljice Općine Sveti Lovreč-San Lorenzo, OIB: 19903347497, Sveti Lovreč Pazenatički, Gradski trg 4, zastupane po punomoćniku Goranu Čaliću, odvjetniku u Puli, radi uspostave ugovornog odnosa i utvrđenja, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 10. ožujka 2026., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice-protutužene Emanuela Garankića, odvjetnika u OD Garankić i partneri d.o.o. Poreč, te punomoćnika tužene- protutužiteljice, 30. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

I Odbacuje se protutužbeni zahtjev tužene-protutužiteljice koji glasi: "Utvrđuje se da tužiteljica-protutužena nema status najmoprimca na stanu u [adresa], u zgradi izgrađenoj na k. č. br. zgr. [katastarska čestica] i k. č. br. zgr. [katastarska čestica], obje upisane u k. o. [katastarska općina], koji stan se nalazi na prvom katu i sastoji se od sobe i kuhinje, ukupne površine 39,40 m2.

Nalaže se tužiteljici-protutuženoj da tuženoj-protutužiteljici naknadi parnični trošak sukladno troškovniku, uvećano za pripadajuću zateznu kamatu od presuđenja do isplate po stopi nastaloj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena."

II Svaka stranka snosi svoje troškove.

Obrazloženje

1.Tužiteljica-protutužena (dalje tužiteljica) je podnijela tužbu u kojoj navodi da je tužena-protutužiteljica (dalje tužena) upisana u zemljišnoj knjizi kao vlasnica nekretnina oznaka k. č. br. zgr. [katastarska čestica] i k. č. br. zgr. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina], koje nekretnine u naravi čine stan (dalje predmetni stan). Tvrdi da je dana 17. svibnja 1991. temeljem Odluke o davanju stana na korištenje stekla stanarsko pravo na predmetnim nekretninama, a što da je potvrđeno i presudom Općinskog suda u Poreču od 19. svibnja 2001. poslovni broj P-353/99. Navodi da je nakon stupanja na snagu Zakona o najmu stanova 05. studenog 1996., člankom 30. istoga ukinuto stanarsko pravo te su dosadašnji nositelji stanarskog prava postali najmoprimci kako to regulira Zakon o obveznim odnosima, a ona je nezakonitom i neosnovanom odlukom pravnog prednika tužene, bivše općine [adresa] deložirana iz naprijed navedenih nekretnina i to 1994. Ističe kako je na predmetnim nekretninama učinila znatna ulaganja, ali da je tužena do dana podnošenja predmetne tužbe (03. kolovoza 2023.) zapustila te nekretnine, te ih dovela u derutno stanje. Radi navedenog predložila je da sud donese presudu kojom bi utvrdio da ima status zaštićenog najmoprimca na predmetnim nekretninama, te naložio tuženoj da s njom zaključi ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom.

2.Tužena u svom odgovoru na tužbu istu je osporila u cijelosti. Istaknula je prigovor zastare iz kojeg razloga predlaže odbaciti tužbu. Nadalje navodi da je tužiteljica predmetni stan dobila na korištenje od njenog pravnog prednika dana 17. svibnja 1991. Zatim da je tužiteljica u veljači 1993. kupila stan u zgradi u [adresa], k. č. br. [katastarska čestica] trokatna višestambena zgrada upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Etažna knjiga, upisan kao stan na trećem katu zgrade označen sa "E", te se je i upisala u zemljišnoj knjizi kao vlasnica toga stana, koji stan je prodala 04. travnja 2023. Tvrdi da je sukladno Zakonu o najmu stanova tužiteljica bila dužna obavijestiti stambeni organ o kupnji drugog stana te vratiti prvi stan. Napominje da cijelo vrijeme dok je tužiteljica imala u vlasništvu taj drugi stan da nije tražila sklapanje ugovora o najmu sa zaštićenom najamninom, već da je to učinila nakon što je prodala taj drugi stan. Tvrdi da je takvo ponašanje tužiteljice protupravno iz kojeg razloga je predložila da sud odbaci tužbu tužiteljice, a podredno da odbije njezine tužbene zahtjeve. Tužena je podnijela protutužbu kojom traži da na temelju predloženih dokaza kao i iz činjenične osnove donese presudu kojom bi se utvrdilo da tužiteljica nema status najmoprimca na predmetnom stanu.

3.Tužiteljica u svom odgovoru na protutužbu navodi da ju osporava u cijelosti kao i protutužbeni zahtjev. Ističe da je pitanje stanarskog prava u ovom predmetu presuđena stvar jer je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Poreču poslovni broj P-353/99 presuđeno da je stekla stanarsko pravo na predmetnom stanu. Stoga smatra da je protutužba u cijelosti neosnovana i da ju zbog toga treba odbaciti.

4.Sud je proveo postupak i donio presudu poslovnog broja Ps-6/2023-12 dana 28. svibnja 2024. kojom je u točci I odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, u točci II odbio i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljice, u točci III odbio protutužbeni zahtjev tužene, te u točci IV odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove.

Povodom žalbi stranaka na tu presudu Županijski sud u Sisku je donio presudu i rješenje poslovnog broja Gž-811/2024-6 od 18. rujna 2025. kojima je potvrdio presudu u točkama I i II, a ukinuo u točkama III i IV. Znači, pobijana presuda je postala pravomoćna u točkama I i II, kojima je odbijen tužbeni i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljice, a ukinuta je u točkama III i IV kojima je odbijen protutužbeni zahtjev tužene i odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove.

5.S obzirom na to predmet ovog postupka je protutužbeni zahtjev tužene za utvrđenje da tužiteljica nema status najmoprimca na predmetnom stanu, kao i odluka o troškovima povodom tužbenih zahtjeva i protutužbenog zahtjeva.

6.Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u: zk izvadak (8-14), zapisnik tužene od 19. lipnja 2015. (15), dopis tužene tužiteljici od 28. rujna 2015. (16), Odluku o davanju stana na korištenje (17-18), kupoprodajni ugovor (42-43), Ugovor o kupoprodaji od 04. travnja 2023. (46-51), zk izvadak (52-54), dopis tužiteljice tuženoj od 01.10.2009. (55), dopis tužiteljice tuženoj od 04. listopada 2021. (56-57), fotografije (66-71), zapisnik Općine Poreč od 12. srpnja 1991. (75-76), saslušao je tužiteljicu (82- 83), te je izvršio uvid u ovosudni spis poslovni broj P-353/99.

7. Tužiteljica nije zaštićeni najmoprimac predmetnog stana, s obzirom na pravomoćnu toč. I ovosudne presude Ps-6/2023-12 od 28. lipnja 2024. Radi se o presuđenoj stvari.

8. Nije sporno da je tužiteljica Odlukom Općine [adresa], Komisije za stambene poslove, Skupštine Općine Poreč od 17. svibnja 1991. dobila predmetni stan na korištenje (17-18) i to stan u [adresa], ukupne površine 39,50, ranijeg stanara JC, koji se sastoji od sobe i kuhinje. Nije ni sporno da je tužiteljica živjela u tome stanu do 1994. kada je iseljena Odlukom Općine [adresa] (prednika tužene).

9.Ono što je sporno i što je u ovom postupku bilo potrebno utvrditi pitanje je da li tužiteljica ima ili nema status najmoprimca na predmetnom stanu.

10. Tužena tvrdi da tužiteljica nema ne samo status zaštićenog najmoprimca, već da nema ni status najmoprimca . Tvrdi da tužiteljica u trenutku stupanja na snagu Zakona o najmu stanova (NN 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18, 105/20 – u nastavku ZNS) nije imala status korisnika stana sa stanarskim pravom.

ZNS je stupio na snagu 05. studenog 1996.

11. Da bi neka osoba stekla status najmoprimca u trenutku stupanja na snagu ZNS ona treba imati status korisnika stana sa stanarskim pravom.

Naime, odredba čl. 30. st. 1. ZNS propisuje da danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje stanarsko pravo osobama koje su to pravo stekle prema propisima koji su vrijedili do dana stupanja na snagu ovog zakona. Stavak 2. istog članka propisuje da osobe iz stavka 1. danom stupanja na snagu ovog zakona stječu prava i obveze najmoprimca.

Tužiteljica je na predmetnom stanu stekla stanarsko pravo temeljem Zakona stambenim odnosima (NN 51/85, 42/86, 47/89, 12/90, 51/90, 22/92, 58/93, 70/93, 91/96, 99/96, 91/96 – u nastavku ZSO) koji je prestao važiti 01. siječnja 1997. s obzirom da joj je naprijed navedenom Odlukom Općine Poreč, Komisije za stambene poslove, Skupštine Općine Poreč od 17. svibnja 1991. predmetni stan dodijeljen na korištenje.

Naime odredbom čl. 3. navedenog zakona propisano je da građanin koji je na osnovi pravomoćne odluke o davanju stana na korištenje, ili koje druge valjane pravne osnove, stekne pravo na korištenje stana u društvenom vlasništvu ima pravo i dužnost taj stan trajno i nesmetano koristiti i održavati, u skladu s ovim zakonom, propisima donesenim na osnovu zakona i samoupravnim općim aktom davaoca stana (stanarsko pravo) te sudjelovati u upravljanju zgradom suglasno odredbama ovoga zakona.

Tužiteljica navodi da je iz predmetnog stana iseljena odlukom prednika tužene još 1994.

Tužiteljica nije dostavila odluku bivše Općine Poreč (prednika tužene) temeljem koje je iseljena iz predmetnog stana.

12. Odredba čl. 95 ZSO propisuje da stanarsko pravo može prestati samo u slučajevima i na način koji je predviđen ovim zakonom.

Odredba čl. 61.st.1. istog zakona propisuje da kad stanar ili njegovo maloljetno dijete stekne u istom mjestu u vlasništvu useljivu obiteljsku kuću ili stan kao poseban dio zgrade koji odgovara potrebama njegovog porodičnog domaćinstva, dužan je o tome obavijestiti stambeni organ te u roku od 30 dana od dana obavijesti sa članovima svog porodičnog domaćinstva preseliti u tu kuću odnosno stav, a stan iz kojeg se iseli, slobodan od osoba i stvari, predati davaocu toga stana.

13. U navedenoj presudi poslovnog broja Ps-6/2023-12 od 28. lipnja 2024. utvrđeno je da je tužiteljica s PC kao prodavateljem zaključila ugovor u veljače 1993. (42-43) kojim je kupila stan u [adresa] na trećem katu zgrade sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] Etažne knjige za k. o. [katastarska općina], koji stan je označen kao poseban dio "E", a označen kao čestica "f". Taj stan je potom 04. travnja 2023. (46-51) prodala za 135.000,00 eura.

14. Znači tužiteljica je prestalo stanarsko pravo na način da ga je izgubila kupnjom stana 1993. i to na području istog mjesta, području jedne općine, tadašnje općine [adresa].

S obzirom na to tužiteljica stupanjem na snagu ZSN dana 05. studenog 1996. nije imala stanarsko pravo.

Samim time ona tada nije ni mogla stječi ni prava i obveze najmoprimca.

15. Što se tiče prigovora tužene o pravomoćno presuđenoj stvari.

Iz priloženog spisa Općinskog suda u Poreču poslovni broj P-353/99 u pravnoj stvari tužitelja Općine Sveti Lovreč protiv tužene LC iz [adresa], radi iseljenja, proizlazi da je donesena presuda poslovnog broja P- 353/99-22 dana 19. svibnja 2001. kojom je odbijen tužbeni zahtjev koji glasi "Utvrđuje se da tužena LC iz [adresa], nije stekla stanarsko pravo na stanu u [adresa], temeljem Odluke o davanju stana na korištenje komisije za stambene poslove SO Poreč, klasa: 370-03/91-01/23, urbroj: 2167-02-7-91-1 od 17. svibnja 1991. budući da nije uselila u zakonskom roku. Kako tužena svojom protutužbom traži utvrđenje da tužiteljica nema status najmoprimca na predmetnom stanu, a ne da nije stekla stanarsko pravo, prigovor presuđene stvari nije osnovan, temeljem čl. 333. st. 2. Zakona o parničnom postupku (SL SFRJ 4/77, 36/77, 36/80, 6/80, 69/82, 43/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91, NN 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19,80/22, 114/22, 155/23 – u nastavku ZPP).

16. Nadalje ostaje za raspraviti da li tužena ima pravni interes za utvrđenje da tužiteljica nema status najmoprimca na predmetnom stanu, za podnošenje predmetne protutužbe s obzirom da je tužiteljica pravomoćno odbijena sa svojim zahtjevom za utvrđenje da je zaštićeni najmoprimac kao i sa zahtjevom za sklapanje ugovora o najmu predmetnog stana.

Odredba čl. 187.st.1. ZPP-a propisuje da tužitelj može u tužbi tražiti da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave. Stavak 2. propisuje da se takva tužba može podići kad je to posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe.

Pravni interes je procesna pretpostavka za dopuštenost tužbe na utvrđenje. Tužitelj treba učiniti vjerojatnim da bi, ako njegov tužbeni zahtjev bude prihvaćen, za njega bila ostvarena određena pravna korist koju bez takve sudske odluke ne bi mogao ostvariti. Odnosno da od ishoda sudskog postupka očekuje određenu konkretnu pravnu korist koju ne može ostvariti na neki drugi svrsishodan način.

U konkretnom slučaju tužena kao protutužitelj nema nikakve pravne koristi od utvrđenja da tužiteljica nije najmoprimac na predmetnom stanu jer je pravomoćnom sudskom presudom odlučeno da ona nije zaštićeni najmoprimac i da nema pravo na sklapanje ugovora o najmu predmetnog stana s tuženom.

17.Radi toga valjalo je protutužbeni zahtjev tužene odbaciti, sukladno odredbi čl. 288.st.2. ZPP-a

18.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP-a s obzirom da su stranke podjednako uspjele u ovom postupku, sud je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kao i je njezin eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, a odbacio protutužbeni zahtjev tužene..

19.Radi svega navedenog sud je odlučio kao u izreci.

U Poreču-Parenzo, 30. ožujka 2026.

S u d a c:

Vlatka Markuš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od dana primitka istog. Žalba se predaje pisanim podneskom putem ovog suda, a o žalbi odlučuje županijski sud, kao drugostupanjski sud.