Posl. broj Povrv-242/2025
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Stalna služba u Sinju
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Sinju, po sutkinji ovog suda Tei Lolić Prenc, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA ZAPOŠLJAVANJE iz Zagreba, Savska cesta 64, OIB: 91547293790, zastupanog po punomoćniciku TS, protiv tuženika GS, vlasnika obrta za usluge [obrt] iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Stipanki Mandac, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Struka, Delić i Mandac u Zagrebu, radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene dana 12. veljače 2026. godine u nazočnosti punomoćnika stranaka, dana 30. ožujka 2026. godine, donio je i javno objavio
p r e s u d u
I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Radoslava Vukovića iz Omiša pod poslovnim brojem Ovrv- 24616/2024, UPP/OS-Ovrv-898/2024 od 25. studenoga 2024. godine te se odbija tužbeni zahtjev koji glasi:
"Nalaže se ovršeniku US, vlasniku obrta za usluge [obrt] iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da ovrhovoditelju HRVATSKI ZAVOD ZA ZAPOŠLJAVANJE, OIB: 91547293790, Savska cesta 64, 10000 Zagreb, na temelju vjerodostojne isprave i to: izvadak iz poslovnih knjiga, IZVOD OTVORENIH STAVAKA NA DAN 30.09.2024., namiri tražbinu u iznosu od 530,89 EUR uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 30. rujna 2024. godine pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, s prethodno obračunatom kamatom u iznosu od 186,34 eura obračunatom do 30.09.2024. godine, na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 569015-41933-364322020, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi, zajedno s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 25,00 EUR uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na račun IBAN [broj bankovnog računa], model HR33, pozivom na broj 329534-6890134-569015, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi."
II. Nalaže se tužitelju da isplati tuženiku parnični trošak u iznosu 763,27 eura u roku od 15 dana.
III. Ukida se odluka o trošku sadržana u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Radoslava Vukovića iz Omiša pod poslovnim brojem Ovrv-24616/2024, UPP/OS- Ovrv-898/2024 od 25. studenoga 2024. godine.
Obrazloženje
1. Dana 01. listopada 2024. kod javnog bilježnika Radoslava Vukovića iz Omiša pod poslovnim brojem Ovrv-24616/2024, UPP/OS-Ovrv-898/2024 zaprimljen je prijedlog za ovrhu tužitelja na temelju vjerodostojne isprave, protiv tuženika kao ovršenika, a radi naplate novčanog potraživanja u iznosu od 530,89 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim u skladu s člankom 29. stavka 2. ZOO-a uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, kao i troškove ovršnog postupka.
2. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Radoslava Vukovića iz Omiša pod poslovnim brojem Ovrv-24616/2024, UPP/OS-Ovrv-898/2024 od 25. studenoga 2024. određena je predložena ovrha.
3. Tuženik je protiv ovog rješenja izjavio prigovor te je rješenjem Općinskog suda u Splitu broj Ovrv-24616/2024 od dana 26. veljače 2025.godine stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika Radoslava Vukovića iz Omiša pod poslovnim brojem Ovrv-24616/2024, UPP/OS-Ovrv-898/2024 od dana 25. studenoga 2024. godine, uz ukidanje provedenih radnji, a po pravomoćnosti tog rješenja spis je ustupljen parničnom odjelu ovog suda.
4. U svom prigovoru tuženik ističe kako prigovara rješenju o ovrsi u cijelosti kao neosnovanom. Tuženik u prigovoru ističe da tuženik s tužiteljem nije ni u kakvom dužničko-vjerovničkom odnosu niti u bilo kakvom obveznopravnom osnovu, istaknuo je prigovor zastare potraživanja i predložio da se pobijano rješenje stavi izvan snage i provede redovni parnični postupak. Nadalje je naveo kako je vjerodostojna isprava sastavljena proizvoljno te da nema uporišta ni u jednom propisu, da tuženik ništa ne duguje tužitelju zbog čega da tužitelj nije imao nikakvu osnovu predložiti izdavanje rješenja o ovrsi.
5. U dokaznom postupku pregledana je sva pisana dokumentacija u spisu i to; izvod otvorenih stavaka na dan 30. 09.2024. (list 8), obračun kamata (list 9), dopis tuženika od 07. studenoga 2024. (list 30), mjere aktivne politike zapošljavanja… (list 42-204), Potpora za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenim Corona virusom za listopad – prosinac (list 206-212), izvaci HFZR-a (list 213-214), izjave tuženika (list 215-223), dokumentacija tužitelja, izjava tuženika, tablice usporedbe prihoda studeni/prosinac, dopis tužitelja (list 224-232), sudska praksa (list 233-236), izvadak iz sudskog registra (list 237-262), odluka o prijenosu ovlasti i odgovornosti za upravljanje potraživanjima HZZ-a (list 263-265), odluke o nužnim epidemiološkim mjerama sa izmjenama i dopunama (list 291-301), izračun zakonskih kamata (list 302- 303) te je izveden dokaz saslušanjem tuženika (list 309-311).
6. Tužiteljev zahtjev nije osnovan.
7. Iz podneska tužitelja od dana 18. ožujka 2025. godine proizlazi da tužitelj potražuje iznos od 530,89 eura isplaćenih kao potporu za prosinac 2020. godine u kojem mjesecu da tuženik nije zadovoljio kriterij traženog pada prometa sukladno uvjetima potpore, kojem podnesku se tuženik usprotivio navodeći da se radi o preinaci postojećeg zahtjeva, da je sve do podneska od 18. ožujka 2025. godine tužitelj svoje potraživanje temeljio na ugovoru, a potom na izvanugovornom odnosu tvrdeći da je ugovor bio raskinut, a što da nije bio slučaj jer da se ugovor ne može raskinuti nakon što je ispunjen, da u prosincu 2020. godine tuženik nije obavljao nikakvu poslovnu djelatnost jer da mu je odlukama Stožera civilne zaštite RH bio onemogućen rad, a uplate koje su izvršene da su se odnosile na ranije pružene usluge odnosno na poslovnu aktivnost iz razdoblja kad obavljanje djelatnosti njegova obrta nije bilo ni ograničeno ni zabranjeno. Temeljem čl. 190. st. 3. Zakona parničnom postupku sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama što u konkretnom slučaju svakako jest svrsishodno, osobito stoga što postavljeni tužbeni zahtjev nije povećan niti bi preinaka utjecala na načela ekonomičnosti i koncentracije postupka.
8. U svom iskazu tuženik je naveo kako je krajem 2019. godine otvorio obrt koji se trebao baviti event-industrijom, dakle poslovima koji su usko vezani uz ugostiteljstvo, okupljanja i manifestacije, da je već početkom 2020. godine započela epidemija Covid-19 te da se sve zatvorilo, da nisu bila moguća nikakva okupljanja niti organizacije bilo kakvih događanja zbog čega da se i prijavio za mjere koje je nudio tužitelj, da je koncem godine bio dužan podnijeti izvještaj iz kojeg da je trebalo biti vidljivo da da došlo do pada u poslovanju što da je i napravio, ali da su mu u to vrijeme bili podmireni računi koje da je ranije bio izdao i za koje nije imao utjecaja kad će se platiti, da je u izvještaju uredno prijavio što mu je bilo plaćeno pa tako i tu uplatu koju da više nije niti očekivao, da je za mjere tužitelja aplicirao iz razloga što da zbog pandemije nije radilo ništa čime da se on sa svojim obrtom mogao baviti, a budući da je lock down bio najavljen i za 2021. godinu da je početkom 2021. godine obrt stavio u mirovanje i naknadno ga zatvorio, da su mu potpore bile isplaćivane "u paketu" za tri mjeseca, a da ga tužitelj traži vratiti potporu za prosinac 2020. godine koja da mu je bila isplaćena u prosincu 2020. godine i to nakon što je tužitelju dostavio podatke o prometu iz kojih se vidjelo da je primio uplatu za ranije ispostavljene račune.
9. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos dane potpore sa zateznim kamatama. Nije sporno da je tužitelj isplatio tuženiku Potporu za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenima koronavirusom za prosinac 2020. godine, već je sporno je li tuženik ispunjavao uvjete za isplatu navedenih potpora te shodno tome, je li dužan vratiti primljene iznose. Uvidom u priloženu dokumentaciju utvrđeno je da je tužitelj zaprimio tuženikov zahtjev za dodjeljivanje potpore 09. prosinca 2020. godine s potrebnom dokumentacijom te da je 29. siječnja 2021. godine od tuženika zatražio povrat uplaćene potpore. Iz Tablice usporedbe prihoda/primitaka za studeni-prosinac 2020. godine proizlazi da je tuženik u rujnu ostvario prihod od 2.780,00 kuna (na ime dviju uplata i to 11. rujna 2020. godine plaćanje računa Pambi-Tabak d.o.o. u iznosu od 1.500,00 kuna i 24. rujna 2020. godine plaćanje računa Trapez d.o.o. u iznosu od 1.280,00 kuna) iako je za mjesec rujan 2020. godine potom utvrđeno kako zadovoljava kriterije za isplatu mjera, dok potom iz Tablice usporedbe prihoda/primitaka za studeni-prosinac 2020. godine proizlazi da je tuženik u prosincu 2020. godine ostvario prihod od 3.680,00 kuna što da je više no u prosincu 2019. godine, da je od travnja do rujna 2020. godine (iako je u rujnu imao primitke) ispunjavao uvjete za potporu, da se listopad me spominje, da u studenom 2020. godine kad nije imao primitaka nije ispunjavao uvjete, kao ni u prosincu 2020. godine te na koncu da uvjete nije ispunjavao u razdoblju od travnja do rujna budući da je u tom razdoblju ostvario prihod od 3.680,00 kuna (a što bi djelomično odgovaralo uplatama 11. rujna 2020. godine plaćanje računa Pambi-Tabak d.o.o. u iznosu od 1.000,00 kuna, 11. rujna 2020. godine plaćanje računa Pambi-Tabak d.o.o. u iznosu od 1.500,00 kuna, 24. rujna 2020. godine plaćanje računa Trapez d.o.o. u iznosu od 1.280,00 kuna).
10. Iz dostavljene dokumentacije proizlazi da su se potpore isplaćivale unaprijed, a naknado su se utvrđivali uvjeti.
11. Odredbom članka 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, u nastavku: ZOO) propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.
12. Ovaj sud je stava da u konkretnom slučaju nema uvjeta za vraćanje primljenih potpora, jer tuženik te potpore nije primio bez pravne osnove, niti je osnova kasnije otpala, nego je potpore primio na temelju valjano podnesenog zahtjeva, sukladno tada važećim uvjetima i kriterijima za dodjeljivanje potpora.
13. Pad prihoda samo je jedan od kriterija, dok su postojali i drugi kriteriji za dodjeljivanje potpora te je dovoljno da korisnik potpore ispunjava jedan od tih kriterija. Naime, u okviru mjera Vlade Republike Hrvatske za očuvanje radnih mjesta bila je predviđena mogućnost dodjele potpora i za subjekte kojima je zbog epidemioloških mjera zaista bilo otežano poslovanje. U konkretnom slučaju je notorno da je zbog odluka Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske (u nastavku: Stožer) došlo do potpunog prestanka mogućnosti tuženikova poslovanja, da su otkazana sva javna okupljanja te da su zatvoreni restorani i drugi ugostiteljski objekti, da je postojala čak i zabrana napuštanja prebivališta.
14. U objavljenim kriterijima za ostvarivanje prava na potpore, pod opravdanim razlozima navedeni su: pad prometa, otkazivanje rezervacija, evenata, kongresa, seminara i sl., otkazivanje ugovornih poslova i narudžbi, itd. Zatim je istaknuto da je za dodjelu potpore potrebno ispuniti i dokazati jedan od navedenih razloga i da ne treba dostavljati dokaze za više razloga. Prije svega valja ukazati na to da opravdani razlozi za dodjeljivanje potpore nisu taksativno nabrojani, već primjerično. Nadalje, općepoznata je činjenica da je Stožer za vrijeme trajanja pandemije, i to i koncem 2020. godine donosio odluke o zabrani javnih okupljanja, zabrani napuštanja mjesta prebivališta i ostale odluke koje su značajno ograničavale kretanja osoba i koje su neminovno dovele do toga da se jednostavno ne odvija skoro nikakav promet, a posebno u takvim uvjetima ne postoji potreba event-industrijom koja je potpuno stala. Tu činjenicu, kao općepoznatu, tuženik nije trebao dokazivati, već je dovoljno da je naveo kojom se djelatnošću bavi i koje je radnje poduzeo da očuva poslovanje, a što je sve u zahtjevu i naveo.
15. S obzirom na sve navedeno, u konkretnom slučaju svakako su bili ostvareni opravdani razlozi za dodjelu potpora. Nije u pravu tužitelj kada tvrdi da tuženik nije udovoljio kriterijima za ostvarivanje potpore zato što nije imao pad prihoda u prosincu 2020. godine u odnosu na prosinca 2019. godine budući da u prosincu 2020. godine tuženik nije ostvario nikakav prihod (prihod je ostvaren u rujnu 2020. godine i to temeljem ranije izdanih, a tada tek plaćenih računa), jer niti je pad prihoda bio jedini kriterij, niti je tuženik prihod ostvario u mjesecu za koji mu tužitelj osporava stjecanje potpore. Dakle, tuženika su u obavljanju djelatnosti spriječile upravo mjere Stožera, a prihod nije ostvario u prosincu 2020. godine. Tužiteljevi navodi ne mogu ići na štetu primatelja potpore, tim više što je u konkretnom slučaju doista evidentno da se djelatnost tuženika – event-industrija – nije mogla obavljati u uvjetima u kojima su na snazi mjere ograničenja kretanja i okupljanja ljudi, kada su otkazana sva javna događanja, zatvoreni ugostiteljski objekti itd.
16. Stoga je stav ovog suda da tuženik nije potporu, a posebno onu za prosinac 2020. godine, stekao bez osnove. Tuženiku je potpora isplaćene, a činjenica da je tužitelj tek naknadno, nakon isplata, donosio odluke o osnovanosti zahtjeva za već isplaćene potpore, ne može ići na štetu primatelja potpore, pogotovo u slučaju kada je ispunjavao uvjete za dodjelu potpora i legitimno očekivao da će mu potpore biti odobrene i da se nakon njihove isplate neće potraživati natrag. Tužitelj bi imao pravo potraživati isplaćene iznose kao stečene bez osnove jedino u slučaju da se naknadno utvrdilo da su podaci u obrascu podnositelja zahtjeva bili netočni ili neistiniti, što ovdje nije slučaj i to za one mjesece za koje takav razlog eventualno postoji. Tuženik nije postupao nepošteno, niti je skrivio eventualne nepravilnosti u dodjeli potpora te se teret eventualne pogreške u radu HZZ-a ne može prebaciti na primatelja potpore.
17. Slijedom svega navedenog sud je stekao uvjerenje da je tuženik sredstva primio zakonito, na temelju valjane osnove, u dobroj vjeri, te ih koristio za očuvanje poslovanja u razdoblju kada mu je obavljanje registrirane djelatnosti bilo objektivno otežano. Stoga nisu ostvarene pretpostavke za traženje povrata sredstava zbog stjecanja bez osnove te je odlučeno kao u točki I. izreke.
18. Odluka o trošku iz točke II. izreke temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a, u vezi s člankom 164. ZPP-a, a visina troška odmjerena je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/2023, u nastavku: Tarifa). S obzirom na vrijednost predmeta spora tuženiku je priznat trošak u visini 50 bodova za sastav prigovora na javnobilježničko rješenje o ovrsi (Tbr. 8/1), 2 x 50 bodova za sastav podneska od 06. lipnja 2025. godine i 12. siječnja 2026. godine, za zastupanje na ročištu od dana 24. lipnja 2025. godine, 01. rujna 2025. godine i 12. veljače 2026. godine – 3 x 50 bodova, ukupno 300 bodova, a što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura daje 600,00 eura te uvećano za 25% na ime PDV-a (150,00 eura) daje 750,00 eura. Nadalje, priznat je trošak plaćene sudske pristojbe na prigovor u iznosu 13,27 eura pa ukupan trošak tuženika iznosi 763,27 eura.
19. S obzirom da tužitelj nije uspio u sporu te s obzirom da odluka o trošku nije dio platnog naloga, na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a odlučeno je kao u točki III. izreke.
U Sinju, dana 30. ožujka 2026. godine
S U T K I N J A :
Tea Lolić Prenc
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dostave prijepisa presude. Žalba se izjavljuje pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje županijski sud. Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud neće dostavljati presudu prema odredbama Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 25/13) o dostavi pismena. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, sud će na ročištu uručiti ovjereni prijepis presude. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasne ploče sudova osam dana, računajući od dana kada je održano ročište za objavu. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).
Dostaviti:
1. pun. tužitelja TS
2. pun. tuženika odvj. Stipanka Mandac
