Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: Gž R-333/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda, dr.sc. Ivana Tironija, predsjednika vijeća, mr.sc. Ivane Erceg Ćurić, članice vijeća i izvjestiteljice i Lucije Lasić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FĐ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Zoranu Vukiću, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženice Opće bolnice Pula-Ospedale generale di Pola, Santoriova 24a, Pula, OIB: 16089706543, zastupane po punomoćnici Tei Tončić, odvjetnici iz Pule, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, posl.br. Pr-15/2024-20 od 8. srpnja 2025., 27. ožujka 2026..

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se odbija žalba tuženice kao neosnovana te se djelomično potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, posl.br. Pr-15/2024-20 od 8. srpnja 2025. pod točkom I. izreke i to baš u dijelu u kojem je naloženo tuženici da tužiteljici isplati iznos od 1.655,36 eura, s pripadajućim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 97,70 eura od 16.01.2019. godine pa do isplate

- na iznos od 145,84 eura od 16.02.2019. godine pa do isplate

- na iznos od 145,66 eura od 16.03.2019. godine pa do isplate

- na iznos od 262,94 eura od 16.04.2019. godine pa do isplate

- na iznos od 126,15 eura od 16.05.2019. godine pa do isplate

- na iznos od 241,44 eura od 16.06.2019. godine pa do isplate

- na iznos od 63,96 eura od 16.07.2019. godine pa do isplate

- na iznos od 105,42 eura od 16.08.2019. godine pa do isplate

- na iznos od 126,67 eura od 16.09.2019. godine pa do isplate

- na iznos od 96,38 eura od 16.10.2019. godine pa do isplate

- na iznos od 102,17 eura od 16.11.2019. godine pa do isplate

- na iznos od 141,06 eura od 16.12.2019. godine pa do isplate,

prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koje se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, i od 1. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2024., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

II Djelomično se preinačava presuda Općinskog suda u Puli-Pola, posl.br. Pr- 15/2024-20 od 8. srpnja 2025. pod točkom I. izreke i to baš u dijelu u kojem je naloženo tuženici da tužiteljici isplati iznos preko dosuđenog iznosa od 1.655,36 eura do iznosa od 2.011,85 eura (dakle za razliku od 356,49 eura) s pripadajućim zateznim kamatama, na način da se u ovom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III Preinačava se odluka o parničnom trošku iz točke II. i III. izreke presude Općinskog suda u Puli-Pola, posl.br. Pr-15/2024-20 od 8. srpnja 2025. na način da se sudi:

Nalaže se tuženici da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 1.425,47 eura, s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od presuđenja u prvostupanjskom postupku 8. srpnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od petnaest dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženici da isplati tužiteljici bruto iznos od 2.011,85 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku na pojedine mjesečne iznose, a kako je to specificirano u izreci presude (točka I. izreke). Odlukom o troškovima postupka sadržanoj u istoj presudi naloženo je tuženici da isplati tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.706,54 eura, dok je u preostalom dijelu od 593,46 eura zahtjev tužiteljice odbijen (točka II. izreke). Zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška u cijelosti je odbijen (točka III. izreke).

2. Tuženica je protiv prvostupanjske presude podnijela žalbu i to u dijelu pod točkom I. izreke i u dijelu pod točkom II. izreke u kojem je naloženo tuženici da tužiteljici naknadi parnični trošak. Žalba je podnesena zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska odluka u pobijanom dijelu preinači shodno žalbenim navodima, podredno, da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Tuženica je zatražila i trošak za sastavljanje žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženice djelomično nije osnovana, a djelomično je osnovana.

5.1. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu manje isplaćene plaće s osnova dodataka na plaću zbog posebnih uvjeta rada i zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, za isplatu manje isplaćene plaće s osnova prekovremenog rada na neradne dane, državne blagdane i praznike i za isplatu manje isplaćene naknade plaće za vrijeme korištenje godišnjeg odmora, sve za razdoblje od siječnja 2019. do siječnja 2020. u kojem je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženice i radila poslove radnog mjesta doktora medicine, specijalist anesteziologije i reanimatologije u Odjelu za anesteziju, reanimatologiju, intenzivnu medicinu i liječenje boli.

5.2. Prvostupanjski je sud utvrdio slijedeće odlučne činjenice:

- da je tužiteljica u cijelom utuženom razdoblju radila kod tuženice,

- da tuženica nije tužiteljici isplaćivao dodatak zbog posebnih uvjeta rada u utuženom razdoblju kada je radila prekovremeno, dok joj je taj dodatak platila za redovni rad,

- da tuženica nije tužiteljici isplaćivala dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za odrađene prekovremen sate, dok joj je isti platila za redovni rad,

- da je posljedično tome tuženica, tužiteljici isplaćivala i naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u umanjenom iznosu,

- da tužiteljici nije u cijelosti plaćena ni naknada za prekovremeni rad.

6. Tužiteljica je tužbeni zahtjev postavila prema nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije Marina Rameša, dipl.oec. i to prema Varijanti nalaza II u kojoj se efektivni rad računa jednako kao osobama koje ne rade u turnusu u čitavom utuženom razdoblju i prema kojem razlika bruto plaće po svim utuženim osnovama iznosi 2.011,85 eura. U obje Varijante obračuna sudski vještakje utvrdio da je tuženica kod obračuna prekovremenog rada pogrešno primijenila osobni koeficijent tužiteljice od 2,027 umjesto pravilnog 2,298.

7.1. Odredbom članka 55. stavak 1. i 2. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ br. 29/18., 16/19., 35/19., 78/19., 92/19., 56/20, dalje: KU/2018.) propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću i to za vrijeme prekovremenog rada, s time što je nesporno da je taj dodatak tužiteljici isplaćen za redovni rad.

7.2. Odredbom članka 5. Dodatka I. KU/2013 („Narodne novine“, broj 96/15. – u daljnjem tekstu: Dodatak I.), kojim je dodan članak 59.a, propisano je da iznimno od članka 59. tog Ugovora, zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću.

Odredbom članka 23. Dodatka II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 92/19., dalje: Dodatak II KU), koji je na snazi od 1. rujna 2019., propisano je da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću umjesto u dotadašnjem iznosu od 12% od osnovne plaće, sada u iznosu od 16%

7.3. Odredbom članka 34. stavka 2. KU/2018 propisano je da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku se isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu. Stavkom 2. navedenog članka propisano je da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

7.4. Odredbom članka 94. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14., 127/17. i 98/19., dalje: ZR/14), koji je bio na snazi u relevantno vrijeme, propisano je da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, da radnik ima pravo na povećanu plaću, kao i odredbom članka 49. stavak 9. i 10. KU/18 kojima je propisano da se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duže od predviđenog rada utvrđenim dnevnim rasporedom rada, i svaki sat rada duži od redovitog mjesečnog fonda radnih sati, te da redovni mjesečni fond radnih sati čine sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu sa 8 sati.

8.1. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, koje je točno i pravilno utvrđeno u suglasju s odredbom članka 8. ZPP-a, prvostupanjski je sud zaključio da tuženica nije tužiteljici platila utuženi iznos, a što da je obvezna prema citiranim odredbama, zbog čega je prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti i dosudio tužiteljici razliku plaće po svim osnovama u iznosu od 2.011,85 eura skupa s pripadajućim kamatama.

8.2. Pri tome prvostupanjski sud nije prihvatio varijantu nalaza i mišljnja I. u kojoj je izračun sačinjen u skladu s Zaključkom 153 Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, 143/13 i 96/15 i prema kojem razlika bruto plaće po svim utuženim osnovama iznosi 1.655,36 eura. Prvostupanjski sud je prihvatio varijantu nalaza i mišljenja II. u kojoj je izračun sačinjen u skladu s Zaključkom 148 Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja prema kojem mjesečni fond radnih sati za sve radnike treba biti isti, bez obzira radi li se, među ostalim, u turnusu.

9. Prema shvaćanju prvostupanjskog suda, a što prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, tužiteljici pripada pravo na dodatak na plaću zbog posebnih uvjeta rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, a posljedično tome i razlika naknade za godišnji odmor, neovisno o tome je li rad ostvaren u redovitom radnom vremenu ili u prekovremenom radu.

10. Za navesti je, da su odredbom čl. 1. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 33/96., 96/01., 13/02., 136/02., 112/05., 59/06., 55/07., 74/11. i 130/11, dalje: ZBSN/96.) propisani blagdani i neradni dani u Republici Hrvatskoj, dok je odredbom članka 5. istog Zakona propisano da zaposlenici u dane iz članka 1. imaju pravo na naknadu plaće. Na isti način to propisuje Zakon o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj koji je na snazi od 1. svibnja 2015. („Narodne novine“ br. 110/19. i 72/25., dalje ZBSN) u odredbama čl. 1. i 5.

11. Stoga, tumačenje tuženice da tužiteljici taj dodatak pripada samo za redovan rad nije prihvatljivo kod nesporne činjenice da otežani uvjeti rada i iznimna odgovornost za život i zdravlje pacijenata, postoje i pri redovitom i pri prekovremenom radu.

12. U konkretnoj pravnoj stvari prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje, ali je djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo.

13. Naime, prema odredbi članka 19. stavka 6. TKU/2013. tumačenja povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora, pa je sud u primjeni KU/2013. vezan zajedničkim tumačenjima zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora. Pri tome nije isključena mogućnost da sud, prema općim odredbama obveznog prava otkloni primjenu inače obvezujućeg tumačenja, ali kao sastavnog dijela kolektivnog ugovora iz razloga što je tumačenje nemoralno, pretjerano i sl., a o čemu se ne radi u ovom slučaju.

14.1. Na 23. sjednici održanoj 1. srpnja 2015. donesen je Zaključak broj 148. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnih ugovora, koji glasi:

"Sukladno kolektivnom ugovoru, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu sa 8 sati. Svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad. Mjesečni fond radnih sati za sve radnike treba biti isti bez obzira radi li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu, turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen."

14.2. Međutim, 21. prosinca 2015. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/2013. donijelo je Zaključak broj 153. koji glasi:

"Sukladno kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koji radnik odradi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja), u tekućem mjesecu sa 8 sati. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li se samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen. Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan, u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima, dan Uskrsa, evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u mjesečnu satnicu.

Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenoga rada utvrđenom dnevnim rasporedom rada kao i svaki sat rada duži od redovitog mjesečnog fonda radnih sati.

Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana, utvrđen je zakonom i danom Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima. Svi radnici bez obzira na oblik rada koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće.

Ovim zaključkom stavljaju se izvan snage Zaključci broj 21., 48. i 148."

14.3. Budući da iz navedenog proizlazi kako je tumačenje Zaključka broj 148. izmijenjeno i stavljeno izvan snage tumačenjem Zaključkom broj 153. od 21. prosinca 2015, a prema kojem tumačenju redovni mjesečni fond sati čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) sa 8 sati, to se od dana toga izmijenjenog tumačenja, tj. od 21. prosinca 2015. primjenjuje to novo tumačenje, odnosno Zaključak broj 153.

15. S obzirom na obvezujući karakter tumačenja kolektivnog ugovora Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora, koji predstavlja sastavni dio kolektivnog ugovora (članak 19. stavak 6. TKU/2013., koji je prethodno citiran) djelomično je osnovana žalba tuženice da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da je tuženica u cijelom utuženom razdoblju pogrešno računala mjesečni fond radnih sati, propuštajući taj fond umanjiti za dane blagdana u tom mjesecu.

16. Ovo stoga, jer se Zaključak broj 153. u bitnom razlikuje od Zaključka broj 148. (koji je Zaključkom broj 153. stavljen izvan snage) u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati, dok je prema ranijem Zaključku broj 148. redovni mjesečni fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati.

17. Pri tome je za navesti kako je Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/2013. na 30. sjednici donijelo Zaključak broj 169. koji glasi:

"Zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora, a izmijenjeni Zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene".

18. Kako je Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja stupio na snagu 1. prosinca 2013., to se tumačenje odredbe članka 51. stavka 10. KU/2013., donesene po Povjerenstvu pod brojem 148., a prema kojem mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati, primjenjuje od njegova stupanja na snagu do 21. prosinca 2015. kada je tumačenje Povjerenstava broj 148. izmijenjeno i stavljeno izvan snage tumačenjem broj 153. od 21. prosinca 2015., a prema kojem tumačenju redovni mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i 8 sati, pa se od dana izmjene tumačenja, dakle od 21. prosinca 2015. primjenjuje to novo tumačenje, što se ponovno ukazuje.

19.1. Imajući na umu sve navedeno, utvrđeno činjenično stanje te sadržaj pobijane presude, proizlazi da je prvostupanjski sud pogrešno postupio kada je prihvatio varijantu nalaza i mišljenja II. vještaka za računovodstvo i financije Marina Rameša, dipl.oec., a koje je sačinjeno bez primjene Zaključka broj 153.

19.2. Ovaj je sud mišljenja, a uvažavajući i pravna shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odlukama poslovni broj Rev-281/2021 i Rev-290/2021, da je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo prihvatiti varijantu nalaza i mišljenja I., a kojim je vještačenjem pravilno utvrđena razlika bruto plaće tužiteljici po svim osnovama u iznosu od 1.655,38 eura za utuženo razdoblje od siječnja 2019. do siječnja 2020., i to primjenjujući Zaključak broj 153., a na način kako to tumači Vrhovni sud Republike Hrvatske.

20.1. Stoga, nije pravilno prvostupanjski sud postupio kada je prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti i dosudio tužiteljici iznos od 2.011,85 eura. Pravilnom primjenom materijalnog prava tužiteljica ima pravo na isplatu od tuženice u iznosu od 1.655,36 eura, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje teku na točno navedene mjesečne iznose od dospijeća do isplate.

20.2. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki I. izreke ove drugostupanjske presude, a na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

21. Za razliku od 356,49 eura (do iznosa od 2.011,85 eura), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, trebalo je prvostupanjsku presudu preinačiti i u ovom dijelu tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan, a ovo na temelju odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke ove drugostupanjske presude

22.1. Budući je odluka o glavnoj stvari djelomično preinačena, valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka sadržana u točkama II. i III. izreke prvostupanjske presude.

22.2. Prvostupanjski sud je u pobijanoj odluci tužiteljici odredio parnični trošak u iznosu od 1.706,54 eura. Tako određen trošak bio bi pravilno određen da je tužiteljica uspjela u sporu u cijelosti. Međutim, kako je tužiteljica djelomično uspjela u sporu i to, u omjeru od 91% (100% osnov + 82 % visina = 182 : 2= 91%), a tuženica u omjeru od 9%, to je uspjeh tužiteljice 82% (91% - 9% = 82%) pa joj shodno tom uspjehu treba odrediti parnični trošak i to, baš u iznosu 1.481,54 eura. U navedenom iznosu sadržan je i iznos od 456,54 eura, s osnova predujma troška vještačenja jer se radi o trošku koji je bio potreban za vođenje parnice (članak 155. stavak 1. ZPP-a).

22.3. Tuženica zahtjeva da joj tužiteljica naknadi trošak žalbenog postupka za sastav žalbe-125 bodova (Tbr. 10. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine" br. 138/23., dalje: Tarife), što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura (Tbr. 54.) i uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 46.) daje iznos od 312,50 eura. Međutim, kako je tuženica u žalbenom postupku uspjela za 18%, valjalo joj je u tom omjeru priznati trošak žalbenog postupka i to baš u iznosu od 56,07 eura. Tuženici nije priznat trošak sudske pristojbe za žalbu jer u spisu nema dokaza da je platila navedenu sudsku pristojbu.

22.4. Kada se prebiju iznosi 1.481,54 eura i 56,07 eura, dobije se iznos od 1.425,47 eura, koliko je naloženo tuženiku da isplati tužiteljici na ime naknade parničnih troškova cijelog postupka.

22.5. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki III. Izreke ove drugostupanjske presude, a na temelju odredbe članka 166. stavak 2., u vezi s člankom 154. stavak 2. i člankom 155. ZPP-a.

U Splitu, 27. ožujka 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

dr.sc. Ivan Tironi