REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31

Poslovni broj: Us I-606/2025-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužitelja PN iz [adresa], s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Tihomir Violić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Violić, Ružička & Cabadaj Cafuta d.o.o. Garešnica, V. Nazora 4, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave brodsko-posavske, Službe zajedničkih i upravnih poslova, I. Mažuranića 16, Slavonski Brod, OIB: 36162371878, radi odobrenja privremenog boravka, 30. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Brodsko- posavske, Službe zajedničkih i upravnih poslova KLASA: UP/I-216-02/25-03/4043, URBROJ: 511-11-04-25-6 od 2. lipnja 2025.

II.

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-216-02/25-03/4043, URBROJ: 511-11-04-25-6 od 2. lipnja 2025. odbijen je zahtjev tužitelja za odobrenje privremenog boravka u Republici Hrvatskoj u svrhu spajanja obitelji.

2. Tužitelj u tužbi navodi kako mu u provedenom postupku nije dana mogućnost očitovati se o zaključku kako je brak „sklopljen iz koristi“ te tvrdi kako navedeno nije dokazano niti je proveden kontradiktorni postupak. Smatra da se radi o proizvoljnom tumačenju i paušalnim tvrdnjama te tvrdi kako nisu ispunjeni predviđeni razlozi iz članka 68. stavka 3. Zakona o strancima. Poziva se na članak 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, te smatra da bi mu udaljenjem iz Republike Hrvatske bilo povrijeđeno pravo na obiteljski život. Navodi kako se u rješenju ne navodi kako je utvrđeno da brak nije stvaran već se samo poziva na navodne izjave koje se temelje na formalnim okolnostima kao što su izostanak zajedničkih stvari, nespominjanje vjenčanja u iskazu i drugo, što smatra nedovoljnim. Poziva se na medicinsku dokumentaciju dostavljenu uz tužbu te predlaže Sudu saslušati ga, kao i njegovu suprugu te poništiti osporavano rješenje tuženika i vratiti predmet na ponovno odlučivanje, uz naknadu troška upravnog spora.

3. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je nesporno da je brak sklopljen iz koristi, pri čemu se poziva na izjavu supruge tužitelja te citira „…dogovorili smo se a će mi platiti 300 eura mjesečno kao se vjenčamo kako bi mogao podnijeti zahtjev za privremeni boravak…“ ili „…po dolasku u Hrvatsku nije niti jednom spavao kod mene, ne stanuje kod mene niti ima bilo kakvih stvari…“. Navodi da je izjavu supruga tužitelja dala pred policijskim službenikom koji je o tome sastavio bilješku u istinitost koje tuženik nema razloga sumnjati. U vezi prigovora iz tužbe o nemogućnosti sudjelovanja u postupku, navodi kako je tužitelju uredno uručen poziv pri čemu se poziva na dopis KLASA: UP/I-216-02/25-03/4043, URBROJ. 511-11-04-25-5 od 7. svibnja 2025. i dostavnicu. Zaključuje kako su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti iz članka 68. Zakona o strancima i da nesporno postoji brak iz koristi, u kojem smislu je iskazivala supruga tužitelja, a niti tužitelj nije učinio vjerojatnim nikakve okolnosti koje bi ukazivale na suprotan zaključak. Predlaže Sudu odbiti dokazne prijedloge tužitelja jer nije jasno na koje okolnosti bi tužitelj i njegova supruga iskazivali, osim na okolnosti postojanja braka, a što je već utvrđeno u postupku. Smatra i da nije jasno koja je uloga medicinske dokumentacije na koju se tužitelj poziva. Ujedno ističe i kako je uvidom u službene evidencije utvrdio da tužitelj od 2. svibnja 2025. ne boravi u [adresa].

Predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. Sud je u ovom sporu održao raspravu 9. ožujka 2026. te je strankama u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24., dalje: ZUS), pružena mogućnost izjasniti se o navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora. Na raspravi održanoj u odsutnosti uredno pozvanog tuženika prema članku 91. stavku 3. ZUS-a, je zamjenik opunomoćenika tužitelja ostao pri dotadašnjim navodima i dokaznim prijedlozima, te je predložio Sudu usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška upravnog spora prema dostavljenom troškovniku (str. 38 spisa).

5. Sud je odbio kao nepotrebne dokazne prijedloge tužitelja za njegovim saslušanjem, kao i saslušanjem njegove supruge, budući da su isti iskazivali tijekom upravnog postupka, a pri čemu je Sud imao u vidu i činjenicu da tužitelj ne boravi u [adresa] od 2. svibnja 2025., prema podacima službene evidencije, a o čemu je tuženik obavijestio Sud u odgovoru na tužbu. K tome, u skladu s načelom učinkovitosti (članak 8. ZUS-a), Sud upravni spor treba provesti brzo i bez odugovlačenja, uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova.

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Iz podataka spisa je razvidno da je tužitelj, državljanin Republike Srbije, 28. ožujka 2025. podnio zahtjev za odobrenje privremenog boravka u Republici Hrvatskoj u svrhu spajanja obitelji.

8. Prema članku 63. stavku 1. točki 1. Zakona o strancima (Narodne novine, broj 133/20., 114/22., 151/22. i 40/25.), privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji može se odobriti državljaninu treće zemlje koji ispunjava uvjete iz članka 59. ovoga Zakona i koji je član uže obitelji hrvatskog državljanina.

9. Ali, kao zapreka za isti je predviđen „Brak iz koristi“ koji predviđa članak 68. Zakona o strancima. Prema stavku 1. tog članka, odobrenje za privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji neće se odobriti ako je brak sklopljen iz koristi.

9.1. Stavak 2. propisuje da brakom iz koristi, u smislu ovoga Zakona, smatra se brak koji je sklopljen radi izbjegavanja uvjeta koji su potrebni za ulazak i boravak državljanina treće zemlje.

9.3. Prema stavku 3., okolnosti koje mogu upućivati na zaključenje braka iz koristi su da: 1. bračni drugovi ne održavaju bračnu zajednicu; 2. bračni drugovi ne izvršavaju obveze koje proizlaze iz braka; 3. bračni drugovi se nisu upoznali prije sklapanja braka; 4. bračni drugovi ne pružaju dosljedne osobne podatke; 5. bračni drugovi ne govore jezik koji oboje razumiju; 6. bračni drugovi su za sklapanje braka dali materijalna sredstva, osim ako se ne radi o sredstvima koja se daju kao miraz, a supružnici dolaze iz zemalja u kojim je davanje miraza običaj; 7. postoje dokazi prijašnjih brakova iz koristi na strani bilo kojeg bračnog druga u Republici Hrvatskoj ili inozemstvu.

10. Nesporno je da je tužitelj sklopio brak sa hrvatskom državljankom SN **.**.2025., što je razvidno iz priloženog vjenčanog lista Brodsko-posavske županije, Matičnog ureda Vrpolje KLASA: 223-03/25-002/3, URBROJ: 2178-02-00/1-25-1 od 16. siječnja 2025.

11. Sporno je radi li se u braku iz koristi koji predstavlja zapreku iz članka 68. Zakona o strancima za odobrenje privremenog boravka u svrhu spajanja obitelji.

12. Tužitelj neosnovano prigovara da nije imao mogućnost sudjelovanja u postupku, budući da je dao izjavu na zapisnik KLASA: 216-01/25-02/15, UR.BROJ: 511-11-15-25-102 2. svibnja 2025. Tom prilikom je izjavio da nije siguran za točan datum sklapanja braka, ne zna godinu rođenja supruge već misli da je rođena 1978. ili 1975., prije braka su se vidjeli desetak puta i to u Sloveniji, a za to vrijeme je boravio u [adresa] gdje je posjedovao radnu dozvolu i radio na poslovima građevini. Supruga nije nikada bila u njegovoj obiteljskoj kući u [adresa], a kod on nje trenutno ne boravi niti tamo ma osobnih stvari.

12.1. Supruga tužitelja, SN je također saslušana, što je razvidno iz zapisnika KLASA: 216-01/25-02/15, UR.BROJ: 511-11-15-25-102 od 2. svibnja 2025. Izjavila je da ju je sa suprugom upoznao MN koji joj je rekao da tom dečku trebaju hrvatski papiri, odnosno boravišna dozvola kako bi se mogao kretati po Europi u cilju zaposlenja. Za to je bio spreman platiti određeni novčani iznos te su se dogovorili da će joj plaćati 300 eura mjesečno ako se vjenčaju kako bi mogao podnijeti zahtjev za privremeni boravak i ishodovati boravišnu iskaznicu. Nekoliko dana nakon što su se upoznali, 11. siječnja 2025. sklopili su brak te joj je suprug po sklapanju braka dao 1200 eura, u 3. mjesecu još 100 eura te u 4. mjesecu 200 eura. Po dolasku u Hrvatsku suprug nije niti jednom spavao kod nje niti kod iste stanuje ili ima bilo kakvih stvari.

12.2. Iste činjenice proizlaze i iz Izvješća Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave brodsko-posavske, PGP Slavonski Šamac broj: 511-11-15-25-16, urbroj: 216-02/25-08/54 od 14. travnja 2025. sastavljenog po policijskim službenicima povodom izvršene operativne provjere u svrhu odobrenja privremenog boravka, pri kojoj tužitelj nije zatečen na adresi prijavljenog boravka, a supruga tužitelja je iskazala identično kao i na zapisnik 2. svibnja 2025.

13. Imajući u vidu iskaze tužitelja i njegove supruge, iz istih nedvojbeno proizlazi da je njihov brak sklopljen iz financijske koristi za SN, a radi ostvarivanja prava na boravak tužitelja u Republici Hrvatskoj te posljedično mogućnost mobilnosti po zemljama Europske unije radi zaposlenja. Stoga je pravilno tuženik zaključio da postoje zapreke za odobravanje privremenog boravka tužitelja predviđene člankom 68. stavkom 1. i 3. Zakona o strancima i da se u konkretnom slučaju radi o braku iz koristi. Osim jasnog i izravnog iskazivanja SN, na to neizravno upućuje i iskaz tužitelja, koji nije siguran niti u datum sklapanja braka niti datum i godinu rođenja supruge, a k tome potvrđuje da kod nje ne boravi niti tamo ima osobnih stvari.

14. Slijedom iznesenoga, prigovori tužitelja o stabilnoj bračnoj zajednici su neuvjerljivi, dok pozivanje na povredu prava na obiteljski život zajamčeno člankom 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava nije od utjecaja jer se isto ne odnosi na zaštitu fiktivno sklopljene obiteljske i bračne zajednice.

15. Stoga je Sud osporavano rješenje ocijenio zakonitim te je primjenom odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan i odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

16. U odnosu na zatražene troškove spora odlučeno je primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

U Osijeku 30. ožujka 2026.

Sutkinja

Valentina Grgić Smoljo

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužitelju, po opunomoćeniku

2. Tuženiku