REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3545/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Sanji Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja RU, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Željki Radoš Radičević, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika OTP banka d.d., OIB: 52508873833, Split, Ulica Domovinskog rata 61, zastupanog po punomoćniku Miroslavu Plašćar, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon zaključene glavne javne rasprave održane dana 17. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 30. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna i bez učinka odredba članka 5. Ugovora o kreditu 44836/07 sklopljenog dana 2. ožujka 2007. između tužiteljice i Societe generale Splitska banka d.d. koja glasi: „Naknada za obradu kreditnog zahtjeva 2,50 % (slovima dvacijelapedesetposto) od iznosa odobrenog kredita minimalno 200,00 kn, a naplaćuje se jednokratno odmah po potpisu Ugovora. Korisnik kredita se obvezuje platiti naknadu neovisno o korištenju odnosno iskorištenom iznosu kredita“.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 364,99 eur sa zateznim kamatama tekućim od 5. ožujka 2007. pa do 31. prosinca 2007. po stopi propisanoj Uredbom o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzrokovan parnični trošak u iznosu od 316,36 eura sa zateznim kamatama tekućim od 30. ožujka 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se preostali dio zahtjeva tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 125,00 eur sa zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. U tužbi se tvrdi da su 2.3.2007. tužiteljica i pravni prednik tuženika Societe generale Splitska banka d.d. sklopili Ugovor o kreditu broj 44836/07 prema kojem je prednik tuženika kao kreditor, tužiteljici kao korisniku kredita, odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 110.000,00 kn, da je tim ugovorom ugovoren rok otplate kredita od 84 mjeseca, kroz otplatu u jednakim mjesečnim anuitetima, da je tuženik u čl. 5. ugovora ugovorio odredbu prema kojoj se korisnik kredita obvezuje platiti naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu od 2,50% od iznosa odobrenog kredita, minimalno 200,00 kn, a naplaćuje se odmah, jednokratno, po potpisu ugovora i da se korisnik kredita obvezuje platiti naknadu neovisno o korištenju odnosno iskorištenom iznosu kredita, da tužiteljica tu ugovornu odredbu smatra nepoštenom i ništetnom iz razloga što je potpuno nejasna, općenita i uopće ne ukazuje na bilo kakvu potrebu plaćanja troškova obrade kredita, da tužiteljica ne zna koji su to točno troškovi plaćeni tim iznosom, jer je sve troškove javnog bilježnika i ostale administrativne troškove snosila tužiteljica, da se o ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, te da se nepoštena ugovorna odredba smatra ništetnom, da je 5.3.2007. tuženik naplatio navedenu naknadu u visini od 2.750,00 kn / 364,99 eur, da je tuženik ugovaranjem odredbe o naknadi za troškove obrade kredita postupao nepošteno i time tužiteljicu, kao sudionika u obveznom odnosu, doveo u neravnopravan položaj, te je tuženik dužan vratiti tužiteljici sve što je temeljem takvog ugovora odnosno dijela ugovora primio sukladno odredbama čl. 1111. ZOO o stjecanju bez osnove.

2. Tužiteljica je predložila sudu da presudom utvrdi da je ništetna i bez učinka odredba članka 5. Ugovora o kreditu br. 44836/07 od 2.3.2007. koja glasi: „2, 50% od iznosa odobrenog kredita, minimalno 200,00 kn, a naplaćuje se jednokratno odmah po potpisu Ugovora. Korisnik kredita obvezuje se platiti naknadu neovisno o korištenju odnosno iskorištenom iznosu kredita“, te da naloži tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 364,99 eur na ime naplaćene naknade za troškove obrade kredita sa zateznim kamatama tekućim od 5.3.2007. pa do isplate, kao i da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu, u bitnom, navodi da je tužba u cijelosti neosnovana, da nije sporno da je tužiteljica s prednikom tuženika sklopila Ugovor o kreditu broj 44836/07, ističe prigovor zastare, navodi da odredba o ulaznoj naknadi propisuje jasan i nedvosmislen iznos naknade koji se ima naplatiti od korisnika kredita za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, odnosno ulazna naknada je izražena u točno naznačenom postotku od 2,50% na iznos kredita što čini tu odredbu lako uočljivom i razumljivom, da je postojanje i naplaćivanje naknade za obradu i administraciju kredita u vrijeme sklapanja ugovora bilo uvriježeno u praksi banaka te je tužiteljica u svakom trenutku mogla s tuženikom pregovarati oko plaćanje te naknade, da tužiteljica niti jednim dokazom nije potkrijepila tvrdnju da se o predmetnim odredbama ugovora nije pojedinačno pregovaralo, da je svaki ugovor o potrošačkom kreditu što ga tuženik sklapa ili je sklapao s potrošačem prilagođen potrošaču s kojim se ugovor sklapa, da je tužiteljica bila upoznata s obvezom plaćanja ulazne naknade i s točno određenim iznosom koji mora podmiriti za ulaznu naknadu, da naknada za obradu odgovara stvarno pruženim uslugama i stvarno nastalim troškovima prilikom obrade kredita, da tuženik nije postupao nedopušteno, tj. protivno prisilnim propisima ili Ustavu Republike Hrvatske, te da ne osporava visinu tužbenog zahtjeva.

4. Tuženik je predložio sudu da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i obveže tužiteljicu da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka.

5. Na ročištu održanom 17. veljače 2026. (str. 105 spisa) punomoćnik tuženika je izjavio da ne spori da se nije pregovaralo o odredbi o ulaznoj naknadi niti se ista pojašnjavala korisniku kredita.

6. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu br. 44836/07 od 2.3.2007. (str. 6-8), dopis tuženika od 28.5.2024. (str. 9 spisa), Izračun EKS i Otplatni plan (str. 10-12), Izvadak Splitske banke d.d. od 28.5.2024. (str. 13-16 spisa) te uvid u dopis tužiteljice od 8.5.2024. (str. 17 spisa).

7. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

8. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice da sud presudom utvrdi da je ništetna odredba čl. 5. Ugovora o kreditu br. 44836/07 od 2.3.2007. u dijelu koji se odnosi na ugovaranje naknade za obradu kreditnog zahtjeva te zahtjev za isplatu iznos od 364,99 eur sa zateznim kamatama.

9. Između stranaka nije sporno:

- da je tužiteljica 2.3.2007. s pravnim prednikom tuženika sklopila Ugovor o kreditu br. 44836/07,

- da je tužiteljica 5.3.2007. platila naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu od 2.750,00 kn / 364,99 eur, odnosno nije sporna visina potraživanja tužiteljice,

- da se o spornoj odredbi čl. 5. predmetnog ugovora o kreditu nije pregovaralo niti se ista pojašnjavala korisniku kredita.

10. Između stranaka je sporno:

- je li ništetna odredba čl. 5. predmetnog ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na ugovaranje naknade za obradu kreditnog zahtjeva,

- je li nastupila zastara potraživanja.

11. Iz Ugovora o kreditu br. 44836/07 od 2.3.2007. (str. 6-8,dalje: Ugovor), proizlazi da je 2.3.2007. između Societe Generale Splitska banka d.d., Split, kao kreditora, s jedne strane i RU, iz [adresa], kao korisnika kredita, s druge strane, sklopljen ugovor o kreditu. U čl. 1., 2., 3., 4. Ugovora je navedeno da kreditor korisniku kredita stavlja na raspolaganje kredit u iznosu od 110.000,00 kn, bez određene namjene, s rokom otplate od 84 mjeseca i promjenjivom kamatnom stopom koja na dan sklapanja ugovora iznosi 9,40% godišnje. U čl. 5. Ugovora je navedeno da naknada za obradu kreditnog zahtjeva iznosi 2,50% od iznosa odobrenog kredita minimalno 200,00 kn, a naplaćuje se jednokratno odmah po potpisu ugovora i da se korisnik kredita obvezuje platiti naknadu neovisno o korištenju odnosno iskorištenom iznosu kredita.

12. Iz dopisa tuženika od 28.5.2024. (str. 9 spisa), proizlazi da tuženik u tom dopisu navodi da je za predmetni kredit 5.3.2007. naplaćena naknada (provizija) za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu od 2.750,00 kn što je vidljivo i iz Izračuna EKS-a i Otplatnog plana za Ugovor br. 44836/07. Nadalje, tuženik navodi da je predmetni kredit otplaćen redovnim dospijećem kredita (ožujak 2014.), isti nije prijevremeno otplaćen i nije obračunata niti naplaćena naknada za prijevremenu otplatu kredita.

13. Člankom 96. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/2007, 125/2007, 79/2009, 89/2009, 75/2009, 133/2009, dalje: ZZP) propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Stavak 2. istog čl. ZZP propisuje da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Stavak 4. istog čl. ZZP propisuje da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

14. Članak 97. ZZP navodi primjere ugovornih odredbi koje bi se, uz ispunjenje pretpostavki iz članka 96. toga Zakona, mogle smatrati nepoštenima, pa tako navodi da bi to bila odredba kojom se potrošaču nameću određene obveze, a da se potrošač prije sklapanja ugovora nije bio u mogućnosti upoznati s tom odredbom.

15. Članak 98. st. 1. ZZP propisuje da će se prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimati u obzir narav proizvoda ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor.

16. Članak 99. ZZP propisuje da nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive.

17. Članak 100. ZZP propisuje da ako na temelju zakona ili sporazuma stranaka, ugovor mora biti u pisanom obliku, njegove odredbe moraju biti napisane jasno i razumljivo te moraju biti lako uočljive.

18. Članak 101. st. 1. ZZP propisuje da se dvojbene ili nerazumljive ugovorne odredbe tumače u smislu koji je povoljniji za potrošača.

19. Članak 102. st. 1. ZZP propisuje da je nepoštena ugovorna odredba ništetna. Stavak 2. istog članka ZZP propisuje da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.

20. Članak 1022. st. 1. Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, dalje: ZOO) propisuje da ugovor o kreditu mora biti sklopljen u pisanom obliku.

21. Tuženik, naknadno tijekom postupka, kao što je već naprijed navedeno, ne spori činjenicu da se o predmetnoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo.

22. Prema odredbi čl. 4. ZOO, u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa, sudionici su dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja.

23. Sud smatra je tuženik člankom 5. Ugovora o kreditu br. 44836/07 od 2.3.2007. prenio na tužiteljicu obvezu plaćanja naknade za obradu kreditnog zahtjeva i odobravanje kredita od 2,50% iznosa kredita, čime je na štetu tužiteljice stvorena značajna neravnoteža u pogledu prava i obveza, a što je u suprotnosti sa načelom savjesnosti i poštenja. Osim toga, tuženik nije dokazao da te naknade odgovaraju stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima.

24. Pri tome treba reći da predmetni ugovor ne sadrži jasne informacije o načinu određivanja te naknade što dovodi do toga da ta odredba ugovora nije bila jasno određena. Tuženik je takvom ugovornom odredbom proizvoljno odredio visinu naknade, o čemu se, kao što je već naprijed navedeno, nije pojedinačno pregovaralo.

25. Stoga je predmetna ugovorna odredba ništetna, jer je prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača (članak 96. st. 1. i st. 2. ZZP).

26. Direktivom 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. određeno je da zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi ukazuje na podređen položaj potrošača jer nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima poslovanja banke.

27. Prema Presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C- 26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

28. Stoga je sud, temeljem čl. 96. st. 1. i st. 2. ZZP utvrdio da je ništetna odredba čl. 5. Ugovora o kreditu br. 44836/07 sklopljenog između tužiteljice i pravnog prednika tuženika 2.3.2007. u dijelu koji se odnosi na ugovaranje naknade za obradu kredita, a koja odredba glasi: „Naknada za obradu kreditnog zahtjeva 2,50 % (slovima dvacijelapedesetposto) od iznosa odobrenog kredita minimalno 200,00 kn, a naplaćuje se jednokratno odmah po potpisu Ugovora. Korisnik kredita se obvezuje platiti naknadu neovisno o korištenju odnosno iskorištenom iznosu kredita“.

29. Članak 323. st. 1. ZOO propisuje da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

30. S obzirom da je tuženik povrijedio interese i prava tužiteljice, kao potrošača, jer je u potrošačkom ugovoru o kreditu koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena naknada za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 2,50% iznosa kredita, o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo, a što je uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača, a koja ugovorna odredba je nepoštena, a time i ništetna, što rezultira time da je tuženik, koji je odgovoran za ugovaranje ništetne ugovorne odredbe, jer je istu nametnuo tužiteljici kao potrošaču, bez mogućnosti pregovaranja, nepošten stjecatelj, zbog čega, sukladno odredbi članka 1115. ZOO, tužiteljica ima pravo zahtijevati zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana plaćanja te naknade.

31. Stoga je sud, temeljem čl. 323. st. 1. i čl. 1115. ZOO, naložio tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 364,99 eur sa zateznim kamatama tekućim od 5.3.2007. (datum kada je ta naknada naplaćena) pa do isplate. Pri čemu se ističe da visina potraživanja nije sporna.

32. U odnosu na istaknuti prigovor zastare potraživanja treba reći da prema pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 30.2.2020. (Su-IV-47/2020-2) zastarni rok kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovara počinjene teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Dakle, iz navedenog pravnog stava Vrhovnog suda Republike Hrvatske proizlazi da zastara restitucijskog zahtjeva još nije niti počela teći, nego će početi teći tek pravomoćnošću ove presude u kojoj je odlučeno o ništetnosti, slijedom čega prigovor zastare nije osnovan.

33. Stoga je sud odlučio kao u izreci ove presude pod I. i II.

34. Odluka o troškovima postupka utemeljena je na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23, dalje: Tarifa).

Trošak tužiteljice u ukupnom iznosu od 316,36 eur, odnosi se na:

- trošak sastava tužbe u iznosu od 100,00 eur (Tbr. 7. st. 1. Tarife),

- trošak zastupanja tužiteljice na ročištu 17.2.2026. u iznosu od 100,00 eur

(Tbr. 9. st. 1. Tarife),

- PDV od 25% u iznosu od 50,00 eur,

- sudsku pristojbu za tužbu u iznosu od 33,18 eur,

- sudsku pristojbu za presudu u iznosu od 33,18 eur.ž

35. Pri tome, sud tužiteljici nije priznao trošak sastava podneska od 18.8.2025. obzirom da se u spisu predmeta ne nalazi podnesak s tim datumom (nalazi se podnesak s datumom 15.8.2028.), a sud je vodio računa o odredbi čl. 164. st. 2. ZPP.

36. Nadalje, kako sudu u vrijeme pisanja presude nije poznato hoće li punomoćnik tužiteljice pristupiti na ročište za objavu presude, taj trošak tužiteljici nije dosuđen, a ako punomoćnik tužiteljice pristupi na to ročište, sud će o istom odlučiti dopunskim rješenjem.

37. Sud je odbio preostali dio zahtjeva tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 125,00 eur (zahtjevan trošak u iznosu od 441,36 eur (u koji nije uključen trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 62,50 eur (PDV uključen) – dosuđen trošak u iznosu od 316,36 eur = 125,00 eur).

38 Odluka o kamatama na troškove parničnog postupka sukladna je čl. 151. st. 3. ZPP.

39. Stoga je sud odlučio kao u izreci ove presude pod III. i IV.

U Zagrebu 30. ožujka 2026.

Sutkinja

Sanja Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo podnijeti žalbu Županijskom sudu, u roku od 15 dana, računajući od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. st. 9. ZPP).

Dostaviti:

1. pun. tužiteljice uz rješenje o obvezi plaćanja sudske pristojbe za presudu

2. pun. tuženika