Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Frana Kurelca 3

37-Posl.br. P-924/22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Mati Radoviću, kao sucu pojedincu u građansko-pravnoj stvari tužiteljice MN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Nikolini Mijolović Jakšetić odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženika Erste&Steiermarkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupan po punomoćnicima iz odvjetničkog društva Metelko&partneri, odvjetnicima iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, dana 16. siječnja 2026., u prisutnosti pun. tužiteljice te zam. pun. tuženika, zaključene temeljem odredbe članka 335. Zakona o parničnom postupku, dalje ZPP, dana 30. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržane u čl. 2. Ugovora o kreditu broj 51400607-5102958451 od dana 19.04.2006. godine, sklopljen s Erste&Steiermarkische Bank d.d., Jadranski trg 3a, 51000 Rijeka, OIB: 23057039320, solemniziran kod javnog bilježnika Darka Paravića iz Rijeke pod posl.br. OU- 571/06 dana 21. travnja 2006. godine, a koja glasi: ''=48.100,00 CHF (četrdesetosamtisućastoCHF) protuvrijednosti u kunama obračunata po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj.

II. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržane u čl. 3. Ugovora o kreditu broj 51400607-5102958451 od dana 19.04.2006. godine, sklopljen s Erste&Steiermarkische Bank d.d., Jadranski trg 3a, 51000 Rijeka, OIB: 23057039320, solemniziran kod javnog bilježnika Darka Paravića iz Rijeke pod posl.br. OU- 571/06 dana 21. travnja 2006. godine, a koja glasi: " ...UZ ČVRSTU VALUTNU KLAUZULU"

III. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka odredba sadržane u čl.7. Ugovora o kreditu broj 51400607-5102958451 od dana 19.04.2006. godine, sklopljen s Erste&Steiermarkische Bank d.d., Jadranski trg 3a, 51000 Rijeka, OIB: 23057039320, solemniziran kod javnog bilježnika Darka Paravića iz Rijeke pod posl.br. OU- 571/06 dana 21. travnja 2006. godine, a koja glasi: " ... Iznos mjesečnog obroka= 323,55 CHF. " Glavnicu u anuitetskoj otplati predstavlja iznos glavnice kredita u visini od = 38.480,00 CHF (tridesetosamtisućačetristoosamdesetCHF). Glavnica u anuitetskoj otplati vraća se u 180 (stoosamdeset) mjesečnih anuiteta. Iznos anuiteta =289, 48 CHF. "Ostatak vrijednosti predstavlja preostali iznos glavnice Kredita u iznosu od =9.620,00 CHF (devettisućašestodvadestCHF). Ostatak vrijednosti vraća se jednokratno s dospijećem zadnjeg obroka." "....Mjesečni iznos kamate na ostatak vrijednosti =34,07 CHF." "...VALUTNA KLAUZULA. Povrat obveza iz ovog Ugovora ( iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenja u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunat će se po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa Banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta o dospijeću u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpisom na ovom Ugovoru korisnik potvrđuje da ga jeBanka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja."

IV. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermarkische Bank d.d., Jadranski trg 3a, 51000 Rijeka, OIB:23057039320., da tužiteljici MN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 4.406,15 EUR na ime preplate po valutnoj klauzuli, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja sukladno Zakonu o obveznim odnosima i odlukama HNB do dana 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne kamatne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, potom od dana 01. kolovoza 2015. godine pa do dana 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, potom od dana 01.01.2023. godine pa do dana 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od dana 30.12.2023. godine pa do dana isplate za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja na pojedine iznose teče kako slijedi:

- na iznos od 0,02 EUR, počam od 01.05.2006. godine pa do isplate,

- na iznos od 0,62 EUR, počam od 01.06.2006. godine pa do isplate,

- na iznos od 1,04 EUR, počam od 01.09.2006. godine pa do isplate,

- na iznos od 0,50 EUR, počam od 01.10.2006. godine pa do isplate,

- na iznos od 0,60 EUR, počam od 01.11.2006. godine pa do isplate,

- na iznos od 11,60 EUR, počam od 01.11.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 13,95 EUR, počam od 01.01.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 14,91 EUR, počam od 01.02.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 15,88 EUR, počam od 01.03.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,99 EUR, počam od 01.04.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 11,54 EUR, počam od 14.05.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 8,54 EUR, počam od 10.06.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 9,61 EUR, počam od 13.07.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 7,68 EUR, počam od 13.08.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 10,44 EUR, počam od 01.09.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 7,76 EUR, počam od 01.10.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 8,38 EUR, počam od 01.11.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 10,69 EUR, počam od 01.12.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 13,24 EUR, počam od 01.01.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 16,58 EUR, počam od 01.02.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 15,78 EUR, počam od 01.03.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 21,52 EUR, počam od 01.04.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 20,28 EUR, počam od 01.05.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 21,65 EUR, počam od 01.06.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 36,94 EUR, počam od 01.07.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 33,56 EUR počam od 01.08.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 46,01 EUR, počam od 01.09.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 39,84 EUR, počam od 01.10.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 34,06 EUR, počam od 01.11.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 49,77 EUR, počam od 01.12.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 57,78 EUR, počam od 01.01.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 51,78 EUR, počam od 01.02.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 53,63 EUR, počam od 01.03.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 48,61 EUR, počam od 01.04.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 49,17 EUR, počam od 01.05.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 64,26 EUR, počam od 01.06.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 66,86 EUR, počam od 01.07.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 84,76 EUR, počam od 01.08.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 82,23 EUR, počam od 01.09.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 68,17 EUR, počam od 01.10.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 66,56 EUR, počam od 01.11.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 65,59 EUR, počam od 01.12.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 69,16 EUR, počam od 01.01.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 73,14 EUR, počam od 01.02.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 73,24 EUR, počam od 01.03.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 70,75 EUR, počam od 01.04.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 71,57 EUR, počam od 01.05.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 73,10 EUR, počam od 01.06.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 71,64 EUR, počam od 01.07.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 71,75 EUR, počam od 01.08.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 70,35 EUR, počam od 01.09.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 67,57 EUR, počam od 01.10.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 70,77 EUR, počam od 01.11.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 71,68 EUR, počam od 01.12.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 71,75 EUR, počam od 01.01.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 67,13 EUR, počam od 01.02.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 70,10 EUR, počam od 01.03.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 70,91 EUR, počam od 01.04.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 69,12 EUR, počam od 01.05.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 64,11 EUR, počam od 01.06.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 62,13 EUR počam od 01.07.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 64,60 EUR, počam od 01.08.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 66,30 EUR, počam od 01.09.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 70,64 EUR, počam od 01.10.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 68,25 EUR počam od 01.11.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 69,32 EUR, počam od 01.12.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 70,19 EUR, počam od 01.01.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 66,85 EUR, počam od 01.02.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 68,48 EUR, počam od 01.03.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 67,64 EUR, počam od 01.04.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 66,02 EUR, počam od 01.05.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 65,29 EUR, počam od 01.06.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 65,61 EUR, počam od 01.07.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 67,65 EUR, počam od 01.08.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 69,74 EUR, počam od 01.09.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 69,55 EUR, počam od 01.10.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 70,60 EUR počam od 01.11.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 72,11 EUR, počam od 01.12.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 71,49 EUR, počam od 01.01.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 73,59 EUR, počam od 01.02.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 72,35 EUR, počam od 01.03.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 72,35 EUR, počam od 01.04.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 82,61 EUR, počam od 01.05.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 72,52 EUR, počam od 01.06.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 72,35 EUR, počam od 01.07.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 72,35 EUR, počam od 01.08.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 72,35 EUR, počam od 01.09.2015. godine pa do isplate,

sve u roku od 15 dana.

V. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržane u čl. 8. Ugovora o kreditu broj 51400607-5102958451 od dana 19.04.2006. godine, sklopljen s Erste&Steiermarkische Bank d.d., Jadranski trg 3a, 51000 Rijeka, OIB: 23057039320, solemniziran kod javnog bilježnika Darka Paravića iz Rijeke pod posl.br. OU- 571/06 dana 21. travnja 2006. godine, a koja glasi: ''Ugovorne strane su suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke."

VI. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermarkische Bank d.d., Jadranski trg 3a, 51000 Rijeka, OIB: 23057039320., da tužiteljici MN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 1.028,18 EUR na ime razlike glavnice nastale prilikom konverzije kredita, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja sukladno Zakonu o obveznim odnosima i odlukama HNB do dana 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne kamatne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, potom od dana 01. kolovoza 2015. godine pa do dana 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, potom od dana 01.01.2023. godine pa do dana 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od dana 30.12.2023. godine pa do dana isplate za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja na navedeni iznos teče od 30.09.2015. godine, u roku od 15 dana.

VII. Odbija se tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi:

"6. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržane u čl. 16. Ugovora o kreditu broj 51400607-5102958451 od dana 19.04.2006. godine, sklopljen s Erste&Steiermarkische Bank d.d., Jadranski trg 3a, 51000 Rijeka, OIB: 23057039320, solemniziran kod javnog bilježnika Darka Paravića iz Rijeke pod posl. br. OU- 571/06 dana 21. travnja 2006. godine, a koja glasi: " Korisnik kredita izjavljuje da mu je Banka predočila uvjete kredita i efektivnu kamatnu stopu, te da je s njom upoznat i prihvaća je."

7. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermarkische Bank d.d., Jadranski trg 3a, 51000 Rijeka, OIB: 23057039320, da tužiteljici MN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 865,35 EUR na ime preplaćene kamate, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja sukladno Zakonu o obveznim odnosima i odlukama HNB do dana 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne kamatne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, potom od dana 01. kolovoza 2015. godine pa do dana 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, potom od dana 01.01.2023. godine pa do dana 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od dana 30.12.2023. godine pa do dana isplate za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja na pojedine iznose teče kako slijedi:

- na iznos od 0,01 EUR, počam od 01.06.2006. godine pa do isplate,

- na iznos od 0,01 EUR, počam od 01.07.2006. godine pa do isplate,

- na iznos od 0,01 EUR, počam od 01.09.2006. godine pa do isplate,

- na iznos od 0,01 EUR, počam od 01.10.2006. godine pa do isplate,

- na iznos od 0,01 EUR, počam od 01.11.2006. godine pa do isplate,

- na iznos od 0,01 EUR, počam od 01.12.2006. godine pa do isplate,

- na iznos od 0,01 EUR, počam od 01.02.2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 0,01 EUR, počam od 01.03.2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 0,01 EUR, počam od 01.04.2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 0,01 EUR, počam od 01.06.2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 0,01 EUR, počam od 01.08.2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 0,01 EUR, počam od 01.09.2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 0,01 EUR, počam od 01.11.2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 0,01 EUR, počam od 01.01.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,65 EUR, počam od 01.02.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,62 EUR, počam od 01.03.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,59 EUR, počam od 01.02.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,55 EUR, počam od 01.05.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,52 EUR, počam od 01.06.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,49 EUR, počam od 01.07.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,46 EUR, počam od 01.08.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,43 EUR, počam od 01.09.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,40 EUR, počam od 01.10.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,37 EUR, počam od 01.11.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,33 EUR, počam od 01.12.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,30 EUR, počam od 01.01.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,27 EUR, počam od 01.02.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,23 EUR, počam od 01.03.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,19 EUR, počam od 01.04.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 20,86 EUR, počam od 14.05.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 20,80 EUR, počam od 10.06.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 20,75 EUR, počam od 13.07.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 20,69 EUR, počam od 13.08.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 20,62 EUR, počam od 01.09.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 20,57 EUR, počam od 01.10.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 20,51 EUR, počam od 01.11.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 20,45 EUR, počam od 01.12.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 20,38 EUR, počam od 01.01.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 20,32 EUR, počam od 01.02.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 20,26 EUR, počam od 01.03.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 20,20EUR, počam od 01.04.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 20,13 EUR, počam od 01.05.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 20,07 EUR, počam od 01.06.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 20,00 EUR, počam od 01.07.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 19,94 EUR počam od 01.08.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 19,87 EUR, počam od 01.09.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 19,80 EUR, počam od 01.10.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 15,69 EUR, počam od 01.11.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 15,64 EUR, počam od 01.12.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 15,58 EUR, počam od 01.01.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 15,53 EUR, počam od 01.02.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 15,47 EUR, počam od 01.03.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 15,41 EUR, počam od 01.04.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 15,36 EUR, počam od 01.05.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 11,40 EUR, počam od 01.06.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 11,35 EUR, počam od 01.07.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 11,30 EUR, počam od 01.08.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 11,26 EUR, počam od 01.09.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 11,21 EUR, počam od 01.10.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,45 EUR, počam od 01.11.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,43 EUR, počam od 01.12.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,40 EUR, počam od 01.01.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,38 EUR, počam od 01.02.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,35 EUR, počam od 01.03.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,33 EUR, počam od 01.04.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,31 EUR, počam od 01.05.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,28 EUR, počam od 01.06.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,26 EUR, počam od 01.07.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,23 EUR, počam od 01.08.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,20 EUR, počam od 01.09.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,18 EUR, počam od 01.10.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,15 EUR, počam od 01.11.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,13 EUR, počam od 01.12.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,10 EUR, počam od 01.01.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,07 EUR, počam od 01.02.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,05 EUR, počam od 01.03.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,02 EUR, počam od 01.04.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 4,99 EUR, počam od 01.05.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 4,97 EUR, počam od 01.06.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 4,94 EUR počam od 01.07.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 4,91 EUR, počam od 01.08.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 4,88 EUR, počam od 01.09.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 4,85 EUR, počam od 01.10.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 4,82 EUR počam od 01.11.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 4,80 EUR, počam od 01.12.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 4,76 EUR, počam od 01.01.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 0,50 EUR, počam od 01.02.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 0,50 EUR, počam od 01.03.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 0,50 EUR, počam od 01.04.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 0,49 EUR, počam od 01.05.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 0,49 EUR, počam od 01.06.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 0,48 EUR, počam od 01.07.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 0,48 EUR, počam od 01.08.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 0,47 EUR, počam od 01.09.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 0,47 EUR, počam od 01.10.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 0,46 EUR počam od 01.11.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 0,45 EUR, počam od 01.12.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 0,45 EUR, počam od 01.01.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 0,44 EUR, počam od 01.02.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 0,44 EUR, počam od 01.03.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 0,44 EUR, počam od 01.04.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 0,43 EUR, počam od 01.05.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 0,42 EUR, počam od 01.06.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 0,42 EUR, počam od 01.07.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 0,42 EUR, počam od 01.08.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 0,40 EUR, počam od 01.09.2015. godine pa do isplate,

u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."

VIII. Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika spram tužitelj ice te se odbija zahtjev tuženika za utvrđivanje njegovog potraživanja prema tužitelj ici s osnova potplaćenih i povlaštenih anuiteta, iznesen u prigovoru radi prijeboja i to u iznosu od 145,95 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose od:

- EUR 0,32 od 02.07.2006. pa do isplate,

- EUR 0,61 od 02.08.2006. pa do isplate,

- EUR 0,17 od 02.12.2006. pa do isplate,

- EUR 2,36 od 02.01.2007. pa do isplate,

- EUR 3,83 od 02.02.2007. pa do isplate,

- EUR 3,15 od 02.03.2007. pa do isplate,

- EUR 3,55 od 02.04.2007. pa do isplate,

- EUR 7,27 od 02.05.2007. pa do isplate,

- EUR 8,19 od 02.06.2007. pa do isplate,

- EUR 9,39 od 02.07.2007. pa do isplate,

- EUR 9,38 od 02.08.2007. pa do isplate,

- EUR 7,73 od 02.09.2007. pa do isplate,

- EUR 10,19 od 02.10.2007. pa do isplate,

- EUR 10,25 od 02.11.2007. pa do isplate,

- EUR 8,52 od 02.12.2007. pa do isplate,

- EUR 8,71 od 02.01.2008. pa do isplate,

- EUR 5,24 od 02.02.2008. pa do isplate,

- EUR 2,68 od 02.03.2008. pa do isplate,

- EUR 0,15 od 02.04.2008. pa do isplate,

- EUR 6,08 od 02.05.2008. pa do isplate,

- EUR 7,72 od 02.06.2008. pa do isplate,

- EUR 5,93 od 02.07.2008. pa do isplate,

- EUR 9,51 od 02.08.2008. pa do isplate,

- EUR 8,71 od 02.09.2008. pa do isplate,

- EUR 5,16 od 02.10.2008. pa do isplate,

- EUR 1,15 od 02.12.2008. pa do isplate,

i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

IX. Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika spram tužiteljice te se odbija zahtjev tuženika za utvrđivanje njegovog potraživanja prema tužiteljic i iznesen u prigovoru radi prijeboja s osnove manje plaćenih kamata i to u iznosu od 489,45 CHF/411,24 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose od:

- CHF 25,93 izraženo u EUR 21,53 od 02.02.2014. pa do isplate,

- CHF 25,78 izraženo u EUR 21,54 od 02.03.2014. pa do isplate,

- CHF 25,62 izraženo u EUR 21,34 od 02.04.2014. pa do isplate,

- CHF 25,48 izraženo u EUR 21,09 od 02.05.2014. pa do isplate,

- CHF 25,32 izraženo u EUR 20,90 od 02.06.2014. pa do isplate,

- CHF 25,17 izraženo u EUR 20,80 od 02.07.2014. pa do isplate,

- CHF 25,01 izraženo u EUR 20,83 od 02.08.2014. pa do isplate,

- CHF 24,85 izraženo u EUR 20,87 od 02.09.2014. pa do isplate,

- CHF 24,70 izraženo u EUR 20,72 od 02.10.2014. pa do isplate,

- CHF 24,54 izraženo u EUR 20,67 od 02.11.2014. pa do isplate,

- CHF 24,39 izraženo u EUR 20,67 od 02.12.2014. pa do isplate,

- CHF 24,23 izraženo u EUR 20,48 od 02.01.2015. pa do isplate,

- CHF 24,07 izraženo u EUR 20,41 od 02.02.2015. pa do isplate,

- CHF 23,90 izraženo u EUR 20,27 od 02.03.2015. pa do isplate,

- CHF 23,74 izraženo u EUR 20,13 od 02.04.2015. pa do isplate,

- CHF 23,57 izraženo u EUR 19,99 od 02.05.2015. pa do isplate,

- CHF 23,54 izraženo u EUR 19,96 od 02.06.2015. pa do isplate,

- CHF 23,37 izraženo u EUR 19,82 od 02.07.2015. pa do isplate,

- CHF 23,20 izraženo u EUR 19,68 od 02.08.2015. pa do isplate,

- CHF 23,04 izraženo u EUR 19,54 od 02.09.2015. pa do isplate,

i to do dana 31.07.2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan dospijeća pojedinog anuiteta.

X. Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika spram tužitelj ice te se odbija zahtjev tuženika za utvrđivanje njegovog potraživanja prema tužitelj ici iznesen u prigovoru radi prijeboja s osnove pretplate po konverziji i to u iznosu od 602,52 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. listopada 2015. godine po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

XI. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.756,85 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 30. ožujka 2026. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 13. srpnja 2022. navodi da je dana 19. travnja 2006. godine s tuženikom sklopila Ugovor o kreditu broj 51400607- 5102958451 kao stambeni za kupnju nekretnine. Ugovor da je sklopljen na iznos od CHF 48.100,00 i protuvrijednosti u kunama, kako je navedeno u članku 2. Ugovora, dok da je u čl. 8. ugovorena kamatna stopa od 4,250 % kao godišnja i promjenjiva. Ugovor o kreditu da je sklopljen kao tipski te se o odredbama ugovora niti u jednom trenutku nije pregovaralo, budući da je riječ o odredbama koje su unaprijed formulirane od strane tuženika te koje čine sastavni dio standardnih, adhezijskih ugovora koje tuženik koriste radi pružanja svojih usluga, a u kojima je mogućnost pregovaranja isključena, čime je, posljedično, isključena i mogućnost utjecaja na sadržaj ugovora. Predmetnim ugovorom tuženik da je ugovorio sa tužiteljicom odredbu u kojoj se glavnica kredita veže za valutu CHF. Odredba ugovora o kreditu broj 51400607-5102958451 u kojoj se glavnica kredita veže za odredbu CHF da je ništetna, a što da je potvrđeno i kolektivnim presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018.godine. Navela je da sve gore navedeno čini ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nepoštenima pa samim time i ništetnima. Navela je da je činjenica da Ugovor o kreditu broj 51400607- 5102958451 sadrži odredbu kojom se glavnica kredita veže za valutu CHF, a iz takve odredbe da nisu prosječnom potrošaču kao što je ona niti objašnjeni, a niti vidljivi kriteriji na temelju kojih bi ona mogla predvidjeti ekonomske posljedice koje za nju proizlaze iz takve klauzule. Navela je da u vrijeme kada je sklapala ugovor nije bila upoznata niti je išta znala o ekonomskom riziku koji za nju predstavlja vezivanje glavnice kredita za valutu CHF. Jedino s čime da je bila upoznata jest činjenica da tečaj švicarskog franka može rasti i padati pa da bi sukladno tome mogao rasti i padati iznos anuiteta, no to da je činjenica koju zna skoro svaka osoba bez da bude upućena u dublju problematiku jer takav zaključak ne vrijedi samo za franak nego bilo koju valutu koja nije kuna. Dakle, to je nešto što je poznato svakome bez da bude detaljnije o tome informiran. Navela je kako je dio odredbe ugovora o kreditu broj 51400607- 5102958451 u kojoj se glavnica kredita veže za odredbu CHF ništetna. Ugovor o kreditu da je sklopljen kao tipski te se o odredbama ugovora niti u jednom trenutku nije pregovaralo. Predmetnim ugovorom tuženik da je ugovorio s njom odredbu u kojoj je ugovorena promjenjiva kamatna stopa. Odredba ugovora o kreditu broj 51400607- 5102958451 u kojoj je ugovorena promjenjivost kamatne stope u skladu sa Odlukom kreditora da je ništetna. Tuženik da je odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi unio u ugovor s njom na potpuno nerazumljiv način. Brojni i nepovezani kriteriji općih uvjeta banke ne daju temelj za ocjenu da se radi o objektiviziranim kriterijima koji bi se mogli podvesti pod pojam odredivog predmeta obveze, a niti ugovor niti opći uvjeti ne sadrže referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, a niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope. Navela je da osim što je ugovorio nepoštenu kamatnu stopu tuženik da je tijekom otplate primjenjivao i anuitetnu otplatu kredita čime je uzrokovao da se kod svakog povećanja kamatne stope smanjuje udio glavnice u anuitetu, zbog čega da se kod svakog povećanja kamate usporava smanjivanje glavnice na štetu potrošača. Konačno, da smatra kako ista nije obeštećena učinjenom konverzijom kredita te ima potraživanja i po toj osnovi i to s osnova razlike u glavnici prilikom konverzije kao i nastale preplate u anuitetima u iznosu od 11.673,08 kn.

1.1. Tužiteljica je podneskom od dana 27. listopada 2025., a nakon provedenog financijskog vještačenja napravila preinaku tužbe, a kojoj se preinaci tuženik protivio te istaknuo prigovor zastare i o čemu će biti obrazloženo u nastavku.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev i to kako osnov tako i visinu. Naveo je da ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja jer da tužitelj ne bi bio aktivno legitimiran zahtijevati sve navodne preplate, koje su vršene po ovom kreditu, iz razloga što uplate nisu vršene samo od strane tužitelja, nego i od strane drugih osoba te bi, stoga, tužitelj mogao samo potraživati navodno preplaćene iznose, koje je sam vršio, kada bi uopće zahtjev za isplatu tužitelja bio osnovan, a što da se osporava u cijelosti. Naveo je da ističe prigovor zastare iz razloga što je eventualno potraživanje tužitelja u zastari. Na zahtjev tužitelja za isplatu da se ima primijeniti trogodišnji zastarni rok imajući u vidu plaćanja koja je tužitelj vršio po uvećanim anuitetima i to sve u smislu odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (u daljnjem tekstu: ZZP) u svezi odredbe čl. 230. Zakona o obveznim odnosima (dalje u tekstu: ZOO). Naveo je da ističe da se status potrošača ne presumira, već je u svakom konkretnom slučaju potrebno utvrditi je li fizička osoba za privatne svrhe sklopila ugovor, pri čemu je tada teret dokaza te činjenice na tužitelju te da je u ovom postupku tužitelj dužan dokazati svoj status potrošača te predložiti dokaze na kojima temelji svoj status potrošača. Odlučna činjenica koju sud treba uzeti u obzir u ovom predmetu jest da su tužitelj i tuženik dana 5. veljače 2016. godine sklopili Aneks Ugovora o kreditu (dalje u tekstu: Aneks) kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15 – dalje u tekstu: ZIDZPK/15). Tim Aneksom su parnične stranke stvorile novu pravnu osnovu, bez značaja obnove, na način da je tužiteljev kredit koji je bio denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF konvertiran u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR odnosno položaj tužitelja je izjednačen s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Naveo je da korisnici kredita koji su konvertirali svoj kredit po ZIDZPK/15 nemaju pravni interes postavljati kondemnatorne zahtjeve koji bi se odnosili na bilo kakva obeštećenja koja bi mogla proizlaziti iz odnosa između banke i korisnika kredita, a koji odnos je naknadno uređen sporazumom o konverziji kao novom pravnom osnovom među strankama. Odredba o valutnoj klauzuli sadržana u ovo-predmetnom ugovoru o kreditu propisuje da će se povrat obveza po tom kreditu obračunati po srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja. Odredba članka 22. Zakona o obveznim odnosima propisuje da je dopuštena odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti te da ako strane nisu ugovorile drugi tečaj, obveza se ispunjava u valuti Republike Hrvatske prema prodajnom tečaju koji objavi devizna burza, odnosno HNB i koji vrijedi na dan dospjelosti, odnosno, po zahtjevu vjerovnika, na dan plaćanja. Naveo je da proizlazi kako je postojalo sasvim dovoljno informacija temeljem kojih bi tužiteljica mogla razumjeti ekonomske posljedice ugovaranja valutne klauzule vezane uz švicarski franak odnosno po stajalištu tuženika tužiteljica je itekako bila obaviješten o riziku intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak. Naveo je da odredba ugovora kojom se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak ne može uopće biti predmetom ispitivanja poštenosti/nepoštenosti, a sve i da naslovni sud zauzme stav da može, ista da nije nepoštena, jer sukladno pravilima pravne logike i duhu zaštite potrošača ne predstavlja nerazumljivu odredbu. Navedena odredba da je jasna, lako uočljiva i razumljiva, a tužiteljici kao prosječno opreznom i pažljivom potrošaču nije moglo ostati nepoznato da je tečaj kune u odnosu na CHF podložan promjenama. Naveo je da je naime prije donošenja ZIDZPK (112/12 i 143/13) bio u obvezi samo prethodno izvijestiti potrošača o promjeni kamatne stope prije nego što se ona počne primjenjivati na ugovorni odnos s potrošačem, putem sredstava javnog informiranja ili na drugi odgovarajući način (čl. 175. Zakona o bankama, NN 84/02, 141/06), odnosno prema Zakonu o kreditnim institucijama ( čl. 308. NN 117/08,) da je bio dužan obavijestiti potrošača o promjeni ugovorene kamatne stope najmanje petnaest dana prije nego što se nova stopa počne primjenjivati te uz obavijest dostaviti i izmijenjeni otplatni plan. Naveo je da je tek od stupanja na snagu Metodologije kojom je sukladno zakonom predviđenoj obvezi definiran parametar, fiksna marža te razdoblja promjena kamatnih stopa, odnosno od 01.01.2014. mogao definirati navedene elemente promjenjive kamatne stope, odnosno izmijeniti sadržaj svih ugovornih odnosa s promjenjivom kamatnom stopom, što je tuženik i učinio. Naveo je da je ZIDZPK NN 143/13 na ovaj ugovorni odnos imao utjecaj i kroz odredbu čl.11.a st.5., kojom je potrošačima, pa tako i ovdje tužiteljici, omogućio izravnu, progresivnu, mjesečnu restituciju kroz prisilno uvođenje anuiteta čija je visina bitno niža od početno ugovorenog, a uvjetovana je zakonskim fiksiranjem kamatne stope na visinu od 3,23% godišnje do daljnjega. Svrha uvođenja fiksne kamatne stope od 3,23% temeljem Zakona o potrošačkom kreditiranju da je bila ublažavanje aprecijacije tečaja švicarskog franka prema euru, a posljedično i prema kuni, odnosno radilo se o mjeri koja je smanjila kamatnu stopu kako bi se umanjio teret koji je postojao zbog povećanja tečaja. On da je taj koji je snosio teret zakonskog fiksiranja kamatne stope i to za razliku između primjene početno ugovorene kamatne stope i kamatne stope od 3,23%, odnosno, usporedbom početnog i realiziranog otplatnog plana došlo je do smanjenja anuiteta temeljem niže kamatne stope čime je postignuto određeno bitno smanjenje potrošačeve obveze, a sve u svrhu smanjenja utjecaja rasta tečaja švicarskog franka. Vezano za tužbeni zahtjev tužiteljice kojim potražuje zakonske zatezne kamate na pojedinačne iznose od dana plaćanja istih ističe da čak i u slučaju kada bi sud utvrdio ništetnim pobijane odredbe ugovora i ocijenio osnovanim postojanje tužiteljičine tražbine, a što se spori u cijelosti, takav zahtjev tužitelja u odnosu na tijek zakonskih zateznih kamata bi bio u potpunosti neosnovan. Tuženik je istaknuo i prigovor radi prijeboja s osnova manje plaćene kamate, s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta te s osnova pretplate iz konverzije.

2.1. Tuženik je u podnesku od dana 7. siječnja 2026. precizirao prigovor radi prijeboja svoje tražbine s osnova pretplate iz konverzije.

3. Radi pravilnog i potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja sud je u tijeku postupka proveo dokaze uvidom u cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu i to Ugovor o kreditu br. 51400607-5102958451, Aneks br. 1 Ugovora o kreditu br. 5102958451, otplatni plan, obavijesti o promijeni kamatne stope, zahtjev za kredit, izračun konverzije uz novi otplatni plan, kompletnu dokumentaciju koju je dostavio tuženik, saslušao je tužiteljicu te je proveden dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Goranki Šmer Maraš.

3.1. Uvidom u Ugovor o kreditu br. 51400607-5102958451, a što među strankama nije ni sporno, utvrđeno je da su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao davatelj kredita sklopili istoga i to dana 19. travnja 2006. na iznos od 48.100,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan puštanja kredita u tečaj. Utvrđeno je da je rok otplate bio 180 mjeseci.

3.2. U spornoj odredbi čl.8 odnosno čl.8 st.2 navodi se da su ugovorne strane suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama banke.

3.3. U spornoj odredbi čl.7 ugovorena je Valutna klauzula. Povrat obveza iz ovog ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenje u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunat će se po srednjem tečaju banke za CHF na dan odobrenja žiro računa banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpis na ovom Ugovoru korisnik potvrđuje da ga je banka informirala o posljedicama, svim eventualnim rizicima promjene tečaja.

4. Između stranaka nije sporno, a što proizlazi iz spisu priležećeg dopisa tuženika, da je nakon sklapanja ugovora o kreditu došlo do promjene kamatnih stopa i to naviše, a kasnije naniže sve temeljem odluka tuženika u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu koja je u trenutku sklapanja ugovora iznosila 4,25%, a promjene koje kamatne stope su sukladno odlukama tuženika vršene na način da je kamatna stopa od 1.1.2008. do 31.3.2009. iznosila je 4,80%, od 01.04.2009. do 30.09.2010. iznosila 5,20%, od 1.10.2010. do 30.4.2011. iznosila je 5,00%, od 1.5.2011. do 30.9.2011. iznosila je 4,40%, dok je od 1.1.2014. iznosila 3,23% godišnje.

5. Saslušana u tijeku postupka tužiteljica je navela da je namjena predmetnog kredita bila stambeni kredit te da se radi o stambenoj nekretnini u kojoj živi i danas te da nisu imali registrirano nikakvo trgovačko društvo.

6. U svom nalazu i mišljenju od 13. listopada 2025. stalni sudski vještak Goranka Šmer Maraš navela je da više plaćene kamate, tj. novčane razlike između iznosa kamate koju je tužiteljica po osnovi promjenjive kamatne stope u utuženom razdoblju stvarno platila tuženiku i iznosa kamate koju bi tužiteljica u razdoblju do 31.12.2013. godine bila u obvezi platiti prema početnom otplatnom planu i primjenom početno ugovorene kamatne stope od 4,25% p.a., a nakon 01.01.2014. godine primjenom zakonske kamatne stope od 3,23% p.a. primjenom srednjeg tečaja tuženika na dan isplate kredita ukupno da iznose 865,35 EUR kako je specificirano u stupcu 17 Tabele br. 5. Više plaćene tečajne razlike, tj. novčane razlike između svakog plaćenog obroka obračunatog po srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja i obroka obračunatog po tečaju na dan isplate kredita, kao pozitivne tečajne razlike, ukupno da iznose 4.406,15 EUR kako je specificirano u stupcu 17 Tabele br. 6. Zatezna kamata obračunata na preplatu kamate i pozitivne tečajne razlike od dana svake pojedine preplate do 30. rujna 2015. godine ukupno da iznosi 1.990,57 EUR kako je specificirano u stupcu 10 Tabele br. 7. Manje plaćene kamate tj. novčane razlike između iznosa kamate koju bi tužiteljica u razdoblju do 31.12.2013. godine bila u obvezi platiti prema početnom otplatnom planu i primjenom početno ugovorene kamatne stope od 4,25% p.a., a nakon 01.01.2014. godine primjenom zakonske kamatne stope od 3,23% p.a. i obveze kamate koju je tužiteljica po osnovi promjenjive kamatne stope stvarno platila tuženiku iskazano u kunama primjenom srednjeg tečaja tuženika na dan isplate kredita za razdoblje do 30.09.2015. godine ukupno da iznose 0,00 EUR kako je specificirano u stupcu 17 Tabele br. 8. Manje plaćeni obroci s osnova tečajnih razlika kao manje plaćene razlike između plaćenog obroka obračunatog po tečaju na dan isplate kredita i svakog plaćenog obroka obračunatog po srednjem tečaju kreditora na dan plaćanja, odnosno negativne tečajne razlike, za razdoblje do 30.09.2015. godine ukupno da iznose 145,95 EUR kako je specificirano u stupcu 17 Tabele br. 9. U odnosu na početni tečaj kredita, na dan 30.09.2015. godine, razlika između kunske protuvrijednosti nedospjele glavnice konvertiranog kredita s vk u EUR i kunske protuvrijednosti nedospjele glavnice kredita s vk u CHF obračunate po početnom tečaju da iznosi 1.630,70 EUR, koliko je viša kunska protuvrijednost konvertiranog kredita i predstavlja nedovoljno umanjenu glavnicu u provedenoj konverziji. Tuženik da je tužiteljici u konverziji na dan 30.09.2015. godine kredita utvrdio preplatu u iznosu od 602,52 EUR za namirenje do 50% budućih dospijevajućih anuiteta konvertiranog kredita do potpunog iskorištenja.

6.1. Tužiteljica nije imala primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, dok je tuženik naveo kako ne prigovara samom matematičkom izračun vještaka te ne traži saslušanje vještaka, međutim i dalje osporava osnovu potraživanja tužiteljice.

7. Ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog dokaznog postupka, ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

8. Između stranaka nije sporno da je između tužiteljice, kao korisnika kredita, i tuženika, kao davatelja kredita 19. travnja 2006. zaključen ugovor o kreditu br. 5102958451 predmet kojeg je iznos od 48.100,00 CHF protuvrijednost u kunama obračunatim po srednjem tečaju banke na dan puštanja kredita u tečaj s rokom vraćanja od 180 mjeseci.

9. Nije sporno da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je u trenutku sklapanja ugovora o kreditu i ugovaranja iznosila 4,25% godišnje te nije sporno da je u odredbi čl.8.2. Ugovora o kreditu ugovoreno da se za vrijeme trajanja ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorne kamatne stope u skladu s odlukama banke.

10. Nije sporno između stranaka da je tuženik u svojim Odlukama u razdoblju od siječnja 2008. pa do rujna 2011. izvršio izmjenu ugovorene promjenjive kamatne stope i to tako da je ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu u odnosu na onu ugovorenu u vrijeme sklapanja ugovora od 4,25% povisivao tako da je kamatna stopa od 1.1.2008. do 31.3.2009. iznosila je 4,80%, od 01.04.2009. do 30.09.2010. iznosila 5,20%, od 1.10.2010. do 30.4.2011. iznosila je 5,00%, od 1.5.2011. do 30.9.2011. iznosila je 4,40%, a od 1.1.2014. iznosila je 3,23% godišnje intervencijom zakonodavca.

11. Sporno je između stranaka da li su dio odredbe čl.2., čl.3., čl.7. te čl.8. ništetne ugovorne odredbe te posljedično tome da li je tuženik dužan vratiti tužitelj ici one novčane iznose koje je u razdoblju od svibnja 2006. pa do rujna 2015. naplatio temeljem izmijenjene kamatne stope te valutne klauzule, s time da je sama visina u iznosu od 865,35 eura odnosno 4.406,15 eura postavljenog novčanog zahtjeva temeljem kojeg tužiteljica od tuženika zahtijeva povrat iznosa od također sporna.

12. Konkretni ugovor o kreditu zaključen je 19. travnja 2006. pa se na sadržaj tog ugovora u pogledu primjene materijalno pravnog propisa glede pitanja da li su neke odredbe istoga nepoštene s obzirom na činjenice i okolnosti koje tužiteljica iznosi u ovoj tužbi po ocjeni ovoga suda imaju primijeniti odredbe Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03; dalje ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ovog ugovora.

13. Odredbom čl. 81 ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nedopuštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

14. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radio o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (čl. 81 st. 2 ZZP/03).

15. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (čl. 81 st. 4 ZZP/03).

16. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe kao i neki drugi ugovor koji, u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor (čl. 83 ZZP/03).

17. Nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive (čl. 84 ZZP/03).

18. Nadalje odredbom čl.87 st.1 ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

19. Ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe (čl. 87 st. 1 i 2 ZZP/03).

20. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da se prije sklapanja ugovora o kreditu od 19. travnja 2006. o spornim ugovornim odredbama sadržanim u čl.2., čl.3., čl.7. te čl.8. predmetnog ugovora nije pregovaralo time da je iz sadržaja spisu priležećeg ugovora vidljivo da se radi o standardnom ugovoru o kreditu.

21. Tuženik u ovoj pravnoj stvari u smislu odredbe čl. 81 st. 4 ZZP/03 nije dokazao da se o spornim ugovornim odredbama sadržanim u čl.2., čl.3., čl.7. te čl.8. Ugovora o kreditu pojedinačno pregovaralo, teret dokaza koje činjenice je ležao na istome.

22. Kako to ističe i tuženik tijekom postupka odlukom Visokog trgovačkog suda RH u Zagrebu br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. g. pravomoćno je odlučeno o kolektivnoj tužbi podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača.

23. U tom postupku kako je to razvidno iz spisu priležeće presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. g., i ovdje tuženik imao je položaj stranke, a u kojem postupku je pravomoćno utvrđeno da je u ovom postupku tuženik, a u postupku koji se je vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu te Visokim trgovačkim sudom 3-tuženik Erste&Steiermarkische bank d.d. u razdoblju od 1. travnja 2004. g. do 31. prosinca 2008. g. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom 3-tuženik Erste&Steiermarkische bank d.d. i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora 3-tuženik Erste&Steiermarkische bank d.d. kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku tužene banke o promjeni stope ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, čime je tuženik postupio suprotno tada važećim Zakonima o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. g. pa do 3. kolovoza 2007. g., a nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09).

24. Također, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je u svojoj presudi posl.br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.g., (VSRH Rev-2221/18) utvrdio da je između ostalog i 3-tuženik Erste&Steiermarkische bank d.d. od 01. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, a čime je između ostalog 3- tuženik Erste&Steiermarkische bank d.d. postupila suprotno odredbama čl. 81, čl. 82 i čl. 90 tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) te u razdoblju do 06. kolovoza 2007., odnosno utvrđeno je da su ugovorne odredbe iz takvih ugovora o kreditu svih utuženih banaka pa tako i tuženika bile nerazumljive za klijente jer im nisu na valjani način objašnjene posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po klijente kao potrošače odnosno da su tužene banke pa tako i tuženik bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja tih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima kao i da su banke pa tako i tuženik svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita.

25. Odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnog interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika kako je to i propisano odredbom čl.118 ZZP (NN 41 /14, 110/15, 14/19) koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja ove tužbe te čl.126 ZZP (NN 19/22) koji je na snazi u vrijeme zaključenja glavne rasprave.

26. Međutim, pokretanje i vođenje postupka kolektivne zaštite ne sprječava osobu kojoj je postupanjem trgovca prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naknadu štete protiv osobe koja je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu ili postupak za poništenje ili utvrđivanje ništavosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja ili bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.

27. U konkretnom slučaju, podnošenjem tužbe u ovom postupku tužiteljica je sukladno odredbi čl. 120 ZZP/14 važećeg u vrijeme podnošenja tužbe, koji tužiteljici daje pravo i legitimaciju za pokretanje postupka kao što je konkretni i pokrenula ovaj postupak kojim zahtijeva ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.

28. Cijeneći sadržaj spornih odredbi u ugovornim odredbama sadržanim u čl.2., čl.3., čl.7. te čl.8. Ugovora o kreditu od 19. travnja 2006. kojim je ugovoreno da se za vrijeme trajanja ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama banke, te kojima je ugovorena valutna klauzula vezana za CHF, ocjena je ovoga suda da takve odredbe predstavljaju ugovornu odredbu čiji je sadržaj jasan i lako uočljiv, ali ne i ugovornu odredbu čiji je sadržaj lako razumljiv u smislu odredbe čl. 84 ZZP/03 pa kako takva ugovorna odredba ne predstavlja lako razumljivu ugovornu odredbu to se na takvu odredbu suprotno mišljenju tuženika isticanog tijekom postupka ne može primijeniti odredba čl.84 ZZP/03 koja propisuje nedopuštenog ocjene pojedinih ugovornih odredbi.

29. Kako su predmetne odredbe ugovora jasne i lako uočljive ali ne i lako razumljive to je dopušteno ocjenjivati jesu li predmetne ugovorne odredbe poštene ili ne.

30. Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nedopuštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača kako je to i propisano odredbom čl. 81 ZZP/03.

31. O sadržaju odredbi u čl.2., čl.3., čl.7. te čl.8. Ugovora o kreditu od 19. travnja 2006. kako je to naprijed i iznijeto nije se pojedinačno pregovaralo time da po ocjeni ovoga suda sporna odredba u čl.2., čl.3., čl.7. te čl.8. Ugovora o kreditu od 19. travnja 2006. predstavlja odredbu koja nije lako razumljiva i koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana sve na štetu tužiteljice kao potrošača posljedično čemu se takva ugovorna odredba u smislu naprijed citirane odredbe čl. 81 ZZP/03 smatra nepoštenom.

32. Naime sporna odredba čl.8 st.2 među strankama zaključenog ugovora nije lako razumljiva jer u odnosu na vrijeme sklapanje ugovora, ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu od 4,25% ne sadrži bilo kakav kriterij, bilo kakav parametar niti bilo kakav precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope o kojem bi tužiteljica kao potrošač bila informirana u vrijeme i prilikom sklapanja ugovora. Tom ugovornom odredbom nisu definirani niti ugovorni bilo kakvi parametri te uvjeti koji prate promjenu prvotno ugovorene promjenjive kamatne stope od 4,25%, a o kojima bi tužiteljica kao potrošač prilikom sklapanja ugovora na jasan i transparentan način bila informirana već se takvom odredbom ugovora tuženiku kao drugoj, jačoj ugovornoj strani ostavlja mogućnost da ugovornu promjenjivu kamatnu stopu određuje svojim jednostranim odlukama a da se pritom ne ostavlja mogućnost tužitelju kao drugoj i slabijoj ugovornoj strani, potrošaču da utječe te u sporazumu s tuženikom utvrđuje uvjete, način i kriterije promjene prvotno ugovorene promjenjive kamatne stope. Također, sporni dio odredbe čl.7 u odnosu na vrijeme sklapanje ugovora te valutnu klauzulu vezanu za CHF ne sadrži bilo kakav kriterij, bilo kakav parametar niti bilo kakav precizan način utvrđivanja promjene tečaja CHF o kojem bi također tužiteljica kao potrošač bila informirana u vrijeme i prilikom sklapanja ugovora.

33. Da bi sporne odredbe Ugovora o kreditu bile lako razumljive iste su trebale sadržavati jasno naznačene i objašnjene razloge te kriterije za promjenu ugovorene kamatne stope kao i valutne klauzule vezane za CHF, tako da je tužiteljica kao potrošač na temelju tih jasnih i razumljivih kriterija u vrijeme sklapanja ugovora mogla jasno predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za nju proizlaze, a cijeneći sadržaj sporne odredbe čl.2., čl.3., čl.7. te čl.8. Ugovora o kreditu isto konkretno nije slučaj jer tužiteljica na temelju sadržaja spornih odredbi ugovora po ocjeni ovoga suda nije ni mogla niti je bila u mogućnosti procijeniti potencijalno značenje ekonomskih posljedica koje za nju proizlaze ugovaranjem odredbe u čl.2., čl.3., čl.7. te čl.8. Ugovora o kreditu od 19. travnja 2006. obzirom da u tim ugovornim odredbama nisu na transparentan način objašnjeni razlozi i mehanizmi promjene kamatne stope i valutne klauzule, niti su dani točni, jasni i razumljivi kriteriji vezano uz koje se veže promjena ugovorne kamatne stope te promjena tečaja CHF, već se sve prepušta isključivo odlukama tuženika kao banke te druge i jače ugovorne strane u odnosu na potrošača a koje su u konkretnom slučaju kao interni akti banke i donašane nakon sklapanja ugovora od 19. travnja 2006. u donošenju kojih tužiteljica nije sudjelovala niti je o istima imala mogućnost pregovaranja, to je nedvojbeno da su čl.2., čl.3., čl.7. te čl.8. ugovorne odredbe koja nisu lako razumljive te odredbe koje suprotno načelu savjesnosti i poštenja stvaraju značajnu neravnotežu u odnosima između stranaka zbog čega su iste nedopuštene.

34. Da se radi upravo o takvim ugovornim odredbama kojima se povrjeđuju prava potrošača konačno utvrđeno je i u postupku koji se je vodio po kolektivnoj tužbi u postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod pol.br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013.god.

35. Naime, odredba o promjeni ugovorene kamatne stope te odredba o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF jedne su od temeljnih ugovornih odredbi, a iste su u konkretnom slučaju cijeneći sadržaj sporne odredbe čl.2., čl.3., čl.7. te čl.8. među stranaka zaključenog ugovora ovisne isključivo o odluci tuženika kao druge i jače ugovorne strane, a bez da su u sadržaju ugovora istodobno precizno određeni uvjeti i kriteriji promjenjivosti ugovorne kamatne stope i valutne klauzule te kriteriji za koje se veže promjena pa takve ugovorne odredbe u svakom slučaju uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Ovo iz razloga jer takve ugovorne odredbe vjerovniku, konkretno banci kao jačoj ugovornoj strani, daju mogućnost da jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti time da pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer za to nema nikakvih egzaktnih kriterija, time da je tuženik upravo svojom metodologijom i svojim odlukama kao jednostranim i internim aktima, a bez u ugovoru jasno naznačenih i određenih kriterija jednostrano određivao način i uvjete promjene kamatne stope.

36. Jedna od osnovnih načela obvezno pravnih odnosa su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu čl.3 ZOO/05 te načelo savjesnosti i poštenja čl.4 ZOO-a.

37. Ugovorne odredbe kakve su odredbe u čl.2., čl.3., čl.7. te čl.8. Ugovora o kreditu od 19. travnja 2006. su ugovorne odredbe koje u svakom slučaju stvaraju neravnotežu u odnosima između stranaka te neravnopravnost sudionika u obvezno pravnom odnosu jer takve ugovorne obveze daju mogućnost drugoj ugovornoj strani, konkretno banci, da jednostrano mijenja prvotnu ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu svojom jednostranom odlukom i na takav način potpuno izbjegne utjecaj druge ugovorne strane na kriterije i način promjene prvotno ugovorene promjenjive kamatne stope. U smislu odredbe čl. 81 st. 1 ZZP/03 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obveza ugovornih strana na štetu potrošača u smislu odredbe čl. 82 ZZP/03 ugovorne odredbe koje bi se uz ispunjenje pretpostavki iz čl. 81 tog Zakona mogle smatrati nepoštenim jesu primjerice, odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog, ugovorom predviđenog razloga.

38. Načelo savjesnosti i poštenja u smislu odredbe čl. 4 ZOO-a podrazumijeva da su sudionici u obvezno pravnim odnosima dužni međusobno postupati obzirno, uvažavati međusobna prava i interese, pri tome vodeći računa o smislu i svrsi obvezno pravnog odnosa. Kao mjerilo ponašanja na strani potrošača, po ocjeni ovoga suda, treba biti ponašanje prosječnog čovjeka ili prosječnog potrošača, a kao mjerilo ponašanja na strani tuženika kao banke mora biti ponašanje urednog i savjesnog gospodarstvenika.

39. Prema odredbi čl. 83 ZZP/03 prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena treba uzeti u obzir narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora kao i sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, te ostale ugovorne odredbe, kako je to i propisano odredbom čl. 83 ZZP/03.

40. Imajući u vidu da je kamata cijena, a da je cijena bitan element ugovora o kreditu, po ocjeni ovoga suda, sadržaj odredbe čl.8 st.2 među strankama zaključenog ugovora o kreditu, a na temelju kojih se kamata, dakle cijena, određuje prema odluci banke, dakle jedne ugovorne strane, i to jače ugovorne strane bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija, za njezinu promjenu u svakom slučaju po ocjeni ovoga suda predstavlja ugovornu odredbu koja je suprotna načelu savjesnosti i poštenja, a koja ugovorna odredba, u svakom slučaju, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to sve na štetu tužiteljice kao potrošača pa je takva ugovorna odredba o kojoj se i nije pojedinačno pregovaralo u smislu odredbe čl. 81 st. 1 ZZP-a nepoštena ugovorna odredba. Navedeno vrijedi i za sadržaj odredbe čl.2, čl.3 i čl.7 Ugovora o kreditu od dana 19. travnja 2006.

41. S obzirom na navedeno ocjena je ovoga suda da su odredbe u čl.2., čl.3., čl.7. te čl.8. među strankama zaključenog Ugovora o kreditu od 19. travnja 2006. predstavljaju u smislu odredbe čl. 81 st. 1 ZZP/03 nepoštene ugovorne odredbe, a koje nepoštene ugovorne odredbe su sukladno odredbi čl. 87 st. 1 ZZP-a ništave.

42. Kako je u smislu odredbe čl. 87 st. 1 ZZP/03 odredba čl.2., čl.3., čl.7. te čl.8. Ugovora o kreditu kao nepoštena ugovorna odredba ništava, to je tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem zahtijeva utvrđenje ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi valjalo u cijelosti usvojiti, sve pozivom na naprijed citiranu odredbu u svezi s odredbom čl. 322 ZOO-a/05 te odlučiti kao u toč. I., II., III. i V. izreke presude.

43. Stoga, u konkretnom slučaju po ocjeni ovoga suda ništetnost dijela odredbe čl.2., čl.3., čl.7. te čl.8. Ugovora ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora te među strankama zaključeni Ugovora o kreditu od 19. travnja 2006. može opstati i bez tih ništetnih dijelova odredbi čl.2., čl.3., čl.7. te čl.8. Ugovora time da je tuženik u slučaju ništetnosti, kako je to i propisano odredbom čl. 323 ZOO-a dužan tužiteljici kao drugoj ugovornoj strani vratiti ono što je primio na temelju takvih odredbi ugovora.

44. Kako je tuženik u razdoblju od svibnja 2006. pa do rujna 2015. primio ukupni novčani iznos od 4.406,15 EUR-a na temelju ništetnih odredbi ugovora koje se odnose na valutnu klauzulu, a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja knjigovodstvenog vještaka čiji nalaz tužiteljica ne osporava, a niti ga tuženik matematički osporava. Međutim ipak valja navesti da u skladu s odredbama čl. 259 i čl. 260 ZPP-a upravo je sud taj koji rukovodi vještačenjem odnosno daje zadatak vještačenja vještaku te tvrdnje tuženika da namjera Ugovornih stranaka nije bila da u Ugovoru bude ugovorena fiksna kamatna stopa, nisu osnovane jer u situaciji kada je iz navedenih razloga naznačena Ugovorna odredba ništetna, valja u smislu odredbe članka 26. stavak 3. ZOO-a primijeniti onu kamatu čija stopa je određena u Ugovoru, tj. 4,25% godišnje, slijedom čega je tuženika pozivom na odredbu čl. 323 st. 1 ZOO-a/05 valjalo obvezati na povrat te isplatu predmetnog iznosa tužiteljici odlučiti kao u toč.IV. izreke presude uz obvezu da tužiteljici u smislu odredbe čl. 29 st. 1 ZOO-a/05 isplati zakonsku zateznu kamatu tekuću od naplate svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate.

45. Ništetnost kao posljedica nepoštene ugovorne odredbe nastaje kad nastanu zakonski razlozi za ništetnost. Ništetnost djeluje ex tunc, konkretno od samog sklapanja ugovora pa su dijelovi nepoštene odredbe čl.2., čl.3., čl.7. te čl.8. ugovora kao nepoštene odredbe ništetne od samog početka od kada su ugovorene pa tužiteljica ima pravo od tuženika zahtijevati povrat svih naplaćenih iznosa u onom razdoblju u kojem je tuženik ništetne odredbe koristio, a konkretno to je razdoblje od svibanj 2006. pa do rujna 2015.

46. Nadalje, među strankama je nesporno da je provedena konverzija odnosno da je sklopljen Aneks broj 1 Ugovora o kreditu br. 5102958451, dalje Aneks (list 222 spisa).

47. Uvidom u Aneks br.1 utvrđeno je da je isti sklopljen dana 5. veljače 2016. između tužiteljice i tuženika. Utvrđeno je da je čl.1.1. ugovoreno da je dana 30.09.2015. godine stupio na snagu Zakon o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015) (dalje u tekstu: ZID ZPK) te da Banka pristupa potpisivanju Aneksa kojim se utvrđuju promjene u načinu ispunjenja obveza iz ugovora opisanog u članku 2. (dva) isključivo i jedino u svrhu ispunjenja zakonskih obveza Banke propisanih ZID ZPK. Utvrđeno je da je čl. 2.1. ugovoreno da potpisnici Aneksa suglasno utvrđuju da su dana 19.4.2006. sklopili Ugovor o kreditu broj: 5102958451 na iznos od 48.100,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti. Utvrđeno je da je čl. 6.2. ugovoreno da za vrijeme važenja Aneksa visina ugovorne promjenjive kamatne stope iznosi zbroj 6 mjesečnog EURIBOR-a (dalje: Parametar) i 5,112 postotni bod godišnje zaokruženo na tri decimale. Sukladno Metodologiji utvrđuje se vrijednost Parametra i obavlja se redovito šestomjesečno usklađivanje stope ugovornih kamata (referentno razdoblje) i to svakog prvog siječnja i svakog prvog srpnja u godini. Utvrđeno je da je čl.6.5. ugovoreno da ugovorne kamate Banka obračunava primjenom jednostavnog dekurzivnog kamatnog računa. Utvrđeno je da je čl.7.2. ugovoreno da će se dio više uplaćenog iznosa (preplate) iz članka 5.3. (pet tri), a koji ne prelazi 50% iznosa ukupnog zbroja budućih anuiteta/obroka u EUR u kunskoj protuvrijednosti preostalih na dan 30.09.2015. godine uzimajući u obzir sve izmjene u prijelaznom razdoblju iz čl. 1. ZID ZPK kojim je u Zakon o potrošačkom kreditiranju dodan članak 19. f stavak 2. do datuma iz zaglavlja ovog Aneksa, koristi za podmirenje 50% iznosa budućnih anuiteta/obroka u EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan podmirenja po njihovom dospijeću sve dok se iznos te preplate ne iskoristi u cijelosti. Utvrđeno je da je Aneks br.1 potpisan po tužiteljici te predstavnicima tuženika.

48. Iz zaključka odluke VSRH od dana 04. ožujka 2020. posl.br. Gos-1/2019 proizlazi da je presudama hrvatskih sudova pravomoćno utvrđeno da su nepoštene i ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu vezanog uz CHF o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, ali da nije rečeno da bi osnovni ugovori zbog toga bili ništetni u cijelosti, iako se na ništetnost pazi i po službenoj dužnosti. Da je upravo u sprječavanju i otklanjanju nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i produbljivanja dužničke krize donesen poseban propis (ZID ZPK), uključujući i ostale izmjene i dopune tog Zakona, kao i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kreditnim institucijama ("Narodne novine" broj 102/15). Da se ZID ZPK odnosio na postupke konverzije ugovora o kreditu vezanih uz CHF u odgovarajuće kredite vezane uz EUR. Da su oba Zakona utvrđena suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske. Da su kreditne institucije bile dužne postupati po tom Zakonu, dok je na korisnicima kredita počivala dispozicija hoće li pristupiti sklapanju sporazuma ili će zadržati važeće ugovorene uvjete. Da uspostava nove pravne osnove nije nastala neposredno na temelju zakona, već na temelju novonastalih ugovornih odnosa – sporazuma koji su trebali biti sklopljeni suglasno tom Zakonu. Da nema mjesta primjeni općih pravila obveznog prava o novaciji ugovora i sl. Na osnovu svega izloženog da treba u konačnici zaključiti da su oni sporazumi o konverziji koji su sklopljeni u skladu s ZID ZPK valjani i proizvode pravne učinke bez obzira što je pravomoćno presuđeno da su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli izraženoj u CHF.

49. Odredbom članka 40 stavaka 1, 2 i 3 Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14, 110/15 i 14/19) propisano je da potrošač se ne može odreći niti mu se mogu ograničiti prava koja ima na temelju toga Zakona ili drugih zakona kojima se štite prava potrošača. Ugovorne odredbe koje su za potrošača nepovoljnije od onih propisanih tim Zakonom ili drugim zakonima kojima se uređuje zaštita potrošača ništetne su. Ako je za ugovore iz toga dijela Zakona mjerodavno strano pravo, potrošač koji ima boravište u [adresa] ne može biti lišen zaštite na koju ima pravo po ovom Zakonu i drugim zakonima kojima se štite potrošači.

50. Naime, tužiteljica je potpisom aneksa kojim je provedena valjana konverzija zadržala pravo na punu restituciju koju joj jamče propisi koji reguliraju zaštitu potrošača odnosno Zakon o zaštiti potrošača te Direktiva 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima pa je stav ovoga suda da pristanak tužiteljice na konverziju ne znači niti može značiti ujedno i tužiteljičino odricanje od prava na punu restituciju te povrat stečenog bez osnove.

51. Tuženik tvrdi te i u očitovanju na nalaz i mišljenje vještaka navodi da su svi pretplaćeni iznosi, a koji su predmet tužbenog zahtjeva već ukalkulirani i iskorišteni za namirenje konvertirane glavnice. Međutim nije odlučno pitanje da li je tuženik preplaćenim iznosima zatvarao konvertiranu glavnicu, već da li je zatvarao ispravnu glavnicu – onu po početnom otplatnom planu kao jedinom mogućem između tužiteljice i tuženika, obzirom na učinke ništetnosti - ex tunc, a što znači da konvertirana glavnica više nije održiva jer je jedina ispravna glavnica koju je trebalo zatvarati ona koja u sebi sadrži početno ugovoren tečaj i kamatnu stopu. Stoga je stav ovoga suda da konvertirana glavnica nije stvarna i kao takva ne može egzistirati niti se umanjivati do tada izvršenim uplatama, već se treba zatvarati i umanjivati samo ona glavnica na koju rast švicarskog franka nije utjecao, a to je ona po početnom otplatnom planu.

51.1. Konverzijom kredita iz kredita s vk u CHF u kredit s vk u EUR izvršeno je izjednačavanje kredita s valutnom klauzulom CHF i simuliranoga kredita s valutnom klauzulom u EUR kojeg bi tužitelj koristio da je ugovorio kredit s vk u EUR, a pritom je konverzija obuhvatila sve kunske uplate po CHF kreditu za namirenje simulirane otplate EUR kredita sa svim promjenama kamatne stope i tečaja po EUR kreditu . U obračunu konverzije na dan 30.09.2015. godine tuženik je umanjio iznos nedospjele glavnice kredita za iznos u kunskoj protuvrijednosti 51.623,39 HRK (sa 189.478,33 HRK na 137.854,94 HRK). U odnosu na početni tečaj kredita, izračunom je vještak utvrdio, na dan 30.09.2015. godine, razliku između kunske protuvrijednosti nedospjele glavnice konvertiranog kredita s vk u EUR 18.062,57 EUR i kunske protuvrijednosti nedospjele glavnice kredita s vk u CHF 27.142,89 CHF obračunate po početnom tečaju u iznosu od 1.630,70 EUR, koliko je viša kunska protuvrijednost konvertiranog kredita i predstavlja nedovoljno umanjenu glavnicu u provedenoj konverziji. U obračunu konverzije tužiteljičine realizirane kunske uplate premašile su iznos dostatan za namirenje obveza po simuliranom kreditu s vk u EUR, stoga je tuženik tužiteljici u konverziji na dan 30.09.2015. godine kredita utvrdio preplatu u iznosu od 602,52 EUR za namirenje do 50% budućih dospijevajućih anuiteta konvertiranog kredita do potpunog iskorištenja. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki VI. Izreke presude.

52. Valja navesti da je vještak u osnovnom nalazu i mišljenju naveo da manje plaćene kamate tj. novčane razlike između iznosa kamate koju bi tužiteljica u razdoblju do 31.12.2013. godine bila u obvezi platiti prema početnom otplatnom planu i primjenom početno ugovorene kamatne stope od 4,25% p.a., a nakon 01.01.2014. godine primjenom zakonske kamatne stope od 3,23% p.a. i obveze kamate koju je tužiteljica po osnovi promjenjive kamatne stope stvarno platila tuženiku iskazano u kunama primjenom srednjeg tečaja tuženika na dan isplate kredita za razdoblje do 30.09.2015. godine ukupno da iznose 0,00 EUR kako je specificirano u stupcu 17 Tabele br. 8. Manje plaćeni obroci s osnova tečajnih razlika kao manje plaćene razlike između plaćenog obroka obračunatog po tečaju na dan isplate kredita i svakog plaćenog obroka obračunatog po srednjem tečaju kreditora na dan plaćanja, odnosno negativne tečajne razlike, za razdoblje do 30.09.2015. godine ukupno da iznose 145,95 EUR kako je specificirano u stupcu 17 Tabele br. 9

52.1. Naime, kada je tuženik, kao banka te jača ugovorna strana među strankama zaključenih Ugovora o kreditu nakon sklapanja ugovora anuitete kredita obračunavao po tečaju koji je niži od tečaja važećeg na dan sklapanja ugovora o kreditu te na dan korištenja kredita, unatoč okolnosti što je među strankama ugovorena valutna klauzula ništetna kako je to utvrđeno i u kolektivnom sporu pokrenutom radi zaštite prava i interesa potrošača, tuženiku po ocjeni ovoga suda ne pripada pravo na bilo kakvu nadoplatu niti tuženik ima tražbinu prema tužiteljici kao potrošaču za ona razdoblja kada je anuitete obračunavao i naplaćivao od tužiteljice po tečaju nižem od onog koji je vrijedio u vrijeme sklapanja ugovora tj. na dan korištenja kredita, kao niti po kamatnoj stopi koja je bila niža od one koja je vrijedila na dan korištenja kredita. Plaćanjem anuiteta tužiteljica ništa nije primila pa ne postoji ni njezina obveza povrata pa samim time u iznos pretplata ne treba ni uračunavati iznose za razdoblja kada je tečaj bio niži od početnog, odnosno kada je kamatna stopa bila niža od početne.

52.2. Pravne posljedice ništetnosti propisane su odredbom čl. 323. ZOO-a tako da je u slučaju ništetnosti svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a kada to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. U razdoblju otplate kredita tužiteljica ništa nije primila od tuženika već je tuženiku izvršila plaćanja te isplatu kako je on to zatražio time da je tijekom razdoblja otplate kredita došlo isključivo do prijelaza imovine tužiteljice u imovinu tuženika, a ne i do prijelaza imovine tuženika u imovinu tužiteljice da bi tuženiku pripadalo pravo bilo što zahtijevati od tužitelja primjenom pravila o stjecanju bez osnove iz odredbe čl. 1111. ZOO-a te da bi u iznose pretplata valjalo uračunavati negativne tečajne razlike i negativne razlike po kamatnoj stopi.

52.3. Osim toga, odredbom čl. 323. st. 2 ZOO-a propisano je da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima, nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnom slučaju, tuženik je kao jača ugovorna strana povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o krediti koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne obveze u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kako je to konačno i utvrđeno u kolektivnom sporu. Navedeno vrijedi i za ugovaranje promjenjive kamatne stope, slijedom čega tuženik, kao trgovac, koji je kriv za sklapanje ništetnih odredba ugovora, konkretno odredbe o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, nema pravo od tužiteljice kao potrošača, zahtijevati bilo kakvu naknadu niti u konkretnom slučaju ima osnove za iznose negativnih tečajnih razlika i iznose negativnih razlika po kamatnoj stopi umanjivati pretplate tužiteljice.

52.4. Tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo i prigovor radi prijeboja svoje tražbine s osnova potplaćenih i povlaštenih anuiteta i s osnova promjenjive kamatne stope te s osnova pretplate po konverziji, s time da je s osnova pretplate po konverziji preciziran u podnesku od dana 7. siječnja 2026. Međutim valja navesti da na strani same tužiteljice (potrošača) ne postoje elementi nepoštenog postupanja iz kojih bi proizlazilo postojanje odgovornosti za nekakvu štetu koju tuženik tvrdi da trpi te čak i ukoliko tuženik smatra da je primjenom nepoštene ugovorne odredbe sam pretrpio određenu štetu, nije ovlašten zahtijevati zaštitu u odnosu na potrošača. Na strani potrošača ne postoji protupravnost niti nesavjesnost u postupanju, niti odgovornost za posljedice utvrđenja nepoštenosti te niti jedan propis koji uređuje predmetnu materiju, ne ovlašćuje tuženika da, pozivajući se na pravna utvrđenja iz kolektivnih presuda kojima je utvrđena povreda prava potrošača, podnose bilo kakve individualne restitucijske zahtjeve protiv potrošača. Također, valja istaknuti da nedvojbeno nije zakonom zabranjeno ugovarati niti valutnu klauzulu, niti promjenjivu kamatnu stopu međutim ne na način kako je to tuženik u konkretnom slučaju učinio, odnosno bez da je tužiteljicu informirao o mogućim rizicima. U tom smislu tečaj CHF u vrijeme zaključenja ugovora nije fiksan, već se radi o visini tečaja koji je tužitelj ici u vrijeme ugovaranja bio poznat, odnosno naveden u otplatnom planu koji mu je uručen te na koji je pristao, slijedom čega je valjalo u cijelosti odbiti tuženikov prigovor radi prijeboja i odlučiti kao u točki VIII., IX i X. izreke presude

53. Po tuženiku istaknuti prigovor zastare djelomično je osnovan i to u odnosu na zahtjev za isplatom s osnova ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi.

53.1. Naime, sukladno odredbi članka 241 ZOO-a zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine pa je mišljenje ovoga suda da s obzirom da je tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnesena 04. travnja 2012.god. posl.br. P-1401/12 kod Trgovačkog suda u Zagrebu, a da je prvostupanjska presuda u tom dijelu postala pravomoćna 13. lipnja 2014.god. posl.br. Pž-7129/13 Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (pravno shvaćanje VSRH od 30. siječnja 2020., posl.br. Su-IV-47/2020), a što je u konkretnom slučaju 13. lipnja 2014.god. u odnosu na zahtjev za isplatom s osnova ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi (VSRH Rev-2245/17) odnosno 14. lipnja 2018. što se tiče zahtjev za isplatom s osnova ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli s obzirom da je donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/17 dana 14. lipnja 2018. pravomoćno okončan predmet po kolektivnoj tužbi u predmetu „Franak“ u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi za valutnu klauzulu.

53.2. Kako je tužiteljica tužbu u ovoj pravnoj stvari podnijela 13. srpnja 2022., kojom zahtijeva povrat plaćenog u razdoblju od lipnja 2006. pa do rujan 2014. to je evidentno da je zahtjev za isplatom s osnova ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi podnesen izvan zastarnog roka, dok je zahtjev za isplatom s osnova ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli podnesen unutar zastarnog roka, slijedom čega je odlučeno kao u točki VII. izreke presude.

53.3. Slijedom naprijed iznijetog neosnovano se tuženik u ovom postupku poziva na odredbe o naknadi štete te zastarne rokove za naknadu štete, a napose neosnovano smatra da je tužiteljica kao potrošač na bilo koji način i bilo kakvim svojim postupanjem pridonijela nastanku iste. Pored navedenog, valja istaknuti da cilj Zakona o zaštiti potrošača je zaštita, kako pravnog tako i ekonomskog interesa potrošača. Kako se ekonomski interes potrošača po ocjeni ovoga suda izravno štiti samo uz obvezu restitucije, obveza koje restitucije u slučaju ništetnosti je propisana i odredbom čl. 323 st. 1 ZOO-a, a to je po ocjeni ovoga suda novčano potraživanje tužiteljice u situaciji kao što je konkretna, slijedom čega se u slučaju ništetnosti ugovora restitucija koja je dio tog instituta ne može promatrati odvojeno od njega.

54. U odnosu na utvrđenje da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe i dijelovi odredaba čl. 16. Ugovora o kreditu broj 51400607-5102958451 od dana 19.04.2006. godine, a koja glasi: " Korisnik kredita izjavljuje da mu je Banka predočila uvjete kredita i efektivnu kamatnu stopu, te da je s njom upoznat i prihvaća je ." valja navesti da tužiteljica ni sa čim nije dokazala da je Ugovor o kreditu ništetan i u tim dijelovima, a u tom dijelu je teret dokaza bio upravo na tužiteljici u smislu čl. 221.a ZPP-a, budući da pravna utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: P -1401/2012 od 4. srpnja 2013., a koja je donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, nemaju učinak na opisane ugovorne odredbe.

55. U odnosu na tuženikov prigovor o nedostatku pravnog interesa na strani tužiteljice, valja navesti da isti nije osnovan i to iz razloga što sklapanje Aneksa br.1 Ugovora o kreditu br. 5102958451 sukladno ZID ZPK nije zapreka da bi se moglo utvrđivati ništetnim osnovni ugovor o kreditu pa tako i utvrđivati ništetnim pojedine odredbe tog ugovora koje bi bile ujedno i nepoštene ugovorne odredbe sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03 – dalje ZZP/03), koji se primjenjuje u konkretnom slučaju. (VSRH Rev-18/2018, VSRH Rev-2868/18).

56. Što se tiče same preinake tužbenog zahtjeva odnosno tužbe kojoj se tuženik protivio i za koji preinačeni dio je tuženik istaknuo prigovor zastare, a koju preinaku je tužiteljica napravila u podnesku od dana 27. listopada 2025. valja navesti da je ista napravljena nakon zaključenja prethodnog postupka, međutim stav je ovoga suda da je ista dozvoljena u smislu odredbe članka 190 stavak 2 ZPP-a s obzirom da je tužiteljica tek nakon knjigovodstvenog vještačenja mogla postaviti konačni tužbeni zahtjev u odnosu na isplatu, a pored navedenog ista je svrsishodna u smislu odredbe članka 190 stavak 3 ZPP-a za konačno rješenje odnosa među parničnim strankama slijedom čega je odlučeno kao u izreci rješenja.

56.1. U odnosu na tuženikov prigovor zastare za preinačeni dio stav je ovoga suda da je isti neosnovan budući iz Zaključka građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Su-IV-123/2024-5 od dana 27. svibnja 2024. proizlazi da u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.

57. Što se tiče navoda tuženika da tužiteljica nije potrošač odnosno da nije dokazala osnovne pretpostavke za traženje sudske zaštite pozivom na Zakon o zaštiti potrošača te da je prije svega bio dužna dokazati svojstvo potrošača, valja navesti da ovaj sud u cijelosti prihvaća iskaz tužiteljice koja je navela da je namjena predmetnog kredita bila stambeni kredit te da se radi o stambenoj nekretnini u kojoj živi i danas te da nisu imali registrirano nikakvo trgovačko društvo i to iz razloga što je isti uvjerljiv, životan i logičan, dok tuženik osim paušalnih navoda da tužitelj ica nije potrošač ni sa čim nije doveo u pitanje status tužiteljice kao potrošača.

58. Također, valja navesti da nije osnovan niti tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužiteljice i to iz razloga što je upravo tužiteljica korisnik kredita odnosno ista ga je sklopila s tuženikom, a to što je eventualno netko drugi za tužiteljicu izvršio pojedinu uplatu anuiteta po predmetnom kreditu prema stavu ovoga suda ne utječe na naprijed navedeno.

59. Tuženik je na ročištu dana 14.11.2024. odustao od saslušanja svjedoka CN, dok što se tiče pitanja koja je sud zabranio punomoćniku tuženika na ročištu dana 7.4.2026., a koja su se odnosila na pregovaranje prilikom sklapanja predmetnog ugovora o kreditu te na pitanja vezano za promjenjivu kamatu stopu i slično, valja navesti da da ovaj sud smatra da navedena pitanja odnosno odgovori na ista tužitelja nisu odlučni za razrješenje ove prave stvari budući se i VSRH u svojoj odluci pod posl.br. Rev 3142/18 izjasnio o provođenja personalnih dokaza na navedene okolnosti u predmetima kao što je konkretan.

60. U odnosu na parnične troškove valja navesti da je tužiteljica djelomično uspjela u sporu. Međutim, tuženik je svojim držanjem prije i izvan parnice povrijedio subjektivna prava tužiteljice (potrošača) zbog kojih se parnica vodi od prosinca 2022., da je tijekom parnice neosnovano osporavao restitucijski tužbeni zahtjev, da tuženik iako je mogao s obzirom na djelatnost kojom se bavi, nije niti uvjetno prezentirao svoj obračun razlike u anuitetima po osnovi valutne klauzule i promjenjive kamatne stope i na taj način eventualno smanjio troškove parnice koja se vodi radi zaštite potrošača, da se odbijeni dio zahtjeva odnosi na neznatni dio postavljenog zahtjeva, to tuženiku u smislu navedenog i po stavu ovoga suda ne pripada pravo na razmjeran dio troška od tužiteljice.

60.1. Također, iz presude Suda Europske unije u spojenim predmetima C - 224/19 i C-259/19 proizlazi da se odredba članka 6. stavka i članka 7. stavka 1. Direktive 93/13/EEZ treba tumačiti na način da im se protivi sustav koji dopušta da dio postupovnih troškova snosi potrošač, ovisno o visini neosnovano plaćenih iznosa koji su mu vraćeni nakon utvrđenja ništavosti ugovorne odredbe zbog njezine nepoštenosti, tako da tužiteljici kao potrošaču u konkretnom slučaju pripadaju troškovi parničnog postupka u cijelost

60.2. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, a svezi s odredbom članka 155. istog Zakona. Trošak tužiteljice sastoji se troška sastavljanja tužbe u iznosu od 200,00 eura (T.br. 7 t.1 Tarife), zastupanja po odvjetniku na tri ročišta u iznosu od 200,00 eura za svako (T.br.9.t.1. Tarife), sastavljanja četiri podneska u iznosu od 200,00 eura za svaki (T.br.8 t.1 Tarife), PDV- a u iznosu od 400,00 eura, kao i trošak knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 700,00 eura, sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 56,85 eura, dakle sveukupno je tužiteljici dosuđen trošak u iznosu od 2.756,85 eura.

58.1. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki XI. izreke ove presude.

U Rijeci, 30. ožujka 2026.

S U D A C

Mate Radović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove odluke stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od datuma primitka ovjerenog prijepisa iste.

Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA

- pun. tužiteljice

- pun. tuženika