REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-648/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Hrvoju Lukšiću kao sucu pojedincu, na temelju pisanog prijedloga višeg sudskog savjetnika - specijalista Tihane Božičević, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862, protiv tuženika LOVAČKO DRUŠTVO "KUNA" , Komin, Radoišće 136A, OIB: 34275231562, kojeg zastupa punomoćnik Massimo Činić, odvjetnik u Zagrebu, Radnička cesta 36, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Štih, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate iznosa od 3.022,62 EUR-a, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 16. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika po zaposlenju tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika, te zamjenika punomoćnice umješača, s danom objave 30. ožujka 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.022,62 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 31. srpnja 2021. do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 621,02 EUR-a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 30. ožujka 2026. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 38,34 EUR-a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 30. ožujka 2026. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 EUR-a, kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev umješača za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.125,00 EUR-a, sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od dana 30. ožujka 2026. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj ovom sudu dana 21. ožujka 2023. godine, tužitelj u bitnome navodi da je dana 19. lipnja 2021., oko 21,25 sati, vozač SU upravljao osobnim automobilom registarskih oznaka [registarska oznaka] kolnikom ŽC 3002 od zapada u smjeru istoka, te da je dolaskom između mjesta Tomaševec i Radoišće, na 100 m zapadno od kbr. 137 Radoišća, došlo do prometne nezgode uslijed naleta predmetnog osobnog automobila na divlju svinju, koja je pretrčavala kolnik ceste, a izašla je iz područja lovišta kojim upravlja tuženik, te da je uslijed naleta divlje svinje na osobnom vozilu registarskih oznaka [registarska oznaka] nastala jmovinska šteta, kao i da je povodom nastalog štetnog događaja obavljen očevid od strane Policijske postaje Sv. Ivan Zelina, kojom prilikom je izuzeta dlaka divljači pronađena na oštećenom vozilu, a da se mjesto nastanka štetnog događaja nalazi na području kojim upravlja tuženik Lovačko društvo „Kuna“ Radoišće, Radoišće, Radoišće 136A, Komin, dok je na dan predmetnog štetnog događaja osobno vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka], u vlasništvu ŠU bilo osigurano kod tužitelja policom kasko osiguranja broj: 016243592510, pa da je stoga tužitelj temeljem odštetnog zahtjeva oštećenoj ŠU po polici kasko osiguranja isplatio osiguraninu u visini imovinske štete na predmetnom osobnom automobilu dana 30. srpnja 2021. u ukupnom iznosu od 22.773,96 kuna/3.022,62 EUR-a. Nadalje, tužitelj navodi da tuženik za nastalu štetu odgovara kao za štetu od opasne stvari po principu objektivne odgovornosti sukladno članku 1063. Zakona o obveznim odnosima i to kao ovlaštenik prava lova na području iz kojeg je divljač istrčala, a temeljem članka 1066. Zakona o obveznim odnosima, a s obzirom da je tuženik odgovoran za nastalu štetu, to je tužitelj isplatom navedene odštete stekao pravo regresa prema tuženiku, sukladno čl. 963. Zakona o obveznim odnosima, pa tužitelj predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troška parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u bitnome navodi da ne spori nastanak štetnog događaja, ali osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, i to kako glede osnovanosti, tako i glede visine postavljenog tužbenog zahtjeva, budući da je sporno da li se uopće radilo o naletu na divljač, ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, budući da bilo kakva ozlijeđena ili uginula divljač koja bi se mogla dovesti u vezu s predmetnim štetnim događajem nije pronađena u lovištu tuženika, niti po o djelatnicima MUP-a koji su obavili očevid, tako ni po članovima tuženika koji su pregledali uže i šire područje na kojem se predmetni štetni događaj dogodio. Nadalje, tuženik ističe da se na dan nastanka predmetnog štetnog događaja u lovištu tuženika nisu provodile ikakve lovne aktivnosti pa da stoga nema ni odgovornosti tuženika kao lovoovlaštenika za nastalu štetu, sukladno odredbi čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj: 99/18., 32/19. i 32/20; dalje: ZL), a da divljač nije opasna stvar, te da tuženik provodi sve propisane mjere za sprječavanje nastanka šteta od divljači pa tako tuženik npr. uz cestu nema bilo kakvih pojilišta, hranilišta, broj divljači je u skladu s lovnogospodarskom osnovom i dr, te osporava da bi šteta nastala na području lovišta tuženika, budući da se ista dogodila na cesti u naseljenom naselju, na kojoj se ne može ustanoviti lovište, pa predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da isti ima sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti broj: 804271894 s društvom EUROHERC OSIGURANJE d.d. Zagreb, pa je predložio da se sukladno odredbi čl. 211. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22,; dalje: ZPP), o ovoj parnici obavijesti društvo EUROHERC OSIGURANJE d.d. Zagreb.

4. Podneskom od 17. veljače 2025. društvo EUROHERC OSIGURANJE d.d. Zagreb, dalo je izjavu o stupanju u ovu parnicu u svojstvu umješača na strani tuženika, zbog pravnog interesa za uspjeh istog u ovoj pravnoj stvari, obzirom da isto s tuženikom ima sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti važeću na dan štetnog događaja, te se istim podneskom u cijelosti pridružilo navodima tuženika iz odgovora na tužbu. Osporava pasivnu legitimaciju kao i osnov tužbenog zahtjeva., te osporava odgovornost za štetu, budući da nema dokaza da bi predmetna šteta na vozilu osiguranika tužitelja nastala zbog provođenja lova od strane lovoovlaštenika, sukladno odredbi čl. 80. st. 6. toč. 2. ZL-a, a koji se primjenjuje kao lex specialis u konkretnom slučaju, te da se štetni događaj dogodio izvan područja lovišta tj. na nelovnoj površini, gdje nije dopušteno provođenje lova, pa se ne radi o šteti za koju odgovaraju lovoovlaštenici i davatelji prava lova sukladno Zakonu o lovstvu, a posebice ne tuženik, obzirom da je čl.11. st. 2. ZL-a zabranjeno ustanovljavanje lovišta u građevinskom pojasu (naseljima), javnim cestama, itd., čiji su korisnici pravne osobe koje upravljaju istima, a da slijedom navedenog lovačka društva nisu korisnici, odnosno lovoovlaštenici površine na kojoj se dogodio štetni događaj, obzirom da je šteta nastala na nelovnoj površini koja bi trebala biti obuhvaćena Programom zaštite divljači kojom upravlja korisnik, a koja izrada Plana programa zaštite divljači je obveza Općina, odnosno osoba koje upravljaju ili se koriste nelovnom površinom, sukladno čl. 47. ZL- a, te stoga ističe prigovor isključive krivnje treće osobe, odnosno one pravne osobe koja upravlja predmetnim nelovnim područjem na kojem se dogodio predmetni štetni događaj. Ujedno, umješač ističe da vozač predmetnog vozila nije prilagodio brzinu kretanja stanju i uvjetima na kolniku, radi čega odgovornost za nastalu štetu postoji na strani vozača predmetnog vozila, te spori zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata.

5. Budući da stranke nisu osporile društvu EUROHERC OSIGURANJE d.d. Zagreb, pravo da sudjeluje u ovom postupku, a obzirom da nije sporno da su u vrijeme predmetnog štetnog događaja tuženik i EUROHERC OSIGURANJE d.d. Zagreb, imali sklopljen ugovor o osiguranju od odgovornosti broj: 804271894, te da je predmet ovog spora regresni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa koji je isplatio svom osiguraniku po polici kasko osiguranja za štetu nastalu na njegovu vozilu, uslijed naleta divljači, od tuženika kao lovovlaštenika, to stoga po mišljenju ovog suda društvo EUROHERC OSIGURANJE d.d. Zagreb ima pravni interes za uspjeh tuženika u ovoj pravnoj stvari, pa je raspravnim rješenjem donesenim na ročištu dana 18. veljače 2025., ovaj sud sukladno odredbi čl. 206. st. 1. ZPP-a prihvatio sudjelovanje društva EUROHERC OSIGURANJE d.d. Zagreb, kao umješača na strani tuženika u ovoj pravnoj stvari.

6. Tijekom postupka, tužitelj je ustrajao kod tvrdnji iznesenih u tužbi, a tuženik je ustrajao kod navoda iznesenih u odgovoru na tužbu, dok je umješač također ustrajao kod iznesenih prigovora, s time da su stranke učinile nespornim da je tužitelj isplatio utuženi iznos svom osiguraniku, te da je plaćena premija po polici kasko osiguranja broj: 016243592510.

7. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu i to: ispis službene lovne evidencije za tuženika (list 4. - 5. spisa), presliku karte lovišta broj I/150 Radoišće- Mokrica (list 6. spisa), presliku potvrde MUP-a, PU zagrebačka, Postaje policije postaje Sv. Ivan Zelina od 26. lipnja 2021. (list 7. – 8. spisa), presliku zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu policijske uprave primorsko goranske, policijske postaje Sv. Ivan Zelina od 19. lipnja 2021. (list 9. spisa), presliku vozačke dozvole (list 10. – 11. spisa), presliku prometne dozvole (list 12. – 13. spisa), presliku izvida štete tužitelja (list 14. – 20. spisa), presliku računa za popravak vozila broj 513/1/03 od 28. srpnja 2021. (list 21. - 22. spisa), presliku potvrde o plaćanju štete (list 23. spisa), presliku Općih uvjeta za osiguranje automobilskog kaska tužitelja (list 24. – 30. spisa), ispis fotografija (list 31. - 52. spisa), presliku pregleda naplaćene premije po polici kasko osiguranja (list 53. spisa), dostavljenu sudsku praksu (list 76. – 84., 119. - 148., 189. – 193. spisa), presliku spisa Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Sv. Ivan Zelina broj: 511-19- 41/06-O-37-1/2021 i foto dokumentaciju na CD mediju, kao i izuzete dlake nepoznate životinje (list 102. – 108. spisa), dopis Hrvatskog lovačkog saveza od 17. listopada 2024. (list 109. spisa), dopis Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva od 21. listopada 2024. s preslikom karte lovišta broj I/150 Radoišće - Mokrica (list 110. – 111. spisa), dopis Zagrebačke županije, Upravnog odjela za poljoprivredu, ruralni razvitak i šumarstvo od 27. veljače 2025. s preslikom Ugovora o zakupu prava lova broj 01050 u zajedničkom otvorenom lovištu broj I/150 Radoišće - Mokrica (list 165. – 170. spisa), presliku Godišnjeg plana tuženika gospodarenja zajedničkim otvorenim lovištem broj I/150 Radoišće - Mokrica za lovnu 2021./2022. godinu (list 175. – 180. spisa), podnesak tuženika od 06. svibnja 2025. (list 194. spisa), proveo je dokaz saslušanjem svjedokinje ŠU (list 157. - 158. spisa), svjedoka NU (list 158. - 160. spisa), svjedoka ČU (list 184. - 185. spisa), svjedoka PU (list 196. - 197. spisa), te saslušanjem zakonskog zastupnika tuženika HU (list 186. - 187. spisa), kao i proveo dokaz prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. Igoru Jakopliću (list 209. - 218. i 227. - 228. spisa).

8. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem dokaza očevidom, a na okolnost dinamike nastanka predmetnog štetnog događaja, obzirom da je na navedenu okolnost, ovaj sud već proveo dokaz saslušanjem svjedoka NU i ŠU, te je proveo dokaz prometnim vještačenjem, kojim se po mišljenju ovog suda jedino objektivno i stručno može utvrditi dinamika nastanka predmetnog štetnog događaja, pa da bi provođenje dokaza očevidom bilo nesvrsishodno, te protivno načelu ekonomičnosti postupka, a posebice imajući u vidu da se radi o sporu male vrijednosti (vrijednost predmeta spora iznosi 3.022,62 EUR-a), te dokazni prijedlog stranaka za saslušanjem djelatnika MUP-a, Policijske postaje Sv. Ivan Zelina koji su vršili očevid, budući je zapisnik o očevidu javna isprava, a da stranke ne spore da je ista nepravilno sastavljena ili da su u njoj neistinito utvrđene činjenice pa bi provođenje navedenog dokaza bilo nesvrsishodno i protivno načelu ekonomičnosti postupka, te je sud odbio dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem veterinarskog vještačenja životinjske dlake pronađene na vozilu osiguranika tužitelja nakon predmetnog štetnog događaja, a na okolnost da li predmetna dlaka potječe od divljači, odnosno koje divljači, također kao nesvrsishodan i protivan načelu ekonomičnosti postupka, budući da je predmetnu odlučnu činjenicu, sud utvrdio na temelju iskaza svjedoka NU i ŠU, koje je ovaj sud u cijelosti prihvatio kao objektivne, nepristrane i vjerodostojne, obzirom da isti nisu osobno zainteresirani za uspjeh stranaka u sporu, a kako će to još nastavno biti obrazloženo, pa bi provođenje veterinarskog vještačenja bilo povezano s nerazmjernim troškovima, budući da bi izvođenje istog doprinijelo duljini trajanja ovog postupka, te bi prouzročilo znatne troškove, a da se radi o sporu male vrijednosti. Ujedno, sud je odbio i dokazne prijedloge umješača za pribavu podataka od Općine Sv. Ivan Zelina koja je zadužen za održavanje ceste na mjestu štetnog događaja, te podataka da li je mjesto štetnog događaja unutar područja na kojem nije moguće uspostaviti lovište, kao i da se od osobe koja upravlja predmetnom cestom, očituje da li je mjesto štetnog događaja predmetnog dana bilo obuhvaćeno programom zaštite divljači, da se pribavi navedeni program, te provođenje dokaza vještačenjem po vještaku za lovstvo, a na okolnost da na mjestu štetnog događaja nije moguće uspostaviti lovište i provoditi lov, a sve kao nesvrsishodne i protivne načelu ekonomičnosti postupka, obzirom da ovaj sud drži da se u konkretnom slučaju radi o naletu divljači na vozilo osiguranika tužitelja i to na cesti koja se nalazi unutar granica lovišta kojim gospodari tuženik, te da je divljač istrčala na cestu upravo iz područja lovišta kojim gospodari tuženik, odnosno da je sud tijekom ovog postupka utvrdio da je divljač koja je prouzrokovala predmetni štetni događaj na prometnicu naletjela iz lovišta kojim gospodari tuženik, a kako će to još nastavno biti detaljno obrazloženo, slijedom čega je tuženik odgovaran za štetu koju ta divljač prouzroči, pa da su stoga neosnovani navodi tuženika i umješača da cesta na kojoj se dogodio predmetni štetni događaja nije dio lovišta, te da se ima primijeniti odredba čl. 47. ZL-a, pa provođenje prethodno opisanih dokaza, po mišljenju ovog suda, nije bilo potrebno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, a niti bi bilo od utjecaja na donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, obzirom da su isti pravno irelevantni, kako će to još nastavno biti obrazloženo.

9. Ocjenom izvedenih dokaza, te temeljem rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

10. Naime, predmet ovog spora je regresno potraživanje tužitelja u iznosu od 3.022,62 EUR-a, a koji iznos je tužitelj isplatio svom osiguraniku po polici kasko osiguranja za štetu nastalu na njegovu vozilu, uslijed naleta divljači, odnosno divlje svinje na njegovo vozilo.

11. Između stranaka nije sporan nastanak predmetnog štetnog događaja, aktivna legitimacija tužitelja, da je tužitelj isplatio utuženi iznos svom osiguraniku, te da je plaćena premija po polici kasko osiguranja broj: 016243592510, već je sporno da li se radilo o naletu na divljač, pa je samim time sporna i pasivna legitimacija tuženika, sporno je da li je tuženik lovoovlaštenik na mjestu predmetnog štetnog događaja, odgovornost za predmetni štetni događaj, te osnov i visina tužbenoga zahtjeva, kao i zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata na utuženi iznos.

12. Uvidom u presliku potvrde MUP-a, PU zagrebačke, Postaje policije postaje Sv. Ivan Zelina od 26. lipnja 2021. (list 7. – 8. spisa), presliku zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu policijske uprave primorsko goranske, policijske postaje Sv. Ivan Zelina od 19. lipnja 2021. (list 9. spisa), te presliku spisa Policijske uprave zagrebačke, Policijska postaja Sv. Ivan Zelina broj:

511-19-41/06-O-37-1/2021 i foto dokumentaciju na CD mediju, kao i izuzete dlake nepoznate životinje (list 102. – 108. spisa), ovaj sud je utvrdio da se na županijskoj cesti broj 3002 između mjesta Tomaševec i Radoišće na 100 m zapadno od kbr. 137, općina Sv. Ivana Zelina dana 19. lipnja 2021. oko 21,25 sati dogodila prometna nezgoda u kojoj su sudjelovali SU, po zanimanju veterinar, koji je upravljao vozilom registarskih oznaka [registarska oznaka], osiguranim kod tužitelja, te u kojem vozilu su kao putnici bili prisutni ŠU, vlasnica predmetnog vozila i CU, koje vozilo je prednjem dijelom automobila udarilo u divljač-divlju svinju koja je pretrčavala kolnik sa mekog terena (travnate površine), od lijeve strane predmetnog vozila prema desnoj strani kolnika (sjever-jug), nakon čega se divljač udaljila s mjesta događaja, a oko 22,00 sati na mjesto događaja je izašao predsjednik Lovačkog društva tuženika, da je brzina kretanja vozila bila ograničena na 90 km/h, te da je na 1000 m zapadno od mjesta događaja bio postavljen prometni znak "divljač na cesti", kao i da je vozač vozila registarskih oznaka [registarska oznaka] SU, osiguranog kod tužitelja alkotestiran, pri čemu je utvrđeno da isti u trenutku štetnog događaja nije imao prisutnosti alkohola u organizmu.

13. Uvidom u dopis Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva od 21. listopada 2024. s preslikom karte lovišta broj I/150 Radoišće - Mokrica (list 110. – 111. spisa), te dopis Zagrebačke županije, Upravnog odjela za poljoprivredu, ruralni razvitak i šumarstvo od 27. veljače 2025. s preslikom Ugovora o zakupu prava lova broj 01050 u zajedničkom otvorenom lovištu broj I/150 Radoišće - Mokrica (list 165. – 170. spisa), ovaj sud je utvrdio da se županijska cesta broj 3002 između mjesta Tomaševec i Radoišće, dakle mjesto predmetnog štetnog događaja, nalazi unutar opisa granica zajedničkog otvorenog lovišta broj I/150 Radoišće - Mokrica kojim gospodari Lovačko društvo "KUNA" , Komin, Radoišće 136A, OIB: 34275231562, dakle tuženik, i to u vrijeme štetnog događaja (19. lipnja 2021.) sukladno Ugovoru o zakupu broj 01050 u zajedničkom otvorenom lovištu broj I/150 Radoišće - Mokrica od 28. ožujka 2019.

14. Iz podneska tuženika od 06. svibnja 2025. (list 194. spisa), proizlazi da se u vrijeme predmetnog štetnog događaja u lovištu tuženika nisu provodile lovne aktivnosti.

15. U iskazu danom na ročištu dana 18. veljače 2025. svjedokinja ŠU (list 157. - 158. spisa), je iskazala da su predmetnog dana putovali iz Zagreba, vraćajući se kući s hitne, zajedno s njihovim djetetom, da je bila suvozač, dok je suprug upravljao vozilom, te je na putu prema Križevcima, oko Radoišća, iznenada iz šikare s lijeve strane ceste, izletjela velika divlja svinja i udarila u njihovo vozilo, koja se nakon naleta podigla i vratila natrag u šikaru iz koje je izletjela, te da misli da suprug nije uspio kočiti prije samog štetnog događaja, obzirom da je nalet bio iznenadan, te da se ne sjeća detalja, da je vozilo nakon udara zaustavljeno na cesti na mjestu samog udara, da je suprug ostao pričekati policiju, dok se ona vratila sa sinom jer je po njih došla obitelj, a sin je bio iscrpljen od bolesti, te da iako je ona vlasnik predmetnog vozila, da je suprug odvezao auto na popravak u Auto kuću Bedeković gdje je vozilo popravljeno, kao i da je dala suglasnost da se trošak popravka vozila plati direktno Auto kući Bedeković, što je i napravljeno. Nadalje, iskazala je da su prije mjesta štetnog događaja, ne zna na kolikoj udaljenosti, bile dvije vikendice u kojima se odvijala nekakva zabava, te su ljudi čuli udarac i izašli van da vide što se dogodilo, a da se nakon mjesta štetnog događaja, ne zna na kojoj udaljenosti, nalazi još jedna kuća.

16. U iskazu danom na ročištu dana 18. veljače 2025. svjedok SU (list 158. - 160. spisa), po zanimanju veterinar, je iskazao da su se navečer oko 21 ili 22 sata vraćali prema kući iz Zagreba, da misli da se kretao brzinom od 60 km/h, te da je na dionici ceste između Tomaševca i Radoišća s njihove lijeve strane iz šikare ispred vozila izletjela životinja i udarila u njihovo vozilo, te kada je primijetio divlju svinju, da je stao na kočnicu, međutim da ju nije uspio izbjeći zbog brzine naleta, da zbog brzine događaja nije shvatio koja životinja, međutim, da je zaustavio vozilo, s desne strane, misli nakon 10 m jer se radilo o blagoj uzbrdici te da je izašao iz vozila i vidio da se divlja svinja još koprca u jarku pored ceste, nakon čega se ista digla i vratila natrag u šikaru iz koje je izašla, da je zvao policiju, te su došla dva policajca napraviti zapisnik, kao i lovnik, da je bilo i krvi te je policija prikupila dlake udarene životinje s vozila, da su roditelji supruge odvezli suprugu i sina kući, dok je on ostao s policijom, da je vozilo bilo u voznom stanju, pa da se odvezao kući i sutradan prijavio nastalu štetu na vozilu. Nadalje, svjedok je iskazao da se s desne strane ceste, cca 100-tinjak metara prije mjesta štetnog događaja nalaze dvije vikendice, a 50-tak m nakon naleta postoji jedna vikendica, dok s lijeve strane ceste nema kuća, već je samo šuma i šikara.

17. U iskazu danom na ročištu dana 09. travnja 2025. svjedok ČU (list 184. - 185. spisa), je iskazao da je u vrijeme predmetnog štetnog događaja bio lovnik tuženika te da se u vrijeme štetnog događaja nisu provodile lovne aktivnosti, a niti je pronađena sporna životinja na području lovišta tuženika, budući da istu nakon štetnog događaja tražili s lampama, on osobno i kolega PU, međutim da istu nisu pronašli, da pretpostavlja da on i kolega PU nisu evidentirani kao u zapisniku o očevidu u predmetnom štetnom događaju obzirom da su došli kasnije, te da je vjerojatno evidentiran samo gospodin HU jer on došao ranije, te da se štetni događaj dogodio na cesti između Komina i Radoišća da se radi o naseljenom mjestu, budući da se u blizini, nalaze dvije vikendice te u suprotnom smjeru još jedna vikendica, a da je zabranjeno provođenje lova u naseljenom mjestu, kao i da je u blizini postavljen znak opasnosti "divljač na cesti", ali da ne zna na kojoj udaljenosti od mjesta štetnog događaja.

18. U iskazu danom na ročištu dana 10. srpnja 2025. svjedok PU (list 196. - 197. spisa), je iskazao da predmetnog dana tuženik nije provodio nikakve lovne aktivnosti, a da je na poziv ČU došao nakon štetnog događaja došao pomoći potražiti spornu životinju, da su pretražili lijevu i desnu stranu štetnog događaja, no životinju nisu pronašli, te da nakon navedenog više nisu tražili predmetnu životinju, da su bili zajedno ČU i predsjednik tuženika HU i on osobno, a drugih da se ne sjeća, da je lovnik od 2023. godine, da nije davao iskaz policiji, te da se predmetni štetni događaj dogodio u blizini lovačkog doma, na cesti između mjestu Komina Radoišća, cca 50 -80 m prije mjesta Radoišće, da tamo ne provode lov, budući se radi o naseljenom dijelu mjesta, a obzirom da se tamo nalaze 3 do 4 vikendice, da tuženik tamo nema niti hranilišta niti pojilišta, te da je bio jedan znak "divljač na cesti" na cesti prema Križevcima.

19. U iskazu danom na ročištu dana 09. travnja 2025. zakonski zastupnik tuženika HU (list 186. - 187. spisa), je iskazao da se u vrijeme predmetnog štetnog događaja nisu provodile lovne aktivnosti, kao i da nije pronađena sporna životinja nakon štetnog događaja u lovištu tuženika, te da ga je nakon štetnog događaja zvala policija i najprije kontaktirala ČU, međutim, budući da isti živi u [adresa], a on u Sv. Ivanu Zelini, da je on stigao ranije na mjesto štetnog događaja, te da on nije naveo u zapisnik da se radi o divljoj svinji, te da isto ne može u utvrditi gledajući u izuzetu dlaku, kao i da se moglo raditi i o nekoj drugoj životinji, a ne konkretno o divljači. Nadalje, isti je iskazao da se radi o cesti, na samom ulazu u mjesto Radoišće, te da se na predmetnoj dionici ceste nalaze tri vikendice, dvije cca 50-tak metara od mjesta štetnog događaja i još jedna vikendica, te da oko mjesta štetnog događaja nema pojilišta, da se provodi inspekcijski nadzor, te da prije i nakon štetnog događaja nisu utvrđene nikakve nepravilnosti u radu tuženika, a da je tuženik kao lovoovlaštenik dužan provoditi hranjenje divljači, lov divljači mora biti najavljen te samo lovište mora biti označeno s tablama, a koje mjere je tuženik provodio.

20. Iskaz osiguranice tužitelja ŠU i svjedoka SU, ovaj sud je u cijelosti prihvatio kao uvjerljive, životne, logične i vjerodostojne, budući da su navedeni iskazi u skladu s materijalnom dokumentacijom priloženom u spis, kao i nalazom i mišljenjem vještaka provedenim u ovom postupku, koji je ovaj sud u cijelosti prihvatio, a kako će to nastavno još biti obrazloženo, te da isti nisu osobno zainteresirani za uspjeh stanaka u sporu, obzirom da je ŠU nesporno naknađena šteta nastala na njezinu vozilu, povodom predmetnog štetnog događaja i to po polici kasko osiguranja koju ista ima sklopljenu s ovdje tužiteljem kao osigurateljem. Iskaze svjedoka ČU, svjedoka PU, te zakonskog zastupnika tuženika HU, ovaj sud je u većem dijelu prihvatio kao vjerodostojne i to u dijelu u kojem su isti u skladu s materijalnom dokumentacijom priloženom u spis, izuzev u dijelu u kojem isti iskazuju da je mjesto štetnog događaja naseljeno, budući da je navedeni dio iskaza suprotan potvrdi MUP-a, PU zagrebačka, Postaje policije postaje Sv. Ivan Zelina od 26. lipnja 2021. (list 7. – 8. spisa), iz koje je sasvim razvidno da je mjesto štetnog događaja županijska cesti broj 3002 između mjesta Tomaševec i Radoišće na 100 m zapadno od kbr. 137, na kojoj je brzina kretanja vozila bila ograničena na 90 km/h, za ceste izvan naselja, dakle da se unatoč tome što se u blizini nalaze dvije, odnosno tri vikendice, ne radi o naseljenom mjestu, već o cesti izvan naselja, pa je stoga navedeni dio iskaza svjedoka i zakonskog zastupnika tuženika neživotan, nelogičan, te umjeren isključivo ka izbjegavanju odgovornosti tuženika za predmetni štetni događaj.

21. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prometne struke dipl. ing. Igora Jakoplića (list 209. - 218. i 227. - 228. spisa), a koji nalaz i mišljenje je ovaj sud u cijelosti prihvatio, budući da je isti napravljen stručno, jasno, detaljno i argumentirano i u skladu s pravilima struke i znanosti, te na koji tužitelj nije imao primjedbi, dok je tuženik u podnesku od 10. studenoga 2025. (list 223. – 225. spisa) iznio svoje primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka, a koje prigovore tuženika i umješača je vještak na ročištu održanom dana 16. veljače 2026. (list. 227. - 228. spisa) otklonio, te u cijelosti ostao pri svom mišljenju i nalazu, proizlazi da se prometna nezgoda dogodila dana 19. lipnja 2021., oko 21:20 sati u subotu, na kolniku županijske ceste ŽC-3002, izvan naseljenog mjesta, na 100 m zapadnije od adrese Radoišće kbr. 137, na kojem mjestu je ograničenje brzine 90 km/h, temeljem zakonske odredbe za ceste izvan naselja, da je bila noć, neosvijetljeno, bez oborina, asfalt suh, te da je prilikom nezgode došlo do čeonog naleta osobnog vozila osiguranika tužitelja NISSAN QASHQAI registarskih oznaka [registarska oznaka] na divlju svinju, na kolniku županijske ceste ŽC-3002 između naselja Tomaševec (Komin) i Radoišće, oko 100 metara ispred kbra. 137 u Radoišću, da se vozilo kretalo od zapada prema istoku, a životinja se kretala vozaču s lijeva u desno, da je brzina vozila u trenutku naleta na divljač, s obzirom na nastala oštećenja iznosila oko 60 - 65 km/h, te da je brzina vozila u trenutku uočavanja opasnosti mogla biti jednaka naletnoj brzini jer vozač nije imao dovoljno vremena za dovođenje vozila u kočeno stanje, a da nalet na životinju, bez obzira je li vozač upozoren prometnim znakom na opasnost, bio izbježiv za sve brzine kretanja koje ne premašuju 51 km/h, te da je opseg štete utvrđen od strane tužitelja, kako to proizlazi iz izvida štete tužitelja, korektan, da na vozilu nije nastala ekonomska totalna šteta i popravak je bio isplativ, a da uz uvažavanje cijena rezervnih dijelova važećih kod ovlaštenih radionica za NISSAN vozila na dan saniranja štete i cijene radnog sata od 19,91 EUR-a za neovlaštene radionice, kao i normativa radnih sati i potrošnog materijala prema specijaliziranom programu za kalkulaciju štete AUDATEX koji prezentira podatke dobivene direktno od proizvođača, proizlazi da trošak popravka vozila zajedno s uključenim PDV-om po stopi od 25 % iznosi 3.040,31 EUR-a (ili 22.907,22 HRK), pa da je stoga računa za popravak vozila broj 513/1/03 od 28. srpnja 2021. (list 21. - 22. spisa), u cijelosti opravdan i korektan, a iz kojeg računa je ovaj sud utvrdio da visina štete nastale na vozilu osiguranika tužitelja uslijed predmetnog štetnog događaja iznosi 3.022,62 EUR-a.

22. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, ovaj sud je utvrdio da je do predmetnog štetnog događaja došlo u subotu dana 19. lipnja 2021., oko 21:20 sati na kolniku županijske ceste ŽC-3002, izvan naseljenog mjesta, na 100 m zapadnije od adrese Radoišće kbr. 137, između naselja Tomaševec (Komin) i Radoišće, oko 100 metara ispred kbra. 137 u Radoišću, gdje je brzina kretanja vozila ograničena na 90 km/h u skladu s odredbom čl. 54. st. 1. toč. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17.,70/19. i 42/20. ; dalje: ZSPC), te da je vozilo osiguranika tužitelja naletjelo na divljač- divlju svinju koja je izletjela na kolnik s travnate površine s lijeva na desno, a vozilo se kretalo od zapada prema istoku, a koje mjesto štetnog događaja se nalazi unutaa granica zajedničkog otvorenog lovišta broj I/150 Radoišće - Mokrica kojim gospodari Lovačko društvo "KUNA", dakle na kojem mjestu štetnog događaja je lovoovlaštenik upravo tuženik, kao i da je ispred mjesta nezgode bio prometni znak opasnosti „divljač na cesti“. Nadalje, sud je utvrdio da se na mjestu štetnog događaja, dana 19. lipnja 2021., dakle u vrijeme štetnog događaja na području lovišta broj I/150 Radoišće - Mokrica kojim gospodari tuženik, nisu provodile lovne aktivnosti, kao i da je naletna brzina vozila osiguranika tužitelja na divljač-divlju svinju bila daleko manja od najveće zakonom dozvoljene brzine od 90 km/h, te da vozač vozila osiguranog kod tužitelja nije imao mogao spriječiti nalet i da isti u trenutku štetnog događaja isti nije imao prisutnosti alkohola u organizmu.

23. Nadalje, budući da je ovaj sud utvrdio da je tuženik ovlaštenik prava lova na mjestu predmetnog štetnog događaja, s obzirom da se mjesto štetnog događaja nalazi na cesti unutar lovišta kojim isti gospodari, to je ovaj sud stajališta da se odštetna odgovornost lovoovlaštenika ima prosuđivati kao objektivna odgovornost. Naime, odredbom čl. 80. st. 6. ZL-a propisano je da se za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara se na sljedeći način: vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi, odnosno lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova, dok je odredbom čl. 76. st. 2. ZL-a propisano da se u u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako ovaj Zakon ne propisuje drugačije. Nadalje, odredbom čl. 1045. st. 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. 125/11., 78/15. i 29/18.; dalje: ZOO), koji određuje da se za štetu od opasne svari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara bez obzira na krivnju, te daljnjim odredbama čl. 1063. - 1067. ZOO-a, a s obzirom na to da budući da divljač koja pretrčava cestu na kojoj se odvija promet motornim vozilima predstavlja opasnu stvar, a šteta nastala u vezi opasnom stvari smatra se da potječe od te stvari (osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete). Izneseno stajalište potkrepljuje se identičnim stajalištem Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženim u Odlukama broj: U-I-4249/2018 od 18. lipnja 2019., U-I-2813/2014 od 03. lipnja 2016. i broj: U-I-6264/2014 od 04. ožujka 2015., te stajalištem Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznesenim u niz njegovih odluka (npr. Rev-1816/90 i Rev-2070/92). Stoga, da bi se oslobodio od odgovornosti za naknadu štete na vozilu nastale od divljači u smislu odredbe čl. 1067. ZOO-a, tuženik je dužan dokazati ili da je šteta nastala od nekog nepredvidivog uzroka koji se nije mogao izbjeći ili otkloniti, dakle višom silom ili da je šteta nastala isključivo ili bar djelomično radnjom oštećenika ili treće osobe, neovisno o tome da li se provodio lov divljači u vrijeme štetnog događaja.

24. Ujedno, točno je da je sukladno čl. 11. ZL-a zabranjeno ustanovljavanje lovišta na javnim cestama i drugim javnim površinama, međutim u konkretnom slučaju se ne radi o tome da bi lovište bilo ustanovljeno na cesti na kojoj je došlo do naleta vozila na divljač, već se navedena cesta nalazi unutar lovišta kojim gospodari tuženik, pa prema tome čini područje lovišta, te se na odgovornost lovoovlaštenika kao osobe koja gospodari lovištem primjenjuju propisi o odgovornosti za štetu unutar lovišta (odredba čl. 76. st. 2. ZL-a), odnosno odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi. S tim u vezi, relevantne su odredbe čl. 14., 15. i 17. ZL-a , prema kojima se ceste, željezničke pruge i za njih vezani objekti, vodotoci, kanali i slično, ne smatraju prekidom zemljišta na kojima se ustanovljuju državna, privatna ili zajednička lovišta, iz čega jasno proizlazi da se cesta može nalaziti unutar lovišta, što je i ovdje slučaj.

25. Dakle, budući da je ovaj sud utvrdio da se vozilo osigurano kod tužitelja u trenutka nastanka nezgode vozilo brzinom dalekom manjom od zakonom dozvoljene brzine kretanja vozila izvan naselja sukladno odredbi čl. 54. st. 1. toč. 3. ZSPC.a, kao i da vozač istog u trenutku štetnog događaja nije imao prisutnosti alkohola u organizmu, to ovaj sud drži da je isti prilagodio svoju vožnju u smislu odredbe čl. 51. st. 1. ZOSPC-a, čime vozač vozila osiguranog kod tužitelja, po mišljenju ovog suda, ni na koji način nije doprinijeo nastanku predmetne štete, a koja šteta je nastala naletom divljači- divlje svinje na vozilo osiguranika tužitelja unutar lovišta kojim gospodari tuženik kao lovoovlaštenik, iz kojeg lovišta je konkretno divlja svinja izletjela na kolnik, te na taj način prouzročila štetni događaj u kojem je nastala šteta na vozilu osiguranika tužitelja u utuženom iznosu od 3.022,62 EUR-a, te je stoga za nastanak predmetnog štetnog događaja odgovoran tuženik sukladno odredbi čl. 1063. i 1064. ZOO-a, a u vezi čl. 76. st. 2. ZL-a.

26. Odredba čl. 963. st. 1. ZOO-a propisuje da isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.

27. Slijedom svega navedenog, to je sukladno odredbi čl. 963. st. 1. ZOO-a, valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti i presuditi kao u toč. I. izreke ove presude.

28. Glede početka tijeka zakonskih zateznih kamata u ovoj pravnoj stvari, tužitelj je isplatom iznosa od 3.022,62 EUR-a , svom osiguraniku po osnovi štetnog događaja od 19. lipnja 2021. stupio u njegov pravni položaj (zakonska subrogacija), te stoga isti od osobe odgovorne za štetu, odnosno tuženika ima pravo potraživati isplaćeni iznos s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. S obzirom na to da je tužitelj isplatom naknade iz osiguranja (štete) sukladno odredbi čl. 963. st. 1. ZOO-a stupio u pravnu poziciju oštećenika (njegovog osiguranika), tužiteljeva tražbina prema tuženiku dospjela je u trenutku nastanka štete (čl. 1086. ZOO-a), a pravo na isplatu zakonskih zateznih kamata ima od dana kada je tuženik došao u zakašnjenje (čl. 29. st. 1. ZOO- a), odnosno od prvog dana nakon dospjelosti tražbine naknade štete oštećenika prema štetniku.

29. Dakle, tužitelj bi imao pravo na zakonske zatezne kamate čak i za razdoblje prije 31. srpnja 2021. (s obzirom na to da se radi o štetnom događaju od 19. lipnja 2021., međutim, kako sud odlučuje u granicama zahtjeva stavljenih u postupku (čl. 2. st. 1. ZPP-a), odlučeno je samo o zakonskim zateznim kamatama na isplaćenu glavnicu od 31. srpnja 2021. do 31. prosinca 2022., i to po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a, a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023.., po odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.), te od 30. prosinca 2023. do isplate, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23), a imajući u vidu da se ne radi o odnosu neposredno proizišlom iz trgovačkog ugovora, niti iz ugovora između trgovca i osobe javnog prava, pa je stoga glede zakonskih zateznih kamata na utuženi iznos, presuđeno kao u toč. I. izreke ove presude.

30. Odluka o troškovima postupka iz toč. II. i III. izreke presude temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., čl. 151. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tužitelju je tako priznat kao potreban za vođenje postupka zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu sukladno Tar. br. 1. t. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 53/19.; dalje: Uredba), a u vezi odredbe čl. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18; dalje: ZSP), te odredbe čl. 7. st. 1. ZSP-a u iznosu od 38,34 EUR-a, kao i trošak sudske pristojbe presudu u iznosu od 76,68 EUR-a sukladno Tar. br. 2. t. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 37/23.; dalje: Uredba), a u vezi odredbe čl. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18. i 51/23.; dalje: ZSP), te trošak prometnog vještačenja u iznosu od 450,00 EUR-a, kao i trošak pristupa ročištu svjedocima ŠU u iznosu od 17,00 EUR-a i SU u iznosu od 39,00 EUR-a, određen ovosudnim raspravnim rješenjima na ročištu dana 18. veljače 2025. (list 158., 160., 171. – 172. spisa). Dakle, tužitelju je priznat ukupan parnični trošak u iznosu od 621,02 EUR-a.

31. Odluka o zatraženoj zateznoj kamati na dosuđeni iznos troška parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, dok je visina stope određena sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23), a imajući u vidu da se ne radi o odnosu proizišlom iz trgovačkog ugovora, niti iz ugovora između trgovca i osobe javnog prava, pa da stoga tužitelj ima pravo na zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni parnični trošak po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.

32. Slijedom svega navedenog, glede naknade parničnog troška tužitelju odlučeno je kao u toč. II. izreke ove presude.

33. Tužitelju nije priznat kao osnovan trošak sudske pristojbe na tužbu u zatraženom iznosu od 76,68 EUR-a, budući da je tužitelj obvezni sudionik elektroničke komunikacije, te da je isti tužbu u ovoj pravnoj stvari ponio putem elektroničke komunikacije, čime se u skladu s odredbom čl. 7. st. 1. ZSP-a, a u vezi Tar. br. 1. t. 1. Uredbe i vrijednosti predmeta spora u iznosu od 3.022,62 EUR-a, sudska pristojba na tužbu plaća u visini polovici pristojbe propisane Tar. br. 1. t. 1. Uredbe, pa tužitelj ima pravo na naknadu troška sudske pristojbe na tužbu u dosuđenom iznosu od 38,34 EUR-a, pa je slijedom svega navedenog, odlučeno kao u toč. III. izreke ove presude.

34. Budući da su tuženik i umješač u cijelosti izgubili parnicu, to je sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, ovaj sud odbio zahtjev tuženika i umješača za naknadom troška parničnog postupka, pa je slijedom navedenog, odlučeno kao u toč. IV. i V. izreke ove presude.

35. Novčani iznosi navedeni u ovoj presudi iskazani su u valuti EUR i HRK, primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450, uvažavajući Zakon o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj: 57/22. i 88/22.).

U Zagrebu 30. ožujka 2026. godine

Sudac:

Hrvoje Lukšić

Odluku pismeno izradila:

Viši sudski savjetnik - specijalist:

Tihana Božičević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana objave presude ako je bila uredno obaviještena o ročištu za objave presude, a ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, u roku od 15 dana od primitka prijepisa ove presude. Žalba se ulaže putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a (čl. 467. st. 1. ZPP-a). U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu, osim ako sud koji donosi presudu ili rješenje, iznimno, po službenoj dužnosti, obrazloženim rješenjem, odredi drukčije (čl. 467.a ZPP-a).

Dostaviti:

1. tužitelju izravno uz nalog za plaćanje sudske pristojbe na presudu

2. tuženiku po pun.

3. umješaču po pun.