REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

76. P-2028/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Jasni Golubić, u pravnoj stvari tužitelja FIMAK NEKRETNINE d.o.o. Strmec, Strmečka cesta 35, OIB: 71458287521, kojeg zastupa punomoćnik Đurđica Filipčić, odvjetnica u Zagrebu, Palmotićeva 3, protiv tuženika GRAD ZAGREB, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937 , radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 26. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 30. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pl-21/2024 od 18. rujna 2024., u dijelu kojim je naloženo tuženiku GRADU ZAGREBU, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, da tužitelju FIMAK NEKRETNINE d.o.o. Strmec, Strmečka cesta 35, OIB: 71458287521, isplati iznos od 96.627,82 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. srpnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 (osam) dana.

II Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pl-21/2024 od 18. rujna 2024., u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka izdavanja platnog naloga u iznosu od 581,81 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18. rujna 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 (osam) dana.

III Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi daljnji parnični trošak u iznosu od 14.386,69 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

IV U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 5.866,26 EUR odbija se kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pl-21/2024 od 18. rujna 2024., u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 52.112,28 EUR sa zakonskim zateznim kamatama, zbog povlačenja tužbe u tom dijelu.

Obrazloženje

1. Tužitelj FIMAK NEKRETNINE d.o.o. Strmec podnio je ovom sudu dana 23. srpnja 2024. tužbu radi izdavanja platnog naloga temeljem članka 446. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP). Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom Gradom Zagrebom bio u ugovornom odnosu temeljem ugovora o radovima na izgradnji i opremanju pilot dijela biciklističke staze „GREENWAY – Državna biciklistička ruta br. 2, faza V“ od 18. srpnja 2022., zajedno s pripadajućim aneksima kojima su uređena pitanja podugovaratelja, produljenja rokova i izmjena ugovorene cijene. Navodi da je tijekom izvršenja ugovora tuženiku ispostavio više računa koji su u cijelosti podmireni, dok je po dovršetku radova sastavio okončani obračun te ispostavio okončanu situaciju i račun od 7. svibnja 2024. u iznosu od 148.740,10 EUR, koji tuženik nije podmirio. Ističe da je nadzorno tijelo osporilo dio okončane situacije, a tuženik osporio navedeni račun, nakon čega isti nije plaćen niti u ugovorenom roku, niti po upućenoj opomeni. S obzirom na to da je tuženik osporio potraživanje, tužitelj navodi da, sukladno članku 446. ZPP-a, ima pravni interes podnijeti tužbu s prijedlogom za izdavanje platnog naloga umjesto prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, radi ubrzanja i ekonomičnosti postupka. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da sud izda platni nalog kojim će naložiti tuženiku isplatu iznosa od 148.740,10 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća do isplate, kao i naknadu parničnog troška.

2. Tužbi prileži Izjava o osporavanju eRačuna od 14. svibnja 2024. (list 4 spisa), dopis tužitelja upućen tuženiku predmeta "Opomena za račun 37/FI1/24 i poziv na plaćanje" od 5. srpnja 2024. (list 5 spisa), V. Aneks Ugovoru o radovima na izgradnji i opremanju pilot dijela biciklističke staze "Greenway-državna biciklistička ruta br. 2, faza V" od 6. svibnja 2024. (list 6 do 8 spisa), dopis tužitelja upućen tuženiku predmeta "Zahtjev za povećanjem cijena za radove na izgradnji DRŽAVNA GLAVNA BICIKLISTIČKA RUTA BR. 2 – FAZA V – GREENWAY od 19. travnja 2024. (list 9 spisa), tužiteljev troškovnik povećanja cijena (list 10 spisa), dopis tuženika Klasa: 024- 08/23-001/411, URBROJ: 251-13-21-1/001-24-22 od 22. travnja 2024. (list 11 do 13 spisa), mišljenje izrađeno po Sveučilištu u Zagrebu, Građevinskom fakultetu iz travnja 2024. (list 14 do 16 spisa), mišljenje nadzornog inženjera RĐ od 22. travnja 2024. (list 17 spisa), račun br. 37/FI1/24 od 7. svibnja 2024. (list 18 spisa), Ugovor o radovima na izgradnji i opremanju pilot dijela biciklističke staze "Greenway - državna biciklistička ruta br. 2, faza V" od 18. srpnja 2022. (list 19 do 26 spisa), odluka o odabiru Klasa: 400-01/21-019/206, URBROJ: 251-05-01/030-22-28 od 12. svibnja 2022. (list 27 spisa), uvez ponude od 1. ožujka 2022. (list 28 spisa), podaci o javnom/sektorskom naručitelju i o ponuditelju (list 29 spisa), ponudbeni list (list 30 i 31 spisa), popis dokumenata ponude (list 32 spisa), Izjava tužitelja od 1. ožujka 2022. (list 33 spisa), dopis tužitelja upućen tuženiku predmeta "Postupak javne nabave u predmetu javne nabave RADOVI NA IZGRADNJI I OPREMANJU PILOT DIJELA BICIKLISTIČKE STAZE "GREENWAY" – DRŽAVNA BICIKLISTIČKA RUTA BR. 2 FAZA V. Evidencijski broj nabave 2771-2021-EMV (list 34 spisa), opis radova (list 35 do 73 spisa), okončana situacija br. 07-05/24 (list 74 do 77 spisa), II. Aneks Ugovoru o radovima na izgradnji i opremanju pilot dijela biciklističke staze "Greenway -državna biciklistička ruta br. 2, faza V" od 27. prosinca 2022. (list 79 do 81 spisa), dopis predmeta "Pilot projekt: Greenway – državna biciklistička ruta br.2, faza V, broj ugovora 666/2022 od 18. srpnja 2022." od 7. prosinca 2022. (list 82 spisa), Zahtjev tužitelja za produženjem roka izvođenja radova upućen tuženiku od 30. studenog 2022. (list 83 spisa), očitovanje tuženika na zahtjev za produljenjem roka dovršetka od 6. prosinca 2022. (list 84 spisa), III. Aneks Ugovoru o radovima na izgradnji i opremanju pilot dijela biciklističke staze "Greenway-državna biciklistička ruta br. 2, faza V" od 24. listopada 2023., sa dopisom uz isti (list 89 do 91 spisa), dopis tužitelja od 15. rujna 2023. predmeta "Zahtjev za produženjem roka izvođenja radova" (list 92 spisa), dopis tuženika od 15. rujna 2023. predmeta "Izgradnja i opremanje pilot dijela biciklističke staze "Greenway-državna biciklistička ruta br. 2, faza V; izrada Aneksa ugovora – traži se" (list 93 spisa), IV. Aneks Ugovoru o radovima na izgradnji i opremanju pilot dijela biciklističke staze "Greenway-državna biciklistička ruta br. 2, faza V" od 18. siječnja 2024. sa dopisom uz isti (list 94 do 96 spisa), dopis tuženika od 17. studenog 2023. predmeta " Radovi na izgradnji i opremanju pilot dijela biciklističke staze "Greenway - državna biciklistička ruta br. 2, faza V – prijedlog Aneksa ugovoru, dostavlja se" (list 97 spisa), dopis nadzornog inženjera RĐ upućen tuženiku od 9. studenog 2023. (list 98 spisa), troškovnik vantroškovničkih radova tužitelja iz rujna 2023. (list 99 spisa), dopis tužitelja od 15. listopada 2023. predmeta "Zahtjev za ugovaranje dodatnih radova" (list 100 spisa), Aneks Ugovoru o radovima na izgradnji i opremanju pilot dijela biciklističke staze "Greenway-državna biciklistička ruta br. 2, faza V od 9. prosinca 2022. sa dopisom uz isti (list 101 do 103 spisa), dopis tuženika od 18. listopada 2022. predmeta "Zahtjev za uvođenje podizvoditelja od ugovorenog izvođača radova FIMAK NEKRETNINE d.o.o." (list 104 spisa) te dopis tužitelja od 4. listopada 2022. predmeta " Zahtjev za uvođenje podizvoditelja" (list 105 i 106 spisa).

3. U predmetnom postupku po tužbi radi izdavanja platnog naloga tužitelja FIMAK NEKRETNINE d.o.o. Strmec protiv tuženika Grada Zagreba sud je utvrdio da su ispunjene pretpostavke za izdavanje platnog naloga iz članka 446. ZPP -a. Stoga je prihvatio tužbeni zahtjev te naložio tuženiku da tužitelju isplati iznos od 148.740,10 EUR s pripadajućim zateznim kamatama od 13. srpnja 2024. do ispla te, uz obvezu naknade parničnog troška u iznosu od 581,81 EUR s kamatama. U preostalom dijelu zahtjev za trošak (u iznosu od 2.548,48 EUR) odbijen je kao neosnovan. Iz obrazloženja rješenja proizlazi da se potraživanje temelji na vjerodostojnoj ispravi (računu), da je tuženik prethodno osporio tražbinu te da nije podmirio dug ni nakon opomene, zbog čega tužitelj ima pravni interes tražiti izdavanje platnog naloga umjesto ovrhe na temelju vjerodostojne isprave. U uputi o pravnom lijeku tuženik je upozoren na mogućnost pobijanja platnog naloga prigovorom u roku od 8 dana od dostave rješenja.

4. Tuženik Grad Zagreb pravodobno je 27. rujna 2024. podnio prigovor protiv rješenja o izdavanju platnog naloga, osporavajući tužbeni zahtjev u cijelosti, kako po osnovi tako i po visini. U prigovoru navodi da je osporavanje dijela okončane situacije u iznosu od 96.627,85 EUR osnovano jer se taj iznos odnosi na tzv. „dodatne radove“, koji zapravo predstavljaju višak građevinskog materijala nakon izvršenih radova. Ističe da ti radovi nisu bili ugovoreni niti odobreni od strane naručitelja, niti su obuhvaćeni osnovnim ugovorom ili njegovim aneksima, zbog čega ih nadzorno tijelo nije priznalo, a slijedom toga je osporen i odgovarajući dio računa tužitelja. Tuženik dodatno navodi da iz zapisnika o primopredaji radova proizlazi kako sporni dodatni radovi nisu prihvaćeni, te da je tužitelju više puta ukazano da nema osnove za naplatu otkupa preostalog materijala, uz zahtjev da isti ukloni. U odnosu na nesporni dio računa, tuženik ističe da nije odbio plaćanje, već da nije bio u mogućnosti izvršiti plaćanje po osporenom računu u cijelosti, te je od tužitelja tražio izdavanje novog računa na nesporni iznos, što tužitelj nije učinio. Slijedom navedenog, tuženik smatra da tužitelj nije dokazao osnovanost potraživanja, osobito u dijelu dodatnih radova te predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

5. Prigovoru prileži e-mail korespondencija od 14. svibnja 2024. (list 133 spisa), dopis tuženika od 15. srpnja 2024. predmeta "Opomena za račun 37 FI1/24 i poziv na plaćanje – očitovanje, dostavlja se (list 135 i 136 spisa), dopis tužitelja od 6. veljače 2024. predmeta "Zahtjev za ugovaranjem dodatnih radova" (list 137 spisa), troškovnik vantroškovničkih radova tužitelja iz siječnja 2024. (list 139 spisa), opis dodatnih radova (list 141 spisa), ispravljena okončana situacija br. 07-05/24 od 7. svibnja 2024. (list 143 spisa), ukupna rekapitulacija (list 144 spisa), dopis nadzornog inženjera RĐ od 24. rujna 2024. predmeta "Gradnja pilot projekta Greenway-državna biciklistička ruta br. 2 – očitovanje nadzornog inženjera" (list 145 spisa), Zapisnik o preuzimanju izvedenih radova na izgradnji i opremanju pilot dijela bicik lističke staze Greenway-državna glavna biciklistička ruta br. 2, faza V od 6. svibnja 2024. (list 147 do 149 spisa), dopis tuženika od 10. lipnja 2024. predmeta "Provedba zahvata u prostoru – Greenway V. faza – preuzimanje materijala koji je ostao nakon izvršenja radova, otklanjanje nedostataka i dostava tehničke dokumentacije – požurnica, dostavlja se" (list 151 i 152 spisa) te dopis tuženika od 26. lipnja 2024. predmeta "Provedba zahvata u prostoru – Greenway V. faza – preuzimanje materijala koji je ostao nakon izvršenja radova, otklanjanje nedostataka i dostava tehničke dokumentacije – II. požurnica, dostavlja se" (list 153 do 157 spisa).

6. Dana 7. listopada 2024. ovaj sud je zaprimio podnesak tuženika u kojem isti navodi da je nakon podnošenja prigovora izvršio djelomičnu uplatu tražbine tužitelja FIMAK NEKRETNINE d.o.o., i to u dijelu koji smatra neprijepornim. Ističe da je podmirio iznos od 52.112,28 EUR zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama, koji se odnosi na neprijeporni dio računa br. 37/FI 1/24 od 7. svibnja 2024., o čemu prilaže odgovarajuće izvode iz računa kao dokaz izvršenog plaćanja (list 168 do 170 spisa).

7. Tužitelj se podneskom od 23. siječnja 2025. očitovao na prigovor tuženika navodeći da je tuženik, iako je uložio prigovor u cijelosti, naknadno platio nesporni dio tražbine u iznosu od 52.112,28 EUR s kamatama. Slijedom navedenog, tužitelj povlači tužbu u tom dijelu, dok u preostalom dijelu potraživanja u iznosu od 96.627,82 EUR ostaje kod tužbenog zahtjeva te predlaže da sud održi platni nalog na snazi za navedeni iznos zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, kao i za troškove postupka, ističući da je do djelomičnog plaćanja došlo tek nakon podnošenja tužbe.

8. U odnosu na navode tuženika, tužitelj osporava njihovu osnovanost te ističe da pravo na naplatu proizlazi iz ugovora, osobito iz troškovnika koji čini njegov sastavni dio, a kojim je bila predviđena nabava određene količine materijala. Navodi da je sukladno ugovoru nabavio i platio materijal potreban za izvođenje radova, pa eventualni višak materijala predstavlja rizik naručitelja, odnosno tuženika, te je ujedno i njegovo vlasništvo. Dalje tvrdi da je tuženik preuzeo preostali materijal te odobrio njegovo dodatno ugovaranje, a dopisom zatražio izradu aneksa, zbog čega smatra da je došlo do suglasnosti volja o dodatnim radovima, neovisno o izostanku formalnog sklapanja aneksa. Podnesku prileži izvadak iz troškovnika (list 175 do 178 spisa), račun br. 182-P1-01 od 18. listopada 2023. (list 179 spisa), ispis poslovne banke tužitelja vezano uz izvršene transakcije (list 180 do 181 spisa), izvadak Zagrebačke banke d.d. Zagreb (list 182 spisa), račun br. 8268-0008000003-8 od 31. listopada 2023. sa prilogom (list 183 i 184 spisa), ponuda Troškovnika – rad finišera za asfalt od 10. listopada 2023. (list 185 spisa), dispozicije finišera (list 186 do 194 spisa), narudžbenica br. 21/23 i 20/23, obje od 16. listopada 2023. (list 195 i 196 spisa), račun br. 8234-0008000003-2 od 31. listopada 2023. (list 197 spisa), ponuda Troškovnika za isporuku asfaltne mase od 4. listopada 2023. (list 198 i 199 spisa), službena zabilješka

– Zapisnik o preuzimanju građevinskog materijala projekt Greenway – materijal za proizvodnju eko asfalta od 2. veljače 2024. sa fotografijama u prilogu (list 201 do 205 spisa), dopis nadzornog inženjera RĐ od 7. veljače 2024. predmeta "Gradnja pilot projekta Greenway-državna biciklistička ruta br. 2 – zahtjev izvođača radova za dougovaranje dodatnih radova, analize cijena oznaka AN-4.5. i AN-5.5.; mišljenje nadzornog inženjera" (list 206 spisa) te dopis tuženika od 8. veljače 2024. predmeta " Radovi na izgradnji i opremanju pilot dijela biciklističke staze "Greenway- državna biciklistička ruta br. 2, faza V" (list 207 spisa).

9. Tuženik Grad Zagreb u podnesku od 26. ožujka 2025. osporava navode tužitelja te i dalje pobija osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Ne spori da je ugovorom i troškovnikom bila predviđena nabava materijala za asfaltiranje površine od 5.980 m², ali ističe da je tužitelj samoinicijativno naručio prekomjernu količinu materijala, bez znanja i odobrenja tuženika. Poziva se na e-mail korespondenciju iz koje proizlazi da je odluka o naručivanju dodatnih količina (cca 10 % više) bila isključivo na tužitelju, uz upozorenje dobavljača da takve količine mogu biti pretjerane i dovesti do viška. Tuženik naglašava da tužitelj nije tražio suglasnost za narudžbu viška materijala niti je s tuženikom komunicirao o njegovom zbrinjavanju, pa rizik takve odluke snosi isključivo tužitelj. Stoga osporava tvrdnju da bi višak materijala predstavljao trošak naručitelja.

10. Nadalje osporava da je došlo do ikakvog valjanog dogovora o dodatnim radovima ili sklapanja aneksa ugovora, ističući da sporni radovi nisu ugovoreni niti odobreni, da nisu priznati od strane nadzornog inženjera niti uključeni u ovjerene količine, da su okončanom situacijom priznati samo stvarno izvedeni i ovjereni radovi te da dopis na koji se tužitelj poziva ne predstavlja valjani pravni temelj za izmjenu ugovora, osobito imajući u vidu pravila javne nabave.

11. U odnosu na preostali materijal, tuženik navodi da ga je privremeno preuzeo na skladištenje isključivo kako bi spriječio njegovu propast, uz višekratne pozive tužitelju da ga preuzme, što ovaj nije učinio, pa takvo postupanje ne predstavlja prihvat obveze otkupa materijala.

12. Zaključno, tuženik ističe da tužitelj nije dokazao da su sporni dodatni radovi ugovoreni, odobreni ili izvedeni na način koji bi opravdavao potraživanje, te predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška. Podnesku prileži e-mail korespondencija (list 213 do 217 spisa), izvadak iz troškovnika (list 219 spisa), Zapisnik o preuzimanju izvedenih radova na izgradnji i opremanju pilot dijela biciklističke staze Greenway-državna glavna biciklistička ruta br. 2, faza V od 6. svibnja 2024. (list 221 do 223 spisa), okončana situacija br. 07-05/24 (list 225 i 226 spisa), dopis tuženika od 26. lipnja 2024. predmeta "Provedba zahvata u prostoru – Greenway V. faza – preuzimanje materijala koji je ostao nakon izvršenja radova, otklanjanje nedostataka i dostava tehničke dokumentacije – II. požurnica, dostavlja se" (list 227 spisa) te dopis tuženika od 10. lipnja 2024. predmeta "Provedba zahvata u prostoru – Greenway V. faza – preuzimanje materijala koji je ostao nakon izvršenja radova, otklanjanje nedostataka i dostava tehničke dokumentacije – požurnica, dostavlja se" (list 229 i 230 spisa)

13. Tužitelj se ponovno pisano očitovao podneskom od 7. travnja 2025. Navodi da je neosnovana tvrdnja tuženika da se radi o višku materijala koji bi zahtijevao dodatno ugovaranje sukladno pravilima javne nabave, ističući da je troškovnik kao sastavni dio ugovora predvidio nabavu materijala za asfaltiranje površine od 5.980 m². Smatra da je sukladno ugovoru naručio i platio potrebnu količinu materijala, dok činjenica da je stvarno asfaltirana manja površina (5.166,64 m²) nije od utjecaja na njegovu obvezu nabave.

14. Tužitelj ističe da razlika između ugovorene i izvedene površine (813,36 m²) predstavlja višak materijala koji je u vlasništvu tuženika, a ne rizik tužitelja, pri čemu naglašava da dodatnih 10 % materijala, na koje se tuženik poziva, nije predmet spora.

15. Dalje navodi da je tuženik bio upoznat s količinama materijala i sudjelovao u donošenju odluka putem svojih predstavnika na gradilišnim sastancima, te da je nakon završetka radova dogovoreno da investitor preuzme preostali materijal. Poziva se i na izvješće nadzornog inženjera iz kojeg proizlazi da je investitor odobrio dodatne radove vezane uz građevinski materijal te da je materijal preuzet. Tužitelj nadalje tvrdi da je, na temelju odobrenja tuženika, podnio zahtjev za dodatno ugovaranje, koji je tuženik prihvatio i inicirao izradu aneksa, zbog čega smatra da je došlo do suglasnosti volja stranaka, neovisno o formalnom sklapanju aneksa.

16. Na pripremnom ročištu održanom dana 8. travnja 2025. sud je utvrdio da je tuženik Grad Zagreb platio neprijeporni dio tražbine u iznosu od 52.112,28 EUR s kamatama, dok je tužitelj FIMAK NEKRETNINE d.o.o. u tom dijelu povukao tužbu te ostao kod zahtjeva za preostali iznos od 96.627,82 EUR s kamatama i troškovima. Glede merituma spora, stranke su ostale kod svojih ranijih navoda i dokaznih prijedloga. Tužitelj ustraje da ima pravo na naknadu vrijednosti preostalog materijala, ističući da je ugovorena nabava materijala za asfaltiranje površine od 5.980 m², dok je stvarno izvedena površina iznosila 5.166,64 m², pa razlika od 813,36 m² predstavlja višak materijala čiji trošak, prema njegovim navodima, snosi naručitelj. Također navodi da se sporni materijal nalazi kod tuženika. Tuženik osporava osnovanost zahtjeva, tvrdeći da sporni radovi nisu ugovoreni niti priznati od strane nadzornog inženjera te da ne postoji obveza preuzimanja viška materijala, uz navod da je pokušao vratiti materijal tužitelju, ali ga ovaj nije preuzeo.

17. Tužitelj FIMAK NEKRETNINE u prilog podnesku od 15. travnja 2025. dostavlja u spis ugovorni troškovnik iz kojeg proizlazi da je ugovorena nabava materijala za asfaltiranje površine od 5.980 m², zatim građevinsku knjigu i okončanu situaciju ovjerenu od nadzornog tijela, iz kojih proizlazi da je stvarno izvedena asfaltirana površina 5.166,64 m² (list 299 do 380 spisa). Na temelju navedenog tužitelj ponavlja da je naručio i platio materijal sukladno ugovoru, dok razlika između ugovorene i izvedene površine nije od utjecaja na njegovo pravo na naknadu, već predstavlja rizik tuženika Grada Zagreba kao naručitelja, pri čemu eventualni višak materijala smatra njegovim vlasništvom. Također navodi da, ukoliko tuženik ospori navedene količine, predlaže provođenje građevinskog vještačenja radi utvrđenja ugovorene i stvarno izvedene površine, dok u protivnom smatra da takvo vještačenje nije potrebno.

18. U podnesku od 23. travnja 2025. tuženik osporava navode tužitelja te ističe da iz ugovora proizlazi kako je količina radova iz troškovnika bila samo okvirna. Navodi da je ugovorom određeno da se obračun radova vrši prema stvarno izvedenim količinama i ugovorenim jediničnim cijenama, a ne prema projektiranim količinama, te da između stranaka nije ugovoren sustav „ključ u ruke“. U tom smislu ističe da je ugovorena količina asfalta iznosila 5.980 m² kao okvirna, dok je stvarno izvedena i od nadzornog inženjera priznata količina 5.166,64 m².

19. Tuženik naglašava da se obračun vrši isključivo prema stvarno izvedenim radovima, što je razvidno i iz građevinske knjige i okončane situacije, pa stoga ne postoji osnova za naplatu razlike u materijalu. Smatra da eventualni višak materijala, nastao zbog narudžbe veće količine, ne može teretiti tuženika.

20. Tužitelj u podnesku od 13. svibnja 2025. ustraje kod tužbenog zahtjeva te navodi da je tuženik Grad Zagreb svojim posljednjim podneskom zapravo učinio nespornim odlučne činjenice. Ističe da je ugovorom i troškovnikom bila predviđena nabava materijala za asfaltiranje površine od 5.980 m², dok je stvarno izvedena površina iznosila 5.166,64 m², pa razlika od 813,36 m² predstavlja višak materijala. Smatra da ta količina nije prekomjerna niti proizvoljno naručena, već proizlazi iz ugovornih odredbi. Tužitelj nadalje tvrdi da je tuženik odobrio dodatne radove koji se odnose na preostali materijal, da je nadzorni inženjer potvrdio jedinične cijene te da je materijal predan tuženiku, kao i da je tuženik prihvatio zahtjev za sklapanje aneksa ugovora, zbog čega smatra da je aneks sklopljen barem konkludentno. Dodatno ističe da i neovisno o aneksu tuženik odgovara za trošak materijala, budući da eventualna pogreška u projektiranim količinama ne može ići na teret izvođača, već naručitelja, osobito imajući u vidu složenost i specifičnost nabave predmetnog materijala. Poziva se i na sudsku praksu prema kojoj suglasnost investitora može proizlaziti iz njegovog ponašanja te da izvođač ne odgovara za nedostatke projektne dokumentacije. Podnesku prileži Zapisnik i obrazloženja sa sastanka od 8. rujna 2023. g. – proizvodnja eko asfalta projekta glavne državne biciklističke staze Greenway (list 387 do 390 spisa), presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž - 2843/04 od 13. veljače 2007. (list 391 do 394 spisa) te dopis društva HSH Chemie d.o.o. Zagreb od 15. rujna 2023. (list 395 do 397 spisa).

21. U podnesku od 23. lipnja 2025. tuženik ponovno navodi da ugovorom predviđena količina materijala (5.980 m²) predstavlja samo okvirnu količinu, dok se obračun radova vrši prema stvarno izvedenim količinama, budući da se radi o ugovoru sklopljenom u postupku javne nabave, a ne o ugovoru „ključ u ruke“.

22. Ističe da je tužitelj samoinicijativno naručio prekomjernu količinu materijala, bez znanja i odobrenja tuženika, iako je bio upoznat s potrebnim količinama nakon iskolčenja trase. Poziva se na e-mail korespondenciju iz koje proizlazi da je dodatna količina naručena kao sigurnosna zaliha, te smatra da je tužitelj bio dužan postupati s pažnjom dobrog gospodarstvenika i pravodobno obavijestiti tuženika. Tuženik dodatno ističe da se u odnosu na druge stavke troškovnika obračun vršio prema stvarno izvedenim količinama, što potvrđuje da se ugovor dosljedno primjenjivao na taj način. Osporava i postojanje bilo kakve suglasnosti za dodatne radove ili sklapanje aneksa ugovora, navodeći da takva suglasnost nije dana niti proizlazi iz valjane dokumentacije, osobito imajući u vidu pravila javne nabave. U odnosu na višak materijala, navodi da isti nije prešao u vlasništvo tuženika, već da je privremeno preuzet na skladištenje iz razloga dobre vjere, uz višekratne pozive tužitelju da ga preuzme, što ovaj nije učinio. Zaključno, tuženik ustraje da tužitelj nema pravo na naknadu utuženog iznosa te predlaže odbiti tužbeni zahtjev, uz izvođenje dokaza saslušanjem nadzornog inženjera. Podnesku prileži izvadak iz troškovnika sa ručno upisivanim bilješkama (list 403 do 410 spisa) te izvadak iz građevinskog dnevnika (list 411 do 416 spisa).

23. U podnesku od 3. srpnja 2025. tužitelj ističe kako tuženik neosnovano ponavlja da nije odobrio sklapanje aneksa i da je količina materijala bila poznata, ističući da je već obrazložio kako je aneks sklopljen barem konkludentno, budući da je tuženik prihvatio zahtjev za dodatne radove i pokrenuo izradu aneksa, što proizlazi iz dostavljene dokumentacije, izvješća nadzornog inženjera i e-mail komunikacije između stranaka.

24. Tužitelj nadalje tvrdi da se stvarna količina potrebnog materijala ne može utvrditi u fazi iskolčenja, već tek nakon izvedenih radova, te dodatno ističe da iskolčenje u konkretnom slučaju nije ni bilo u potpunosti provedeno zbog nemogućnosti pristupa dijelu trase uslijed drugih radova, što je uzrokovalo i odgodu projekta. Podnesku prileži dopis nadzornog inženjera RĐ od 7. veljače 2024. (list 419 spisa) i e-mail korespondencija od 19. siječnja 2024. i 7. veljače 2024. (list 420 i 421 spisa).

25. Na ročištu održanom dana 6. studenog 2025. izveden je dokaz saslušanjem TĐ, osobe ovlaštene za zastupanje tužitelja, i svjedoka RĐ (nadzornog inženjera).

26. Iz iskaza zakonske zastupnice tužitelja FIMAK NEKRETNINE d.o.o. TĐ proizlazi da između stranaka nije sporno da su svi izvedeni radovi plaćeni prema stvarno izvedenim količinama, dok se spor odnosi isključivo na vrijednost preostalog, neiskorištenog građevinskog materijala. Navodi da je materijal naručen sukladno troškovniku koji je izradio tuženik Grad Zagreb (za 5.980 m²), dok je stvarno izvedena površina iznosila oko 5.160 m², zbog čega je nastao višak. Potvrđuje da taj višak predstavlja osnovu utuženog iznosa i da je u okončanoj situaciji prikazan kao „dodatni radovi“, iako dodatnih radova u naravi nije bilo.

27. Dalje iskazuje da pitanje viška materijala nije bilo ugovorom uređeno, ali da je tijekom izvođenja radova obavijestila predstavnike tuženika o nastalom višku te da je, prema njezinim saznanjima, postignut dogovor da će tuženik taj materijal preuzeti i naknadno ga otkupiti putem aneksa ugovora.

28. Navodi da je, sukladno zahtjevu tuženika, materijal predan u njegovo skladište u veljači 2024., no da aneks nije sklopljen jer je tuženik naknadno odustao od otkupa. Ističe i specifičnost materijala, zbog koje ga tužitelj nije mogao dalje koristiti niti preuzeti natrag. Također navodi da stvarna količina radova nije mogla biti unaprijed točno utvrđena, osobito zbog okolnosti na gradilištu i preklapanja s drugim radovima.

29. Svjedok RĐ, nadzorni inženjer, iskazao je da sporni iznos od 96.627,82 EUR predstavlja stavke tzv. VTR radova koje nije odobrio, a koje se odnose upravo na preostali građevinski materijal. Pojasnio je da se sve osporene stavke odnose upravo na isporuku viška materijala nakon izvršenja ugovorenih radova, a ne na stvarno izvedene radove. Nadalje je naveo da u konkretnom slučaju dodatni radovi kao takvi nisu postojali, već je riječ o zahtjevu za plaćanje naručenog, ali neiskorištenog materijala. Istaknuo je da se prema ugovoru obračun radova vrši isključivo prema stvarno izvedenim količinama, sukladno građevinskoj knjizi koju je on ovjerio, te da količina od 5.980 m² iz troškovnika predstavlja projektantsku, odnosno okvirnu količinu koja može odstupati, s obzirom da nije riječ o ugovoru po sistemu „ključ u ruke“. Svjedok je također iskazao da je ugovorni troškovnik izradio projektant, koji je bio angažiran od strane naručitelja, te da je stvarno izvedena količina asfaltnog sloja bila manja i priznata prema građevinskoj knjizi. Naveo je da je materijal u konačnici preuzeo naručitelj, ali da nema saznanja o eventualnom daljnjem dogovoru stranaka vezano uz taj materijal. U odnosu na navode tužitelja o odobrenju dodatnih radova, svjedok je izričito naveo da Grad Zagreb nije odobrio dougovaranje dodatnih radova niti sklapanje aneksa za sporni materijal. Pojasnio je da je on, na zahtjev predstavnika naručitelja, potpisao analize cijena, ali da to ne predstavlja odobrenje dodatnih radova u ugovornom smislu, niti je takvo odobrenje naknadno potvrđeno od strane nadležnih tijela naručitelja.

30. Na ročištu održanom dana 26. veljače 2026. izveden je dokaz saslušanjem svjedoka IĐ i ĆĐ.

31. Svjedokinja IĐ iskazala je da je u projektu sudjelovala kao voditeljica projekta, s ulogom koordinacije između izvođača i nadređenih u Gradu Zagrebu, ali bez ovlasti donošenja odluka o sklapanju aneksa ili otkupu materijala. Navela je da je za postojanje viška materijala saznala usmeno od predstavnice tužitelja, koja ju je obavijestila da materijal ostaje na terenu i da ga treba zbrinuti. U tom kontekstu svjedokinja ističe da nije mogla samostalno odlučiti o otkupu materijala, već je, s ciljem pomoći izvođaču, poduzela radnje radi pronalaska prostora za njegovo skladištenje. Nakon konzultacija s kolegicom i nadređenim, osigurano je skladište u Branimirovoj 71B, gdje je materijal i dopremljen, o čemu je sastavljen zapisnik.

32. U odnosu na pitanje pravne naravi tog postupanja, svjedokinja nije mogla potvrditi da je skladištenje značilo preuzimanje materijala od strane tuženika, niti da je bilo uvjet za sklapanje aneksa. Izričito navodi da sklapanje aneksa nije bilo povezano s dostavom materijala u skladište, te da se ne sjeća da bi takav uvjet bio postavljen. Nadalje, iskazala je da je postojala inicijativa za izradu aneksa, u okviru koje su prikupljene analize cijena i pripremljen nacrt, no da ona nije bila nadležna za donošenje konačne odluke. Prema njezinim saznanjima, odluku o nesklapanju aneksa donijela je nadređena osoba (MĐ). Također je naglasila da je svrha zapisnika o preuzimanju materijala bila isključivo evidencijska (popis materijala u skladištu), a ne potvrda otkupa.

33. Svjedokinja nije mogla potvrditi da je izvođaču izričito komunicirano da se radi o privremenom skladištenju, niti da je sudjelovala u daljnjim pregovorima ili dopisima vezanim uz sudbinu materijala.

34. Svjedokinja ĆĐ iskazala je da je u projektu sudjelovala kao tehnička podrška voditeljici projekta, bez samostalnih ovlasti odlučivanja, već u savjetodavnoj ulozi. Navela je da je sudjelovala u pripremi dokumentacije za sklapanje aneksa, uključujući izradu nacrta (tzv. „šprance“) zahtjeva za aneks, koji je bio upućen IĐ radi daljnje procedure. Prema njezinom iskazu, postojala je inicijalna suglasnost odnosno „uputa“ da se ide u smjeru sklapanja aneksa, te je u tu svrhu prikupljena potrebna dokumentacija. Izričito je navela da je nacrt aneksa predviđao otkup materijala, a ne njegovo puko skladištenje. Međutim, daljnja procedura (potpisivanje i upućivanje u javnu nabavu) nije provedena, a svjedokinja nema saznanja iz kojeg razloga aneks nije zaključen. Također je iskazala da nije imala saznanja da bi se radilo o privremenom skladištenju materijala, te da je zapisnik o preuzimanju materijala bio dio dokumentacije potrebne za sklapanje aneksa. Navodi da je upravo sastavljanje zapisnika bio uvjet (s njezine i Jugine strane) za pokretanje postupka sklapanja aneksa. U odnosu na postupanje nadzornog inženjera, svjedokinja je iskazala da je, u okviru pripreme aneksa, bilo potrebno pribaviti analize cijena i odgovarajuće očitovanje nadzora, te da je nadzorni inženjer iste potpisao na zahtjev voditeljice projekta.

35. Dakle, iz iskaza obiju svjedokinja proizlazi da je postojala inicijativa i priprema za sklapanje aneksa ugovora vezano uz višak materijala, da je izrađen nacrt aneksa koji je predviđao otkup materijala, da je materijal prevezen u skladište tuženika i o tome sastavljen zapisnik, ali da konačna odluka o sklapanju aneksa nije donesena od strane nadležnih osoba tuženika.

36. Sud je provedene dokaze ocijenio sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, savjesno i brižljivo, pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti.

37. Među strankama nije sporno da je tužitelj, radi izvršenja ugovora o radovima na izgradnji i opremanju pilot dijela biciklističke staze „Greenway – državna biciklistička ruta br. 2, faza V”, nabavio i platio materijal za izvedbu habajućeg sloja eko -asfalta, kao i da je predmetna stavka troškovnika IV.5. predviđala količinu potrebnu za asfaltiranje površine od 5.980 m². Nije sporno ni da je stvarno izvedena i po nadzornom inženjeru priznata površina iznosila 5.166,64 m², slijedom čega je nastao višak neiskorištenog materijala.

38. Sud iz iskaza zakonske zastupnice tužitelja TĐ, koji je u bitnome suglasan iskazu svjedoka RĐ, utvrđuje da utuženi iznos od 96.627,82 EUR ne predstavlja naknadu za dodatno izvedene radove, nego vrijednost preostalog, neiskorištenog građevinskog materijala. Sama zakonska zastupnica tužitelja izrijekom je iskazala da dodatnih radova nije bilo te da je višak materijala u okončanoj situaciji prikazan pod nazivom „dodatni radovi”, dok je svjedok RĐ iskazao da se osporene VTR stavke odnose upravo na ostatak građevinskog materijala, a ne na stvarno izvedene radove.

39. Sud prihvaća iskaz svjedoka RĐ u dijelu u kojem navodi da se prema osnovnom ugovoru obračun radova vrši prema stvarno izvedenim količinama, sukladno građevinskoj knjizi, te da količina od 5.980 m² iz troškovnika predstavlja projektantsku, odnosno predviđenu količinu, a ne količinu stvarno izvedenih radova za koju bi sama po sebi nastala obveza plaćanja. Stoga sud ne nalazi da bi utuženi iznos bio osnovan na ugovornoj osnovi kao naknada za izvedene radove niti da je između stranaka sklopljen valjan dodatak ugovoru kojim bi bilo ugovoreno plaćanje preostalog materijala.

40. Međutim, utvrđenje da ne postoji valjan ugovorni temelj za naplatu utuženog iznosa ne dovodi samo po sebi do neosnovanosti tužbenog zahtjeva. Naime, iz izvedenih dokaza proizlazi da je tužitelj predmetni materijal stvarno nabavio i platio, da je riječ o posebnom materijalu za proizvodnju eko-asfalta nabavljenom za konkretni projekt, da isti nije ugrađen zbog manje stvarno izvedene količine radova, te da je nakon završetka radova materijal predan tuženiku i nalazi se u njegovu posjedu.

41. Sud posebno cijeni sadržaj e-mail komunikacije od 19. siječnja 2024., iz koje proizlazi da se radi o „preuzimanju preostalog materijala od strane investitora”, da je za daljnje dougovaranje potrebno imati zapisnik „kojim se višak materijala predaje investitoru” te da je nakon rješavanja tog zapisnika „moguće kompletirati dokumentaciju za dougovaranje”. Navedena komunikacija, u vezi s iskazom svjedokinje ĆĐ da je nacrt aneksa predviđao otkup materijala i da je zapisnik o preuzimanju bio dio dokumentacije potrebne za sklapanje aneksa, te iskazom svjedokinje IĐ da je upravo Grad Zagreb organizirao prostor za smještaj materijala u Branimirovoj 71B, potvrđuje da predaja materijala tuženiku nije bila puko faktično odlaganje bez ikakve svrhe, nego radnja poduzeta u vezi s njegovim preuzimanjem od strane investitora.

42. Sud ne prihvaća kao uvjerljive navode tuženika da je predmetni materijal bio preuzet isključivo radi privremenog skladištenja. Naime, takva tvrdnja nije potkrijepljena jasnim i neposrednim dokazom iz kojeg bi proizlazilo da je tužitelju u trenutku predaje materijala izričito priopćeno da Grad Zagreb materijal ne preuzima za sebe, nego ga samo privremeno čuva za račun tužitelja. Naprotiv, iz e -mail komunikacije i iskaza svjedokinje ĆĐ proizlazi da je zapisnik o preuzimanju bio sastavni dio dokumentacije za daljnje ugovaranje, dok svjedokinja IĐ nije mogla potvrditi da je izvođaču komunicirano da se radi isključivo o privremenom skladištenju.

43. Sud nadalje cijeni kao bitno da tuženik nije osporio navod tužitelja da je riječ o specifičnom materijalu koji nije moguće razumno koristiti na drugim projektima, a koji je nabavljen za potrebe upravo predmetne pilot-dionice biciklističke staze. Time je tužitelju, predajom materijala tuženiku i njegovim daljnjim zadržavanjem od strane tuženika, faktično onemogućeno daljnje raspolaganje tim materijalom.

44. U takvim okolnostima sud nalazi da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke iz čl. 1111. st. 1. i 2. ZOO-a za primjenu pravila o stjecanju bez osnove. Naime, dio imovine tužitelja, i to u vidu posebnog građevinskog materijala koji je tužitelj nabavio i platio, prešao je u imovinsku sferu tuženika, koji je materijal preuzeo i zadržao, a takav prijelaz nije imao osnovu u valjanom pravnom poslu, odluci nadležnog tijela ili zakonu. Budući da vraćanje u naravi u okolnostima konkretnog slučaja nije realna i razumna restitucija, tuženik je dužan naknaditi vrijednost postignute korist i. 45. Sud pritom napominje da nije vezan pravnom kvalifikacijom koju su stranke dale svojim navodima, nego odlučuje na temelju utvrđenih činjenica primjenjujući pravo po službenoj dužnosti. U ovom postupku odlučne činjenice za primjenu pravila o stjecanju bez osnove jesu bile predmet raspravljanja: da je tužitelj materijal platio, da materijal nije ugrađen, da je predan tuženiku, da ga tuženik drži u svom posjedu i da za zadržavanje takve koristi nije dokazana valjana pravna osnova.

46. Slijedom navedenog, tuženik je dužan tužitelju isplatiti iznos od 96.627,82 EUR, koji predstavlja vrijednost preuzetog i zadržanog materijala.

47. Odluka o zakonskim zateznim kamatama temelji se na odredbi čl. 1115. ZOO- a, prema kojoj se pri vraćanju onoga što je stečeno bez osnove plaćaju i zatezne kamate, i to od dana stjecanja ako je stjecatelj nepošten, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Sud nalazi da je tuženik u konkretnom slučaju bio nepošten stjecatelj najkasnije od trenutka kada je preuzeo i zadržao predmetni materijal, a osobito od dospijeća predmetne tražbine, budući da je bio svjestan da predmetni materijal drži bez pravne osnove te ga, unatoč zahtjevima tužitelja i zaprimljenoj opomeni, nije vratio niti platio njegovu vrijednost. Stoga tužitelju na dosuđeni iznos pripadaju zakonske zatezne kamate od 13. srpnja 2024. do isplate, po stopi iz čl. 29. ZOO-a.

48. Budući da je tužitelj nakon podnošenja tužbe povukao tužbu za dio tražbine od 52.112,28 EUR s pripadajućim kamatama nakon što je tuženik taj dio tijekom postupka podmirio, a u preostalom dijelu od 96.627,82 EUR uspio u sporu, sud nalazi da je tužitelj u bitnome uspio u parnici. Stoga mu, na temelju čl. 154. st. 1., 2. i 5. te čl. 155. ZPP-a, pripada pravo na naknadu troškova potrebnih za vođenje parnice.

49. Budući da je nakon pravodobno podnesenog prigovora postupak nastavljen kao parnični, a sud je u preostalom pobijanom dijelu utvrdio osnovanost tražbine, platni nalog sadržan u rješenju Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pl-21/2024 od 18. rujna 2024. valjalo je održati na snazi u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 96.627,82 EUR sa zakonskim zateznim kamatama, kao i u odluci o trošku postupka izdavanja platnog naloga. U dijelu u kojem je tužitelj, nakon djelomičnog ispunjenja tražbine od strane tuženika, povukao tužbu, platni nalog valjalo je ukinuti.

50. Na ime troškova parničnog postupka tužitelju je priznat trošak zastupanja po odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23; dalje: Tarifa), i to za sastav podneska od 23. siječnja 2025. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8 t. 4 i Tbr. 54 Tarife), za sastav podnesaka od 7. travnja 2025. i 15. travnja 2025. u iznosu od 2.238,78 EUR za svaki (Tbr. 8 t. 1 i Tbr. 54 Tarife), za pristup ročištima održanim 8. travnja 2025., 6. studenog 2025. i 26. veljače 2026. u iznosu od 2.238,78 EUR za svako (Tbr. 9 t. 1 i Tbr. 54 Tarife), što uvećano za PDV i zatraženi trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 331,81 EUR ukupno iznosi 14.386,69 EUR.

51. Budući da je tuženik nakon podnošenja tužbe podmirio dio tražbine, zbog čega je tužitelj u tom dijelu povukao tužbu, sud nalazi da je tuženik dao povod za tužbu. Slijedom toga, tužitelju pripada pravo na naknadu cjelokupnog parničnog troška sukladno odredbi čl. 154. st. 2. i 5. ZPP-a.

52. Sud nije priznao trošak sastava tužbe i sudske pristojbe na tužbu budući da su isti već dosuđeni u okviru odluke o trošku sadržane u platnom nalogu. Za podnesak od 23. siječnja 2025. tužitelju nije priznata nagrada prema Tbr. 8 t. 1 Tarife jer isti ne predstavlja obrazloženi podnesak, već je procesne naravi (očitovanje i djelomično povlačenje tužbe), pa je za isti priznat trošak kao za ostali podnesak sukladno Tbr. 8 t. 4 Tarife.

Zagreb, 30. ožujka 2026.

SUDAC:

Jasna Golubić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i u jednom primjerku za svaku protivnu stranku.

DNA:

1. Odvj. Đurđica Filipčić, Zagreb, Palmotićeva 3

2. GRAD ZAGREB, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1