Povrv-2929/2018

REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Maji Šebalj Širić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HOTEL SPLIT d.d., Split, Put Trstenika 19, OIB: 68755468505, kojeg zastupa punomoćnik Boris Bulj, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika PRESIDENT d.o.o., Zagreb, Ulica grada Chicaga 37, OIB: 42089042789, kojeg zastupa punomoćnica Dijana Vulić, odvjetnica u Splitu, radi isplate , nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 19. veljače 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Jure Vlašića, odvjetnika te punomoćnika tuženika Dijane Vulić, odvjetnice, dana 30. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I/ Održava na snazi platni nalog sadržan u točki I. rješenja o ovrsi javnog bilježnika Mladena Bureca iz Zagreba, Trga Stjepana Konzula 1 Ovrv-1705/2015 od dana 01. lipnja 2015. u dijelu kojim je naloženo tuženiku PRESIDENT d.o.o. isplatiti tužitelju HOTEL SPLIT d.d. iznos od 2.179,00 eur sa zateznom kamatom od 27. svibnja 2015. pa do isplate i to po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za osam postotnih poena, a od 1.8.2015. do 31.12.2022. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.01.2023. do 31.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena te od 1.1.2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i naknaditi mu nastale troškove ovršnog postupka u iznosu 251,20 eur, sa zakonskom zateznom kamatom od 1. lipnja 2015. pa do isplate, i to po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za osam postotnih poena, a od 1.8.2015. do 31.12.2022. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.01.2023. do 31.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena te od 1.1.2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II/ Ukida se platni nalog sadržan u točki I. rješenja Javnog bilježnika Mladena Bureca iz Zagreba, pod brojem Ovrv-1705/2015 od 1. lipnja 2015. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu 4,98 EUR sa zakonskom zateznom kamatom te u dijelu u kojem je naloženo platiti predvidive troškove postupka u iznosu od 129,40 eur, sa zakonskom zateznom kamatom te se u navedenom dijelu tužbeni zahtjev odbija.

III/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 5.329,35 eur, sa zakonskom zateznom kamatom od 30. ožujka 2026. do isplate i po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio javnom bilježniku dana 16.7.2015. ovršni prijedlog, sada tužbu protiv tuženika te zahtijeva isplatu iznosa od 2.179,00 eur na ime neplaćenog računa s pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća računa sve do isplate, kao i naknadu troškova ovršnog postupka.

2. Javni bilježnik je povodom navedenog ovršnog prijedloga donio rješenje o ovrsi.

3. Tuženik je protiv navedenog rješenja podnio prigovor, sada odgovor na tužbu u kojem navodi kako osporava predmetno potraživanje budući da prema knjigovodstvenoj dokumentaciji ne postoji navedeno dogovaranje.

4. Obzirom je tuženik izjavio prigovor to je rješenjem isto stavljeno izvan snage, te je postupak nastavljen po pravilima parničnog postupka, kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. Sud je tijekom postupka proveo slijedeće dokaze, te je izvršio uvid u račun s prijevodom (listovi 6-12 spisa, te 434-450 spisa) u izvod iz poslovnih knjiga – salda konti karticu (list 36 spisa), u e-mail prepisku između stranaka (listovi 41-44 spisa, 112- 115 spisa te listovi 106-126 spisa), saslušane su stranke (list 486 spisa), u dopis Porezne uprave (list 55 spisa), saslušani su svjedoci MS (list 140 spisa i list 464 spisa), svjedok AS (list 141 spisa i list 489 spisa), izveden je dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku Vještačenja Živković d.o.o. (listovi 164-174 spisa), usmeno je saslušan vještak (list 421 spisa).

6. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, sud je utvrdio da je tuženi zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti.

7. U ovom je postupku već donesena presuda 15. srpnja 2016. pod poslovnim brojem Povrv-3685/15 te je ista ukinuta rješenjem Visokog Trgovačkog suda RH od 29. kolovoza 2018. te predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje te se isti sada vodi po gore navedenim poslovnim brojem Povrv-2929/18.

8. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja prema tuženiku za isplatu iznosa od 2.179,00 eur za pruženu uslugu smještaja i prehrane gostiju u hotelu tužitelja u periodu od 14. do 16. listopada 2014. godine za koju uslugu je tužitelj ispostavio tuženiku račun 8249/20/1 od 11. svibnja 2015. u ukupnom iznosu od 46.898,04 kn (sada 6.224,44 eur).

9. Među strankama nije sporno da su stranke, kao dva hotela, bile u poslovnoj suradnji vezanoj uz pružanje usluga smještaja i prehrane gostiju u hotelu i to dugi niz godina te nije sporno da su iste surađivale po principu suradnje koja se odvijala na način da su hoteli sklapali sa agencijama ugovore o prihvatu gostiju pa ukoliko bi prodali veći broj soba od svoje realne mogućnosti smještaja što su stalno i činili bi imali partnere hotele koljima bi se obraćali u slučaju kada ne bi imali mjesta za prihvat svih gostiju. Nije sporno da je grupa turista koja je bila kod tužitelja u hotelu smještena po nalogu tuženika za sličnu vrstu usluge prije ove grupe tj. u periodu od 12. do 14. listopada 2014. bila smještena po nižoj cijeni od one cijene koju je tužitelj zaračunao tuženiku za predmetnu uslugu tj. za smještaj turista u periodu od 14. do 16. listopada 2024. Nije sporno niti da je tuženik po predmetnom računu već isplatio tužitelju iznos od 30.480,40 kn i to u prosincu 2014. godine prije izdavanja predmetnog računa.

10. Među strankama je sporno jesu li stranke za uslugu smještaja i prehrane od 14. do 16. listopada 2014. ugovorile cijenu koja je navedena u predmetnom računu tužitelja broj 8249/20/1 od 11. svibnja 2015. ili su iste ugovorile neku drugu cijenu tj. cijenu koja je vrijedila za raniju grupu turista koji su po nalogu tuženika bili smješteni u hotelu tužitelja u periodu od 12. do 14. listopada 2014. Stoga je sporno je li tuženik dužan platiti tužitelju i preostali dio utuženog računa u iznosu od 2.179,00 eur.

11. Prije svega valja istaknuti kako stranke u konkretnom slučaju unatoč dugogodišnjoj poslovnoj suradnji nisu imale zaključen nikakav pisani ugovor o suradnji kojim bi bile definirane cijene usluga i druge bitne okolnosti vezano uz poslovnu suradnju već se komunikacija između stranaka vezano uz pružanje usluge smještaja i prehrane gostiju i formiranja cijene za navedene usluge odvijala uglavnom putem e- mailova. Na ovakav zaključak suda prije svega upućuje činjenica da spisu prileže brojni e-mailovi između djelatnika parničnih stranaka vezano uz predmetnu poslovnu suradnju tj. smještaj i prehranu gostiju u hotelu, kao i formiranje cijene za pružene usluge.

12. Stoga je sud radi utvrđenja odlučne sporne činjenice formiranja cijene za nespornu pruženu uslugu koja je u utuženom periodu koja je navedena u utuženom računu pošao od rečenih e-mailova koji prileže spisu (listovi 44-44, 112-115 te 106- 126 spisa). Tako iz istih proizlazi (listovi 112-115 spisa)da su cijenu usluge navedene u predmetnom računu ugovarali djelatnici tužitelja i djelatnici tuženika i to IS djelatnica tuženika i KS djelatnica tužitelja te se u nekim od e -mailova spominje i osoba M, djelatnica tužitelja. Tako primjerice u jednom od ključnih e - mailova IS djelatnica tuženika postavlja upit djelatnici tužitelja može li za ovu grupu (14.-16. 10. 2014.) ista cijena kao i za prethodnu grupu (HB 110 DBL i 80,00 SGL) tj. je li moguća prilagodba cijene i za tu grupu. To se sve navodi u e -mailu od 9.10.2014. u, 13,57 sati. Na rečeni e-mail odgovara 10.10.2014. u 10,13 sati (list 113 spisa) KS djelatnica tužitelja i navodi da su za tražene datume veoma popunjeni te nisu u mogućnosti snižavati cijenu a jedino što može je potvrditi prvotno ponuđene cijene. Na taj e-mail odgovara IS djelatnica tuženika 10.10.2014. u 11,11 sati i navodi da onda potvrđuje po prvotno poslanim cijenama.

13. Dakle, iz navedenih e-mailova jasno proizlazi kako tužitelj nije prihvatio da se usluge smještaja i prehrane za goste tuženika u njegovom hotelu u periodu od 14. – 16. 10. 2014. računaju po cijenama za goste tuženika koji su bili smješteni u hotelu tužitelja u periodu od 12. do 14. 10. 2014. a po kojim cijenama je i sam tuženik izvršio nespornu uplatu po predmetnom računu. Dakle, očito je da su djelatnice tužitelja i djelatnica tuženika znale koje su to cijene te je među istima na jasan način dogovorena cijena za smještaj gostiju tuženika kod tužitelja u periodu od 14. 10. -16.10. 2014. koja je viša i različita od cijena za raniju grupu turista.

14. Također se ističe kako je iz brojne e-mail komunikacije između djelatnika tužitelja i tuženika koje prileže spisu ovaj sud zaključio da su IS kao djelatnica tuženika i KS kao djelatnica tužitelja bile ovlaštene od svojih nadređenih ugovarati i cijene za pružene usluge stoga nije istinit navod tuženika kao niti svjedoka TS koja je bila u utuženom periodu direktor tuženika odnosno prokurist u kojem ističe da je djelatnica IS recepcionar koja nije bila ovlaštena ugovarati cijene različite od one koje su stranke inače imale. Naime, iz gore rečene korespondencije između IS i djelatnika tužitelja je jasno vidljivo kako je IS i te kako bila ovlaštena ugovarati cijene za usluge koje je po nalogu tuženika tuženiku pružao tužitelj. Naime, kao što je to vidljivo i daljnje e-mail korespondencije, tek kasnije i to neko vrijeme nakon što je grupa turista boravila u hotelu tužitelja (e- mail od 29.10.2014. i e-mail iz siječnja 2015.) djelatnici tuženika dovode u pitanje predmetne cijene za uslugu koju je tužitelj nesporno pružio tuženiku a koja je i naznačena u utuženom računu. Ovdje se još ističe kako IS laća djelatnica tuženika niti u e-mailu od 5.11.2014. (list 123 spisa) nije osporila plaćanje za grupu turista od 14. – 16. 10.2014. upravo u visini koja je naznačena u utuženom računu. Vezano uz navedeno za istaknuti je kako u spisu ne postoji niti jedan dokaz koji bi potvrdio da je tužitelj prihvatio cijene koje je tuženik naveo u svojoj ponudi koja prileži na listu 35 spisa. Stoga je ovaj sud ne prihvaća.

15. Također se ovdje ističe kako je u e-mailu od 14.10.2014. (list 126 spisa) djelatnik tuženika DS potvrdio plaćanje večere u traženom iznosu u utuženom periodu.

16. Iz iskaza saslušanog svjedoka ĐS te njegovog dopunskog iskaza danog kod ovog suda u bitnom također proizlazi da su djelatnice tuženika i tužitelja KS i IS ugovarale predmetni posao a također proizlazi kako dostava cjenika prilikom ugovaranja među strankama nije bila razvijena kao praksa. Također iz istog proizlazi kako stranke nisu imala partnerski ugovor u kojem bi bile definirane cijene cijelu godinu te da popunjenost hotela u hotelijerstvu svakako znači višu cijenu kao što su stranke učinile u konkretnom slučaju. Ovaj sud je u cijelosti prihvatio iskaz navedenog svjedoka jer je isti životan, logičan i uvjerljiv a u skladu je i sa ostalim ispravama koje prileže spisu. I ovaj iskaz potvrđuje gore navedeni zaključak suda da nije istinit navod TS da je IS recepcionerka tuženika koja nije imala ovlast potvrđivati cijene ukoliko bi bile različite od prethodno ugovorenih.

17. U odnosu na navode tuženika da tužitelj nikad nije dostavio važeći cjenik za utuženi period ističe se kako navedena činjenica i nije odlučna jer je kao što je to gore već navedeno predmetna cijena iskomunicirana u e-mail korespondenciji između djelatnika tužitelja i djelatnika tuženika, te kako se niti jedan od tih e -mailova ne nadovezuje na cjenik tužitelja. Također iz iskaza svjedoka ĐS proizlazi da stranke ni nisu ugovorile cijenu po cjeniku u konkretnom slučaju već je vrijedila ona cijena koja je ugovorena između stranaka a mora jedino biti manja nego ona u cjeniku. Da to jest tako proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka Vještačenja Živković d.o.o. u kojem je između ostalog navedeno da je cijena za uslugu u utuženom računu mnogo manja od one cijene koja je navedena u cjeniku tužitelja. Također iz istog u bitnom proizlazi da je račun tužitelja u knjigovodstvenom smislu ispravan te je računski u skladu sa e-mail komunikacijom između stranaka koja prileži spisu.

18. Ovaj sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Vještačenja Živković d.o.o. kao i usmeni dio iskaza navedenog vještaka jer je isti izrađen od stručne osobe, valjano i argumentirano je obrazložen te vještak je otklonio sve prigovore tuženika. Tu se još ističe kako je suprotno navodima tuženika da vještak nije ovlašten pribavljati dokumentaciju od stranaka, ovaj sud stava da je isti ovlašten pribaviti isprave koje smatra bitnim za izradu nalaza i mišljenja a stranke imaju pravo podnijeti prigovor na nalaz i mišljenje vještaka o kojima se vještak dužan očitovati te je time strankama dana mogućnost da se očituju o svim bitnim okolnostima vezanim uz vještačenje te tuženiku u tom smislu nije povrijeđeno pravo da raspravlja pred sudom. Sve ovo je u skladu sa odredbom čl. 259 ZPP-a.

19. Dakle, ovlaštene osobe tužitelja i tuženika su u konkretnom slučaju ugovorile cijenu za pruženu uslugu upravo onako kako je to tužitelj iskazao u utuženom računu. Za istaknuti je još kako navedeni zaključak proizlazi i iz e-maila TS koji prileži na listovima od 41-42 spisa u kojima ista obraćajući se OS **.**.2015. navodi kako je istina da su navedene cijene potvrđene od strane njene zaposlenice IS ali je isto tako činjenica da su dane cijene veće za 20% od onih koje su im prethodno odobravali. Stoga nije istinit dio iskaza svjedoka TS u kojem navodi kako to nije njen e-mail u kojem priznaje da je IS potvrdila cijene naznačene u predmetnom računu tužitelja. Naime, nije niti životno niti logično da bi se netko drugi potpisivao imenom i prezimenom TS niti na to upućuje niti jedan drugi dokaz u spisu. Dakle, za zaključiti je da i sama AS kao tadašnji prokurist odnosno direktor tuženika potvrđuje da je točno kako je IS potvrdila cijene koje je tužitelj naznačio u utuženom računu za pružanje usluge prehrane i smještaja gostiju od 14. do 16. 10. 2014. Vezano uz iskaz TS isti nije prihvaćen niti u dijelu u kojem ističe da je IS dogovorila telefonski cijene po kojima je tuženik platio utuženi račun jer je taj dio iskaza protivan e mail korespondenciji koja prileži spis i u kojoj je navedeno da su iste emailom komunicirale o cijenama za ugovorene usluge.

20. Nadalje, uvidom u dopis Porezne uprave od 23. 5. 2016. utvrđeno je kako tuženik nije koristio pravo na odbitak pretporeza po utuženom računu, no navedeno ne utječe na odluku sudu u ovoj pravnoj stvari budući da je u ovom postupku nesporno utvrđeno kako je tužitelj koristio sve usluge naznačene u utuženim računima i po ugovorenim cijenama navedenim u tom računu.

21. Nadalje, valja istaknuti kako je točan navod tuženika da je predmetni račun izdan u svibnju 2015. a usluga je pružena u listopadu 2014. no ističe se kako navedeno može biti prekršaj u administrativnom smislu i protivno zakonu o porezu na dodanu vrijednost, no nikako ne utječe na građanskopravni odnos stranaka i obveze koje iz njega proizlaze. Za zaključiti je da je tužitelj izdao predmetni račun tek u svibnju 2015. a predmetna usluga je izvršena u listopadu 2014. iz razloga jer je među strankama koje su bile u dugogodišnjoj poslovnoj suradnji da su bili u tijeku razgovori za što je i na koji način tužitelj formirao cijenu na način kako je ista naznačena u utuženom računu. Stoga nisu osnovani navodi tuženika kraj svih gore navedenih činjenica da je tužitelj namjerno izdao račun u svibnju 2015. kako bi kompjutorski sistem povukao cijene za uslugu izvršenu u 2014. po cijenama koje su važile za sljedeću sezonu a koje su bile više. Naime, kao što je to više puta u ovoj presudu naznačeno o cijeni za predmetnu uslugu sporazumjele su se i istu su ugovorile djelatnice tužitelja i djelatnice tuženika prije pružanja same usluge u listopadu 2014. godine.

22. U odnosu na iskaz zakonskog zastupnika tuženike ističe se da isti nema neposrednih saznanja o konkretnom slučaju pa je stoga irelevantan za ovaj spor no sud načelno isti prihvaća osim u dijelu u kojem ističe da su i u konkretnom slučaju tužitelj i tuženik imali unaprijed formulirane partnerske cijene jer to ne proizlazi iz citirane email komunikacije između djelatnika tužitelja i tuženika u konkretnom slučaju, i protivan je iskazu ĐS kojeg ovaj sud prihvaća u navedenom dijelu kao istinit.

23. Dakle, zaključno ste ističe da su djelatnici tužitelja i tuženika ugovorili cijenu za pružanje usluga upravo onako kako je naznačena u utuženom računu koja cijena je nesporno znatno viša od cijene koju je za sličnu uslugu tužitelj naplatio tuženiku samo dva dana ranije. No, obzirom na pravnu prirodu poslovanja u hotelijerstvu sasvim je životno i logično da se cijene formuliraju prema popunjenosti, a obzirom na nesporno utvrđenu činjenicu da stranke nisu u konkretnom slučaju imale za određeni period ugovorenu fiksnu cijenu već se ista formulira ovisno o okolnostima slučaja e mailovima između djelatnika tužitelja i djelatnika tuženika. Očito je u utuženom periodu ( 14. - 16.10.2014.) popunjenost oba hotela bila velika i djelatnica tuženika A je bila primorana prihvatiti cijenu koju je ponudio tužitelj sve kako bi osigurala smještaj za već unaprijed ugovoren dolazak gostiju u hotel tuženika koji je isto u tom periodu očito bio popunjen. Stoga u navedenom kontekstu je životno i logično da su cijene unutar samo dva dana tako različite.

24. Iz svih navedenih dokaza ovaj sud nalazi utvrđenim kako su se stranke u utuženom periodu nalazile u obvezno pravnom odnosu u kojem je tužitelj po nalogu tuženika izvršio uslugu prehrane i smještaja gostiju. Tužitelj je ugovorenu uslugu uredno izvršio dok je potom tužitelj za izvršenu uslugu izdao tuženiku račun prema ugovorenim cijenama no tuženik je platio samo dio tog računa dok je ostao neplaćeni iznos u ukupnom iznosu od 2.179,00 eur.

25. Slijedom sveg navedenog ovaj sud nalazi utvrđenim kako je upravo tuženik dužan isplatiti tužitelju utuženi dug.

26. U ovoj pravnoj stvari sud polazi od odredbe čl. 9. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne Novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 -dalje ZOO) kojom je propisano da su sudionici u obveznom odnosu dužni izvršavati svoju obvezu, te da su odgovorni za njezino ispunjenje.

27. Odredbom čl. 253. st. 1. ZOO-a određeno je da je ponuda je prijedlog za sklapanje ugovora učinjen određenoj osobi koji sadrži sve bitne sastojke ugovora , a čl. 262. st. 1. ZOO-a određeno je da je ponuda je prihvaćena kad ponuditelj primi izjavu ponuđenika da prihvaća ponudu.

28. Dakle, iz navedenih činjeničnih utvrđenja i citiranih zakonskih odredbi ovaj sud je utvrdio osnovanim osnov tužbenog zahtjeva tužitelja, pa je tako tuženik dužan ispuniti svoju obvezu tužitelju i platiti utuženi račun budući da se s tužiteljem u utuženom periodu nalazio u obveznopravnom odnosu temeljem sklopljenog ugovora.

29. Stoga nije osnovan prigovor tuženika u kojem navodi kako spori cijenu ugovorene usluge.

30. Visinu tužbenog zahtjeva sud je utvrdio uvidom u preslik Računa, pa je tako utvrđeno da tuženik duguje tužitelju sveukupno iznos od 2.179,00 eur, uvažavajući nesporne uplate tuženika a sve kako je i utuženo, to je sukladno čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11,25/13,89/14,70/19- dalje: ZPP) platni nalog u tom dijelu održan na snazi.

31. Obzirom je sud uvidom u preslike računa utvrdio i dospijeća pojedinih utuženih iznosa, to je, sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a, a temeljem čl. 29.st.1. ZOO-a, platni nalog održan na snazi i u dijelu koji se odnosi na zakonske zatezne kamate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a.

32. Odluka o stopi zakonske zatezne kamate temelji se na stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a.

33. Slijedom navedenog odlučeno je kao u toč. I. izreke.

34. Odluka o trošku platnog naloga temelji se na čl. 154 st. 1 i čl. 155 ZPP-a, i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12, 103/14,118/14,107/15 dalje u tekstu: OT) a isti se odnosi na trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 132,72 eur, te trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 68,24 eur uvećano za PDV, što sveukupno iznosi 251,20 eur, stoga je u navedenom dijelu valjalo platni nalog valjalo održati na snazi i odlučiti kao u toč I. izreke.

35. Platni nalog ukinut je u dijelu kojim tužitelj potražuje ostatak naknade i trošak daljnjih dostava kao i predvidivi trošak jer tužitelj nije dokazao da mu je taj trošak doista i nastao pa je odlučeno kao u točki II izreke ove presude.

36. Tužitelju je dosuđen trošak parničnog postupka temeljem čl. 154. st. 1., članka 155. ZPP-, a isti se odnosi na trošak zastupanja tužitel ja po odvjetniku, i to po 200 eur za pristup na ročišta 12.1.2016., 9.4.2016., 7.6.2016., 10.4.2019., 3.10.2019., 28.9.2020., 23.10.2020., 12.7.2022., 14.12.2023., 12.2.2025., 24.4.2025., 19.2.2026. (Tbr. 9/1 OT), te za sastav podnesaka od 13.4.2016., 2.4.2019., 18.1.2023., 18.5.2023. (Tbr.8/1 OT), 100 eur za sastav podneska od 6.10.2023. (Tbr. 9/3 OT), 50,00 eur za pristup na ročište 15.12.2025., (Tbr. 9/5 OT), 250,00 eur za sastav žalbe (Tbr 10/1 OT), što ukupno iznosi 3.600,00 eur te uvećano za trošak od 25% PDV-a ukupno iznosi 4.500,00 eur, te uvećano za trošak predujma za financijsko knjigovodstveno vještačenje u iznosu od 530,89 eur, trošak sudske pristojbe na presudu (Povrv- 3685/15) u iznosu od 80,96 eur, trošak sudske pristojbe na presudu u ovom predmetu u iznosu od 67,79 eur te trošak sudske pristojbe na žalbu 149,71 eur, što ukupno iznosi 5.329,35 eur, a kako je to odlučeno u točki III. izreke.

37. Tužitelju nije priznat trošak za pristup na ročište 15.7.2016. jer na isto nitko nije pristupio kao niti trošak za sastav podneska od 6.10.2023. preko priznatog iznosa temeljem Tbr. 9/3 OT kao niti trošak za pristup na ročište 15.12.2025. preko priznatog iznosa temeljem Tbr. 9/5 OT.

38. Odluka o kamati na trošak postupka temelji se na čl. 151.st.3. ZPP-a.

U Zagrebu, 30. ožujka 2026.

S u d a c:

Maja Šebalj Širić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu bez obzira što nije na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano, u 4 primjerka, putem ovog suda Viskom trgovačkom sudu Republike Hrvatske.

DNA:

1. Tužitelju pp uz s.p. na presudu iznosu od 67,79 eur

2. Tuženiku pp