REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg. J. F. Kennedyja 11

P-2532/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Aleksandri Gumzej, u pravnoj stvari tužitelja EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnica Anita Sušac, odvjetnica u Odvjetničkom društvu GRGIĆ & PARTNERI u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi isplate iznosa od 5.509,06 EUR, nakon održane glavne rasprave zaključene 12. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 30. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 5.509,06 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 25. studenog 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.251,54 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 30. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se u cijelosti tuženikov zahtjev za naknadom troškova ovog parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi u bitnome da se 16. svibnja 2022. dogodila prometna nezgoda u Zagrebu na križanju Jarnovićeve i Lhotkine ulice. Tom prilikom osiguranica tužitelja GGU upravljala je osobnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka] i kretala se istočnom kolničkom trakom prilaznog kolnika kbr. 17B-17G Jarnovićeve ulice u smjeru sjevera, te kada je spomenuto vozilo već bilo na izlasku iz raskrižja s Lhotkinom ulicom na isto je naletjelo vozilo osiguranika tuženikareg. oznake [registarska oznaka] (kojim je upravljao GG, a koje se kretalo u smjeru zapad – istok Lhotkinom ulicom. Utvrđeno je da je GG tom prilikom upravljao vozilom pod utjecajem alkohola s obzirom da je analizom krvi i urina utvrđeno da je u trenutku prometne nezgode koncentracija alkohola u krvi bila najmanje 1,03 g/kg. U prekršajnom postupku je prometnim vještačenjem utvrđeno da je GG vozilom reg. oznake [registarska oznaka] upravljao brzinom od preko 99 km/h, što je dvostruko više od dopuštenih 40 km/h, odnosno vještak je utvrdio sljedeće: „Upravo zbog obijesne vožnje drugog sudionika (NG) okrivljena (GGU) nije mogla pretpostaviti da će se s njezine lijeve strane u noći, po oblačnom vremenu pojaviti automobil koji se kreće tolikom brzinom, niti je kao prosječan vozač mogla procijeniti njegovu brzinu. Naime, u prometu vlada načelo povjerenja i vozač ne može očekivati da će na mjestu gdje je dozvoljena brzina do najviše 40 km/h u dobrim uvjetima vožnje, po mraku i oblačnom vremenu se netko kretati brzinom od preko 99 km/h.“ S obzirom da je za vozilo reg. oznake [registarska oznaka] kod tužitelja bila zaključena polica kasko osiguranja motornog vozila, to je tužitelj po podnesenom odštetnom zahtjevu na račun vlasnika vozila 25. studenog 2022. isplatio iznos od 5.509,06 EUR (41.508,00 kn) S obzirom da za prometnu nezgodu postoji odgovornost osiguranika tuženika, te budući da su temeljem članka 963. Zakona o obveznim odnosima, isplatom štete sva prava kasko osiguranika prešla na tužitelja kao kasko osiguratelja, tužitelj se u mirnom postupku obratio tuženiku, ali dogovor nije postignut pa slijedom navedenog tužitelj predlaže donošenje presude kao u izreci.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje pasivnu legitimaciju i činjenicu nastanka štetnog događaja, međutim osporava odgovornost svog osiguranika za nastanak predmetnog štetnog događaja, osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te podredno ističe prigovor doprinosa osiguranice tužitelja nastanku štetnog događaja. Tuženik naglašava kako je uvidom u Potvrdu MUP-a PU Zagrebačka, II. PPP Zagreb vidljivo da je protiv osiguranice tužitelja izdan obvezni prekršajni nalog iz. čl.57.st.4. kažnjiv po čpl.57.st.7. i čl.163.st.5., kažnjiv po čl.163.st.9., s primjenom čl.293.st. ZPSC-a. Naime, osiguranica tužitelja je dolaskom do raskrižja, prošla pored prometnog znaka „obvezno zaustavljanje“ te ušla vozilom u raskrižje, zadržavajući smjer kretanja, a da pri tom nije propustila sva vozila koja su se kretala cestom s prednošću prolaska. Zbog nepoštivanja pravila o prednosti prolaska, na lijevu bočnu stranu vozila, udario je u kočenju osiguranik tuženika. Tuženik smatra kako se osiguranica tužitelja prilikom obavljanja prometne radnje trebala uvjeriti u sigurnost poduzimanja iste, odnosno trebala je izvršiti redovnu kontrolu uvjeta na cesti, te se tek po provedenoj provjeri i propuštanju vozila osiguranika tuženika, uključiti na cestu s prednošću prolaska. Stoga, razvidno je kako je do prometne nezgode došlo jer se osiguranica tužitelja prilikom uključivanja na cestu s prednošću prolaska nije uvjerila da navedenu radnju može izvršiti bez opasnosti za druge sudionike u prometu.

3. Valja naglasiti da je sud, a na tuženikov prijedlog sadržan u odgovoru na tužbu, dopisom od 11. travnja 2024. obavijestio osiguranika tuženikaa GG o otpočetoj parnici sukladno odredbi čl. 211. Zakona o parničkom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08 – ispr., 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje u tekstu: ZPP). Međutim, isti nije prijavio miješanje u ovoj parnici u smislu odredbe čl. 206.

– 209. a ZPP-a.

4. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je ostao kod navoda iznesenih u tužbi te se usprotivio navodima iz odgovora na tužbu, dok je tuženik ostao kod navoda iznesenih u odgovoru na tužbu pri čemu je učinio nespornom činjenicu plaćanja premije kasko osiguranja te okolnost da je tužitelj isplatio naknadu štete svom osiguraniku.

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid te pročitao sadržaj isprava koje prileže spisu, izveden je dokaz saslušanjem svjedoka NGU (list 168. - 170. spisa) i CG (list 170. - 171. spisa) te je izveden dokaz prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prometne struke dipl. ing. strojarstva EG (nalaz i mišljenje: list 190. – 205. spisa, usmeno iznošenje nalaza i mišljenja vještaka na ročištu 12. veljače 2026.: list 240. – 242. spisa).

6. Izvedene dokaze sud je cijenio svakog zasebno i sve dokaze zajedno u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a te je na temelju rezultata provedenog postupka utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

7. Predmet ovog spora je tužiteljev regresni zahtjev za isplatom iznosa od 5.509,06 EUR s pripadajućim zateznim kamatama od 25. studenog 2022. odnosno od dana dana kada je tužitelj izvršio isplatu svom osiguraniku pa do isplate, a koji predstavlja iznos koji je tužitelj isplatio svom osiguraniku temeljem zaključene police kasko osiguranja cestovnih vozila broj 03068200048608 povodom štetnog događaja koji se dogodio 16. svibnja 2022., i to na ime naknade nastale štete na vozilu, a koji iznos tužitelj potražuje od tuženika temeljem odredbe čl. 963. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO).

8. Između stranaka nije sporan nastanak predmetnog štetnog događaja, pasivna legitimacija, činjenica plaćanja premije kasko osiguranja te okolnost da je tužitelj isplatio naknadu štete svom osiguraniku.

9. Sporna je osnova tužbenog zahtjeva odnosno odgovornost osiguranika tuženika te posljedično tuženika za nastanak istog te visina utuženog potraživanja.

10. U svom iskazu osiguranica tužitelja NGU navela je u bitnome da je tog dana upravljala osobnim motornim vozilom Smart da se kretala sjeverno na raskrižju Jarnovićeve ulice te se došavši na raskrižje zaustavila na prometnom znaku "stop". Pogledavši s lijeve i desne strane da li se može uključiti u promet, daleko u daljini s lijeve strane u magli je vidjela svjetla vozila no ona su bila dovoljno daleko te je procijenila da se može uključiti u promet i proći raskrižje, pri čemu s desne strane nije bilo nikoga. Kada se već uključila u promet i skoro prošla raskrižje odnosno kada je već bila u drugoj prometnoj traci u raskrižju, vozilo koje je vidjela u daljini udarilo je u lijevu, bočnu stranu njenog vozila, a u kojem se nalazilo i njeno tada maloljetno dijete. Radilo se o strašnom udarcu od čije su se siline nekoliko puta okrenuli odnosno zarotirali. Kada su izašli iz vozila, vidjela je to vozilo koje je naletjelo na njezino vozilo, međutim vozača nije bilo nigdje u okolici. No, nakon što je došla policija, kroz nekoliko minuta on se od nekuda pojavio te je nakon toga došla i hitna pomoć te su ona i dijete odvedeni u bolnicu. Na upit da li je u vrijeme kontakta njeno vozilo bilo u pokretu ili mirovanju, svjedokinja je odgovorila da je vozilo bilo u pokretu jer je ona prelazila to raskrižje, nije stajala u raskrižju, dok je na upit kojom brzinom se tada kretala, odgovorila da ne zna točno ali da pretpostavlja da se kretala brzinom od cca 20 km/h. Na daljnji upit punomoćnice može li procijeniti kojom se brzinom kretalo vozilo koje je udarilo u njeno vozilo, odgovorila je da ne može procijeniti ali po silini udarca misli da se kretalo sigurno cca 100 km/h te da se radilo o ogromnoj silini udarca. Na upit da li je komunicirala s vozačem vozila koje je naletjelo na njeno vozilo, svjedokinja je odgovorila potvrdno, da je bila uplašena i u šoku te da ga je pitala što je to napravio, da joj je mogao ubiti dijete na što se on samo ispričavao i u nekoliko navrata rekao da ih nije vidio. Na pitanje da li je primijetila nešto neobično kod vozača tog drugog vozila, odgovorila je da je isti evidentno bio pod utjecajem alkohola, da mu se osjetio zadah alkohola iz usta, da su mu oči bile čudne te da je djelovao rastrojeno. Kasnije kada je došla policija oboje su bili testirani na alkohol, ona je imala 0,00 promila, a on je imao više od 2 promila. Nadalje, na pitanje može li procijeniti kolika je bila udaljenost vozila koje je vidjela u daljini, svjedokinja je odgovorila da joj je to teško procijeniti ali da je sigurno bilo udaljeno više od 50 metara. Na upit koliko je bila gusta magla odgovorila je da joj je to teško opisati pri čemu je istaknula da se nesreća dogodila u svibnju i to u večernjim satima, da je taj dan bilo ružno vrijeme, da magla nije bila pre gusta, a da je prilikom procjene da li može ući u raskrižje vidjela u daljini svjetla automobila te da je u tom trenutku procijenila da bi i pješke mogla proći raskrižje.

11. Svjedok CG iskazala je u bitnome kako je bila u kuhinji te je čula kočenje i kada je pogledala kroz prozor vidjela je da je vozilo Smart bilo na kraju raskrižja, koliko se sjeća nije ga bilo potpuno prošlo i samo stražnji dio je ostao na glavnoj cesti, a na njega je velikom brzinom naletjelo drugo vozilo koje se kretalo po glavnoj cesti. Tada je vidjela da se Smart okrenuo oko svoje osi, ne sjeća se koliko puta. Vidjela je i da je vozač automobila koji se kretao glavnom cestom i koji je naletio na Smart izašao iz auta i da je pobjegao, sjeća se da je krenuo u lijevom smjeru. Onda je svjedokinja s mužem i djetetom izašla van i tamo su pričekali policiju te je rekla policajcu da je vidjela nastanak nesreće. Napomenula je i da se kasnije vozač vratio te da je rekao da nije ništa kriv ali mu je svjedokinja rekla da zna da je kriv jer je vidjela nezgodu, na što je on šutio. Na upit da li se sjeća kakve su tada bile vremenske prilike, odgovorila je da se samo sjeća da nije bila padala kiša, dok je na upit da li je primijetila nešto neobično na vozaču drugog vozila, odgovorila da je, da je bio pijan, da je smrdio po alkoholu i da se općenito vidjelo po njemu, po očima i mimici da je pijan.

12. U daljnjem tijeku postupka, a imajući u vidu sporne okolnosti, izveden je dokaz prometnim vještačenjem na okolnost dinamike nastanka predmetnog štetnog događaja i visine štete, i to po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. strojarstva EG. U nalazu i mišljenju (list 190. – 205. spisa) stalni sudski vještak je nakon što je proučio i analizirao spis te detaljno iznio nalaz u odnosu na oštećenja na vozilima i masu vozila, sudarni položaj i mjesta sudara, brzine vozila osiguranika tužitelja i osiguranika tuženika, dinamiku nezgode, ulazak u raskrižje iz zaustavnog položaja, ulazak u raskrižje bez zaustavljanja, mogućnost izbjegavanja sudara te visinu štete na vozilu osiguranika tužitelja, iznio mišljenje kako je u ovom štetnom događaju vozilo osiguranika tuženika u radnji intenzivnog kočenja s prednjim lijevim dijelom naletjelo na stražnji lijevi bočni dio vozila osiguranika tužitelja, u predjelu stražnjeg lijevog kotača i stražnje lijeve bočne stranice. Može se procijeniti da su u trenutku sudara uzdužne simetrale vozila međusobno bile približno okomite. Mjesto sudara se nalazilo u raskrižju, u južnoj prometnoj traci Jarnovićeve ulice, na tragovima kočenja vozila osiguranika tuženika, oko 2 m prije zaustavnog položaja vozila osiguranika tuženika i oko 1 m od središnje linije kolnika. Analiza je pokazala da je vozač vozila osiguranika tuženika iz brzine od oko 103,4 km/h poduzeo radnju intenzivnog kočenja, kada se nalazio udaljen prostorno oko 69 m a vremenski oko 3,1 s od mjesta sudara. Na ovom putu vozač vozila osiguranika tuženika nije uspio zaustaviti svoje vozilo pa se s brzinom od oko 42,8 km/h, s prednjim lijevim dijelom naletio na stražnji lijevi bočni dio vozila osiguranika tužitelja, koje se kretalo brzinom od oko 21,9 km/h i koje je u raskrižje ušlo iz prethodno zaustavnog položaja. Promet u raskrižju je bio reguliran vertikalnom prometnom signalizacijom. Da je vozačica vozila osiguranika tužitelja ispoštivala prometnu signalizaciju i znak "STOP–obavezno zaustavljanje" te da je propustila vozilo osiguranika tuženika koje se kretalo kolnikom Jarnovićeve ulice i imalo prednost prolaska raskrižjem, do ovog štetnog događaja ne bi došlo. Radnjom ulaska u raskrižje, vozilo osiguranika tužitelja je presjeklo put kretanja vozilu osiguranika tuženika. U trenutku kada je vozilo osiguranika tužitelja prešlo zaustavnu liniju ispred raskrižja, vozilo osiguranika tuženika se nalazilo udaljeno oko 117,8 m od mjesta sudara. Kako je vozač vozila osiguranika tuženika na raspolaganju imao put od oko 117,8 m, dok mu je zaustavni put radnjom intenzivnog kočenja bio kraći i iznosio oko 79 m, vozač vozila osiguranika tuženika je i radnjom prikočivanja mogao izbjeći predmetni štetni događaj. Razlog zbog kojeg vozač vozila osiguranika tuženika nije na vrijeme poduzeo radnju intenzivnog kočenja, tehničkim putem nije moguće utvrditi. Na način kako je u ovoj prometnoj situaciji reagirao vozač vozila osiguranika tuženika, intenzivnim kočenjem udaljen oko 69 m od mjesta sudara, uspio bi zaustaviti svoje vozilo prije mjesta sudara da se kretao brzinom manjom od 95,5 km/h.

Na dijelu kolnika na kojem je došlo do ovog štetnog događaja, brzina kretanja vozilima je bila ograničena prometnim znakom na 40 km/h. Da se vozilo osiguranika tuženika kretalo dozvoljenom brzinom od 40 km/h, tada bi vozilo osiguranika tužitelja u cijelosti prošlo raskrižjem prije dolaska vozila osiguranika tuženika do linije kretanja vozila osiguranika tužitelja, pa do ovog štetnog događaja ne bi došlo. Zaključno, vještak je mišljenja kako je u predmetnom štetnom događaju na vozilu osiguranika tužitelja nastala totalna šteta, koja svedena na dan isplate štete 25. studenog 2022. iznosila oko 7.419,15 EUR s PDV-om, odnosno oko 5.895,67 EUR bez PDV-a.

13. Tuženik nije imao primjedbi na izrađeni nalaz i mišljenje, dok je tužitelj istom prigovorio samo u dijelu u kojem je vještak iznio stajalište da je vozačica osiguranika tužitelja ispoštovala prometni znak "stop" te da je propustila vozilo osiguranika tuženika, do štetnog događaja ne bi došlo.

14. Usmeno iznoseći nalaz i mišljenje na ročištu održanom 12. veljače 2026. (list 240.-242. spisa) stalni sudski vještak u cijelosti je ostao kod pismeno izrađenog nalaza i mišljenja. U odnosu na tužiteljevu primjedbu vještak je iskazao kako u noćnim uvjetima, pri čemu je međusobna udaljenost bila veća od 100 metara, vozačica vozila osiguranika tužitelja nije mogla procijeniti brzinu kretanja vozila osiguranika tuženika. S obzirom na ovu udaljenost većina prosječnih vozača bi poduzela radnju uključivanja u promet. Na upit može li se s obzirom na širinu kolnika na tom raskrižju očitovati da li je osiguranik tuženika u konkretnim okolnostima mogao izbjeći nalet na vozilo osiguranice tužitelja skretanjem udesno, vještak je odgovorio da budući da je osiguranik tuženika poduzeo radnju intenzivnog kočenja kojom prilikom je došlo do blokiranja kotača i vozilo je bilo neupravljivo, stoga nije imao mogućnost izbjegavanja štetnog događaja skretanjem u desno.

15. Prema ocjeni ovog suda, navedeni nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka, u dijelu u kojem se odnosi na utvrđenje ovdje prijepornih činjenica u potpunosti nadomješta aktivnost suda u obavljanju funkcije suđenja, koju funkciju sud nije u mogućnosti ostvariti jer ne raspolaže stručnim znanjem. Stoga ovaj sud nalazi da je isti sačinjen pravilno, stručno i objektivno, te ga kao takvog prihvaća u cijelosti.

16. Odredbom čl. 963. st. 1. ZOO-a propisano je da isplatom naknade iz osiguranja na osiguratelja prelaze po samom zakonu, do visine isplaćene naknade sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu, a što između stranaka nije sporno.

17. Imajući u vidu utvrđenja stalnog sudskog vještaka iz pismeno izrađenog nalaza i mišljenja, vještakov iskaz usmeni iskaz u kojem navodi kako u noćnim uvjetima, pri čemu je međusobna udaljenost bila veća od 100 metara, vozačica vozila osiguranika tužitelja nije mogla procijeniti brzinu kretanja vozila osiguranika tuženika te da bi s obzirom na ovu udaljenost većina prosječnih vozača poduzela radnju uključivanja u promet, kao i imajući u vidu dio iskaza svjedokinje NGU u kojem je navela kako se došavši na raskrižje zaustavila na prometnom znaku "stop", kako je pogledavši s lijeve i desne strane da li se može uključiti u promet, daleko u daljini s lijeve strane vidjela svjetla vozila no ona su bila dovoljno daleko te je procijenila da se može uključiti u promet i proći raskrižje, pri čemu s desne strane nije bilo nikoga, a kojem je sud poklonio vjeru, prema ocjeni ovog suda predmetnu prometnu nesreću uzrokovao je osiguranik tuženika vozeći se u noćnim uvjetima brzinom od 103,4 km/h odnosno višestruko većom brzinom od propisanog ograničenja (40 km/h), pri čemu je razvidno kako je zakasnio s reakcijom kočenja te je bio alkoholiziran. Ovdje valja navesti i na značaj alkoholiziranosti pri čemu iz Zapisnika o očevidu (list 142.-146. spisa) proizlazi da je osiguranik tuženika u trenutku prometne nesreće imao koncentraciju alkohola u krvi od najmanje 1,03 g/kg. Slijedom navedenog, a imajući u vidu obijesnu vožnju osiguranika tuženika, osiguranica tužitelja nije mogla pretpostaviti, kao niti bilo koja druga prosječna razumna osoba, da bi drugi sudionik u noćnim uvjetima, po oblačnom vremenu, na mjestu gdje je ograničenje 40 km/h vozio brzinom od 103,4 km/h.

18. Slijedom svega naprijed iznijetog, tužitelj je prema ocjeni suda dokazao postojanje svih propisanih pretpostavki odgovornosti za štetu u odnosu na naknadu štete koju potražuje od tuženika pa je na temelju odredbe čl. 1045. ZOO-a te primjenom odredbe čl. 1072. st. 2. i 963. st. 1. ZOO -a odlučeno kao u t. I. izreke ove presude.

19. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a jer dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom, i to odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a i to po stopi koja se odnosi na ostale odnose.

20. U odnosu na utuženi tijek zatezne kamate na iznos glavnice potraživanja, tuženik je na utuženi iznos dužan platiti i zakonske zatezne kamate (čl. 29. st. 1. ZOO-a) i to od dana isplate naknade, iz razloga što je u tom trenutku tužitelj stupio u prava svog osiguranika do iznosa naplaćene naknade.

21. Odluka o troškovima postupka iz t. II. i III. izreke presude temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. čl. 155. i čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a.

22. Tužitelju je priznat trošak odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Narodne novine, broj: 138/23 i 107/25, dalje: Tarifa) pa mu je tako priznat zatraženi trošak zastupanja po odvjetniku, i to za: sastav tužbe u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 7. t. 1. OT-a) uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što sveukupno iznosi 250,00 EUR, za sastav podneska od 13. kolovoza 2025. u iznosu 200,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT-a) uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što sveukupno iznosi 250,00 EUR te za zastupanje na ročištima održanim 10. travnja 2024., 2. srpnja 2024., 13. siječnja 2025., 8. travnja 2025. i 12. veljače 2026 . za svako u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT-a) što uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT- a) sveukupno iznosi 1.250,00 EUR.

23. Tužitelju je priznat i zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 50,77 EUR (čl. 1. i 2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj 118/2018 i 51/23; dalje: ZSP i Tar. br. 1. t. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi – Narodne novine, broj: 37/23 dalje: Uredba), kao i trošak sudske pristojbe na presudu Tbr. br. 2. t. 1. Uredbe u iznosu od 50,77 EUR. Također, tužitelju je priznat i trošak uplaćenog predujma za provedeno prometno vještačenje u iznosu od 400,00 EUR.

24. Dakle, tužitelju je priznat parnični trošak u iznosu od 2.251,54 EUR slijedom čega je odlučeno kao u t. II. izreke presude, pri čemu se odluka o zatraženoj zateznoj kamati na dosuđeni iznos troška temelji na odredbi čl. 151. ZPP-a, a visina stope određena je prema odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a.

25. Odluku o parničnom trošku iz t. III. izreke presude sud je donio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a s obzirom da je tuženik u cijelosti izgubio parnicu.

U Zagrebu, 30. ožujka 2026.

SUTKINJA :

Aleksandra Gumzej

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. U sporu male vrijednosti (do 50.000,00 kn) presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Odluka se može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 1.,2.,4.,5.,6.,8.,9.,10. i 11. Zakona o parničnom postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.