P-1500/2024-26

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZADRU

Zadar, Plemića Borelli 9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru po sutkinji Meliti Lisici, u pravnoj stvari tužitelja: OT, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku Boži Vrkiću, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika Addiko Bank dioničko društvo, OIB 14036333877, Koturaška 47, 10000 Zagreb zastupanog po punomoćniku Hrvoje Matić odvjetnik u Zagrebu, radi ništetnosti, nakon održane glavne i javne rasprave održane 25. veljače 2026. u prisutnosti zam. pun. tužitelja NT, odvjetničke vježbenice kod Bože Vrkića odvjetnika u Zadru i zam. pun. tuženika Marka Grzunova, odvjetnika u Zadru, po objavi dana 30. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

1. Odbija se glavni tužbeni zahtjev koji glasi:

I. Utvrđuje se da je Ugovor o kreditu broj: 236-151/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini zaključen između tužitelja i tuženika dana 12. srpnja 2005. godine, ništetan te kao takav ne proizvodi pravni učinak slijedom čega se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 96.123,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od dospijeća do isplate na svaki plaćeni iznos i to na

- iznos od 606,41 EUR sa kamatom od 02.09.2005. godine

− iznos od 607,80 EUR sa kamatom od 03.10.2005. godine

− iznos od 607,87 EUR sa kamatom od 02.11.2005. godine

− iznos od 609,11 EUR sa kamatom od 07.12.2005. godine

- iznos od 401,99 EUR sa kamatom od 02.01.2006. godine

− iznos od 203,11 EUR sa kamatom od 05.01.2006. godine

− iznos od 601,02 EUR sa kamatom od 01.02.2006. godine

− iznos od 595,00 EUR sa kamatom od 01.03.2006. godine

− iznos od 592,87 EUR sa kamatom od 03.04.2006. godine

− iznos od 591,59 EUR sa kamatom od 02.05.2006. godine

− iznos od 593,63 EUR sa kamatom od 01.06.2006. godine

− iznos od 591,79 EUR sa kamatom od 03.07.2006. godine

− iznos od 588,92 EUR sa kamatom od 01.08.2006. godine

− iznos od 591,91 EUR sa kamatom od 01.09.2006. godine

− iznos od 532,48 EUR sa kamatom od 02.10.2006. godine

− iznos od 59,88 EUR sa kamatom od 06.10.2006. godine

− iznos od 457,90 EUR sa kamatom od 02.11.2006. godine

− iznos od 303,60 EUR sa kamatom od 08.11.2006. godine

− iznos od 133,44 EUR sa kamatom od 24.11.2006. godine

− iznos od 466,14 EUR sa kamatom od 01.12.2006. godine

− iznos od 122,27 EUR sa kamatom od 27.12.2006. godine

− iznos od 338,13 EUR sa kamatom od 02.01.2007. godine

− iznos od 244,93 EUR sa kamatom od 25.01.2007. godine

− iznos od 579,26 EUR sa kamatom od 01.02.2007. godine

− iznos od 579,09 EUR sa kamatom od 01.03.2007. godine

− iznos od 466,56 EUR sa kamatom od 23.03.2007. godine

− iznos od 575,10 EUR sa kamatom od 02.04.2007. godine

− iznos od 10,86 EUR sa kamatom od 25.04.2007. godine

− iznos od 447,23 EUR sa kamatom od 02.05.2007. godine

− iznos od 124,98 EUR sa kamatom od 25.05.2007. godine

− iznos od 375,03 EUR sa kamatom od 01.06.2007. godine

− iznos od 191,23 EUR sa kamatom od 21.06.2007. godine

− iznos od 562,18 EUR sa kamatom od 02.07.2007. godine

− iznos od 781,69 EUR sa kamatom od 06.08.2007. godine

- iznos od 610,98 EUR sa kamatom od 06.09.2007. godine

- iznos od 627,90 EUR sa kamatom od 01.10.2007. godine

- iznos od 626,66 EUR sa kamatom od 02.11.2007. godine

- iznos od 475,65 EUR sa kamatom od 30.11.2007. godine

- iznos od 158,91 EUR sa kamatom od 03.12.2007. godine

- iznos od 560,47 EUR sa kamatom od 02.01.2008. godine

- iznos od 70,81 EUR sa kamatom od 03.01.2008. godine

- iznos od 642,74 EUR sa kamatom od 01.02.2008. godine

- iznos od 649,07 EUR sa kamatom od 29.02.2008. godine

- iznos od 731,37 EUR sa kamatom od 31.03.2008. godine

- iznos od 713,36 EUR sa kamatom od 30.04.2008. godine

- iznos od 706,24 EUR sa kamatom od 02.06.2008. godine

- iznos od 715,01 EUR sa kamatom od 30.06.2008. godine

- iznos od 702,13 EUR sa kamatom od 31.07.2008. godine

- iznos od 702,77 EUR sa kamatom od 01.09.2008. godine

- iznos od 710,41 EUR sa kamatom od 01.10.2008. godine

- iznos od 768,25 EUR sa kamatom od 31.10.2008. godine

- iznos od 729,49 EUR sa kamatom od 02.12.2008. godine

- iznos od 795,05 EUR sa kamatom od 31.12.2008. godine

- iznos od 802,78 EUR sa kamatom od 02.02.2009. godine

- iznos od 639,44 EUR sa kamatom od 02.03.2009. godine

- iznos od 166,84 EUR sa kamatom od 04.03.2009. godine

- iznos od 580,14 EUR sa kamatom od 31.03.2009. godine

- iznos od 120,26 EUR sa kamatom od 03.04.2009. godine

- iznos od 96,24 EUR sa kamatom od 09.04.2009. godine

- iznos od 419,82 EUR sa kamatom od 30.04.2009. godine

- iznos od 39,82 EUR sa kamatom od 04.05.2009. godine

- iznos od 92,91 EUR sa kamatom od 04.05.2009. godine

- iznos od 118,12 EUR sa kamatom od 12.05.2009. godine

- iznos od 0,53 EUR sa kamatom od 15.05.2009. godine

- iznos od 127,63 EUR sa kamatom od 15.05.2009. godine

- iznos od 474,67 EUR sa kamatom od 01.06.2009. godine

- iznos od 198,29 EUR sa kamatom od 03.06.2009. godine

- iznos od 112,10 EUR sa kamatom od 04.06.2009. godine

- iznos od 727,45 EUR sa kamatom od 30.06.2009. godine

- iznos od 45,49 EUR sa kamatom od 01.07.2009. godine

- iznos od 775,82 EUR sa kamatom od 31.07.2009. godine

- iznos od 781,53 EUR sa kamatom od 31.08.2009. godine

- iznos od 781,03 EUR sa kamatom od 30.09.2009. godine

- iznos od 775,26 EUR sa kamatom od 02.11.2009. godine

- iznos od 786,09 EUR sa kamatom od 30.11.2009. godine

- iznos od 794,78 EUR sa kamatom od 31.12.2009. godine

- iznos od 807,14 EUR sa kamatom od 01.02.2010. godine

- iznos od 751,80 EUR sa kamatom od 01.03.2010. godine

- iznos od 52,50 EUR sa kamatom od 03.03.2010. godine

- iznos od 821,08 EUR sa kamatom od 31.03.2010. godine

- iznos od 589,83 EUR sa kamatom od 30.04.2010. godine

- iznos od 228,07 EUR sa kamatom od 04.05.2010. godine

- iznos od 824,09 EUR sa kamatom od 31.05.2010. godine

- iznos od 836,25 EUR sa kamatom od 30.06.2010. godine

- iznos od 41,52 EUR sa kamatom od 02.07.2010. godine

- iznos od 866,72 EUR sa kamatom od 02.08.2010. godine

- iznos od 900,48 EUR sa kamatom od 31.08.2010. godine

- iznos od 888,82 EUR sa kamatom od 30.09.2010. godine

- iznos od 870,06 EUR sa kamatom od 02.11.2010. godine

- iznos od 909,64 EUR sa kamatom od 30.11.2010. godine

- iznos od 937,79 EUR sa kamatom od 31.12.2010. godine

- iznos od 902,96 EUR sa kamatom od 31.01.2011. godine

- iznos od 916,36 EUR sa kamatom od 28.02.2011. godine

- iznos od 900,80 EUR sa kamatom od 31.03.2011. godine

- iznos od 903,63 EUR sa kamatom od 30.04.2011. godine

- iznos od 969,47 EUR sa kamatom od 31.05.2011. godine

- iznos od 975,88 EUR sa kamatom od 30.06.2011. godine

- iznos od 1.030,88 EUR sa kamatom od 01.08.2011. godine

- iznos od 1.002,63 EUR sa kamatom od 31.08.2011. godine

- iznos od 971,70 EUR sa kamatom od 30.09.2011. godine

- iznos od 924,38 EUR sa kamatom od 31.10.2011. godine

- iznos od 922,10 EUR sa kamatom od 30.11.2011. godine

- iznos od 936,18 EUR sa kamatom od 31.12.2011. godine

- iznos od 948,46 EUR sa kamatom od 31.01.2012. godine

- iznos od 950,11 EUR sa kamatom od 29.02.2012. godine

- iznos od 941,61 EUR sa kamatom od 31.03.2012. godine

- iznos od 947,35 EUR sa kamatom od 30.04.2012. godine

- iznos od 951,27 EUR sa kamatom od 31.05.2012. godine

- iznos od 944,67 EUR sa kamatom od 30.06.2012. godine

- iznos od 588,75 EUR sa kamatom od 31.07.2012. godine

- iznos od 357,65 EUR sa kamatom od 31.07.2012. godine

- iznos od 941,46 EUR sa kamatom od 31.08.2012. godine

- iznos od 262,79 EUR sa kamatom od 01.10.2012. godine

- iznos od 668,13 EUR sa kamatom od 01.10.2012. godine

- iznos od 446,94 EUR sa kamatom od 31.10.2012. godine

- iznos od 495,37 EUR sa kamatom od 31.10.2012. godine

- iznos od 474,7 EUR sa kamatom od 30.11.2012. godine

- iznos od 473,09 EUR sa kamatom od 06.12.2012. godine

- iznos od 196,25 EUR sa kamatom od 31.12.2012. godine

- iznos od 747,55 EUR sa kamatom od 31.12.2012. godine

- iznos od 93,36 EUR sa kamatom od 31.01.2013. godine

- iznos od 828,94 EUR sa kamatom od 01.02.2013. godine

- iznos od 940,57 EUR sa kamatom od 28.02.2013. godine

- iznos od 942,16 EUR sa kamatom od 02.04.2013. godine

- iznos od 415,15 EUR sa kamatom od 30.04.2013. godine

- iznos od 519,85 EUR sa kamatom od 03.05.2013. godine

- iznos od 269,64 EUR sa kamatom od 10.06.2013. godine

- iznos od 643,09 EUR sa kamatom od 13.06.2013. godine

- iznos od 164,64 EUR sa kamatom od 01.07.2013. godine

- iznos od 751,16 EUR sa kamatom od 08.07.2013. godine

- iznos od 549,48 EUR sa kamatom od 31.07.2013. godine

- iznos od 272,9 EUR sa kamatom od 02.08.2013. godine

- iznos od 95,25 EUR sa kamatom od 07.08.2013. godine

- iznos od 403,67 EUR sa kamatom od 31.08.2013. godine

- iznos od 522,74 EUR sa kamatom od 03.09.2013. godine

- iznos od 938,55 EUR sa kamatom od 04.10.2013. godine

- iznos od 173,33 EUR sa kamatom od 31.10.2013. godine

- iznos od 758,95 EUR sa kamatom od 04.11.2013. godine

- iznos od 57,88 EUR sa kamatom od 30.11.2013. godine

- iznos od 878,84 EUR sa kamatom od 05.12.2013. godine

- iznos od 396,62 EUR sa kamatom od 31.12.2013. godine

- iznos od 545,13 EUR sa kamatom od 10.01.2014. godine

- iznos od 215,08 EUR sa kamatom od 31.01.2014. godine

- iznos od 557,99 EUR sa kamatom od 06.02.2014. godine

- iznos od 776,68 EUR sa kamatom od 28.02.2014. godine

- iznos od 33,27 EUR sa kamatom od 31.03.2014. godine

- iznos od 741,64 EUR sa kamatom od 07.04.2014. godine

- iznos od 14,77 EUR sa kamatom od 30.04.2014. godine

- iznos od 754,17 EUR sa kamatom od 09.05.2014. godine

- iznos od 136,6 EUR sa kamatom od 31.05.2014. godine

- iznos od 507,39 EUR sa kamatom od 10.06.2014. godine

- iznos od 125,27 EUR sa kamatom od 13.06.2014. godine

- iznos od 26,99 EUR sa kamatom od 30.06.2014. godine

- iznos od 135,67 EUR sa kamatom od 01.07.2014. godine

- iznos od 371,62 EUR sa kamatom od 11.07.2014. godine

- iznos od 235,8 EUR sa kamatom od 11.07.2014. godine

- iznos od 774,67 EUR sa kamatom od 31.07.2014. godine

- iznos od 2,2 EUR sa kamatom od 01.08.2014. godine

- iznos od 474,81 EUR sa kamatom od 01.09.2014. godine

- iznos od 305,57 EUR sa kamatom od 05.09.2014. godine

- iznos od 38,71 EUR sa kamatom od 30.09.2014. godine

- iznos od 536,79 EUR sa kamatom od 03.10.2014. godine

- iznos od 132,72 EUR sa kamatom od 13.10.2014. godine

- iznos od 70,98 EUR sa kamatom od 16.10.2014. godine

- iznos od 59,91 EUR sa kamatom od 31.10.2014. godine

- iznos od 341,32 EUR sa kamatom od 18.11.2014. godine

- iznos od 383,83 EUR sa kamatom od 18.11.2014. godine

- iznos od 501,12 EUR sa kamatom od 01.12.2014. godine

- iznos od 290,64 EUR sa kamatom od 09.12.2014. godine

- iznos od 21,77 EUR sa kamatom od 31.12.2014. godine

- iznos od 764,59 EUR sa kamatom od 10.01.2015. godine

- iznos od 192,24 EUR sa kamatom od 31.01.2015. godine

- iznos od 27,93 EUR sa kamatom od 04.02.2015. godine

- iznos od 95,65 EUR sa kamatom od 05.02.2015. godine

- iznos od 58,73 EUR sa kamatom od 19.02.2015. godine

- iznos od 414,01 EUR sa kamatom od 19.02.2015. godine

- iznos od 65,46 EUR sa kamatom od 05.03.2015. godine

- iznos od 54,63 EUR sa kamatom od 05.03.2015. godine

- iznos od 217,31 EUR sa kamatom od 30.03.2015. godine

- iznos od 107,93 EUR sa kamatom od 07.04.2015. godine

- iznos od 146,00 EUR sa kamatom od 07.04.2015. godine

- iznos od 66,36 EUR sa kamatom od 09.04.2015. godine

- iznos od 132,72 EUR sa kamatom od 10.04.2015. godine

- iznos od 48,99 EUR sa kamatom od 13.04.2015. godine

- iznos od 52,24 EUR sa kamatom od 15.04.2015. godine

- iznos od 690,16 EUR sa kamatom od 15.04.2015. godine

- iznos od 347,29 EUR sa kamatom od 30.04.2015. godine

- iznos od 443,37 EUR sa kamatom od 11.05.2015. godine

- iznos od 106,68 EUR sa kamatom od 01.06.2015. godine

- iznos od 33,46 EUR sa kamatom od 03.06.2015. godine

- iznos od 530,89 EUR sa kamatom od 16.06.2015. godine

- iznos od 116,63 EUR sa kamatom od 17.06.2015. godine

- iznos od 253,97 EUR sa kamatom od 30.06.2015. godine

- iznos od 338,47 EUR sa kamatom od 20.07.2015. godine

- iznos od 197,06 EUR sa kamatom od 20.07.2015. godine

- iznos od 786,98 EUR sa kamatom od 31.07.2015. godine

- iznos od 2,59 EUR sa kamatom od 10.08.2015. godine

- iznos od 289,62 EUR sa kamatom od 31.08.2015. godine

- iznos od 176,46 EUR sa kamatom od 01.09.2015. godine

- iznos od 132,72 EUR sa kamatom od 04.09.2015. godine

- iznos od 187,26 EUR sa kamatom od 09.09.2015. godine

- iznos od 6,57 EUR sa kamatom od 30.09.2015. godine

po stopi od 14 % godišnje za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine pa do 30. lipnja 2011.godine, po stopi od 12% godišnje za razdoblje od 01. srpnja 2011. godine pa do 31. srpnja 2015. godine, po stopi od 8,14 % polugodišnje za razdoblje od 1. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2015. godine, pa do isplate, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku do 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom počevši od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

2. Prihvaća se podredni tužbeni zahtjev koji glasi:

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz čl. 3 i čl. 6 Ugovora o kreditu broj: 236-151/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini koji su stranke zaključile dana 12. srpnja 2005. godine, te da su nezakonite donesene odluke tuženika o promjenama kamatnih stopa kao što je ništetna odredba o valutnoj klauzuli slijedom čega tužitelj nije bio dužan plaćati mjesečnu ratu po promjenama kamatnih stopa koje je tuženik izvršio od 12. srpnja 2005. godine pa nadalje, kao i promjenjivom tečaju CHF od 12. srpnja 2005. godine pa nadalje.

II. Dužan je tuženik isplatiti tužitelju na ime nepripadnog plaćenog iznosa zbog promijenjenih kamatnih stopa iznos od 12.289,54 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od dospijeća do isplate na svaki plaćeni iznos i to na i to:

- iznos od 43,70 EUR sa kamatom od 31.5.2006 godine

- iznos od 43,57 EUR sa kamatom od 30.6.2006 godine

- iznos od 43,36 EUR sa kamatom od 31.7.2006 godine

- iznos od 43,58 EUR sa kamatom od 31.8.2006 godine

- iznos od 43,61 EUR sa kamatom od 30.9.2006 godine

- iznos od 43,53 EUR sa kamatom od 31.10.2006 godine

- iznos od 43,32 EUR sa kamatom od 30.11.2006 godine

- iznos od 42,92 EUR sa kamatom od 31.12.2006 godine

- iznos od 42,64 EUR sa kamatom od 31.1.2007 godine

- iznos od 42,63 EUR sa kamatom od 28.2.2007 godine

- iznos od 42,67 EUR sa kamatom od 31.3.2007 godine

- iznos od 42,13 EUR sa kamatom od 30.4.2007 godine

- iznos od 41,69 EUR sa kamatom od 31.5.2007 godine

- iznos od 41,39 EUR sa kamatom od 30.6.2007 godine

- iznos od 41,66 EUR sa kamatom od 31.7.2007 godine

- iznos od 41,88 EUR sa kamatom od 31.8.2007 godine

- iznos od 68,09 EUR sa kamatom od 30.09.2007. godine

- iznos od 67,95 EUR sa kamatom od 31.10.2007. godine

- iznos od 68,81 EUR sa kamatom od 30.11.2007. godine

- iznos od 68,46 EUR sa kamatom od 31.12.2007. godine

- iznos od 69,70 EUR sa kamatom od 31.01.2008. godine

- iznos od 70,38 EUR sa kamatom od 29.02.2008. godine

- iznos od 143,06 EUR sa kamatom od 31.03.2008. godine

- iznos od 139,53 EUR sa kamatom od 30.04.2008. godine

- iznos od 138,14 EUR sa kamatom od 31.05.2008. godine

- iznos od 139,86 EUR sa kamatom od 30.06.2008. godine

- iznos od 137,34 EUR sa kamatom od 31.07.2008. godine

- iznos od 137,46 EUR sa kamatom od 31.08.2008. godine

- iznos od 138,96 EUR sa kamatom od 30.09.2008. godine

- iznos od 150,27 EUR sa kamatom od 31.10.2008. godine

- iznos od 142,69 EUR sa kamatom od 30.11.2008. godine

- iznos od 168,63 EUR sa kamatom od 31.12.2008. godine

- iznos od 170,27 EUR sa kamatom od 31.01.2009. godine

- iznos od 171,01 EUR sa kamatom od 28.02.2009. godine

- iznos od 168,97 EUR sa kamatom od 31.03.2009. godine

- iznos od 169,36 EUR sa kamatom od 30.04.2009. godine

- iznos od 166,24 EUR sa kamatom od 31.05.2009. godine

- iznos od 163,94 EUR sa kamatom od 30.06.2009. godine

- iznos od 164,55 EUR sa kamatom od 31.07.2009. godine

- iznos od 165,76 EUR sa kamatom od 31.08.2009. godine

- iznos od 165,66 EUR sa kamatom od 30.09.2009. godine

- iznos od 164,43 EUR sa kamatom od 31.10.2009. godine

- iznos od 166,73 EUR sa kamatom od 30.11.2009. godine

- iznos od 168,57 EUR sa kamatom od 31.12.2009. godine

- iznos od 171,20 EUR sa kamatom od 31.01.2010. godine

- iznos od 170,59 EUR sa kamatom od 28.02.2010. godine

- iznos od 174,15 EUR sa kamatom od 31.03.2010. godine

- iznos od 173,48 EUR sa kamatom od 30.04.2010. godine

- iznos od 174,79 EUR sa kamatom od 31.05.2010. godine

- iznos od 186,18 EUR sa kamatom od 30.06.2010. godine

- iznos od 183,83 EUR sa kamatom od 31.07.2010. godine

- iznos od 190,99 EUR sa kamatom od 31.08.2010. godine

- iznos od 188,52 EUR sa kamatom od 30.09.2010. godine

- iznos od 184,54 EUR sa kamatom od 31.10.2010. godine

- iznos od 192,94 EUR sa kamatom od 30.11.2010. godine

- iznos od 181,41 EUR sa kamatom od 31.12.2010. godine

- iznos od 174,67 EUR sa kamatom od 31.01.2011. godine

- iznos od 177,26 EUR sa kamatom od 28.02.2011. godine

- iznos od 174,25 EUR sa kamatom od 31.03.2011. godine

- iznos od 174,80 EUR sa kamatom od 30.04.2011. godine

- iznos od 187,54 EUR sa kamatom od 31.05.2011. godine

- iznos od 188,78 EUR sa kamatom od 30.06.2011. godine

- iznos od 199,42 EUR sa kamatom od 31.07.2011. godine

- iznos od 193,95 EUR sa kamatom od 31.08.2011. godine

- iznos od 187,97 EUR sa kamatom od 30.09.2011. godine

- iznos od 143,32 EUR sa kamatom od 31.10.2011. godine

- iznos od 142,97 EUR sa kamatom od 30.11.2011. godine

- iznos od 145,15 EUR sa kamatom od 31.12.2011. godine

- iznos od 147,06 EUR sa kamatom od 31.01.2012. godine

- iznos od 147,31 EUR sa kamatom od 29.02.2012. godine

- iznos od 146,00 EUR sa kamatom od 31.03.2012. godine

- iznos od 146,88 EUR sa kamatom od 30.04.2012. godine

- iznos od 147,49 EUR sa kamatom od 31.05.2012. godine

- iznos od 146,47 EUR sa kamatom od 30.06.2012. godine

- iznos od 146,74 EUR sa kamatom od 31.07.2012. godine

- iznos od 145,97 EUR sa kamatom od 31.08.2012. godine

- iznos od 144,34 EUR sa kamatom od 30.09.2012. godine

- iznos od 146,10 EUR sa kamatom od 31.10.2012. godine

- iznos od 146,95 EUR sa kamatom od 30.11.2012. godine

- iznos od 146,33 EUR sa kamatom od 31.12.2012. godine

- iznos od 143,00 EUR sa kamatom od 31.01.2013. godine

- iznos od 145,83 EUR sa kamatom od 28.02.2013. godine

- iznos od 146,08 EUR sa kamatom od 31.03.2013. godine

- iznos od 144,97 EUR sa kamatom od 30.04.2013. godine

- iznos od 141,52 EUR sa kamatom od 31.05.2013. godine

- iznos od 141,43 EUR sa kamatom od 30.06.2013. godine

- iznos od 142,28 EUR sa kamatom od 31.07.2013. godine

- iznos od 143,64 EUR sa kamatom od 31.08.2013. godine

- iznos od 145,52 EUR sa kamatom od 30.09.2013. godine

- iznos od 144,55 EUR sa kamatom od 31.10.2013. godine

- iznos od 145,24 EUR sa kamatom od 30.11.2013. godine

- iznos od 146,02 EUR sa kamatom od 31.12.2013. godine

te s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli odnosno promjene u tečaju CHF iznos od 11.711,31 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od plaćanja od strane tužitelja svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate i to na

- iznos od 1,81 EUR sa kamatom od 31.08.2005. godine

- iznos od 3,20 EUR sa kamatom od 30.09.2005. godine

- iznos od 3,26 EUR sa kamatom od 31.10.2005. godine

- iznos od 4,51 EUR sa kamatom od 30.11.2005. godine

- iznos od 0,49 EUR sa kamatom od 31.12.2005. godine

- iznos od 13,37 EUR sa kamatom od 31.10.2008. godine

- iznos od 21,81 EUR sa kamatom od 31.12.2008. godine

- iznos od 27,90 EUR sa kamatom od 31.01.2009. godine

- iznos od 30,66 EUR sa kamatom od 28.02.2009. godine

- iznos od 23,07 EUR sa kamatom od 31.03.2009. godine

- iznos od 24,52 EUR sa kamatom od 30.04.2009. godine

- iznos od 12,93 EUR sa kamatom od 31.05.2009. godine

- iznos od 4,39 EUR sa kamatom od 30.06.2009. godine

- iznos od 6,66 EUR sa kamatom od 31.07.2009. godine

- iznos od 11,16 EUR sa kamatom od 31.08.2009. godine

- iznos od 10,77 EUR sa kamatom od 30.09.2009. godine

- iznos od 6,22 EUR sa kamatom od 31.10.2009. godine

- iznos od 14,75 EUR sa kamatom od 30.11.2009. godine

- iznos od 21,60 EUR sa kamatom od 31.12.2009. godine

- iznos od 31,34 EUR sa kamatom od 31.01.2010. godine

- iznos od 29,10 EUR sa kamatom od 28.02.2010. godine

- iznos od 42,32 EUR sa kamatom od 31.03.2010. godine

- iznos od 39,81 EUR sa kamatom od 30.04.2010. godine

- iznos od 44,70 EUR sa kamatom od 31.05.2010. godine

- iznos od 86,99 EUR sa kamatom od 30.06.2010. godine

- iznos od 78,28 EUR sa kamatom od 31.07.2010. godine

- iznos od 104,88 EUR sa kamatom od 31.08.2010. godine

- iznos od 95,69 EUR sa kamatom od 30.09.2010. godine

- iznos od 80,91 EUR sa kamatom od 31.10.2010. godine

- iznos od 112,10 EUR sa kamatom od 30.11.2010. godine

- iznos od 151,77 EUR sa kamatom od 31.12.2010. godine

- iznos od 123,68 EUR sa kamatom od 31.01.2011. godine

- iznos od 134,49 EUR sa kamatom od 28.02.2011. godine

- iznos od 121,94 EUR sa kamatom od 31.03.2011. godine

- iznos od 124,23 EUR sa kamatom od 30.04.2011. godine

- iznos od 177,32 EUR sa kamatom od 31.05.2011. godine

- iznos od 182,50 EUR sa kamatom od 30.06.2011. godine

- iznos od 226,86 EUR sa kamatom od 31.07.2011. godine

- iznos od 204,07 EUR sa kamatom od 31.08.2011. godine

- iznos od 179,12 EUR sa kamatom od 30.09.2011. godine

- iznos od 176,45 EUR sa kamatom od 31.10.2011. godine

- iznos od 174,53 EUR sa kamatom od 30.11.2011. godine

- iznos od 186,43 EUR sa kamatom od 31.12.2011. godine

- iznos od 196,80 EUR sa kamatom od 31.01.2012. godine

- iznos od 198,19 EUR sa kamatom od 29.02.2012. godine

- iznos od 191,01 EUR sa kamatom od 31.03.2012. godine

- iznos od 195,86 EUR sa kamatom od 30.04.2012. godine

- iznos od 199,17 EUR sa kamatom od 31.05.2012. godine

- iznos od 193,59 EUR sa kamatom od 30.06.2012. godine

- iznos od 195,06 EUR sa kamatom od 31.07.2012. godine

- iznos od 190,88 EUR sa kamatom od 31.08.2012. godine

- iznos od 181,97 EUR sa kamatom od 30.09.2012. godine

- iznos od 191,60 EUR sa kamatom od 31.10.2012. godine

- iznos od 196,23 EUR sa kamatom od 30.11.2012. godine

- iznos od 192,86 EUR sa kamatom od 31.12.2012. godine

- iznos od 174,69 EUR sa kamatom od 31.01.2013. godine

- iznos od 190,13 EUR sa kamatom od 28.02.2013. godine

- iznos od 191,47 EUR sa kamatom od 31.03.2013. godine

- iznos od 185,42 EUR sa kamatom od 30.04.2013. godine

- iznos od 166,61 EUR sa kamatom od 31.05.2013. godine

- iznos od 166,13 EUR sa kamatom od 30.06.2013. godine

- iznos od 170,75 EUR sa kamatom od 31.07.2013. godine

- iznos od 178,16 EUR sa kamatom od 31.08.2013. godine

- iznos od 188,42 EUR sa kamatom od 30.09.2013. godine

- iznos od 183,13 EUR sa kamatom od 31.10.2013. godine

- iznos od 186,88 EUR sa kamatom od 30.11.2013. godine

- iznos od 191,13 EUR sa kamatom od 31.12.2013. godine

- iznos od 193,77 EUR sa kamatom od 31.1.2014. godine

- iznos od 199,36 EUR sa kamatom od 28.02.2014. godine

- iznos od 197,53 EUR sa kamatom od 31.03.2014. godine

- iznos od 191,34 EUR sa kamatom od 30.04.2014. godine

- iznos od 189,36 EUR sa kamatom od 31.05.2014. godine

- iznos od 190,26 EUR sa kamatom od 30.06.2014. godine

- iznos od 197,27 EUR sa kamatom od 31.07.2014. godine

- iznos od 203,18 EUR sa kamatom od 31.08.2014. godine

- iznos od 201,96 EUR sa kamatom od 30.09.2014. godine

- iznos od 207,07 EUR sa kamatom od 31.10.2014. godine

- iznos od 210,54 EUR sa kamatom od 30.11.2014. godine

- iznos od 208,49 EUR sa kamatom od 31.12.2014. godine

- iznos od 209,06 EUR sa kamatom od 31.01.2015. godine

- iznos od 209,06 EUR sa kamatom od 28.02.2015. godine

- iznos od 209,06 EUR sa kamatom od 31.03.2015. godine

- iznos od 209,06 EUR sa kamatom od 30.04.2015. godine

- iznos od 209,06 EUR sa kamatom od 31.05.2015. godine

- iznos od 209,06 EUR sa kamatom od 30.06.2015. godine

- iznos od 209,06 EUR sa kamatom od 31.07.2015. godine

- iznos od 209,06 EUR sa kamatom od 31.08.2015. godine

po stopi od 14 % godišnje za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine pa do 30. lipnja 2011.godine, po stopi od 12% godišnje za razdoblje od 01. srpnja 2011. godine pa do 31. srpnja 2015. godine, po stopi od 8,14 % polugodišnje za razdoblje od 1. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2015. godine, pa do isplate, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku do 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

III. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 8.078,62 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

O b r a z l o ž e nj e

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s prednikom tuženika, dana 12. srpnja 2005. zaključio Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini broj 236-151/2005, kojim je tuženik odobrio tužitelju kreditni iznos od 201.200,00 CHF.

Spomenutim ugovorom da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa od 3,99% (čl. 3. i čl. 6). mjesečna otplatna rata s tom kamatnom stopom iznosila je 959,40 CHF.

Tuženik da je, s obzirom na odredbe cit. Ugovora, jednom obavijestio tužitelja o promjeni kamatne stope, na što je tužitelj usmeno prigovorio, dok je kasnije promjene vršio bez da o tome obavijesti tužitelja kao ugovornu stranku na bilo koji način, tako da tužitelj nije ni imao mogućnosti za prigovor.

Tužitelj da je, istina, kroz mjesečne rate osjetio da je došlo do promjene, tako da mu je mjesečni anuitet u odnosu na prvotno znatno porastao, međutim, kao i u odnosu na prvi prigovor, i daljnji prigovori tužitelja da su ostali bez ikakva rezultata.

Dakle, ni s jednom promjenom tužitelj da se nije usuglasio.

Promjene tuženika u pogledu kamatne stope da su nezakonite, što je, uostalom i utvrđeno pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Naime, iste da nisu opravdane ni s jednog stajališta, tim više što u vrijeme povoljnih tržišnih prilika tuženik kamatnu stopu nije promijenio na niže, odnosno u korist tužitelja.

Ni stanje na međunarodnom tržištu da ne ide tuženiku u prilog budući da su tamo prilike takve da kamatne stope dramatično padaju.

Naime, na međunarodnom tržištu kamata na švicarske franke se određuje u skladu s kretanjima kamate koje banke međusobno određuju jedna prema drugoj prilikom pozajmljivanja (popularno nazvano Lobora na CHF). Od početka 2009. godine Libor da neprestano pada, tako da je tada kamatna stopa na CHF bila 0,53% pa je, dakle, jasno da stanje na tom tržištu nije ono što je utjecalo na povećanje sporne kamate. Upravo prateći stanje na tom međunarodnom tržištu, tuženik da je tužitelju trebao spustiti kamatu.

Svakako, sporne promjene kamatne stope i sama ugovorna odredba o tome da nisu zakoniti ni zbog sljedećih razloga:

- Ugovor je sastavljen u tipskom obliku i oko njegova sadržaja tužitelj nije mogao pregovarati. Nju je tužitelj, kao slabija ekonomska strana, morao prihvatiti i povinuti se sili jačega. Sama ta odredba o promjeni kamatne stope unosi neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja kao potrošača pa spada u red nepoštenih odredbi iz čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača.

- Sporna odredba ne navodi razloge na temelju kojih se može promijeniti kamatna stopa. Nenavođenjem tih razloga ona stavlja tužitelja u neravnopravan položaj. Njemu prilikom zaključenja ugovora nije objašnjeno koji su to uvjeti koji mijenjaju visinu kamatne stope. Bez tih podataka tužitelj kao potrošač nije mogao provjeriti na temelju čega se donose odluke o promjeni kamatne stope. Sporna odredba omogućuje tuženiku, kao jačoj ekonomskoj strani da jednostrano mijenja ugovorene odredbe, što je protivno čl. 97. st. 1. alineja 10. i 11. Zakona o zaštiti potrošača.

Ugovorne odredbe koje su protivne čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača su prema čl. 102. tog Zakona ništetne.

Dakle, tuženik je mijenjao kamatnu stopu uvijek u svoju korist i na štetu tužitelja iako je, s obzirom na stanje na tržištu, to mogao činiti i u korist tužitelja. Kako to tuženik nije činio, to da je njegovo postupanje suprotno čl. 296. ZOO-a.

Odredba tuženika je pored prednjega, suprotna i čl. 82. st. 1. alineja 11. Zakona o zaštiti potrošača koji je vrijedio u vrijeme zaključenja ugovora pa se takva odredba sukladno čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ima smatrati ništavom.

Odredba tuženika je protivna čl. 110. st. 1. i 2. alineja 8. te čl. 11. st. 1. i 2. alineja 1. Zakona o zaštiti potrošača.

Konačno, odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi su u suprotnosti i sa odredbom članka 4. stavak 2. Direktive 93/13 EEZ.

Pored promjenjive kamatne stope i odredba o valutnoj klauzuli ugovorena u spornom Ugovoru o kreditu je, kao nepoštena odredba, ništetna. Naime, kolektivnom presudom po tužbi Potrošača pa i protiv tuženika pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, koja presuda obvezuje i ovaj sud, utvrđeno je da je valutna klauzula ništetna. Naime, s obzirom da je tužitelj zaduživan po tečaju CHF, koji da, kao takav nikada nije primio te mu je mjesečni anuitet obračunavan po tečaju tuženika na dan isplate to je tužitelj i na taj način izvršio povrat iznosa, koji da kao takav nije morao.

Ni o ovoj odredbi Ugovora o kreditu, kao ni o ostalim odredbama, nažalost, tužitelj kao slabija ugovorna strana da nije mogao pregovarati.

Osim odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, za koje odredbe je od strane Trgovačkog suda u Zagrebu utvrđeno da su ništetne, ništetne su i ostale odredbe, što da, svakako, čini Ugovor o kreditu ništetnim u cijelosti. Naime, bez tih odredbi Ugovor o kreditu da ne može opstati na bilo koji način, što da ga opet, u konačnici čini ništetnim.

Upravo stoga, a polazeći od odredbi Zakona o obveznim odnosima i to konkretno čl. 1111, svaka od ugovornih strana bi bila u obvezi vratiti onoj drugoj ono što je temeljem takvog ništetnog pravnog posla primila. Međutim, za razliku od tužitelja, tužena strana je nepoštena, pa je ne pripada pravo na zakonske zatezne kamate na isplaćeni iznos tužitelju, dok s druge strane, tužitelj ima pravo na povrat zakonskih zateznih kamata na isplaćene iznose. Kada se učini prijeboj međusobnih uplata i to na strani tuženika iznosa glavnice bez kamata dok na strani tužitelja imamo mjesečne anuitete sa zakonskim zateznim kamatama ispada da je tužitelj, u toj slučaju, isplatio i pretplatio pozamašan iznos koji da, nažalost, u ovom trenutku ne može odrediti budući da mu nedostaje određena dokumentacija koja se, kao takva, nalazi u posjedu tužene strane, koja mu to odbija predati. Stoga, dakle, konačan iznos da će se odrediti nakon što sud naloži tuženiku dostaviti sudu potrebnu dokumentaciju i nakon što se provede financijsko vještačenje, odnosno vještačenje po vještaku financijsko-ekonomske struke.

U svakom slučaju, tužitelj da ima pravo na povrat iznosa koji je preplatio s osnove nezakonitog povećanja po promjenjivoj kamatnoj stopi te po ništenoj valutnoj klauzuli odnosno tečajnoj razlici.

Tužitelj napominje i da je nepoštena praksa prema čl. 108. Zakona o zaštiti potrošača zabranjena.

Tužitelj da je, dakle, nažalost, zbog nepoštenog mijenjanja kamatne stope od strane tuženika te ništetne valutne klauzule tuženiku, isplatio veći iznos od onoga što bi morao da su te odredbe bile valjane, međutim da točan iznos, kao i u slučaju ništetnosti cjelokupnog Ugovora o kreditu, zbog nepostojanja dokumentacije koja se nalazi u posjedu tužene strane, ne može u ovom trenutku odrediti.

Tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će prihvatiti postavljeni tužbeni zahtjev, koji je uređen nakon provedenog financijskog vještačenja, podneskom od 28. siječnja 2026. (l.s. 323-336).

2. Tuženik Addiko bank d.d. (dalje u tekstu: tuženik), u odgovoru na tužbu od 12. kolovoza 2019. (l.s. 17-25), u bitnom, navodi da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, njegovoj osnovi i visini. Tuženik ne spori da je s tužiteljem sklopio predmetni Ugovor o kreditu, međutim, tužitelj je predmetni ugovor izmijenio, u dijelu valute obveze i kamatne stope, sklapanjem Aneksa uz ugovor o kreditu, 15. siječnja 2016. (dalje: Aneks), a on (tuženik) je bio obvezan ponuditi tužitelju sklapanje predmetnog Aneksa sukladno Izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju. Navedene odredbe su zamijenjene s retroaktivnom primjenom, kao da je odredba čl. 3. Aneksa ugovorena na dan sklapanja osnovnog ugovora. Tuženik dalje ističe da sukladno čl. 105. st. 1. ZOO ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači i ništetnost samog ugovora stoga se na predmetnu pravnu situaciju ne može primijeniti odredba čl. 107. st. 1. ZOO koja zabranjuje konvalidaciju kada je ništetan cijeli ugovor. U odnosu na ništetnost valutne klauzule tuženik navodi da su sklapanjem Aneksa ugovorne strane suglasno izmijenile obvezu vraćanja kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR za cijelo vrijeme trajanja ugovornog odnosa. Tako su odredbe čl. 2. i 3. u cijelosti zamijenjene odredbom čl. 2. Aneksa ugovora o kreditu i to retroaktivno. Budući da se presuda u kolektivnom sporu primjenjuje isključivo na ugovore o kreditu u kojima je valuta vezana uz glavnicu u CHF, a koji su sklopljeni s tuženikom u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. ista nije primjenjiva u ovom postupku. Tvrdi da je o svim relevantnim okolnostima tužitelja obavijestio, kao i upozorio na rizike koje valutna klauzula CHF nosi. Opreza radi, tuženik dodatno ističe i prigovor zastare. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze uvidom i čitanjem dokumentacije priložene spisu i to: ovjereni Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini broj 236-151/2005 (l.s. 5-12), Aneks uz Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini broj 236-151/2005 od 15. siječnja 2016. (l.s. 23-25), dokumentacija uz Aneks o konverziji i obavijest o provedenoj konverziji (l.s. 62-71), izvršeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Sandri Došen, dipl. oec. u Biogradu na Moru, te je izvršen uvid u pisani Nalaz i mišljenje ovog vještaka, dostavljen sudu 10. veljače 2025. (l.s. 139- 160), kao i očitovanje ovog vještaka od 27. siječnja 2026. (l.s. 297-308) na podnesak tuženika od 19. kolovoza 2025. (l.s. 177-291), a na ročištu 24. studenog 2025. saslušan je tužitelj (l.s. 294-296).

4. Analizom svih izvedenih dokaza, a na temelju rezultata savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju cjelokupnog postupka, u skladu sa člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 148/11, pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da glavni tužbeni zahtjev nije osnovan kako je navedeno u toč. 1. – I. i II. izreke ove presude, dok je našao eventualni tužbeni zahtjev tužitelja naveden u toč. 2. – I. i III. izreke presude osnovanim.

5. Iz pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za računovodstvo, financije i marketing, Sandre Došen, od 10. veljače 2025. (l.s. 139-160) proizlazi da su tuženik kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita sklopili Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini broj 236-151/2005, kojim je tuženik tužitelju odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 201.200,00 CHF

Ugovoreni rok otplate kredita je 360 mjeseci, s ugovorenom kamatnom stopom koja iznosi 3,99% godišnje, zatim korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po prodajnom tečaju za CHF tečajne liste kreditora, važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici, koja je sastavni dio Ugovora. Prema otplatnoj tablici ugovoreni mjesečni iznos anuiteta iznosi 959,40 CHF.

Prema planu otplate po kreditu evidentno je da je tuženik tijekom otplate povisivao mjesečne iznose anuiteta i to od 30. travnja 2006.

Tijek otplatnog razdoblja promjene kamatnih stopa i iznosi anuiteta (l.s. 142) prikazani su kako slijedi:

- od 31. kolovoza 2005. do 30. travnja 2006. stopa redovne kamate iznosila je 3,99% godišnje i mjesečni anuitet od 959,40 CHF,

- od 30. travnja 2006. do 31. kolovoza 2007. stopa redovne kamate iznosila je 4,60% godišnje i mjesečni anuitet od 1.030,03 CHF,

- od 31. kolovoza 2008. do 29. veljače 2008. stopa redovne kamate iznosila je 5,00% godišnje i mjesečni anuitet od 1.076,09 CHF,

- od 29. veljače 2008. do 30. studenog 2008. stopa redovne kamate iznosila je 5,99% godišnje i mjesečni anuitet od 1.192,69 CHF,

- od 30. studenog 2008. do 30. studenog 2010. stopa redovne kamate iznosila je 6,20% godišnje i mjesečni anuitet od 1.217,67 CHF.

- od 30. studenog 2010. do 30. rujna 2011. stopa redovne kamate iznosila je 5,95% godišnje i mjesečni anuitet od 1.189,50 CHF.

- od 30. rujna 2011. do 31. prosinca 2013. stopa redovne kamate iznosila je 5,45% godišnje i mjesečni anuitet od 1.135,45 CHF.

- od 31. prosinca 2013. pa ubuduće stopa redovne kamate iznosila je 3,23% godišnje i mjesečni anuitet od 926,84 CHF.

Odobren je kredit u iznosu od 201.200,00 CHF i isplaćen je u kunskoj protuvrijednosti u iznosu od 939.227,96 HRK dana 28. srpnja 2005.

Tečaj na dan isplate kredita 28. srpnja 2005. iznosi 4,668131 HRK za 1 CHF.

Tečaj na dan sklapanja Ugovora o kreditu 12. svibnja 2007. iznosi 4,6748180 HRK za 1 CHF.

Iz izračuna na osnovi uplaćenog iznosa glavnice u kunama s obračunom zateznih kamata (tablica br. 1 – l.s. 143-148), proizlazi da je banka 28. srpnja 2005. odobreni kredit u iznosu od 201.200,00 CHF izvršila prijenos u otplatu u kunskoj protuvrijednosti u iznosu od 939.227,96 HRK.

Za cijelo vrijeme otplate kredita do 30. rujna 2015. godine, korisnik kredita-tužitelj je uplatio ukupan iznos od 724.238,75 HRK, odnosno 96.123,00 EUR.

Na pojedinačni iznos izvršene uplate izvršen je izračun zakonske zatezne kamate i to od dana pojedinačne uplate do 31. siječnja 2025. (do dana izrade nalaza i mišljenja), a izračunom ukupna zakonska zatezna kamata iznosi 878.215,42 HRK odnosno 116.559,22 EUR (Tablica 1. stupac 7.).

6. Tuženik je imao prigovore na pisani nalaz i mišljenje vještaka financijske struke, koji su sadržani u podnesku od 19. kolovoza 2025. (l.s. 172-180), s prilozima (l.s. 181-291) pa je radi otklona prigovora zatraženo očitovanje vještakinje financijske struke, koji je ista dostavila sudu 26. siječnja 2026. (l.s. 297-308), a očitovanje istog sadržaja dostavila je sudu i 27. siječnja 2026. (l.s. 309-320).

6.1. U Očitovanju vještaka financijske struke odnosno Mišljenju (l.s. 307-308) koje je identično i mišljenju na l.s. 319-320 slijedi da su tuženica Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. (sad Addiko Bank d.d.), kao kreditor i tužitelj OT iz [adresa], sklopili Ugovor o kreditu, broj Ugovora: 236-151/2005, od 12.05.2007., kojim je tuženica tužitelju odobrila kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 201.200,00 CHF. Ugovoreni rok otplate kredita je 360 mjeseci s ugovorenom kamatnom stopom koja iznosi 3,99 % godišnje, zatim korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženice, važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio Ugovora. Prema otplatnoj tablici ugovoreni mjesečni iznos anuiteta iznosi 959,40 CHF. Prema planu otplate po kreditu evidentno je, da je tuženik tijekom otplate povisivao mjesečne iznose anuitete i to od 30.04.2006. Odobren je kredit u iznosu od 201.200,00 CHF i isplaćen je u kunskoj protuvrijednosti u iznosu od 939.227,96 HRK dana 28.07.2005. Tečaj na dan isplate kredita 28.07.2005. iznosi 4,668131 HRK za 1 CHF. Tečaj na dan sklapanja Ugovora o kreditu 12.05.2007. iznosi 4,748180 HRK za 1 CHF. Tijekom cijelog razdoblja od početka otplate kredita do 30.09.2015., korisnik kredita - tužitelj uplatio je ukupan iznos od 724.238.75 HRK odnosno 96.123,00 EUR. Na pojedinačni iznos izvršene uplate izvršen je izračun zakonske zatezne kamate i to od dana pojedinačne uplate do 31.01.2025. (do dana izrade nalaza i mišljenja), a izračunom ukupna zakonska zatezna kamata iznosi 878.215,42 HRK odnosno 116.559,22 EUR. Uslijed promjene kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu, tuženica je tužitelju više obračunala razliku anuiteta u ukupnom iznosu od 88.464,72 HRK, odnosno 11.741,29 EUR od početka otplate kredita do konverzije kredita (pozitivne i negativne razlike). Uslijed povećanja kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu, tuženica je tužitelju više obračunala razliku anuiteta u ukupnom iznosu od 92.595,57 HRK, odnosno 12.289,54 EUR od početka otplate kredita do konverzije kredita. Vještakinja je u izračunu uzela samo pozitivne iznose odnosno preplate tužitelja te ukupan broj istih. Negativna razlika odnosno razlika kad je kamatna stopa bila niža od početno ugovorene kamatne stope iznosi 4.130,85 HRK odnosno 548,25 EUR. Uslijed promjene tečaja za valutu CHF u odnosu na početni tečaj na dan sklapanja Ugovora o kreditu, tuženica je tužitelju više obračunala razliku anuiteta u ukupnom iznosu od 81.523,96 HRK odnosno 10.820,09 EUR od početka otplate kredita do konverzije kredita (pozitivne i negativne razlike). Uslijed povećanja tečaja za valutu CHF u odnosu na početni tečaj na dan sklapanja Ugovora o kreditu, tuženica je tužitelju više obračunala razliku anuiteta u ukupnom iznosu od 88.238,90 HRK odnosno 11.711,31 EUR od početka otplate kredita do konverzije kredita. Vještakinja je u izračunu uzela samo pozitivne iznose odnosno preplate tužitelja te ukupan broj istih. Negativne razlike odnosno razlike kad je primijenjeni tečaj bio niži od početnog tečaja na dan sklapanja Ugovora o kreditu iznosi 6.714,94 HRK odnosno 891,23 EUR. Za razdoblje od početka otplate kredita do konverzije kredita, tuženica bi tužitelju manje obračunala razliku anuiteta, koja bi nastala uslijed promjene početno ugovorene kamatne stope u odnosu na kamatnu stopu koja je vrijedila za kunske kredite, za iznos od 269.367,53 HRK odnosno 35.751,21 EUR. Okolnost pravilnosti konverzije te je li tuženik sve uplate koje je tužitelj izvršio na temelju Ugovora o kreditu sa CHF valutom iskoristio za zatvaranje obveza po konvertiranom kreditu, u skladu je s sporazumom o konverziji i metodologiji određenoj Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15).

7. Tužitelj je upravo uredio tužbeni zahtjev i to podneskom od 28. siječnja 2026. godine (l.s. 323-336), sukladno naprijed citiranom pisanom nalazu i mišljenju vještaka financijske struke, kao i sukladno očitovanju vještaka financijske struke, odnosno mišljenju (l.s. 307-308) koje je identično mišljenju na l.s. 319-320.

7.1. Ovaj sud prihvaća osnovni pisani nalaz i mišljenje vještaka financijske struke, kao i Očitovanja vještaka financijske struke kao stručne i objektivne.

8. Na ročištu održanom 24. studenog 2025. (l.s.294-296), tužitelj OT je iskazao kako je kredit podigao zbog sređivanja stambenog pitanja svoje obitelji koja je tada bila četveročlana, sada je peteročlana. Tada je bio zaposlenik u očevoj tvrtki FG Grafika d.o.o., a sada je vlasnik iste jer je njegov otac preminuo. FG Grafika je udaljena 30 m od prednika tuženika Hypo banke, gdje je sada Školska knjiga. Imali su i otvoren račun firme u toj banci. Na osnovu svega toga se odlučio na tu banku pa je otišao u poslovnicu raspitati se o uvjetima. To je bilo 2008. godine. Došli su supruga i on raspitati se o stambenim kreditima, sjeća se djelatnika ČT, a imena ostalih djelatnika se ne sjeća. U banci su predložili kredit u CHF rekli su da je to trenutno najpovoljnija opcija i najbolji kredit i teško da će dobiti povoljniji u bilo kojoj drugoj valuti. Prvenstveno zbog kamate koja je bila tada najpovoljnija, daleko najbolja, odnosno najniža u odnosu na ostale kredite. Supruga i on odlučili su kreditom kupiti staru kuću na Plovaniji što su u konačnici i učinili, uz hipoteku i jamce koje je banka tražila. Sjeća se da je iznos kredita bio cca 130.000,00 EUR, a iznosa u CHF se ne sjeća točno. Hipoteka je upisana na stan tužiteljevih roditelja, a i na nekretninu za koju su tražili kredit. Od iznosa kredita su platili kupoprodajnu cijenu vlasniku PT i još su adaptirali tu kupljenu kuću jer nije bila useljiva. Nekretnina je kupljena isključivo za osobne potrebe i na taj način je riješio stambeno pitanje svoje obitelji, nije korištena u turističke i poslovne svrhe. Nisu pregovarali u banci oko uvjeta kreditiranja, nije im nitko objasnio što znače pojmovi valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa. Tako ni kad su išli kod JB na solemnizaciju, to je bilo sve jako brzo gotovo, bilo je puno potpisa na ugovoru, toga se sjeća. JB je pročitao ugovor, ali im nije ništa dodatno pojašnjavao. Sjeća se da je početni anuitet iznosio oko 4.400,00 KN, to je mogao uredno podmirivati. Međutim, nakon nekog vremena došlo je do drastičnog povećanja anuiteta, najviši anuitet je bio oko 7300-7400 KN. Banka ih je poštanskim putem informirala o promjeni kamatne stope i valutne klauzule i visini mjesečnog anuiteta. On je nekoliko puta odlazio u banku po informacije, međutim 2009. se teško razbolio od leukemije i sestra mu je darovala koštanu srž te mu je ista transplantirana i liječenje je uspješno završeno. Zbog zdravstvenog stanja nije bio u mogućnosti pregovarati s bankom, nije fizički bio u [adresa], supruga je ostala sama s troje djece, 2009. godine se rodilo najmlađe dijete. I njegova i suprugina obitelj su pomagali da se uredno plaćaju rate kredita. Kada su od banke dobili obavijest o konverziji pristupili su sklapanju ugovora o konverziji jer im se učinilo da su na taj način zaštićeni i sigurni od divljanja kamatne stope i valutne klauzule. Kredit i danas isplaćuje, rata iznosi cca 660,00 EUR. Kredit je podignut na rok od 30 godina. Na poseban upit pun. tuženika odgovorio je da je mogao birati među više vrsta valuta npr. EUR, USD, KN, međutim dolaskom u banku, djelatnici u banci su preferirali kredite u CHF do te mjere da ove druge kredite u drugim valutama nisu isticali kao drugu, bolju opciju. Navodi da kada se dobije savjet od službenika koji rad i u banci da poslušate taj savjet jer kao obični građanin ne znate ništa o tome. Dalje navodi da ne zna je li uopće postojala fiksna kamatna stopa za kredite u CHF, te da je pročitao sam ugovor o kreditu prije nego ga je potpisao i nije imao nikakve primjedbe na isti. Pročitali su ga i njegovi roditelji i supruga, svi su bili tu uključeni.

8.1. Stranački iskaz tužitelja sud prihvaća u cijelosti kao životan, logičan i poklanja mu vjeru u ovom postupku, a iz istog iskaza slijedi da je tužitelj podigao stambeni kredit kod tuženika radi rješenja stambenog pitanja svoje obitelji, slijedom čega tužitelj u ovom postupku ima status potrošača, a iz njegova stranačkog iskaza slijedi da isti doista od strane tuženika nije bio upoznat s promjenama kamatne stope i valutne klauzule.

9. Među strankama nije sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor zaključili dana 12. srpnja 2005. zaključio Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini broj 236-151/2005, kojim je tuženik odobrio tužitelju kreditni iznos od 201.200,00 CHF. Spomenutim ugovorom ugovorena je promjenjiva kamatna stopa od 3,99% te je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom banke o kreditiranju građana (čl. 3. i čl. 6. Ugovora), a ugovorena je i valutna klauzula.

10. Odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u Zagrebu broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. pravomoćno je odlučeno o kolektivnoj tužbi P. - H. S. U. Z. Z. P., protiv više tuženika (Zagrebačka banka d.d. i dr., među ostalim, i tuženikom iz ove parnice), podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača. Odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. No, pokretanje ili vođenje postupka kolektivne zaštite ne sprječava osobu kojoj je postupanjem trgovca prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naknadu štete protiv osobe koja joj je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu ili postupak za poništenje ili utvrđivanje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja ili bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.

11. Treba navesti da se nedvojbeno radi o odredbi prema kojoj je redovna kamatna stopa tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s odlukom banke, a da se nije pojedinačno pregovaralo. Prema odredbi članka 81. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03), kao zakona koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana treba uvijek procjenjivati prema svim konkretnim okolnostima slučaja. Prema odredbi članka 142. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO), opći uvjeti koje odredi jedan ugovaratelj, bilo da su sadržani u formalnom ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva, dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove; dok je odredbom stavka 4. propisano da u slučaju neslaganja općih uvjeta i posebnih pogodbi, važe ove posljednje.

12. Nadalje, prema odredbi čl. 322. st. 1. ZOO-a proizlazi da je Ugovor koji je suprotan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a, proizlazi da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Prema odredbi čl. 324. st. 1. ZOO-a, proizlazi da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora, ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.

13. Prema odredbi čl. 295. st. 2. ZOO-a, proizlazi da opći uvjeti Ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove. Prema odredbi čl. 272. st. 1. ZOO-a, proizlazi da je činidba odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ga odredi, dok iz stavka 2. te odredbe proizlazi da ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti predmet obveze, ugovor je ništetan.

Prema odredbi članka 295. ZOO-a, opći uvjeti su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva; opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove i da opći uvjeti obvezuju ugovornu stranu ako su joj bili poznati ili morali biti poznati u vrijeme sklapanja ugovora.

14. Nesporno je da predmetni Ugovor ne sadrži ni referentnu stopu (referentna stopa jest osnovna kamatna stopa za kašnjenje s plaćanjem) koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu ni precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope pa je tako tuženik, koristeći ugovornu odredbu prema kojoj se kamata koja je ugovorena kao promjenjiva određuje prema odluci banke, mogao postupiti kako je htio, tj. i savjesno i nesavjesno. Po ocjeni ovog suda, ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke, jasna je i lako uočljiva, ali nije razumljiva, jer je jedino sigurno da visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke, a ne navode se bilo kakvi kriteriji, npr. iz općih uvjeta poslovanja ili sl., već se promjena visine stope veže samo za odluku banke, a je li to možda podrazumijeva i primjenu nekih kriterija, u samom ugovoru nije navedeno. Prema Presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C-26/13, navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva. U konkretnom slučaju to znači da su u Ugovoru tužitelju morali na transparentan način biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama ugovora tako da ona na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za nju proizlaze. Odredba o promjeni kamatne stope je ključna ugovorna odredba, a ovisna je isključivo o odluci jednog ugovaratelja – banke, bez da su istodobno precizno određeni uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se veže promjena, pa ista odredba na taj način uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može ni provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija.

15. Stoga se zaista radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja, jer su predmet i cijena bitni sastojci ugovora, a putem ove ugovorne odredbe tuženik je potpuno izbjegao utjecaj druge ugovorne strane na cijenu (kamate), što je suprotno odredbi članka 26. ZOO-a, koja propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Zakon o zaštiti potrošača i ZOO ne navode nikakve posebne kriterije za ocjenu je li pojedina ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja, a koje je načelo sadržano u odredbi članka 12. ZOO-a kojom je propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, pri tome vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Konkretno, kao mjerilo ponašanja procjenjuje se kako bi se ponašao prosječan čovjek ili prosječan potrošač s jedne strane odnosno, uredan i savjestan gospodarstvenik ili dobar domaćin s druge strane kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti (pravni standard). Prema odredbi članka 83. ZZP-a, prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav proizvoda ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor. Imajući u vidu da je kamata cijena, da je cijena bitan element ugovora o kreditu te da mora biti određena, odnosno odrediva, već samim tim odredbu ugovora koju koristi tuženik, a na temelju koje se cijena određuje prema odluci banke (jednostrano) bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija za promjenu, ocijeniti je protivnom načelu savjesnosti i poštenja. Nepostojanje propisa koji nalažu bankama da u ugovoru o kreditu precizno utvrde uvjete promjenjivosti kamatne stope u relevantnom razdoblju ne daje tuženiku ovlaštenje da kamatnu stopu mijenja po svom nahođenju i time jednostrano mijenja visinu obveze tužitelja.

16. S obzirom na nespornu činjenicu da u ugovorima u kojima koristi predmetnu odredbu o promjeni kamatne stope tuženik nije odredio referentnu stopu, imajući u vidu da u vrijeme zaključivanja Ugovora nije bilo propisano da ugovor u slučaju ugovaranja promjenjive kamatne stope mora sadržavati element za koji se veže promjena te način promjene, banka je kao savjesni gospodarstvenik, rukovodeći se načelom savjesnosti i poštenja, po ocjeni ovog suda, trebala odrediti elemente za koji se veže promjena i način njihove primjene. Banka je tužitelju kao korisniku kredita nametnula ugovorne odredbe koje ga stavljaju u neravnopravan položaj, koje odredbe prouzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu korisnika kredita što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja.

17. Na temelju utvrđenih činjenica, ovaj sud smatra da je odredba Ugovora kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom samo o odluci banke nepoštena i prema tome ništetna. Odredbe o promjenjivoj redovnoj kamati u predmetnom Ugovoru, osim u dijelu kojim je visina kamatne stope određena na dan sklapanja Ugovora te do prve promjene kamatne stope do koje je došlo jednostranom odlukom banke, a bez prethodnog pregovaranja o tome sa tužiteljem kao korisnikom kredita, nepoštene su te stoga ništetne, a kako proizlazi i iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14 gdje je navedeno da su odredbe potrošačkih ugovora o kreditu kojima se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke nepoštene, pa prema tome ništetne osim u dijelu kojim je visina kamatne stope određena na dan sklapanja Ugovora, a što je u konkretnom slučaju kamatna stopa od 3,99% koja je ugovorena i određena na dan sklapanja Ugovora.

18. Zaključno, ovaj sud smatra da je kamatna stopa prilikom sklapanja ugovora o kreditu tužitelja i tuženika bila određena i to u visini od 3,99%, a to i s obzirom je tužitelju kao korisniku kredita koji je od banke kao kreditora dobio otplatni plan bilo vidljivo kolika je njegova mjesečna obveza u smislu podmirenja mjesečnog anuiteta banci, te koliko u otplati svakog mjesečnog anuiteta on plaća glavnicu kredita, a koliko kamatu, dok su kamatne stope koje je banka mijenjala svojom jednostranom odlukom utvrđene kao nepoštene, a potom i ništetne.

19. Odredbom članka 21. Zakona o Hrvatskoj narodnoj banci ("Narodne novine" broj 75/08) proizlazi da je kuna (jedino) zakonsko sredstvo plaćanja i ona se (osim kada je zakonom dopušteno da se za plaćanja u zemlji može dopustiti korištenje druge valute) mora koristiti za sva plaćanja na teritoriju Republike Hrvatske. Plaćanje u kunama, valuti Republike Hrvatske, mora se obavljati i u slučaju kada je ugovorena valutna klauzula, odnosno kada je novčana obveza vezana uz tečaj valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti. Ta obveza postoji i kada obveza plaćanja protivno zakonu glasi na plaćanje u stranoj valuti. Suprotno postupanje sankcionirano je propisima Republike Hrvatske kao kažnjivo djelo. Članak 22. ZOO-a po svojoj je pravnoj naravi iznimka od načela monetarnog nominalizma propisanog člankom 21. ZOO-a. Prema tom načelu dužnik je dužan isplatiti onaj broj novčanih jedinica na koje obveza glasi, neovisno o tome je li vrijednost novca u međuvremenu pala ili porasla. Načelo monetarnog nominalizma isključuje odgovornost dužnika za gubitak vrijednosti novca. Prema suprotnom načelu, načelu valorizma, promjena vrijednosti novca zahtijeva promjenu visine novčanog iznosa koji je objekt novčane obveze. Svrha valorizacije je osiguranje jednake vrijednosti činidaba određenog ugovornog odnosno drugog obveznopravnog odnosa. Ako vrijednost novca padne, broj novčanih jedinica treba povećati, a ako poraste, njihov broj treba smanjiti. Članak 22. ZOO-a, to jest ugovaranje valutne klauzule jedan je od načina zaštite jednake vrijednosti međusobnih davanja (činidaba), uz indeksnu klauzulu (članak 23. ZOO-a) i kliznu skalu (članak 24. ZOO-a). Ugovorne strane, i vjerovnička i dužnička, ugovaraju valutnu klauzulu kako bi vrijednost uzajamnih davanja koja su, u pravilu vremenski razdvojena, zadržala punu jednakost s obzirom na ugovoreno mjerilo – vrijednost ugovorene strane valute ili cijene zlata. Članak 22. ZOO-a ne ograničava svoju primjenu samo na neke poduzetnike, već se on jednako odnosi na sve poduzetnike, neovisno o tome koju djelatnost obavljaju. Prema tome, mogućnost ugovaranja valutne klauzule propisane člankom 22. ZOO-a jednaka je za sve subjekte ugovornog prava i primjenjuje se na sve ugovore, dakle, i one koje sklope dvije fizičke osobe bez svojstva trgovca (građanskopravni ugovori) i omogućuje svim ugovornim stranama pod jednakim uvjetima ugovaranje te zaštitne klauzule. Hoće li ona biti ugovorena ovisi o slobodnoj volji obiju ugovornih strana (vjerovnika i dužnika). U pravnom smislu njome se osigurava (štiti) jednakost obiju ugovornih strana određenog pravnog posla.

20. Iz predmetnog Ugovora je vidljivo da su stranke glavnicu kredita vezali za valutu švicarski franak. Dakle, jasno je da je kredit odobren u kunskoj protuvrijednosti određenog iznosa u švicarskim francima prema određenom tečaju važećem na dan korištenja kredita i da se otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti iznosa u švicarskim francima po određenom tečaju na dan plaćanja i jasno je da je na taj način ugovorena zaštitna klauzula prema kojoj je kao valuta uz koju je vezana glavnica ugovoren švicarski franak i da se radi o valutnoj klauzuli. Imajući u vidu iznijeto, kao i činjenicu da je prosječnom potrošaču u Republici Hrvatskoj pojam valutne klauzule poznat, tužitelj neosnovano smatra da su ugovorne odredbe kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak nejasne. One su jasne, iako ne sadrže sintagmu „valutna klauzula u švicarskim francima“. Iz iskaza tužitelja, koji ovaj sud cijeni kao detaljan i vjerodostojan te mu u cijelosti poklanja vjeru, proizlazi da je nisu u banci upozoravali na rizik podizanja kredita u švicarskim francima. Tuženik je to sve u trenutku sklapanja ugovora kao stručna osoba znao ili morao znati, a tužitelj nije znao. Ako prosječni korisnik kredita nije u razumnoj mjeri dobro obaviješten, ni uz razumnu pažnju i oprez ne može razumjeti sporne ugovorne odredbe i donijeti informiranu odluku o tome hoće li sklopiti ugovor koji sadrži te odredbe ili neće. Prosječni korisnik kredita pa tako i tužitelj u Republici Hrvatskoj u vrijeme kad su sklapani ugovori koji sadrže odredbe koje su predmet ovog spora nije znao da je uz valutnu klauzulu u švicarskim francima vezan rizik „valute utočišta“ koji ne postoji kod valutne klauzule u eurima, pa tako nije znala niti da je, jer je to bitno za donošenje informirane odluke o sklapanju ugovora koji sadrži sporne odredbe, trebala biti o tome obaviještena. Zbog toga prosječnom korisniku kredita odredbe kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak, iako mu je pojam valutne klauzule u osnovi jasan tako da zna da glavnica kredita kojeg otplaćuje ovisi o tečaju švicarskog franka u odnosu na kunu, nisu razumljive.

21. U članku 4. ZOO/05 izričito je propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja. Prema ocjeni suda, već sama činjenica da u trenutku sklapanja ugovora postoje dva promjenjiva elementa, tečaj valute švicarskog franka i stopa ugovorne kamate, o kojima ovisi visina obveze korisnika kredita, uzrok određene neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu korisnika kredita. Značaj neravnoteže zbog valutne klauzule u švicarskim francima je tim veći što prosječni korisnik kredita ne zna za rizik tečaja švicarskog franka, nego misli da je svaka strana sklapanjem ugovora prihvatila samo opći valutni rizik, te je još veći zbog toga što se i ugovorna kamata naplaćuje u kunama prema tečaju švicarskog franka, a k tome je i promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. Priroda i specifičnosti valute švicarski franak poznata je bankama, ali ne i prosječnom korisniku kredita koji ne raspolaže stručnim znanjem, a kako ga banke kao profesionalci o tome ni na koji način nisu informirale, korisnik kredita ugovornih odredaba kojima se glavnica veže za švicarski franak, prema ocjeni ovog suda ozbiljan je uzrok značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja jer banka za taj rizik zna, ali ga prešućuje te istovremeno za kredit s valutnom klauzulom u švicarskim francima nudi najnižu ugovornu kamatu, čime stvara opću klimu da je za tužitelja ugovor s valutnom klauzulom u švicarskim francima povoljan. Neravnoteža u pravima i obvezama koja postoji ugovaranjem predmetne odredbe nedvojbeno je na štetu tužitelja i značajna je. Naime, neizvjestan je i iznos glavnice kredita kojeg tužitelj kao dužnik ima obvezu vratiti banci, i cijena, jer se i kamata plaća u istoj valuti, u švicarskim francima. Dakle, promjenjivi su i neizvjesni bitni elementi ugovora, a ugovori o stambenim kreditima su u pravilu dugoročni, s tim da banka, koja je u tim ugovorima vjerovnik, zna da je uz tu valutu vezan poseban rizik zbog činjenice da je švicarski franak valuta utočišta, koji rizik preuzima korisnik kredita, a da to ne zna.

Nuđenjem najniže ugovorne kamate za ugovore u kojima je glavnica vezana za valutu švicarski franak banka na nepošten način potiče tužitelja na sklapanje ugovora upravo s valutnom klauzulom u švicarskim francima pri čemu je propuštanje davanja te bitne informacije koja u startu dovodi do znatne neravnoteže na štetu tužitelja protivna načelu savjesnosti i poštenja. Svrha ugovora o stambenom kreditu je da korisnik kredita dobije određeni iznos novca kojim može riješiti svoj stambeni problem. Cilj samog ugovora je da korisnik kredita putem pravnog posla pod određenim uvjetima stekne pravo dobiti iznos novca kojim može riješiti svoj stambeni problem, čime se ostvaruje svrha ugovora. Poslovna aktivnost banke je sklapati ugovore o kreditu sa korisnicima radi ostvarenja profita, te ima financijska znanja koja prosječan korisnik kredita nema. Korisnik kredita nema drugog načina, jer ono što mu treba, pokušava ostvariti sklapanjem ugovora s bankom. Banka, koja je u tom odnosu jača strana, iako joj je prvenstveni poslovni cilj ostvariti profit, sklapanjem ugovora čiji je cilj da korisnik kredita dobije novac za rješavanje stambene potrebe, mora biti obzirna prema korisniku i njegovom interesu i u razumnoj mjeri informirati ga o sadržaju i posljedicama namjeravanog pravnog posla, a naročito ako se radi o standardiziranom ugovoru kojeg je sastavila ona sama bez pojedinačnog pregovaranja s drugom ugovornom stranom. Iz navedenog proizlazi da odredbe kojima se glavnica veže za švicarski franak već samim njihovim ugovaranjem proizvode neravnotežu između stranaka na teret korisnika kredita. Banka prihvaća samo opći rizik valutne klauzule, dok korisnik kredita prihvaća i opći rizik valutne klauzule i dodatni veliki rizik koji je specifičan za švicarski franak kao valutu utočišta, sve to dugoročno, dok traje ugovor, što znači i do 360 mjeseci, uz činjenicu da banka navedene odredbe i njihove posljedice razumije, a korisnik kredita ih ne razumije i nije ni svjestan da ih ne razumije, jer su mu na prvi pogled jasne, pa misli da je preuzeo samo opći rizik koji je vezan uz sam pojam svake valutne klauzule.

Standardni ugovori tuženika koji sadrže ugovorne odredbe kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak ne sadrže odredbe kojima bi korisnicima kredita bila dana prava kojima bi bio kompenziran rizik švicarskog franka kao valute utočišta. Činjenicom da je uz valutu švicarski franak vezana početna niža stopa ugovorne kamate, po ocjeni ovog suda, tuženik nije dokazao da postoji ravnoteža između stranaka. Naime i ugovorna kamata je vezana za valutu švicarski franak, pa isti rizik koji postoji u odnosu na glavnicu postoji i u odnosu na ugovorne kamate. Uz to, stopa ugovorne kamate je niža samo u početnoj fazi, dakle na prvi pogled, s obzirom da su promjenjive prema odluci banke. Tako je iznos ugovorne kamate korisniku nerazumljiv iz dva razloga: jer je vezan za tečaj švicarskog franka i jer je vezan za odluku banke.

22. Kako je tuženik znao za opisani rizik koji sa sobom nosi švicarski franak kao valuta utočišta, a nije na adekvatan način, usprkos svijesti o tome da korisnik kredita to ne zna i da mu je zbog toga odredba kojom su glavnicu vezali za švicarski franak nerazumljiva, ovaj sud ocjenjuje da u opisanim okolnostima tuženik nije u odnosu na tužitelja postupao obzirno, savjesno, moralno ni pošteno te da je u trenutku ugovaranja spornih odredbi kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak došlo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Neravnoteža između prava i obaveza stranaka ne nastaje ostvarenjem postojećeg rizika niti prestaje pod utjecajem sniženja tečaja švicarskog franka, nego nastaje već samim sklapanjem ugovora koji sadrži predmetne ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a kojima je pojedini korisnik kredita taj rizik preuzeo na sebe, ne znajući za njega jer ga o tome banka nije informirala. I da tečaj švicarskog franka stvarno nije narastao, neravnoteža koja je prouzročena predmetnim ugovornim odredbama u tipskim formularnim ugovorima koje su banke sastavile same, unaprijed, bez pojedinačnog pregovaranja, postojala bi. Neravnotežu nisu prouzročile ni promjena tečaja valute švicarski franak ni promjena kamatne stope, nego ugovorne odredbe.

23. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je donio presudu broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., a kojom je odbio žalbu tuženih banaka te potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. U bitnome, utvrđeno je da su sve tužene banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu. Visoki trgovački sud RH je ovom odlukom pravomoćno utvrdio da su svih osam tuženih banaka koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenljivoj kamatnoj stopi, kako je bilo utvrđeno i prvostupanjskom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu. Što se tiče valutne klauzule, treba razjasniti da je zbog promjene tečaja švicarskog franka i to njegove aprecijacije (porasta vrijednosti novca) također došlo do povećanja mjesečnih iznosa anuiteta jer je plaćanje bilo vezano za valutu CHF čija je vrijednost u kritičnom razdoblju dramatično porasla, a time i protuvrijednost anuiteta u kunama.

24. Zaključno, Vrhovni sud Republike Hrvatske je po podnesenim revizijama donio odluku broj Rev 2221/2018-11 dana 3. rujna 2019. kojom je u bitnome odbio revizije i na taj način potvrdio utvrđenje Visokog trgovačkog suda RH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenljivoj kamatnoj stopi.

25. Dakle, korištenjem predmetnih odredaba tuženik je povrijedio interese i prava tužitelja, korištenjem ugovornih odredaba kojima je otplatu glavnice kredita vezao uz švicarski franak o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a da prije zaključenja, u vrijeme zaključenja i u svezi zaključenja predmetnog ugovora nije tužitelja u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Prema odredbi čl. 322. ZOO/05, Ugovor koji je protivan Ustavu RH, prisilnim propisima i moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Prema čl. 323. navedenog zakona u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovaran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. Prema čl. 324. istog zakona ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjetu ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Ali će ugovor ostati valjan čak iako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje.

26. Predmet glavnog tužbenog zahtjeva u ovom postupku ništetnost je cijelog ugovora. Stoga, budući da su prema odredbi članka 1021. ZOO/05 bitni sastojci ugovora o kreditu obveza davanja određenog novčanog iznosa i obveza vraćanja iskorištenog iznosa novca uz obvezu plaćanja ugovorenih kamata, u vrijeme i na način kako je utvrđeno ugovorom, eventualna ništetnost odredaba u dijelu u kojem je ugovorena zaštitna klauzula i način na koji se mijenja kamatna stopa, s obzirom da to nisu bitni elementi ugovora o kreditu i ugovor može opstati bez njih, ne povlači ni ništetnost cjelovitih odredaba o glavnom predmetu i cijeni, a još manje ništetnost cijelog ugovora. Konačno, odredbama članka 87. ZZP/03 i članka 102. ZZP/07 izričito je propisano da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe, a odredba o glavnom predmetu i cijeni može opstati i bez zaštitne klauzule i bez određivanja na koji se način mijenja kamatna stopa.

27. Stoga je zahtjev tužitelja usmjeren na ništetnost cijelog ugovora te zahtjevom za isplatom cjelokupnog isplaćenog iznosa odbijen kao neosnovan.

28. U odnosu na prigovor tuženika u svezi provedene konverzije, treba navesti da je tužitelj u tužbi i tijekom postupka naveo da su stranke sklopile ugovor o namjenskom kreditu kojim su ugovorili i redovnu kamatu koja će za vrijeme postojanja obveze iz ugovora biti promjenjiva. Iz radnje kojom se provodi Zakon o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju od 19. siječnja 2016. – Dodatka ugovora o proizlazi da je navedeni dodatak ugovora sklopljen između stranaka na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15) – konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR. Naime, Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju uređena je konverzija kredita denominiranih u CHF i denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF (IV.a – čl. 19.a – čl. 19.i) odnosno citiranim zakonskim odredbama uređen je predmet konverzije, načelo konverzije kredita, način izračuna konverzije kredita, informiranje, konverzija kredita, prijelazno razdoblje, prava osobe koja je ispunila obvezu iz kredita, porezni tretman učinka konverzije i izvješće o provedbi konverzije kredita. Aneksom ugovora o kreditu uređuje se pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istog, odnosno njime se ne rješava pitanje preplaćenih kamata i valutne klauzule u kreditu u valuti CHF kroz ovdje utuženi period, a do koje naplate je došlo uslijed nepoštenog postupanja banaka te se konverzija odnosi isključivo na ugovorne obveze proizašle iz Ugovora o kreditu, a niti jedna odredba ZIDZ PK ne širi primjenu konverzije na druge - izvanugovorne odnose između stranaka. Prema mišljenu ovog suda činjenica da je kredit s valutnom klauzulom u CHF konvertiran u kredit u EUR ne utječe na utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi. Dakle, sklapanjem Sporazuma o konverziji nisu prestala sva potraživanja tužitelja i uspostavljena ravnoteža između stranaka, kako se to izričito tražilo odredbama ZID ZPK/15 (tako i Županijski sud u Zadru, posl. br. Gž-755/2021).

29. Naime, i iz rješenja Vrhovnog suda Rev-2868/18 od 12. veljače 2019. proizlazi da činjenica što su stranke sklopile dodatak ugovoru o kreditu na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditu (Narodne novine, broj 102/15 – u daljnjem tekstu: ZID ZOPK) – Konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR – kojim su odredbe iz Ugovora o kreditu izmijenile u pogledu valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita te je postignut sporazum o raspolaganju pretplatom – ne znači da je korisnik kredita izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne. Ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kad uzrok ništetnosti naknadno nestane (čl. 326. st. 1. ZOO-a), osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje čl. 326. st. 2. ZOO-a, a koji u predmetnom slučaju nisu ispunjeni (da je zabrana manjeg značaja i da je ugovor u cijelosti ispunjen). Slijedom navedenog, tužitelj ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga ostvario eventualna prava za koja smatra da mu pripadaju.

30. U odnosu na prigovor zastare navodi se kako ovaj prigovor nije osnovan. Odredba čl. 214. st. 1-3. ZOO-a propisuje da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze. Članak 215. st. 1. ZOO-a propisuje da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano dok čl. 241. ZOO-a propisuje da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Čl. 245. st. 1. ZOO-a propisuje da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a st. 3. istoga članka da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način. Imajući u vidu gore navedene odredbe ZOO-a o zastari ovaj sud je utvrdio da je podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u navedenom sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut tijek zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2014. godine zastara počela teći ispočetka, a vrijeme prije prekida neće se uračunati u tijek zastare. Dakle, kako je predmetna tužba podnesena 27. svibnja 2019. godine, a zakon kod instituta stjecanja bez osnove ne predviđa posebni zastarni rok, uslijed čega se ima primijeniti čl. 225. ZOO-a koji propisuje da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, a presuda pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donesena je 13. lipnja 2014. godine, to je razvidno da je predmetna tužba podnesena u zastarnom roku.

31. Slijedom iznijetog, glavni tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan, kako je i navedeno pod toč. 1. – I. i II., dok je ovaj sud našao osnovanim eventualni tužbeni zahtjev tužitelja kako je navedeno pod toč. 2. – I, II. i III. izreke ove presude.

34. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Narodne novine 138/23) te su tužitelju priznati troškovi za: sastav tužbe – 250 bodova (Tbr. 7. toč. 1.), podnesak od 18. siječnja 2021. – 100 bodova (Tbr. 8. toč. 3.), podnesak od 12. svibnja 2022. – 100 bodova (Tbr. 8. toč. 3.), podnesak od 26. rujna 2024. – 250 bodova (Tbr. 8. toč. 1.), podnesak 16. listopada 2024. – 250 bodova (Tbr. 8. toč. 1.), podnesak od 28. veljače 2025. – 250 bodova (Tbr. 8. toč. 1.), podnesak od 28. siječnja 2026. – 250 bodova (Tbr. 8. toč. 1.), zastupanje na ročištu 27. rujna 2024. – 250 bodova (Tbr. 9. toč. 1.), ročište 17. listopada 2024. – 250 bodova (Tbr. 9. toč. 1.), ročište 9. rujna 2025. – 250 bodova (Tbr. 9. toč. 1.), ročište 24. studenog 2025. – 250 bodova (Tbr. 9. toč. 1.), ročište 28. siječnja 2026. – 125 bodova (Tbr. 9. toč. 2.), ročište 25. veljače 2026. – 250 bodova (Tbr. 9. toč. 1.), za sastav žalbe od 17. veljače 2020. – 125 bodova (Tbr.10. toč. 4.), za sastav žalbe od 21. lipnja 2021. - 125 bodova (Tbr.10. toč. 4.) što ukupno iznosi 3075 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr 54) daje vrijednost od 6.150,00 EUR, što uz PDV od 25% – koji iznosi 1.537,5 EUR čini iznos od 7.687,50 EUR, kojem iznosu valja pribrojiti predujam za financijsko vještačenje koji je uplatio tužitelj u iznosu od 200,00 EUR (l.s. 136), te trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 191,12 EUR (l.s. 15), što ukupno iznosi 8.078,62 EUR. Kako je tužitelj u cijelosti uspio s podrednim tužbenim zahtjevom to se smatra da je u cijelosti uspio u sporu stoga su mu priznati naprijed obračunati troškovi u cijelosti.

U Zadru 30. ožujka 2026.

S u t k i n j a

Melita Lisica

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pisano, u dovoljnom broju primjeraka za sud i suprotnu stranu putem ovog suda na nadležni županijski sud, u tri primjerka.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku