Poslovni broj: P-504/2025-41

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

I

R J E Š EN J E

Trgovački sud u Rijeci, po sucu Jasenki Pavišić Čačić kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja Stečajna masa iza HOLDING VINODOL d.o.o. u stečaju, Zagreb (ranije sjedište [adresa], OIB: 34179890743) zastupana po stečajnom upravitelju RĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Marko Zagorac, odvjetnik iz Rijeke, A. Starčevića 5, protiv tuženika GĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Krešimir Loboja, odvjetnik iz Zagreba, Kneza Borne 14, radi utvrđenja, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 11. veljače 2026. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja Sanjina Grozdanića, odvjetnika u radnom odnosu kod Marka Zagorca, odvjetnika iz Rijeke i punomoćnika tuženika Krešimira Loboje, odvjetnika iz Zagreba, a objavljene dana 30. ožujka 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se utvrdi da je tužitelj, kao razlučni vjerovnik u stečajnom postupku koji se kod Trgovačkog suda u Rijeci vodio pod poslovnim brojem St-162/2010, stekao pravo na namirenje iz kupovnine na temelju prodaje nekretnine u ovršnom postupku pod oznakom k. č. br. [katastarska čestica]. etaža 21, stan 20 u potkrovlju površine 40,58 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u omjeru od 97,17% odnosno da se osporava tuženiku isplata kupovnine u omjeru od preko 2,83% s osnova prava na namirenje i red prvenstva povrh tog iznosa.

II. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 4.500,00 EUR u roku od 8 dana.

III. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadom parničnih troškova u iznosu od 4.250,00 EUR.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prigovor stvarne i mjesne nenadležnosti naslovnog suda.

II. Odbija se prigovor dvostruke litispendencije.

Obrazloženje

1. U tužbi od 7. rujna 2017. godine tužitelj je naveo da je rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci, poslovni broj St-162/2010 od 28. kolovoza 2017. godine tužitelj kao razlučni vjerovnik upućen u parnicu protiv drugog razlučnog vjerovnika – tuženika u ovom postupku, a radi dokazivanja prava na namirenje i reda prvenstva. Naveo je da je tužitelj u stečajnom postupku otvorenim nad društvom HIT-MARINA d.o.o. (str. 162/2010) osporio tuženiku pravo na isplatu kupovnine. Kao glavni razlog osporavanja naveo je da tuženik nije izvršio isplatu iznosa kupoprodajne cijene koja je otpadala na njega, da je tuženik prilikom isticanja zahtjeva za isplatom u stečajnom postupku bio nesavjestan jer da je znao za tu okolnost no da je unatoč tome isticao svoje pravo na isplatu ukupnog iznosa kupoprodajne cijene u stečajnom postupku koji se kod Trgovačkog suda u Rijeci vodio pod poslovnim brojem St-162/10 osporio. Tužitelj da je pred Zemljišnoknjižnim odjelom Novi Vinodolski, Općinskog suda u Rijeci pokrenuo postupak radi ispravka zemljišnoknjižnog upisa tražeći da se tužiteljevo založno pravo upiše u istom redu prvenstva kao tuženikovo. Zbog toga da osporava tuženiku isplatu kupovnine preko 2,83%. Pozvao se na okolnost da je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pokrenuta parnica pod poslovnim brojem P-2260/10 po tužbi društva HIT- MARINA d.o.o. (ranije Hitkomerc d.o.o.) protiv tuženika Holding Vinodol d.o.o. i GĐ u kojoj je tužbenim zahtjevom zatraženo da se utvrdi ništetnost ugovora o prodaji tražbina od 10. studenoga 2009. godine. Predložio je da se predmetna parnica prekine do pravomoćnog okončanja postupka u predmetu P-2260/10.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je istaknuo prigovor stvarne i mjesne nenadležnosti naslovnog suda navodeći da tužba nije podnijeta sukladno uputi stečajnog suda. Istaknuo je da tužitelj nikada nije osporavao predmetni ugovor o prodaji tražbine od 10. studenoga 2009. godine. Osporio je utemeljenost tvrdnji koje je naveo tužitelj. Predložio je odbijanje tužbenog zahtjeva.

3. Na pripremnom ročištu od 28. studenoga 2017. godine tužitelj je naveo da je tuženik razlučno pravo stekao na temelju ugovora o prodaji tražbine od 10. studenoga 2009. godine i da je u vezi tog ugovora izdano brisovno očitovanje na temelju kojeg je tuženik stekao razmjerno založno pravo na ime potraživanja koje je društvo tužitelja imalo prema društvu Hit marina d.o.o. Istaknuo je da po ugovoru od 10. studenoga 2009. godine prava volja stranaka nije bila da GĐ upiše pravo zaloga prije prvenstvenog reda tužitelja zbog čega da je tužitelj zemljišnoknjižnom odjelu podnio zahtjev za ispravak pogrešnog upisa koji je zaprimljen pod poslovnim brojem Z - 34860/2017 i kojem je prema dostupnim podacima bilo udovoljeno iako tužitelj predmetno rješenje nije nikada zaprimio. Predložio je pribavu zemljišnoknjižnog predmeta Z-34860/2017. Tuženik je istaknuo i prigovor dvostruke litispendencije zbog pokrenutog postupka Z-34860/2017. Istaknuo je prigovor prekluzije i zastare. Pozvao se na brisovno očitovanje koje je izdano na temelju ugovora od 10. studenoga 2009. godine navodeći da iz istoga proizlazi da je u korist tuženika upisano pravo sukladno sadržaju danog očitovanja slijedom čega da je i izvršena provedba uknjižbe prema rješenju Z-1369/2009 od 3. prosinca 2009. godine. Predložio je priklop tog predmeta. Naveo je da nije postojala mana volje prilikom provedbe upisa založnog prava u korist tuženika kao i da su protekli svi zakonski rokovi za pobijanje pravnih radnji tužitelja nad kojim je otvoren stečajni postupak. Naveo je da za takvo pobijanje tužitelj nema ishođeno ovlaštenje i odobrenje od strane stečajnog suca, a niti skupštine vjerovnika. Protivio se predloženom saslušanju CĐ, EĐ i UĐ.

4. Na pripremnom ročištu od 13. ožujka 2018. godine tuženik se pozvao na okolnost da je nemoguće udovoljiti tužiteljevom zahtjevu u predmetu Z-34860/2017 iz razloga što je prodaja predmetne nekretnine u ovršnom postupku realizirana te su brisani svi tereti i sva založna prava.

5. Rješenjem od 20. ožujka 2018. godine (str. spisa 122-123) određen je prekid postupka do donošenja pravomoćne odluke u zemljišnoknjižnom predmetu Z- 34860/2017.

6. Rješenjem od 16. rujna 2024. godine nastavljen je postupak u predmetnoj pravnoj stvari te je utvrđen prekid postupka iz razloga što je tužitelj (Holding Vinodol d.o.o. u stečaju) kao pravna osoba prestao postojati.

7. Rješenjem od 3. veljače 2025. godine nastavljen je i ujedno obustavljen postupak u predmetnoj pravnoj stvari budući da pravni slijednik pravne osobe nije preuzeo postupak, a niti je protivna strana predložila da se to učini u roku od tri mjeseca od pravomoćnosti rješenja o prekidu postupka.

8. Rješenjem od 4. rujna 2025. godine (str. spisa 184-187) dopušten je tužitelju povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja podnošenja prijedloga za nastavkom postupka slijedom čega je ukinuto rješenje od 3. veljače 2025. godine (P -570/2024). U vezi toga utvrđeno je da je tužitelj u prijedlogu za povrat u prijašnje stanje od 13. veljače 2025. godine u bitnome naveo da prijed log za nastavkom postupka odnosno izjavu o preuzimanju postupka nije bio u mogućnosti podnijeti iz razloga što je dva tjedna prije isteka roka stečajni upravitelj tužitelja RĐ teško obolio i da je takvo stanje trajalo od 19. prosinca 2024. do 6. veljače 2025. godine. Naveo je da se radilo o teškim simptomima psihičke naravi i to opsesivno-kompulzivnog poremećaja, fobija i sekundarne depresije, a koje stanje je nastupilo zbog razloga koje nije mogao predvidjeti, izbjeći, a niti spriječiti. Stečajni upravitelj da je zbog takve dijagnoze osjećao konstantan umor, zbunjenost, otežano se fokusirao na radne zadatke te nije mogao izlaziti iz kuće i voziti automobil. Zbog toga da je bio nesposoban za rad i preuzimanje pismena iz pretinca s mrežne stranice Ministarstva pravosuđa. U prilog iznijetom dostavio je liječničke nalaze od 19. prosinca 2024., 9. siječnja 2025. i 6. veljače 2025. godine (str. spisa 157-162, 169, 171-174). Uz prijedlog za povrat podnio je i prijedlog za nastavkom prekinutog postupka te izjavu o preuzimanju postupka u ime i za račun tužitelja Stečajna masa iza Holding Vinodol d.o.o. u stečaju Zagreb (str. spisa 168). Tuženik se protivio prijedlogu za povrat navodeći da ne postoje opravdani razlozi. Ujedno je osporio pravovremenost podnošenja predmetnog prijedloga. Na ročištu za povrat održanom 20. svibnja 2025. godine stečajni upravitelj tužitelja je naveo da je u razdoblju od 19. prosinca 2024. do 6. veljače 2025. godine bio nesposoban za rad, da u tom razdoblju nije otvarao bolovanje, ali da se liječio kod svog dugogodišnjeg psihijatra Želimira Skočilića i da je razlog propuštanja taj što nije bio u stanju voditi poslove vezano za stečajni postupak jer da nema niti jednog zaposlenika. Prijedlog za povrat u prijašnje stanje od 13. veljače 2025. godine podnijet je pravovremeno odnosno u roku od osam dana od kada je prestao razlog koji je uzrokovao propuštanje (odnosno u roku od osam dana počev od 6. veljače 2025. godine) pozivom na odredbu čl. 118. st. 2 ZPP-a sve u vezi liječničkog nalaza od 6. veljače 2025. godine kojim je utvrđeno povlačenje psihičkih smetnji (str. spisa 161- 162). Prijedlog je podnijet i unutar roka od 30 dana od dana propuštanja pozivom na odredbu čl. 118. st. 4 u vezi s čl. 500. ZPP-a budući da je 16. siječnja 2025. godine bio prvi dan propuštanja za podnošenje prijedloga za nastavak postupka, a prijedlog za povrat podnijet je 13. veljače 2025. godine. Tužitelj je dokazao opravdanost razloga za propuštanje budući da iz dostavljene medicinske dokumentacije (str. spisa 171 -174) proizlazi da se obratio liječniku - psihijatru i da je stečajni upravitelj tužitelja RĐ bio ambulantno pregledan dana 19. prosinca 2024. i 9. siječnja 2025. godine te da je liječnik zaključio da nije sposoban za rad zbog psihičkih odnosno kognitivnih smetnji. Stoga je utvrđeno da su postojali opravdani razlozi za propuštanje podnošenja prijedloga za nastavak postupka odnosno davanja izjave o preuzimanju postupka zbog čega je valjalo na temelju odredbe čl. 117. st. 1 i 3 ZPP-a prihvatiti prijedlog za povrat u prijašnje stanje.

9. Nastavak postupka s pravnim sljednikom tužitelja Stečajnom masom iza HOLDING VINODOL d.o.o. u stečaju temelji se na primjeni odredbe čl. 89. st. 1 toč.13. SZ-a (NN 71/15, 104/17, 36/22, 27/24) prema kojoj je propisano da je stečajni upravitelj ovlašten zastupati stečajnu masu nakon zaključenja stečajnog postupka.

10. U nastavljenom postupku tuženik je u podnesku od 2. veljače 2026. godine istaknuo da je tužiteljev prijedlog radi ispravka pogrešnog upisa reda prvenstva pravomoćno odbijen. Istaknuo je da je predmetna nekretnina u ovršnom postupku prodana slijedom čega da su izbrisani svi tereti i sva založna prava.

11. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 11. veljače 2026. godine tužitelj je zatražio odgodu ročišta radi očitovanja na tuženikov podnesak od 2. veljače 2026. godine čemu se tuženik protivio.

12. Sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu.

13. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog raspravljanja, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti.

14. Predmetna parnica vodi se povodom upućivanja stečajnog suda u stečajnom postupku koji se vodi nad dužnikom HIT-MARINA d.o.o., u stečaju koji se pred Trgovačkim sudom u Rijeci vodio pod poslovnim brojem St-162/2010, a sve prema rješenju od 28. kolovoza 2017. godine kojim je tužitelj u svojstvu razlučnog vjerovnika upućen da u roku od 8 dana od primitka tog rješenja pokrene parnicu radi dokazivanja prava na namirenje i reda prvenstva u vezi raspodjele iznosa kupovnine za unovčenu nekretninu k. č. br. [katastarska čestica], etaža 21, stan 20 u potkrovlju površine 40,58 m2 (str. spisa 6-7).

15. Kako se radi o parnici vođenoj po uputi stečajnog suda u vezi raspodjele kupovnine u stečajnom postupku koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Rijeci (St- 162/2010) prigovor stvarne i mjesne nenadležnosti ovoga suda ocijenjen je neutemeljenim pozivom na odredbu čl. 63. ZPP-a prema kojoj je za suđenje u sporovima koji nastaju u tijeku i u povodu stečajnog postupku mjesno isključivo nadležan sud na čijem se području nalazi sud koji provodi stečajni postupak. Osim toga, kako se radi o sporu u vezi postojanja razlučnog prava na imovini stečajnog dužnika HIT-MARINA d.o.o. Novi Vinodolski, mjesno je nadležan ovaj sud budući da se na području Trgovačkog suda u Rijeci nalazi sjedište stečajnog dužnika. Stoga se radi o posebno utvrđenoj nadležnosti zbog čega nije od odlučnog značaja okolnost da se i nad tužiteljem vodi stečajni postupak. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke rješenja.

16. Uvidom u tužbu utvrđeno je da je tužitelj pravovremeno u dodijeljenom roku od osam dana pokrenuo parnicu radi dokazivanja prava na namirenje i reda prvenstva, a kako to proizlazi iz pečata prijamne pisarnice iz kojeg je utvrđeno da je tužba podnijeta 5. rujna 2017. godine (str. spisa 1).

17. Za odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva sud je kao prethodno pitanje ispitivao je li uknjižba u predmetu Z-1369/09 bila valjana i istinita odnosno je li njome povrijeđeno pravo tužitelja kao prenositelja prava zaloga na nekretnini suvlasnički dio 4058/134420 etažno vlasništvo (E-21) koji u naravi predstavlja stan br. 20 koji se sastoji od kuhinje, ulaza, kupaone, dnevnog boravka, blagovaone, dvije sobe, lođe, ukupne površine 40,58 m2 u nacrtu označeno zelenom bojom.

18. Kako se radi o upisu provedenom u vrijeme važenja ranijeg Zakona o zemljišnim knjigama (NN 91/96, 68/98, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08 i 126/10) valjalo je primijeniti taj zakon na ocjenu osnovanosti navoda iznijetih u historijatu tužbe.

19. U vezi ispitivanja istinitosti i valjanosti provedenog upisa Z-1369/2009 od 20. studenoga 2009. godine utvrđeno je da je predmetnim upisom provedeno brisanje prava zaloga koji je bio uknjižen u korist tužitelja u iznosu od 9.500.000,00 kn, a koji je bio upisan prema prijedlogu zaprimljenom 31. srpnja 2007. godine u predmetu Z- 750/07 te je na temelju brisovnog očitovanja od 10. studenoga 2009. godine i ugovora o prodaji tražbine od 10. studenoga 2009. godine uknjiženo brisanje prava zaloga upisanog u predmetu Z-750/07 te uknjižba prava zaloga u iznosu od 9.175.000,00 kn u korist tužitelja, a 325.000,00 kn u korist tuženika uz zabilježbu da je uknjižba založnog prava u korist tuženika zadržala red prvenstva kojeg je imala hipoteka koja je bila upisana u korist tužitelja u trenutku osnivanja iste u predmetu Z-750/07 odnosno da je zadržala red prvenstva od 31. srpnja 2007. godine.

20. Ispitivanje valjanosti i istinitosti provedenih upisa u predmetu Z-1369/09 ni na koji način ne utječe na pravo treće osobe koja je stekla predmetnu nekretninu u ovršnom postupku na temelju rješenja o dosudi u predmetu Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Crikvenici poslovni broj Ovr-4708/2015 prema uknjižbi brisanja svih tereta u predmetu Z-9482/2017. No o ispitivanju valjanosti i istinitosti provedenog upisa u predmetu Z-1369/09 ovisi sporno pitanje nalazi li se tužitelj u istom redu prvenstva kao i tuženik odnosno ima li tužitelj pravo na namirenje iz kupovnine ostvarene u prodaji u ovršnom postupku Ovr-4708/2015 u omjeru od 97,17%, a tuženik u omjeru od 2,83% (omjer dobiven s obzirom na udio od 9.175.000,00 kn u iznosu od 11.500.000,00 kn i 325.000,00 u iznosu od 11.500.000,00 kn) u vezi čega je tužitelj i upućen u parnicu radi dokazivanja prava na namirenje. Pritom je sud ocijenio pravno irelevantnim tuženikov argument da je rješenjem Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Senju u predmetu Z- 16089/2021 odbijen prijedlog tužitelja za ispravkom pogrešnog upisa u predmetu Z-1369/09, prema ispravama na str. spisa 377-381 iz razloga što se radi o odluci u vrijeme kada je po nalogu ovršnog suda bilo naloženo brisanje svih tereta kao posljedica prodaje nekretnine u ovršnom postupku (str. spisa 377-378), a što je za ocjenu tužiteljevog prava na namirenje iz dobivene kupovnine irelevantno.

21. U vezi tog ispitivanja utvrđeno je da je provedba upisa u predmetu Z -1369/09 bila valjana i istinita iz razloga što je sud zaključio da provedeni upis odgovara pravoj volji stranaka u vrijeme zaključenja ugovora o prodaji tražbine od 10. studenoga 2009. godine i brisovnog očitovanja od 10. studenoga 2009. godine. Navedeno iz razloga što založni vjerovnik kod prijenosa dijela tražbine ima hipoteku na istom mjestu prvenstva na kojem je već upisana hipoteka u korist prenositelja (u ovom slučaju tužitelja) zbog čega nema potrebe da se, osim ako to ne predstavlja izričitu volju stranaka, daje dozvola za upis zabilježbe prvenstvenog reda ako to ne bi odgovaralo stvarnoj volji stranaka. Da su sudionici predmetnog pravnog posla – ugovora o prodaji tražbine od 10. studenoga 2009. godine htjeli zadržati isti prvenstveni red potrebe za ustanovljavanjem prava prvenstva zabilježbom ne bi bilo jer bi se radilo o prijenosu dijela hipotekarne tražbine po kojem bi novi hipotekarni vjerovnik imao hipoteku na istom mjestu u prvenstvenom redu na kojem je bila upisana hipoteka u korist prijašnjeg vjerovnika kojom se osigurava preostali dio tražbine. Kako je iz brisovnog očitovanja prema ispravi na str. spisa 60-61 utvrđeno da je uknjiženo pravo zaloga uz zadržavanje reda prvenstva od 31. srpnja 2007. godine u korist tuženika, stav je ovoga suda, da su upisi u predmetu Z-1369/09 u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], provedeni sukladno brisovnom očitovanju na str. spisa 60-61 iz kojeg je utvrđeno u toč.II da novi založni vjerovnik GĐ zadržava red prvenstva. Navedeno je u skladu s odredbom čl. 72. st. 2 ranije važećeg Zakona o zemljišnim knjigama (NN 91/96., 68/98., 137/99., 114/01., 100/04., 107/07., 152/08., 126/10., 55/13., 60/13., 108/17., 63/19.) prema kojem je propisano da hipotekarni vjerovnik može zahtijevati zabilježbu da namjerava brisati svoju tražbinu da bi time sačuvao prvenstveni red za onu tražbinu koja se na temelju njegova raspolaganja može upisati s tim prvenstvenim redom, a što je bio slučaj u predmetu Z-1369/2009. Odredbom čl. 72. st. 3 ranije važećeg ZZK-a propisano je da je zabilježba prvenstvenog reda moguća i za založno pravo za osiguranje tražbine uz naznaku najvišeg iznosa do kojega bi tim založnim pravom bila osigurana.

22. S obzirom na iznijeto kao i okolnost da je iz brisovnog očitovanja od 10. studenog 2009. godine (str. spisa 60-61) utvrđeno da je tužitelj kao prenositelj osnovao prvenstveni red za prenijeti dio tražbine pravilno je, po stavu ovoga suda, provedeno brisanje upisane hipoteke uz ponovni upis zabilježbe prvenstvenog reda u korist tuženika za prenijeti dio sve odgovarajućom primjenom odredbe čl. 75. st. 2 ZZK-a.

23. Nadalje, uvidom u pribavljeni i preslikani zemljišnoknjižni predmet OS u Crikvenici, Zemljišnoknjižnog odjela u Novom Vinodolskom Z-1369/09 (str. spisa 60- 67) utvrđeno je da je tužitelj rješenje o provedbi upisa od 3. prosinca 2009. godine (str. spisa 62-63) zaprimio dana 22. prosinca 2009. godine, a kako to proizlazi iz preslike dostavnice na str. spisa 64 i da se na takav način provedbe u zemljišnim knjigama nije žalio. Stoga i ta okolnost upućuje na zaključak da su provedeni upisi odgovarali stvarnoj volji sudionika predmetnog pravnog posla – ugovora o prodaji tražbine od 10. studenoga 2009. godine (str. spisa 21-24) te izdanom brisovnom očitovanju (str. spisa 60-61) i da se tužitelj kao založni vjerovnik nije štitio od takvog upisa sredstvima za zaštitu knjižnih prava koja daju pravila zemljišnoknjižnog prava u smislu čl. 342. ZVDSP-a (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, 52/25).

24. Slijedom iznijetog, utvrđeno je da je tuženik imao upisano prvenstvo prava zaloga od 31. srpnja 2007. godine za upisani iznos tražbine od 325.000,00 kn s pripadajućim akcesornim pravima. Stoga je zbog utvrđenog prvenstvenog reda sud ocijenio neosnovanim tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zatražio utvrđenje prava na namirenje iz kupovnine u omjeru od 97,17% u korist tužitelja i 2,83% u korist tuženika budući da je u korist tuženika ustanovljen prvenstveni red u naplati s učinkom od 31. srpnja 2007. godine dok je slijedom provedbe upisa založnog prava u korist tužitelja za iznos od 9.175.000,00 kn u predmetu Z-1369/09 bilo uknjiženo pravo zaloga u korist tužitelja s učinkom od 20. studenoga 2009. godine.

25. Slijedom iznijetog, tužitelj u postupku nije dokazao da bi njegova tražbina imala isti red namirenja kao i tuženikova. Stoga je tužbeni zahtjev valjalo ocijeniti pravno neosnovanim pa je primjenom odredbe čl. 338. st. 3 ZPP-a (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23, 146/25) i odgovarajućom primjenom čl. 118. st.3 OZ-a (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24) odlučeno kao u točki I. izreke presude.

26. Sud je ocijenio suvišnim i nepotrebnim provođenje daljnjih dokaza u ovom postupku budući da je sva dokumentacija vezana za odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva dostavljena u spis, a uostalom radi se o ocjeni ispitivanja valjanosti i istinitosti provedenog upisa (Z-1369/2009) u vezi kojeg je preslikan cijeli zemljišnoknjižni predmet (str. spisa 60-67). Kod toga valja istaknuti da se radi o ispitivanju istinitosti i i valjanosti upisa na temelju isprava zbog čega su dokazni prijedlozi za provođenjem dokaza saslušanjem svjedoka CĐ, FĐ i UĐ ocijenjeni nepotrebnim.

27. Tužitelj u postupku nije dokazao da bi pravni posao - ugovor o prodaji tražbine od 10. studenog 2009. godine (str. spisa 21-24), na temelju kojeg je izdano brisovno očitovanje (str. spisa 60-61), bio predmet pobijanja zbog čega nije postojao razlog da se u postupku odredi prekid do okončanja parnice koja se vodi pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod posl.br. P-2260/2010 ( str. spisa 25-27).

28. Tuženikov prigovor prekluzije sud je ocijenio neutemeljenim s obzirom da je tužitelj bio upućen na pokretanje parnice radi utvrđivanja osnovanosti razlučnog prava u istom prvenstvenom redu kao i onom od tuženika, a kako to proizlazi iz sadržaja rješenja St-162/2010 od 28. kolovoza 2017. godine (str. spisa 6-7) te je tužbu podnio u dodijeljenom mu roku.

29. Također je ocijenjen neutemeljenim i tuženikov prigovor zastare s obzirom da se radi o ispitivanju osnovanosti zahtjeva koji proizlazi iz stvarnog prava odnosno upisanog založnog prava, a sve u vezi zahtjeva da se trpi namirenje iz vrijednosti prodane nekretnine koje ne zastarijeva pozivom na odredbu čl. 339. st.3 ZVDSP-a.

30. Sud je ocijenio neutemeljenim tuženikov prigovor dvostruke litispendencije pozivom na zahtjev za ispravkom podnijet u predmetu Z-34860/2017 budući da se ne radi o postupku u kojem bi postojao subjektivni, a niti objektivni identitet tužbe odnosno tužbenog zahtjeva (str. spisa 116-117). Stoga je primjenom čl. 301. st. 2 ZPP-a valjalo odlučiti kao u točki II. izreke rješenja.

31. Odluka o troškovima postupka temelji se na primjeni odredbe čl. 154. st. 1 i čl. 155 ZPP-a. Tuženiku je zbog uspjeha u sporu priznat trošak zastupanja po odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to prema v .p.s. 49.771,05 EUR za sastav odgovora na tužbu 1.000,00 EUR (T.br. 8.1.), zastupanje na pripremnom ročištu od 28. studenoga 2017. godine 500,00 EUR (T.br. 9.2.), sastav podneska od 10. siječnja 2018. godine 50,00 EUR (T.br. 8.4.), zastupanje na pripremnom ročištu od 13. ožujka 2018. godine 500,00 EUR (T.br. 9.2.), zastupanje na ročištu povodom prijedloga za povrat od 20. svibnja 2025. godine 500,00 EUR (T.br. 9.2.), sastav podneska od 2. veljače 2026. godine 50,00 EUR (T.br. 8.4.), zastupanje na ročištu za glavnu raspravu od 11. veljače 2026. godine 1.000,00 EUR (T.br. 9.1.) i PDV 25% 900,00 EUR. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke presude dok je za preostalu razliku u zatraženoj visini troškova koju je sud ocijenio neosnovanom kao i sastav podneska od 12. svibnja 2025. godine kojeg je sud ocijenio nepotrebnim za vođenje parnice valjalo odbiti tuženikov zahtjev za naknadom troškova i odlučiti kao u točki III. izreke presude.

U Rijeci, 30. ožujka 2026. godine

Sudac

Jasenka Pavišić Čačić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 8 dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 8 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.