REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Pr-31/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi, po sucu Snježani Polgar, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice KK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], (ranije Stjepana Radića 3, Prekopakra), zastupana po opunomoćenici Margiti Plažanin, Počiteljska 5, Zagreb, protiv tužene Opće županijske bolnice Požega, Osječka 107, Požega, OIB:40589450667, zastupanog po opunomoćeniku Petru Kaniću, odvjetniku iz Požege, uz sudjelovanje umješača Opće županijske bolnice Pakrac i bolnica hrvatskih veterana, Pakrac, Bolnička 74, Pakrac, zastupana po opunomoćenici ĐK, dipl.iur., radi isplate dijela plaće, v.p.s. 757,72 EUR, nakon zaključene glavne javne rasprave dana 19. veljače 2026., provedene u nazočnosti opunomoćenika stranaka, na temelju čl. 335. stavak 4. ZPP-a, 30. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj Općoj županijskoj bolnici Požega, Osječka ul.107,Požega, OIB:40589450667 da tužiteljici OK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], (ranije Stjepana Radića 3, Prekopakra) isplati iznos od 134,89 EUR bruto, sa zakonskom zateznom kamatom, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, tekućim:

- na iznos od 55,63 eura počev od 7.11.2017.

- na iznos od 79,26 eura počev od 08.01.2018.

do isplate i to do 31.07.2015. godine prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužiteljica s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi:

" Nalaže se tuženoj Općoj županijskoj bolnici Požega, Osječka ul.107,Požega, OIB:40589450667 da tužiteljici OK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], (ranije Stjepana Radića 3, Prekopakra) isplati iznos od 622,83 EUR bruto, sa zakonskom zateznom kamatom, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, tekućim:

- na iznos od 77,57 eura počev od 09.03.2016.

- na iznos od 207,74 eura počev od 08.08.2016.

- na iznos od 25,96 eura počev 08.11.2016.

- na iznos od 49,57 eura počev od 09.12.2016.

- na iznos od 55,77 eura počev od 09.01.2017.

- na iznos od 83,43 eura počev od 08.05.2017.

- na iznos od 98,65 eura počev od 06.07.2017.

- na iznos od 24,14 eura počev od 06.07.2017.

- na iznos od 55,63 eura počev od 7.11.2017.

- na iznos od 79,26 eura počev od 08.01.2018.

do isplate i to do 31.07.2015. godine prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna, u roku od 15 dana."

III. Nalaže se tuženoj Općoj županijskoj bolnici Požega, Osječka ul.107,Požega, OIB:40589450667 naknaditi tužiteljici OK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], trošak parničnog postupka u iznosu 991,07 EUR, sa zateznim kamatama tekućim od 26. ožujka 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica KK podnijela je tužbu protiv OŽB Požega radi isplate.

1.1. Tvrdi da je bila zaposlena kod tuženice na radnom mjestu medicinske sestre, od 1.1.2014.g. do 1.1.2018.g., a da joj je radni odnos reguliran Ugovorom o radu, Zakonom o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17 i 98/19), Internim pravilnikom poslodavca, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj:143/13), Dodatkom I. KU 96/15,Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj: 141/12), Dodatkom II. TKU-a (Narodne novine br. 150/13), Ispravkom Dodatka II.TKU- a ("Narodne novine" broj: 153/13),TKU-om ("Narodne novine" broj:24/17), TKU-om ("Narodne novine" broj: 128/17), kao i Rješenjem o plaći.

1.2. Rad tužiteljice bio je organiziran u raznim oblicima rada (smjene, turnusi i ostalo), pa je zbog takve organizacije rada u svakom mjesecu u spornom razdoblju ostvarila velik broj prekovremenih sati. Plaća tužiteljice regulirana je sukladno čl.47. KU 143/13 prema kojem, plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Osim potonjeg mjerodavnog materijalnog prava, u spornom razdoblju na snazi je bio i TKU 128/17, 47/18, koji se paralelno primjenjuje na tužiteljicu, a koji plaću radnika u članku 50. definira na identičan način kako je opisano u naprijed navedenom KU.

1.3. U odredbama čl.51, 57, 60. KU (143/13) te u odredbi čl. 53. i 54. TKU (128/17, 47/18), propisani su dodaci i uvećanja osnovne plaće koji se isplaćuju tužiteljici i koji se obračunavaju za svaki efektivno odrađeni sat. Tužiteljica je od 01. travnja 2015. godine, kao medicinska sestra ostvarila pravo na povećanu plaću jer je radila u otežanim uvjetima, što je propisano odredbom članka 86. ranijeg ZOR-a ("Narodne novine" broj: 149/09, 61/11, 82/12, 73/13) te sadašnjeg ZOR-a u članku 94. ("Narodne novine" broj:91/14 i 127/17). Nadalje, odredbom članka 57. KU zdravstva ("Narodne novine" broj: 143/13), u primjeni od 01. prosinca 2013. godine), propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću.

1.4. Tužena u navedenom spornom razdoblju nije tužiteljici isplaćivala dodatak od 20% zbog otežanih uvjeta rada, odnosno posebnih uvjeta rada (odnosno dodatke iz čl.57.KU) na jedan dio odrađenih sati, a tužiteljica je radila, u redovnom i prekovremenom radu.

1.5. Tužiteljica je u vremenskom periodu važenja Dodatka I KU zdravstva (koji je zaključen 01. listopada 2015. godine) ostvarila pravo na dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi. Člankom 59.a Dodatka I KU ("Narodne novine" broj: 96/15) propisano je da, iznimno od članka 59. ovog Ugovora, zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće.

1.6. Tužena od 01. listopada 2015. godine tužiteljici nije isplaćivala dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na osnovnu plaću za sve određene sate, već je navedeni dodatak isplaćivala samo za jedan dio odrađenih sati, a tužiteljica je radila u redovnom i prekovremenom radu. Tužiteljica je u navedenom vremenskom razdoblju kao medicinska sestra radila u otežanim uvjetima rada, pa joj je prema čl. 94. Zakona o radu, pripadalo pravo na povećanu plaću. Obzirom da je tužena pogrešno obračunavala i isplaćivala plaće tužiteljici po gore navedenim osnovama, posljedično je pogrešno i isplaćivala plaću odnosno naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, blagdana, neradnih dana (primjena Zakona o blagdanima i neradnim danima, i međunarodni ugovori), te bolovanja. Budući da je tužena tužiteljici pogrešno obračunavala i isplatila plaće po svim gore navedenim osnovama, posljedično je tužiteljici pogrešno obračunavala i isplatila sve naknade koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća, konkretno naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad (bolovanje). Prema članku 36. KU (143/13), za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku se isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, a prema st.2. istog članka, radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

1.7. Prema članku 58. stavak 1. (TKU128/17, 47/18), ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, a prema st.2. istog članka naknada u 100 % iznosu njegove plaće u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, pripada zaposleniku kada je na bolovanju zbog profesionalne bolesti ili ozljede na radu (potonja odredba sadržana je u TKU 24/17 i TKU 141/12, u čl. 59.).

1.8. Prema čl.9.st.3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17, 98/19), ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno. Stoga je tužena bila u obvezi postupiti u skladu s navedenim odredbama i na taj način, primjenom povoljnijeg prava, pravilno obračunati plaću tužiteljici te isplatiti iznos predmetnog potraživanja tužiteljici.

1.9. Budući da su podaci o rasporedu rada i obliku rada vidljivi samo na evidencijama rada, a radi se o dokumentaciji kojom raspolaže tuženik, tužiteljica ističe da nije u mogućnosti postaviti određeni tužbeni zahtjev, te temeljem članka 186.b. Zakona o parničnom postupku, predlaže da sud naloži tuženiku da u roku 15 dana u spis dostavi: tužiteljičinu evidenciju rada za period od 01.4..2015. g. pa do 1.1.2018. g i isplatne liste tužiteljice za period od 01.4.2015. g. pa do 1.1.2018. g.

1.10. Sukladno odredbi članka 186.b. st. 4. Zakona o parničnom postupku navodi da će po pribavi navedene dokumentacije i nakon provedenog financijskog vještačenja na ranije specificirane okolnosti, urediti tužbeni zahtjev i predložiti sudu da donese presudu kojom će naložiti tuženiku da tužiteljici na ime razlike plaće, isplati mjesečne iznose, čija se točna visina ima utvrditi provođenjem financijsko knjigovodstvenog vještačenja uz pripadajuću zateznu kamatu tekuću od svakog 15.og. u mjesecu za prethodni mjesec.

2. Tužena Opća županijska bolnica Požega se u odgovoru na tužbu (list br. 7-15) u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, osporavajući osnov i visinu istaknutog tužbenog zahtjeva.

2.1. Tužena u prvom redu stavlja primjedbe i prigovora formalnim nedostacima tužbe jer drži kako tužba nije u skladu sa sadržajem odredbe članka 186. i 186. b Zakona o parničnom postupku kojima je određeno što tužba i tužbeni zahtjev trebaju sadržavati kako bi se po takvoj tužbi moglo dalje valjano postupati. Nenavođenje određenog glavnog zahtjeva kao i nedostaci vezani za činjenične tvrdnje, takvog su opsega i značaja da ih nije moguće zanemariti. Propust da se prilože barem osnovni dokazi za tvrdnje tužiteljice, ozbiljne su mane ove tužbe. Smatra da se radi o nedostatcima uslijed kojih ova tužba nije pogodna za daljnje pravično raspravljanje.

2.2. Ističe da tužiteljica ima na raspolaganju obračune plaće koje je primila uz plaću, no nije niti jedan takav obračun priložila kao dokaz uz svoju tužbu, a tužena nema saznanja da bi tužiteljica uopće tražila bilo kakve podatke o svome radu od Opće županijske bolnice Pakrac i bolnice hrvatskih veterana. Tužiteljica ne samo da nije priložila niti se pozvala na odgovarajuće dokaze već je i činjenične tvrdnje „reducirala“ do te mjere da je narušila načelo „jednakosti oružja“ i procesni balans tako da je tužena u ovom parničnom postupku u bitno lošijem procesnom položaju od tužitelja. Poziva se na odluku Europskog suda za ljudska prava u predmetu LB INTERFINANZ A.G. protiv HRVATSKE/29549/04 od 27. 3. 2008., koji je tako ocijenio slične okolnosti.

2.3. Smatra da nije moguće zahtijevati od tužene potpuni odgovor na nepotpunu tužbu pod prijetnjom prekluzije navođenja činjenica i predlaganja dokaza po zaključenju pripremnog ročišta.

2.4. Tužena drži kako u ovom predmetu nisu ispunjene zakonske pretpostavke za podnošenje tzv. stupnjevite tužbe u smislu odredbe članka 186. b Zakona o parničnom postupku te i tome prigovara i predlaže da sud ne dopusti raspravljanje po ovakvoj tužbi kao ni daljnje faze parničnog postupka.

2.5. Protivljenje tužbi tužiteljice je u prvom redu zbog toga što tužena drži kako tužiteljica nije imala prekovremenog rada za koji bi joj pripadala plaća. Tužiteljica tužbom traži isplatu neodređenog novčanog iznosa na ime dodatka na plaću i za pretpostaviti je da se tužiteljica rukovodi stajalištem zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske povodom tužbi liječnika a što tužiteljica u tužbi i naznačuje ali ne obrazlaže. Ako je tužba usmjerena u tome pravcu, onda tužena stavlja prigovor da tužiteljica nije imala prekovremenog rada odnosno nije imala sati rada izvan svoga redovnog radnog vremena. Kako tužiteljica nije imala takovih efektivno odrađenih prekovremenih sati nije ni moglo doći do povrede njenih prava vezanih za isplatu plaće kako se to pogrešno navodi u tužbi. Kako se osporava osnova potraživanja tužiteljice sporna su i sporedna potraživanja tužiteljice.

2.6. Tužena nadalje ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na tuženu. Ne osporava da je u jednom razdoblju Opća županijska bolnica Pakrac bila dio sustava Opće županijske bolnice Požega ali je upravo Opća županijska bolnica Pakrac uvijek organizirala i evidentirala rad i poslove tužiteljice unutar svoje bolnice. Po okončanju povezanosti ovih bolnica između njih je izvršena podjela temeljem Odluke o podjeli Opće županijske bolnice Požega i Opće županijske bolnice Pakrac i bolnice hrvatskih veterana a sve temeljem odluke osnivača Županijske skupštine Požeško- slavonske županije od 12. rujna 2017. Opća županijska bolnica Požega i Opća županijska bolnica Pakrac i bolnica hrvatskih veterana, zaključile su 14. veljače 2018. godine sporazum kojim su utvrdile kriterije za diobenu bilancu. Rečeni sporazum stupio je na snagu danom potpisa. Tužena naglašava da je Sporazumom od 14. veljače 2018. u članku 2. točka 4. izrijekom navedeno da će se svi eventualni budući sudski sporovi podijeliti prema lokaciji u skladu sa Sporazumom o preuzimanju radnika i diobenom bilancom obveza prema dobavljačima. Posljedica rečenoga Sporazuma je da sve obveze vezane za tužiteljicu temeljem diobene bilance, snosi Opća županijska bolnica Pakrac i bolnica hrvatskih veterana a ne tužena. Imajući u vidu navedeno tužena je predložila sudu pozvati kao umješača na strani tužene u ovaj parnični postupak, Opću županijsku bolnicu Pakrac i bolnicu hrvatskih veterana, [adresa].

2.7. Tužena ističe i prigovor zastare prava sukladno odredbi čl. 227. Zakona o obveznim odnosima. Navodi da iz sadržaja tužbe proizlazi da tužiteljica zahtjev za isplatom dodataka na plaću temelji na pravu koje proizlazi iz odredaba Kolektivnog ugovora za djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/2013) koji se primjenjuje od 1. prosinca 2013. Pravo na isplatu dodataka na plaću je novčano potraživanje koje dospijeva svakog mjeseca, pri čemu rok dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa odgovara roku dospijeća isplate plaće radniku.

2.8. Iz navedenoga proizlazi da pravo na isplatu dodatka na plaću predstavlja pravo iz kojeg proizlaze povremene tražbine, na koje se primjenjuje odredba čl. 227. Zakona o obveznim odnosima, čije se odredbe supsidijarno primjenjuju na radne odnose u dijelu u kojem isti nisu regulirani odredbama Zakona o radu. Odredba čl. 139. Zakona o radu određuje rok zastare potraživanja iz radnih odnosa, dok odredba čl. 227. Zakona o obveznim odnosima regulira institut zastare prava i primjenjuje se na sve ugovorne odnose (na koje se Zakon o obveznim odnosima barem podredno primjenjuje) čiji predmet tražbine čine povremene tražbine koje proistječu iz osnovnog prava, primjerice prava na uzdržavanje, prava na kamate na pozajmljeni novac, pravo na zakupninu za nekretninu danu u zakup i sl.

2.9. Sukladno navedenom, pravo na isplatu dodatka na plaću, kao pravo iz kojeg proistječu povremene tražbine za djelatnike u zdravstvu nastalo je 1. prosinca 2013., tj. prvim danom primjene Kolektivnog ugovora. Dakle, pravo tužiteljice na isplatu dodataka na plaću prema obračunu kojim bi u osnovicu za izračun visine dodataka na plaću bile uključene i neke druge naknade, pod pretpostavkom da su osnovane, nastupile su za tužiteljicu prvim danom primjene Kolektivnog ugovora. Budući da je tužba podnesena u svibnju 2020., zaključuje da je protekao rok zastare prava od 5 godina sukladno odredbi čl. 227. st. 1. Zakona o obveznim odnosima.

2.10. Osim prigovora zastare prava, tužena stavlja opreza radi i prigovor zastare pojedinih iznosa potraživanja koji će se možda tražiti u utuženom razdoblju jer je protekao zakonski rok od pet godina od dospijeća pojedinih iznosa koje tužiteljica kani zatražiti tužbenim zahtjevom.

2.11. Tužena se protivi prijedlogu tužiteljice da sud donese rješenje kojim će tuženoj naložiti ediciju podatka odnosno isprava koje nema. Tužiteljica zna da isprave i evidencije na koje se poziva može imati Opća županijska bolnica Pakrac i bolnica hrvatskih veterana no predlaže da se to traži od tužene koja to nema.

2.12. Ističe da tužena ne vrši obračun plaća svojim radnicima. Sukladno Zakonu o radu (NN 93/14, 127/17 i 98/19), Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13), Dodatku I. KU 96/15, Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama (dalje skraćeno: TKU/NN 141/12), Dodatku II. TKU (NN 150/13), Dodatku II. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 92/2019) obračun plaća obavlja Fina putem Centraliziranog obračuna plaća u javnom sektoru (COP).

Kako je tužiteljica obavljala poslove u Općoj županijskoj bolnici Pakrac i bolnici hrvatskih veterana ta je ustanova vodila evidenciju rada i obavljanja poslova vezanih za tužiteljicu a tužena je evidentirala rad djelatnika u Općoj županijskoj bolnici Požega. Smatra da je zbog toga tužbena teza tužiteljice o navodnim nedostacima ili pogreškama u obračunavanju dodataka na plaću izvan utjecaja tužene, a time i izvan bilo kakve odgovornosti tužene.

2.13. Tužbena teza koja se odnosi na sadržaj rada u otežanim uvjetima, prekovremenog rada, kao i iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, nije detaljnije obrazložena već je samo naznačena kao i zaključak da tužiteljici nisu plaćeni dodaci vezani za rad u prekovremenom radu, nije točna i nije ničim dokazna.

Navodi da je odredbom čl. 57. st. 2. KU propisano da se dodaci na plaću obračunavaju na osnovnu plaću, dok su odredbom čl. 47. KU definirani pojmovi plaće, osnovne plaće i dodataka na osnovnu plaću. Plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.

2.14. Radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Osnovna plaća uvećat će se radnicima na određenim radnim mjestima i poslovima. Definicija osnovne plaće sadržana u KU jasna je i ne ostavlja mogućnosti za različite interpretacije. Odredbom članka 47. stavak 3. KU određeno je da se svi dodatci na plaću obračunavaju na osnovnu plaću koja je definirana člankom 47. stavak 2. KU, iz čega proizlazi zaključak da tuženica pravilno obračunava i isplaćuje dodatke na plaću tužiteljici, pravilno uzimajući za osnovicu obračuna osnovnu plaću tužiteljice onako kako je ona definirana člankom 47. stavak 2. KU. Osnovna plaća je mjesečna plaća ostvarena u redovnom mjesečnom fondu radnih sati, bez dodataka i uvećanja, a sati prekovremenog rada plaćaju se posebno i uvećano, na način propisan KU. U tom smislu, zahtjev tužiteljice ne samo da nije utemeljen na odredbama kolektivnih ugovora, štoviše, protivan je jasnim i nedvosmislenim odredbama koje reguliraju način obračuna tužbom zatraženih dodataka na plaću.

2.15. Prekovremeni rad, kao i ostala uvećanja plaće iz članka 51. KU i dodatak za posebne uvjete rada iz članaka 57. KU obračunavaju se u propisanom postotku od osnovne plaće, te se dodaju na osnovnu plaću, i čine plaću radnika, kako je to definirano u članku 47.KU. Izneseni stavovi potvrđeni su i u zaključcima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora u zaključcima 58., 95. i 106.

2.16. Tužena se protivi financijskom vještačenju jer tužiteljica ni na koji način nije dokazala odlučne činjenice vezane za svoj status osobe koja bi imala pravo na dodatke, a niti je učinila izvjesnim da je uopće imala prekovremenog rada na koji je trebalo kao osobi sa statusom iz čl. 59 a I. Dopune Kolektivnog ugovora od 1.10.2015., te dodatke i priznati.

2.17. Tužena se protivi tako neodređenom zahtjevu u cijelosti, kao i činjeničnim navodima tužbe, te predlaže da sud odbije tužiteljicu u cijelosti s tužbenim zahtjevom.

3. Očitujući se na navode odgovora na tužbu, tužiteljica u podnesku od 19.6.2020. (list br. 25-27) ističe da je već u konstrukciji stupnjevite tužbe sadržano pravo i dužnost tužitelja na preciziranje neodređeno postavljenog zahtjeva.

3.1. Smatra da tužena u svom odgovoru na tužbu iznosi čitav niz paušalnih, proizvoljnih teza, ukazuje na navodne propuste kako tužiteljice tako i suda, a sve iz razloga što nema dostatnu argumentaciju za očitovanje na navode iz tužbe. Navodi tužene da je u ovom postupku u bitno lošijem položaju od tužiteljice, samo pokazuju, da svojim elaboriranjem želi otkloniti od sebe odgovornost koja proizlazi iz ugovornog odnosa sa tužiteljicom.

3.2. Napominje, da je Vrhovni sud RH ne samo za liječnike već i za medicinske sestre, te ostale zaposlenike u zdravstvu, donio svoje mišljenje kako bi jasno ukazao na primjenu dodataka za posebne uvjete rada odnosno otežane uvjete rada, te dodatka za odgovornost za zdravlje i život ljudi i to kumulativno, a sve vezano za strukturu plaće. Isto tako navedeni sud je time doveo do ujednačavanja različite sudske prakse na nacionalnoj razini.

3.3. Prigovor promašene pasivne legitimacije smatra neosnovanim, jer je tužena kao poslodavac pasivno legitimirana u ovom predmetu u kojem tužiteljica potražuje isplatu razlike plaće po više osnova. Tužiteljica je za utuženo vremensko razdoblje imala sklopljen ugovor o radu upravo sa tuženom Zdravstvenom ustanovom Općom županijskom bolnicom Požega. Tužena je ta koja ima pravnu osobnost, a ne mjesto rada tužiteljice koje je navedeno kao podružnica Gradska bolnica Pakrac, te koja nije bila ugovorna strana kod sklapanja ugovora o radu s tužiteljicom. Nadalje navodi da se tužena poziva na dokumentaciju koja je sklopljena nakon 1.1.2018. godine, tako da ista nema utjecaja, ni pravnog osnova u odnosu na utuženo razdoblje i na rad tužiteljice i njezina prava iz sklopljenog ugovora o radu u vremenskom periodu od 1.1.2014.godine do 1.1.2018.godine. Pozivanje na Sporazum od 14.02.2018. godine i to na članak 2.toč.4. je u suprotnosti s tužbom i tužbenim zahtjevom koji isključivo obuhvaća gore navedeni period, s tim da je precizirano razdoblje utuženja za vremenski period koji nije u zastari,a to je period od 1.4.2015. pa do 1.1.2018.godine. Plaća tužiteljice za travanj 2015. godinu isplaćena je u svibnju 2015.godine. Dakle, Sporazum je sklopljen dana 14.2.2018.godine, a utuženo razdoblje je od 1.4.2015. pa do 1.1.2018.godine.

3.4. Što se tiče zastare ističe da je, kao lex specialis, u radnom pravu Zakon o radu koji u članku 139. navodi da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina. Naime da je tužena kao poslodavac isključivo odgovorna za organizaciju rada i svih pratećih procesa pa tako i obračuna plaća kao i eventualnu štetu koja bi nastala za slučaj da je obračun izvršen pogrešno.

3.5. Nadalje navodi da je nejasan navod tužene kada se protivi dostavi evidencije rada za tužiteljicu, jer zakonska obveza tužene je da posjeduje navedenu dokumentaciju i da ju u arhivi čuva, slijedom čega je upravo odgovor tužene nerazuman, a ne zahtjev tužiteljice. Tužiteljica danas radi u Općoj županijskoj bolnici Pakrac i bolnici hrvatskih veterana s kojom ima sklopljen ugovor od 1.1.2018. Do 1.1.2018. bila je na snazi funkcionalna i organsku povezanost Opće županijske bolnica Pakrac i bolnica hrvatskih veterana i OŽB Požega.

3.6. U odnosu na citiranje odredbi važećih propisa na koje se poziva tužena kada je u pitanju plaća, tužiteljica nema primjedbi već ističe kako osporava iznesena tumačenja određenih odredbi koje iznosi tužena u odgovoru na tužbu, odnosno njene pravne stavove po pitanju primjene istih navedenih propisa, kad je u pitanju način obračuna plaće. Napominje da podatke o radu tužiteljice ima tužena koja je obvezna i odgovorna za podatke o načinu rada tužiteljice, dok Fina u radno pravnom procesu ne sudjeluje na način da umjesto tužene izrađuje raspored rada tužiteljice, vodi evidenciju rada, bolovanje i tomu slično, tako da je za sav ugovoren i radni odnos u pogledu radnog vremena, ali i oblika rada odgovoran poslodavac, jer on vodi cjelokupnu organizaciju rada i njenu provedbu na nivou ustanove.

3.7. Ističe da je nelogična tvrdnja tužene vezano za dodatke na prekovremeni rad, te da je obračunavanje dodataka na plaću izvan utjecaja tužene, a što je u suprotnosti sa statutarnim odredbama tužene.

3.8. Slijedom navedenog, tužiteljica ustraje s tužbom i tužbenim zahtjevom u ovoj pravnoj stvari, protivi se navodima tuženice koji su u suprotnosti s tužbom i tužbenim zahtjevom, te potražuje naknadu prouzročenog parničnog troška.

4. Podneskom od 12. ožujka 2021. (list br.31) Opća županijska bolnica Pakrac i bolnica hrvatskih veterana prihvatila je miješanje na strani tuženice.

5. Nakon provedenog financijskog knjigovodstvenog vještačenja, tužiteljica je podneskom od 21. listopada 2022. uredila tužbeni zahtjev potražujući iznos od 8.308,61 kuna/1.102,61 euro, dok je podneskom od 23. srpnja 2024. ponovno uredila tužbeni zahtjev potražujući samo iznose u eurima i to iznos od 1.102,75 eura, u koji iznos je uključena i razlika plaće na ime prekovremenog rada.

6. Sud je pod brojem Pr-104/2020-51 dana 12. studenog 2024. donio presudu kojom je prihvatio u cijelosti zahtjev tužiteljice te naložio tuženoj isplatu iznosa od 1.102,75 eura.

7. Povodom žalbe tuženice i umješača, Županijski sud u Varaždinu donio je presudu i rješenje pod br. Gž R-2/2025 dana 7. kolovoza 2025. kojom je potvrdio točku I izreke presude u dijelu u kojem je naloženo tuženici isplatiti tužiteljici s osnove razlike plaće bruto iznos od 345,01 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama izuzev na iznose poreza na dohodak, dok je ukinuo točku I izreke presude u dijelu u kojem je naloženo tuženici isplatiti tužiteljici s osnova razlike plaće iznos od 757,74 eura.

7.1. U obrazloženju drugostupanjske presude se navodi da je prvostupanjski sud dužan u ponovljenom postupku odlučiti o dopustivosti preinake tužbe, te ukoliko istu prihvati, omogućiti strankama iznošenje činjenica i predlaganje dokaza, posebice vezano uz tvrdnju da je tužiteljica na ime prekovremenog rada koristila slobodne dane te ponovno ocijeniti prigovor zastare. Naime, ističe se da je tužiteljica potraživanja s osnova prekovremenog rada zatražila tek u podnesku od 21. listopada 2022. te da zastara nije prekinuta u trenutku podnošenja tužbe s obzirom da taj zahtjev činjenično i pravno u tužbi nije postojao. Ističe se da se radi o pravoj objektivnoj preinaci tužbe, tako da od postavljanja novog zahtjeva teče nova parnica sa svim procesnim pravnim i građanskopravnim posljedicama, a radi čega prigovor zastare treba ocijeniti na način da je zastara prekinuta tek postavljanjem novog zahtjeva.

8. U dokaznom postupku izvršen je uvid u izvadak iz sudskog registra, Sporazum između OŽB Požega i OŽB Pakrac i bolnica hrvatskih veterana od 14.2.2018., Odluku OŽB Požega od 2. veljače 2018 i Odluku OŽB [adresa] od 7. veljače 2018., u platne liste i podatke o preraspodjeli sati iz šihterice, Nalaz i mišljenje vještaka Dajane Hart od 27. svibnja 2022.(list br. 211-225), očitovanje vještakinje od 6.8.2022. (list br. 234), koja vještakinja je i neposredno saslušana na glavnoj raspravi. Proveden je dokaz saslušanjem svjedokinje ĆK i tužiteljice, te je izvršen uvid u sve priloge spisu.

9. U ponovljenom postupku sud je dopustio preinaku tužbenog zahtjeva sukladno čl. 190 st. 1. i 2. ZPP-a te je omogućio tuženoj i umješaču izjašnjenje o preinačenoj tužbi.

9.1. Tužiteljica je i dalje ostala kod tužbe i tužbenog zahtjeva sa osnova prekovremenog rada, dok su tužena i umješač ostali kod svih navoda iznesenih tijekom postupka, ističući da je sporno pitanje zastare, tako da nije nužno provoditi dokaze glede korištenja slobodnih dana za sve mjesece, iako je vještakinja u svom Nalazu i mišljenju koristila tablice o evidenciji korištenja slobodnih dana, na koji Nalaz i mišljenje tužiteljica nije imala prigovor.

10. Naime, imajući u vidu odluku i uputu drugostupanjskog suda sporno je da li su sati prekovremenog rada kompenzirani sa slobodnim danima te zastara potraživanja sa osnova prekovremenog rada obzirom da je tužbeni zahtjev s te osnove istaknut 21. listopada 2022., dok je prvostupanjska presuda za iznos od 354,01 koji se odnosi na dodatke s osnova posebnih uvjeta rada i iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi te naknadu za vrijeme godišnjeg odmora, pravomoćna s danom 7. kolovoza 2025.

11. Pravo tužiteljice na isplatu dodataka na plaću proizlazi iz odredbi Kolektivnog ugovora, odnosno iz odredbe čl. 91. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14) koja propisuje da se pod plaćom podrazumijeva osnovna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koje poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, Kolektivnog ugovora, Pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radniku za obavljeni rad.

11.1. U razdoblju koje je predmet postupka plaća tužiteljice je regulirana odredbama Zakona o radu ( "Narodne novine" broj 149/09 i 93/14, dalje ZR), Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 143/13, 96/15 i 29/18, dalje KU) te Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" br. 141/12 i 24/17, dalje TKU).

11.2. Odredbom članka 51. stavak 11. KU/13 (49 KU/18) propisano je da je poslodavac obvezan svakom radniku platiti prekovremeni rad.

12. Iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka od 25. srpnja 2022. proizlazi da razlika bruto plaće s osnova neisplaćenih sati prekovremenog rada iznosi 5.709,07 kuna, ( 757,72 eura) s time da iznos od 55,63 eura (419,19 kuna) dospijeva 7. studenog 2017., a iznos od 79,26 eura (597,25 kuna) dospijeva 8. siječnja 2018., dok ostali mjesečni iznosi dospijevaju do 6. srpnja 2017. godine.

12.1. Kako je tužiteljica preinačila tužbeni zahtjev podneskom od 21. listopada 2022. potražujući i na ime prekovremenog rada iznos od 757,72 eura, to je sud, imajući u vidu stav Županijskog suda da se radi o pravoj objektivnoj preinaci tužbe te da od postavljanja novog zahtjeva teče nova parnica sa svim procesno pravnim i građansko pravnim posljedicama, utvrdio je da je zastarjelo potraživanje svih iznosa dospjelih do 21. listopada 2022.

12.2. Naime, prema čl. 139 Zakona o radu, rok zastare za potraživanja iz radnog odnosa iznosi 5 godina a rok počinje teći kada je potraživanje dospjelo ( kada je trebalo biti isplaćeno.)

12.3. Obzirom da iznos od 55,63 EUR dospijeva 7. studenog 2017. a iznos od 79,26 EUR dospijeva 8. siječnja 2018. to nije nazastupila zastara potraživanja navedenih iznosa sa osnova prekovremenog rada, dok su ostali iznosi zastarjeli, te je sud tužiteljici sa osnova prekovremenog rada dosudio ukupan iznos od 134,89 EUR a odbio ju sa ostalim djelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 622,83 EUR.

13. Obzirom da je sud utvrdio da je nastupila zastara potraživanja za pretežiti dio tužbenog zahtijeva, i to u iznosu od 622,83 eura, sud je smatrao nepotrebnim utvrđivati činjenice vezano za korištenje slobodnih dana na ime prekovremenog rada, time da iz obračunskih lista za listopada 2017. i prosinac 2017. proizlazi da tužiteljica nije koristila slobodne dane.

14. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 2. Zakona o parničnom postupku.

14.1 Tužiteljica je uspjela 100% s osnovanosti tužbenog zahtjeva, a 43% s visinom tužbenog zahtjeva, tako da je uspjeh tužiteljice u parnici 71,5% (100+43=143, 143/2=71,5)

14.2. Tužena je uspjela 0% s osnovom, a 57% s visinom tužbenog zahtjeva, tako da je uspjeh tužene u parnici 28,5%

14.3. Sud je od postotka stranke koja je uspjela u većoj mjeri, tj. od postotka tužiteljice oduzeo postotak tužene koja je u manjoj mjeri uspjela te odmjerio tužiteljici troškove u postotku koji je preostao nakon obračuna postotka u kojima su stranke uspjele u parnici. Sud je tako tužiteljici dosudio 43% od ukupno priznatog iznosa na ime troškova parničnog postupka.

14.4. Sud je priznao tužiteljici nagradu za sastav tužbe u iznosu od 150,00 EUR, nagradu za sastav podneska od 19.6.2020. (list br. 25-27) u iznosu od 150,00 EUR, nagradu za pristup pripremnom ročištu od 22. listopada 2020. (list br. 28), u iznosu od 37,50 EUR, nagradu za sastav podneska od 30.3.2021.(list br. 35-37) u iznosu od 150,00 EUR, nagradu za zastupanje na pripremnom ročištu od 7. travnja 2021. (list br. 42) u iznosu od 150,00 EUR, nagradu za sastav podneska od 27. srpnja 2022.(list br. 231) u iznosu od 37,50 EUR, nagradu za sastav podneska od 21.10.2022. (list br. 239) u iznosu od 150,00 EUR, nagradu za zastupanje na glavnoj raspravi od 5. rujna 2024. (list br.303) u iznosu od 150,00 EUR, nagradu za zastupanje na ročištu od 3.12.2025 u iznosu od 150,00 EUR, nagradu za zastupanje na ročištu od 19.2.2026. u iznosu od 150,00 EUR i nagradu za pristup ročištu radi objave presude u iznosu od 75,00 EUR. Ukupno troškovi na ime zastupanja s PDV-om iznose 1.687,00 EUR. Obzirom na uspjeh u parnici od 43%, tužiteljici je priznat trošak na ime zastupanja u iznosu od 725,62 EUR. Trošak vještačenja iznosi 265,45 EUR, i priznat je u cijelosti, tako da su odmjereni ukupni troškovi postupka u iznosu od 991,07 EUR.

14.5. Sud nije priznao ostale podneske kao nesvrsishodne sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a. Opunomoćenica tužiteljice, dostavlja nepotrebno niz podnesaka u kojima ponavlja navode iz ranijih, a sve navode je mogla istaći u podnescima za koje joj je priznata nagrada. Osim toga isti dan su dostavljana po dva različita podneska što se sve moglo sažeti u jednom.

15. Zbog svega navedenoga odlučeno je kao u izreci presude.

U Požegi, 30. ožujka 2026.

S u d a c

Snježana Polgar

Pouka o pravu na žalbu :

Protiv rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana objave iste. Podnosi se sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dna:

1. Margita Plažanin, odvjetnica iz Zagreba, Počiteljska br. 5

2. Odvjetnik Petar Kanić, Požega

3. Opća županijska bolnica Pakrac i bolnica hrvatskih veterana, Pakrac, Bolnička 74, Pakrac