Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Stalna služba u Križevcima

L 14

48260 Križevci

Poslovni broj: P-95/2025-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima po sucu Marijanu Vrbančiću, kao sucu pojedincu, rješavajući u parničnom predmetu tužitelja LS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Vuković, odvjetniku u Križevcima, protiv tuženika Erste&Steiermarkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB:23057039320, zastupanog po OD Metelko, Knežević&partneri u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti , na održanoj glavnoj i javnoj raspravi dana 11. ožujka 2026. u prisutnosti tužitelja i punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti tuženika i objavljenoj dana 30. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 10. Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160 / 51400607-5102287828 zaključenog dana 15.3.2005. godine između tužitelja LS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao i korisnika kredita i tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, kao kreditora, u dijelu u kojem je ugovoreno plaćanje naknade za obradu kredita.

II

Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320 da tužitelju LS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 625,00 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude 30. 3. 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.

Tužitelj je podnio tužbu dana 5. 2. 2025. godine navodeći da su tužitelj i tuženik 15. 3. 2005. sklopili Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160 / 51400607- 5102287828, solemniziran kod Javnog bilježnika. Temeljem navedenog Ugovora o kreditu tuženik je odobrio i isplatio tužitelju kredit u iznosu od 23.307,07 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan puštanja kredita u tečaj. Prilikom sklapanja kredita tužitelju je naplaćena naknada za obradu kredita, i to u iznosu od 221,44 EUR / 1.668,42 kuna dana 16.3.2005.g., a sukladno čl. 10. Ugovora o kreditu, koji je Ugovor unaprijed pripremljen od tuženika kao tipski Ugovor na sadržaj kojeg tužitelj nije imao utjecaj i nije mogao pregovarati o odredbama istog.

1.2.

Tužitelj ističe kako je odredba čl. 10. Ugovora nepoštena i ništetna ugovorna odredbe. Naime, odredbom čl. 10. Ugovora određeno je: “Naknada: Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 1,500 % (jedan cijelih pedeset posto) naknade na iznos kredita, odnosno minimalno =200,00 kn, obračunate s datumom Ugovora. Korisnik kredita suglasan je da se obračunati iznos naknade naplati prilikom isplate plasmana.“.

Odredbama čl. 1021. ZOO-a propisano je da se ugovorom o kreditu banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno.

1.3.

Navedenom odredbom definirano je što je tuženik ovlašten naplatiti temeljem ugovora o kreditu od tužitelja kao korisnika kredita, a to je glavnica te ugovorene kamate. Upravo iz navedenog je razvidno da tuženik nije imao zakonsko uporište od tužitelja naplatiti nikakvu naknadu za obradu kreditnog zahtjeva, a što znači da je tuženik u predmetne ugovore o kreditu uvrstio odredbu koja je suprotna članku 1021. ZOO-a, odnosno prisilnim propisima Republike Hrvatske, a zbog čega je navedena odredba ništetna. Tužitelj je zbog korištenja ništetne odredbe sadržane u čl. 10. Ugovora tuženiku uplatio iznos od 221,44 EUR / 1.668,42 kuna.

1.4.

Odredbama čl. 59. Zakona o zaštiti potrošača (dalje: ZZP) propisno je da ugovor o potrošačkom zajmu, između ostaloga, mora sadržavati odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti.

1.5.

Odredbama čl. 81. st. 1. ZZP-a, propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, Nadalje, odredbama čl. 81.st.2. ZZP-a je propisano da smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, dok je u stavku 3. Istog članka ZZP-a propisano da činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca.

1.6.

Odredbama čl. 81.st. 4. ZZP-a propisano je ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

1.7.

Tužitelj naglašava kako on s tuženikom nikada nije pojedinačno pregovarao o bilo kojoj odredbi Ugovora o kreditu, pa tako i o odredbama koje se odnose na naplatu naknada za obradu kredita. Zbog navedenog, jasno je kako je odredba Ugovora o kreditu u pogledu naplate naknade za obradu kreditnog zahtjeva ništetna ugovorna odredba.

2.

U odgovoru na tužbu tuženik prvenstveno ističe prigovor mjesne nenadležnosti, a o kojem prigovoru je pravomoćno odlučeno na način da je isti prigovor odbijen.

2.1.

U odgovoru na tužbu tuženik osporava u cijelosti tužbeni zahtjev. Poriče da bi tužitelj imao status potrošača, jer to mora dokazati. U pogledu naknade za obradu kredita opširno obrazlaže svoja stajališta, smatrajući da tužitelj nema pravo na naknadu, da je bio tužitelj upoznat s obvezom plaćanje ulazne naknade i s točno određenim iznosom koji mora podmiriti. Predlaže da se tužitelj s tužbenim zahtjevom odbije.

3.

U tijeku postupka provedeni su dokazi uvidom u Ugovor o kreditu (4-7, 25-27), izvadak iz odluke o visini kamatnih stopa i naknada(28-30), u Opće uvjete i odredbe (list 31-34), a preslušan je sam tužitelj kao stranka u svrhu dokaza (57). 4.

Sam je tužitelj preslušan kao stranka, objasnio da je došao u banku gdje mu nisu ništa objašnjavali niti tumačili što to znači naknada za obradu kredita, već su predočili ugovor i uvjete ugovora po principu "uzmi ili ostavi". Ugovor je pročitao i bilo mu je bitno da vidi koliki je iznos kredita, koja je rata i koliko dugo se plaća. Bankari mu nisu ništa obrazlagali da se plaća nekakva naknada, već su dali unaprijed pripremljeni ugovor da ga potpiše, tako da on o ničem nije mogao pregovarati.

5.

Ocjenjujući iskaz samog tužitelja u odnosu na sadržaj ugovora o kreditu, sud je utvrdio da je tužitelj bio u neravnopravnom položaju kod sklapanja ugovora pa se takva ugovorna odredba može smatrati nepoštenom, jer suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama, a sve to u smislu odredbe čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača. Banka je tužitelju dala do znanja da on može samo prihvatiti uvjete koje su oni postavili bez pregovaranja, inače kredit ne može dobiti.

6.

Utvrđeno je nadalje da je banka unaprijed formulirala odredbe ugovora, da se o pojedinačnim odredbama nije moglo pregovarati, niti je tužitelj kao potrošač imao utjecaj na njegov sadržaj, a sve to u smislu čl. 81. st. 2. Zakona o zaštiti potrošača.

7.

Iz navedenog razloga sud je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 10. Ugovora o kreditu koji je zaključen nesporno 15. 3. 2005. između tužitelja i tuženika.

8.

Tužitelj je u cijelosti uspio sa tužbenim zahtjevom pa ima pravo na naknadu parničnih troškova temeljem čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku. Troškovi se sastoje od troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za sastav tužbe 200,00 €. Sud nije priznao trošak sastava podneska sudu od 8. 5. 2025. iz razloga što punomoćnik tužitelja takav podnesak nikada nije niti dostavio u ovom spisu. Sud nije priznao troškove zastupanja na ročištima 10. 6. 2025. i 21. 1. 2026. u punom iznosu, već 25% od Tarife što je po 50,00 € iz razloga što su ta ročišta odgođena bez da se u njima bilo što raspravljalo. Nije priznat trošak sastava podneska 21. 1. 2026. iz razloga što navode koje je iznio u tom podnesku je mogao iznesti i na ročištima pa je takav podnesak bio nepotreban. Sud je priznao trošak zastupanja na ročištu 17. 2. 2026. i to 50% od pune Tarife odnosno 100,00 € iz razloga što se na tom ročištu raspravljalo samo o procesnim pitanjima. Priznat je trošak zastupanja na ročištu 11. 3. 2026. u iznosu od 200,00 €, jer su se na tom ročištu provodili dokazi, a priznat je i trošak za objavu i uručenje presude u iznosu od 100,00 € , odnosno 50% od pune Tarife. Tako je sud priznao troškove zastupanja u iznosu od 500,00 €, a ne kao što je zatraženo 1.500,00 €. Na iznos od 500,00 € dodan je PDV od 25% što iznosi 125,00 €, odnosno ukupno trošak zastupanja s PDV-om 625,00 €. Nije priznat trošak sudskih pristojbi iz razloga što tužitelj u ovim vrstama spora nije dužan plaćati pristojbe. 9.

Iz navedenih razloga presuđeno je kao u izreci.

Križevci, 30. ožujka 2026.

Sudac: Marijan Vrbančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana računajući od dana dostave ove presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).