Republika Hrvatska

Općinski radni sud u Zagrebu

Ulica grada Vukovara 84

10000 Zagreb

Pr-98/2024-67

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga Jelici Pandurić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice OC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Marku Krpanu odvjetniku iz Zagreba, Boškovićeva 16, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, za Ministarstvo unutarnjih poslova, zastupanog po OGDO-u iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 11. ožujka 2026., u prisutnosti pun. tužiteljice i pun. tuženika, temeljem čl. 335. st. 4. ZPP-a, dana 30. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, za Ministarstvo unutarnjih poslova, isplatiti tužiteljici OC, [adresa], na ime naknade neimovinske štete, zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, iz štetnog događaja od 13.07.2022. iznos od neto 6.200,00 eura (slovima: šettisućadvjestoeura), sa zateznim kamatama tekućim od 23.01.2024. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Odbija se dio tužbenog zahtjeva s osnove naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 973,67 eura, kao pravno neosnovan.

III Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, za Ministarstvo unutarnjih poslova, isplatiti tužiteljici OC, [adresa], na ime naknade imovinske štete- tuđa pomoć iz štetnog događaja od 13.07.2022. iznos od neto 398,17 eura (slovima: tristodevedesetosameuraisedamnaestcenta), sa zateznim kamatama tekućim od 30.03.2026. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, za Ministarstvo unutarnjih poslova, naknaditi tužiteljici OC, [adresa] parnični trošak u iznosu od 2.914,41 € sa zateznim kamatama tekućim od 30. ožujka 2026., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi od 23. siječnja 2024. navodi da je zaposlena kod tuženika kao kuharica u PU Zagrebačkoj. Dana 13.07.2022. u kuhinji Policijske akademije u Zagrebu, nakon pripremanja hrane, prilikom pranja dna velikog kotla tužiteljica se poskliznula, te je pala na rub kotla pri čemu se ozlijedila slomivši tri rebra na lijevoj stražnjoj aksilarnoj liniji, od čega se jedno rebro zabilo u pluća stvorivši krvavi podljev. Tuženik je prijavio tužiteljičinu ozljedu na radu, koja joj je odgovarajućim rješenjem HZZO-a i priznata. U predmetnom štetnom događaju tužitelji je povrijeđeno pravo osobnosti i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, zbog pretrpljenih fizičkih bolova, straha, smanjenja životne aktivnosti, te tužiteljica predlaže da joj tuženik naknadi pretrpljenu neimovinsku štetu u visini od 7.173,67 eura sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe, tj. od 23.01.2024. do isplate. Također, tužiteljica predlaže da joj na ime pretrpljene imovinske štete (tuđa pomoć) tuženik isplati pravičnu novčanu naknadu u visini od 387,17 eura sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je opreza radi u cijelosti osporio pravnu osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Naknadno se tuženik očitova (str. 33 spisa) navodeći da je tužiteljica vlastitom krivnjom prouzročila nastanak štetnog događaja. Do štetnog događaja je došlo prilikom svakodnevnog obavljanja poslova na njezinom radnom mjestu pri čemu je imala osiguranu adekvatnu obuću i odjeću. Tužiteljica je prilikom pranja kotla koristila klupicu kao pomoćno sredstvo koje nije u opisu poslova kada se pere kotao, nego ju ponekad zaposlenici koriste, radi lakšeg procesa pranja. Klupica se nalazila u predprostoru kuhinje na dovoljnoj udaljenosti od kotla kako im ne bi smetala prilikom obavljanja radnih zadataka pripreme obroka.

3. Sud je proveo dokaze: izvršen je uvid u tužiteljičin Zahtjev od 29.09.2023. za mirno rješenje spora (str. 5-8 spisa), u očitovanje OGDO u Zagrebu od 13.12.2023. na tužiteljičin zahtjev za zaštitu prava (str. 9 spisa), u prijavu o ozljedi na radu tužiteljice (str.10.13. spisa), u medicinsku dokumentaciju za tužiteljicu (str. 14-28, 59-99, spisa), u Rješenje Uprave za ljudske potencijale MUP RH broj: Klasa: UP/I-112-02/22-01/62 od 04.05.2022 ( str. 45-46 spisa), u Rješenje PU Zagrebačke MUP RH Broj: Klasa UP/I-120-01/22-01/2 od 13.05.2022. (str. 47-48 spisa), proveden je dokaz medicinskim vještačenjem, po stalnom sudskom vještaku ortopedu i traumatologu dr. sc. Mladenu Miškulinu ( str. 101-114 spisa), izvršen je uvid u dopunski nalaz i mišljenje vještaka Miškulina (str.128-140 spisa), u II Dopunski nalaz i mišljenje vještaka Mišulina (str.163-166 spisa), proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po psihijatru dr. Davoru Zduniću (str.174-179, 182-187 spisa), proveden je dokaz novim medicinskim vještačenjem po ortopedu dr. sc. Božidaru Šebečiću (str. 206-209 spisa), saslušana je svjedokinja SC (str.40-41 spisa), te je proveden dokaz saslušanjem tužiteljice OC kao stranke (str.42 i 43 spisa).

4. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a).

5. U članu 219. st. 1. ZPP-a kaže se da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

6. U članu 221.a ZPP-a kaže se da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice, zaposlenice Ministarstva unutarnjih poslova RH, za isplatom neimovinske i imovinske štete kao posljedicu ozljede na radu koja se dogodila 13.07.2022.

8. Među strankama je sporna pravna osnovanost tužbe.

9. Među strankama je sporna i visina tužbenog zahtjeva.

10. Među strankama nije sporno da je u trenutku štetnog događaja tužiteljica bila zaposlenica Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske i da se štetni događaj zbio za vrijeme radnog vremena tužiteljice.

11. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, ali je sporna odgovornost za nastanak štetnog događaja. Tuženik tvrdi da je do ozljeđivanja tužiteljice došlo isključivo krivnjom oštećene, ovdje tužiteljice.

12. Među strankama nije sporno da je ozljeda tužiteljice od 13.07.2022. priznata od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje ozljedom na radu.

13. U čl. 111 st. 1 Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23) navodi se da je poslodavac dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava, ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom.

14. U čl. 25 Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18), a koji se odnosi na odgovornost poslodavca za štetu na radu ili u svezi s radom, propisano je da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

15. Na okolnost nastanka štetnog događaja, odnosno mehanizma nastanka štetnog događaja, proveden je dokaz saslušanjem svjedokinje SC koja je bila na mjestu štetnog događaja u trenutku kada se štetni događaj zbio. Svjedokinja TC (str. 40-41 spisa), pomoćna radnica u kuhinji kod tuženika, iskazala je da je nakon što je hrana za korisnike skuhana u kotlovima, kotlove trebalo oprati i pripremiti za kuhanje nove hrane. Pranje kotla je posao onoga tko stigne to napraviti. Ako nema dovoljno djelatnika onda kotao pere i kuharica, a to je u konkretnom slučaju bila tužiteljica OC. Kotao je te veličine i visine da je svjedokinji vrh kotla sezao do visine prsa, a ona je visoka 1,64 cm. Tužiteljica je taj dan imala odjeću i obuću koju je zadužila od poslodavca. Štetni događaj se zbio u kuhinji koja je na podu imala protuklizne pločice, ali je pod bio mokar od vode. Tužiteljica je prilikom pranja kotla koristila pomoćno sredstvo, odnosno klupicu koja je bila stabilna i od drveta. Tu klupicu su koristili svi koji su prali kotlove naizmjenično. Zapravo ona se koristila kada se prao unutarnji dio kotla. U trenutku štetnog događaja tužiteljica se nagnula u namjeri da opere unutrašnjost kotla, poskliznula se, te je udarila tijelom o gornji rub kotla i rekla da osjeća jaku bol. No, unatoč tome nastavila je i dalje raditi svoj posao. Tužiteljica se žalila na bolove, ali nije otišla s posla, već je odradila svoju smjenu. Kapacitet jednog kotla je između 500 i 1000 litara. Kotlovi su nepomični, odnosno učvršćeni na jednom mjestu i iz navedenog razloga se moraju prati ručno. Kotlovi su jako teški pa ih prilikom primjerice popravljanja iznosi 5-10 ljudi. Kada je svjedokinja došla raditi u tu kuhinju ostale djelatnice su joj pokazale kako se pere kotao. Prala ga je tako da bi se prebacila preko ruba kotla skoro cijela. Pranje kotla je u opisu poslova svjedokinjininog radnog mjesta, a ne zna je li u opisu poslova kuharice. Dno kotla moglo se dohvatiti jedino kada se stavi klupica na koju stane osoba koja pere4 kotao. Osim te klupice nije bilo nikakvih ljestvi koje bi im osigurao poslodavac za pranje kotla/ova. Tužiteljica OC iskazala je da je visoka 169 cm. Kada je došla raditi u tu kuhinju pitala je nadređenu dali imaju stabilne ljestve za pranje kotlova pomoću kojih bi se moglo popeti i izribati kotao. Rečeno joj je da sve žene koriste klupicu. Tužiteljica je tu klupicu doživjela kao inventar kuhinje. Taj dan na sebi imala od poslodavca zaduženu odjeću i obuću. Prišla je najvećem kotlu koji joj je dosezao do pod pazuha. Kotlu je prišla na način da se popela na klupu. Lijevom rukom se uhvatila za rub kotla i praktički je visjela u kotao prema dolje te je ribala zagoreno u kotlu. S obzirom da je radila u brzini, jer se stalno govorilo brzo , brzo osjetila je užasnu bol s lijeve strane pod pazušja, odnosno s one strane s kojom se uhvatila za kotao. Iako je osjetila bol nastavila je i dalje raditi, jer je posao trebalo završiti. Bila je uvjerena da je samo nategnula područje ispod pazuha, ali kako bolovi nisu prestajali otišla je 5 dana od ozljeđivanja na hitnu te joj je rečeno da ima tri slomljena rebra, te da joj se jedno rebro zabilo u pluća i da imala i unutarnje krvarenje. Na bolovanju je bila oko 6 mjeseci. U kuhinji nisu postojale ljestve ili neki drugi alat koje bi se mogle koristiti umjesto klupice prilikom pranja kotlova. Ta klupica nije bila adekvatna, pa je tužiteljica pitala prvog dana nadređenu da li imaju stabilnu klupu poput ljestvi, ali joj je rečeno da nemaju i da svi koriste tu klupicu za pranje kotlova. Klupica je bila visoka oko 40 cm, a široka od 30 cm. Predmetna ozljeda tužiteljice priznata je od strane HZZO-a kao ozljeda na radu. HZZO, kao javnopravno tijelo koje je isključivo nadležno i specijalizirano za problematiku priznavanja ili nepriznavanja ozljeda na radu, ne bi priznalo ozljedu na radu tužiteljici, da je do ozljede došlo uslijed nepažnje tužiteljice, a sve sukladno kogentnoj pravnoj normi iz čl. 66. važećeg Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN: 80/13, 137/13, 98/19, 33/23, 105/25), koji detaljno propisuje što se smatra ozljedom na radu. U čl. 67. istog zakona navodi se što se ne smatra ozljedom na radu pa se između ostalog navodi da se ne smatra ozljedom na radu ozljeda do koje je došlo zbog skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnom mjestu… U konkretnom slučaju nije dokazano da bi do ozljeđivanja tužiteljice došlo zbog skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja tužiteljice na radnom mjestu. U trenutku štetnog događaja tužiteljica je koristila radnu odjeću i obuću zaduženu od poslodavca, na uobičajeni je način izvršavala radni zadatak pranja velikog kotla za pripremu7 hrane velikom broju ljudi, te je pri tome jer joj poslodavac nije osigurao adekvatne ljestve, koristila klupu, koju su svi ostali djelatnici koristili prilikom pranja kotla s obzirom da se radili uglavnom o ženama koje su prilikom pranja kotla, da bi dosegnule dno kotla, se morale popeti na klupicu koja se nalazila u prostoru poslodavcu za te namjene. Poslodavac mora organizirati rad i osigurati provedbu zaštite na radu na svim razinama radnog procesa kako bi se preveniralo ozljeđivanje radnika prilikom obavljanja radnih zadataka. Poslodavac je obvezan u svim segmentima rada i radnog procesa organizirati i provoditi zaštitu na radu, a osobito mora voditi računa, između ostalog i o sredstvima rada koja su potrebna za odvijanje radnih zadataka. U konkretnom slučaju poslodavac nije organizirao proces pranja velikog kotla za pripremanje velike količine hrane na adekvatan način, odnosno nije osigurao adekvatno sredstvo rada koje bi tužiteljica koristila prilikom dosezanja dna kotla (radi ribanja zagorenih dijelova hrane) pa je uslijed toga i došlo do ozljeđivanja tužiteljice na način kako je to opisano u tužbi. Isključiva odgovornost radnika od ozljede na radu značilo bi da je do ozljede došlo isključivo zbog ponašanja radnika bez ikakvog doprinosa poslodavaca, uvjeta rada ili organizacije posla. Kod ozljede na radu isključiva odgovornost radnika postoji samo ako radnik postupa protivno pravilima, ako je svjestan rizika i ako je njegovo ponašanje jedini uzrok ozljede. Krivnja radnika se razmatra u dva konteksta. Radnik odgovara ako je štetu prouzročio namjerno ili krajnjom nepažnjom. U konkretnom slučaju nije dokazano da bi radnica štetu prouzročila namjerno, odnosno da bi radnica svjesno izazvala predmetnu štetu. Nije dokazano niti da bi radnica štetu prouzročila krajnjom nepažnjom. Krajnja nepažnja (gruba nepažnja) je najteži oblik nepažnje, odnosno ponašanje bitno odstupa od onoga što bi učinio prosječno pažljiv radnik i gdje je opasnost bila očita, a ipak ignorirana. Zapravo krajnja nepažnja je neozbiljno i očito neodgovorno ponašanje. Tužiteljica je u konkretnom slučaju na uobičajeni način pristupila pranju velikog kotla za pripremanje velike količine hrane za veliki broj ljudi. Očigledno je da poslodavac nije organizirao i proveo zaštitu na radu vezano za radni proces pranja velikog kotla, pa je na poslodavcu odgovornost za nastanak štetnog događaja, odnosno poslodavac je odgovoran nadoknaditi prouzročenu štetu tužiteljici u cijelosti, jer nije dokazano da je tužiteljica djelomično ili isključivo odgovorna za nastanak štete u konkretnom slučaju.

16. S obzirom da je utvrđena odgovornost poslodavca za naknadu štete tužiteljici, trebalo je tužbeni zahtjev cijeniti i s obzirom na visinu.

17. U čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) navodi se da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilj kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

18. Visinu pojedinih vidova neimovinske štete u ovom predmetu sud je utvrdio imajući pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na sjednicama održanim 05. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., a kojim su izmijenjeni Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda od 29. studenoga 2002. godine na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%. Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50%) primjenjuju se u primjeni Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 I 29/18) kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, a za obvezne odnose nastale nakon 01. siječnja 2006. godine i stupanja na snagu Zakona o obveznim odnosima /05. Međutim, opće poznata je činjenica da je u periodu od posljednje izmjene Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda RH (lipanj 2020. do danas) značajno porasla stopa inflacije, te da ista sukladno javno dostupnim službenim podacima Državnog zavoda za statistiku za period od lipnja 2020. do listopada 2025. iznosi čak 32,6%. Vrijednost (kupovna moć) novčanog iznosa pravične novčane naknade koju bi oštećenik za istu ozljedu ostvario "na današnji dan" temeljem spomenuti Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda RH iz 2020. u ovom je trenutku za više od 32% manja od vrijednosti/kupovne moći tog istog novčanog iznosa naknade štete koju bi tužitelj za tu istu ozljedu ostvario da mu se naknada štete isplatila, primjerice u lipnju 2020. odnosno u trenutku kada je stupila na snagu Odluka Vrhovnog suda RH o povišenju Orijentacijskih kriterija (lipanj 2020.). Samim time, oštećenik za isti iznos novčanih sredstava (broj i vrijednost novčanih jedinica) u ovom trenutku može kupiti trećinu manje dobara i usluga i drugih potrepština nego li što je to oštećenik za isti novčani iznos mogao učiniti/kupiti u trenutku kada je Vrhovni sud RH donio Odluku o povišenju Orijentacijskih kriterija za određivanje visine naknade štete kod povrede prava osobnosti, a kod nekih proizvoda i usluga zasigurno je došlo do porasta cijena i više od 50%, a ponegdje i do 100%. S obzirom na navedeno Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda RH ne mogu biti "puka matematička formula" koja bi se trebala "doslovce", mehanički te na istovjetan način primjenjivati u svim postupcima naknade štete, već je potrebno uzeti u obzir sve okolnosti i specifičnosti konkretnog slučaja, pa je tako potrebno i osnovano uzeti u obzir i opće poznat i svima u svakodnevnom životu lako prepoznatljiv značajan porast stope inflacije. Navedeno je verificirano i u mnogobrojnoj praksi I-stupanjskih i II-stupanjskih sudskih odluka.

19. Kako bi se utvrdila visina tužbenog zahtjeva u konkretnom slučaju, proveden je dokaz medicinskim vještačenjima po dva različita stalna sudska vještaka ortopeda dr.sc. Mladenu Miškulinu i dr. sc. Božidaru Šebečiću, te po stalnom sudskom vještaku psihijatru dr. Davoru Zduniću. Prvo je proveden dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku ortopedu i traumatolugu dr. Mladenu Miškulinu, koji je u svom nalazu i mišljenju naveo, između ostaloga da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju slomila dva rebra, čemu je prigovarala tužiteljica, jer bi iz medicinske dokumentacije proizlazilo da bi tužiteljica u štetnom događaju slomila tri rebra. Budući je vještak Miškulin u svom osnovnom nalazu, a i u dodatnim i pisanim i usmenim očitovanjima ostao kod tvrdnje da je tužiteljica u štetnom događaju slomila 2 rebra, na prijedlog tužiteljice proveden je dokaz novim medicinskim vještačenjem po vještaku ortopedu dr. sc. Božidaru Šebečiću na čiji nalaz i mišljenje strane nisu imale primjedbi, pa je ovaj sud prihvatio nalaz i mišljenje dr. sc. Božidara Šebečića kao valjanu podlogu za donošenje odluke u pogledu vrsta ozljeda koje je tužiteljica pretrpjela u štetnom događaju i visine tužbenog zahtjeva.

20. Stalni sudski vještak dr. Davor Zdunić, psihijatar (str.174-187 spisa), očitovao se u pogledu straha koji je tužiteljica trpjela u predmetnom štetnom događaju i nakon štetnog događaja te u pogledu smanjenja životne aktivnosti i tuže pomoći s psihijatrijskog stajališta. Prema mehanizmu ozljeđivanja i slijedu medicinske dokumentacije postoji uzročno posljedična veza između predmetnog štetnog događaja i trajnih psihičkih i socijalnih ozljeda. Vještak je mišljenja da tužiteljica nije trpjela primarni strah u trenutku ozljeđivanja. Sekundarni strah (zbog tjelesnih ozljeda i posljedica istih) blagog intenziteta trpila je po ozljedi prva četiri dana, a potom po saznanju da je potrebno ostati u bolnici i da je slomila rebra, jakog intenziteta slijedećih 1 dan, nastavno umjerenog intenziteta četiri dana, a potom blagi nastavni još 30 dana, sve kumulativno. Kasni strah u vidu zabrinutosti za ishode liječenja/rehabilitacije je cijenjen u ocjeni smanjenja životne aktivnosti. Vještak smatra da su kod tužiteljice psihijatrijske posljedice predmetne nezgode na radu uzrokovale smanjenje životne aktivnosti od 4 %. Tuđa pomoć tužiteljici s psihijatrijske strane nije bila potrebna.

21. Iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka mr. sc. Božidara Šebečića, stalnog sudskog vještaka iz kirurgije, ortopedije i traumatologije (list 206-209 spisa) proizlazi, da je tužiteljica OC rođena 1970. god. je dana 13.07.2022. godine stradala na radnom mjestu. Kod pranja velikog kotla za hranu udarila je prsnim košem u rub kotla. Zadobila je serijski prijelom 4. do 6. rebra na lijevoj strani prsnog koša. Prema slijedu medicinske dokumentacije i opisu mehanizma ozljeđivanja, postoji uzročno-posljedična veza između štetnog događaja i navedenih ozljeda. Na prvom pregledu kod tužiteljice je utvrđen prijelom samo 5. i 6. rebra. Na kontrolnom pregledu traumatologa 29.08.2022. nakon kontrolnih Rtg slika navedeno je da se radi o prijelomu 4.i 5. rebra bez značajnijeg pomaka ulomaka i prijelomu 6. rebra s pomakom ulomaka za širinu kosti. Isti nalaz opisan je na kontrolnom pregledu traumatologa 13.09.2022. godine. Na MSCT-u prsnog koša učinjenom 27.10.2022. i 24.11.2022. godine frakturna pukotina šestog rebra je još uvijek bila vidljiva, prijelom nije zarastao. Torakalni kirurg je 15.12.2022. godine naveo da se vjerojatno radi o pseudoartrozi 6. rebra što objašnjava perzistiranje bolova u lijevom hemitoraksu. Kod tužiteljice su bila slomljena 3 a ne 2 rebra. Liječena je mirovanjem, analgeticima. Proveo je fizikalnu terapiju. Prema priloženom zdravstvenom kartonu, tužiteljica je prije predmetnog štetnog događaja, u ožujku 2019. zadobila prijelom 4. i 5. rebra na desnoj strani prsnog koša. Do predmetnog štetnog događaja nije imala ozljede lijeve strane prsnog koša. Zbog zadobivene ozljede kod tužitelja je došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja. Stanje po serijskom prijelomu tri rebra na lijevoj strani prsnog koša (prijelom 6. rebra nije zarastao) uz povremene bolove na mjestu prijeloma uzrok je smanjenja životne aktivnosti od 5%. 13.07.2022. godine stradala na radnom mjestu. Kod pranja velikog kotla za hranu udarila prsnim košem u rub kotla. Vještak psihijatar je iz svoje domene ocijenio smanjenje životne aktivnosti od 4%. Ukupno smanjenje životne aktivnosti iznosi 8%. (Usaglašeno s vještakom za psihijatriju dr. Davorom Zdunićem). Tužiteljica je zbog zadobivenih ozljeda i tijekom liječenja trpila fizičke bolove jačeg intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 15 dana i manjeg intenziteta 60 dana kumulativno. Zaostali kronični bolovi uključeni su u smanjenje životne aktivnosti. Ocjenu pretrpljenog straha je dao vještak-psihijatar. Tuđa pomoć joj je bila potrebna u opsegu 2 sata dnevno 5 tjedna, u opsegu 1 sata dnevno 4 tjedna za obavljanje težih kućnih poslova, za nabavku i pripremu hrane i sl.. Liječenje tužiteljice je završeno, odnosno zdravstveno stanje se stabiliziralo 23.02.2023. godine.

22. Niti jedna stranka na nalaz i mišljenja vještaka dr. sc. Božidara Šebečića, kirurga, ortopeda i traumatologa i dr. Davora Zdunića, psihijatra, nije imala primjedbi, pa je sud prihvatio njihove nalaze i mišljenja kao valjanu podlogu za donošenje odluke u pogledu visine tužbenog zahtjeva. Osim toga u istima nema proturječnosti i dani su u skladu s pravilima struke.

23. Imajući u vidu trajanje i jačinu fizičkih bolova, te dob tužiteljice u vrijeme nastanka štetnog događaja (52 godine starosti) ovaj sud smatra da tužiteljici za taj vid neimovinske štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 2.500,00 eura, uzevši pri tom i naprijed spomenutu stopu inflacije (32,6 %).

24. Imajući u vidu trajanje i jačinu straha kod tužiteljice, ovaj sud smatra da tužiteljici za taj vid neimovinske štete, temeljem naprijed navedene odredbe čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23), pripada pravična novčana naknada u iznosu od 2.000,00 eura, uzevši pri tom i naprijed spomenutu stopu inflacije (32,6 %).

25. Kod tužiteljice je, došlo do umanjenja opće životne aktivnosti (SŽA) u visini 8% trajno, u kojem omjeru će tužiteljica morati ulagati pojačane dodatne napore u svakodnevnim životnim aktivnostima. Ukupno smanjenje životne aktivnosti iznosi 8 % do kojeg postotka su vještaci Šebečić i Zdunić došli usuglašavanje svojih mišljenja. Imajući u vidu postotak smanjenja životne aktivnosti, ovaj sud smatra da tužiteljici za taj vid neimovinske štete pripada pravična novčana naknada u visini od 1.700,00 eura, uzevši pri tom i naprijed spomenutu stopu inflacije (32,6 %).

26. Kod tužiteljice nije zaostalo naruženje.

27. Tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć u opsegu 2 sata dnevno 5 tjedana; u opsegu 1 sat dnevno 4 tjedna za obavljanje težih kućanskih poslova, za nabavku i pripremu hrane i sl. To ukupno iznosi 98 sati. Tužiteljica je u svom iskazu navela da joj je tuđu pomoć za vrijeme liječenja od posljedica štetnog događaja pružao sin. Tužiteljica ima pravo na naknadu štete na ime tuđe pomoći i kada joj tuđu pomoć pružaju članovi obitelji što je ovdje slučaj. Ovaj sud smatra da tužiteljici na ime imovinske štete - tuđe pomoći pripada konačno zatraženi iznos od 398,17 eura što bi po 1 satu tuđe pomoći iznosilo 4,1 euro. Ovaj sud smatra da je zatražena visina 1 sata tuđe pomoći primjerena imajući u vidu trenutnu sudsku praksu i sve naprijed navedeno.

28. Slijedom naprijed navedenog tužiteljici je dosuđeno na ime pretrpljenih fizičkih bolova 2.500,00 eura; na ime pretrpljenog straha 2.000,00 eura; na ime duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti 1.700,00 eura, odnosno tužitelji je s osnove neimovinske štete dosuđeno ukupno 6.200,00 eura od u tužbi zatraženih 7.173,67 eura, s time da je tužiteljica odbijena s zatraženim iznosom koji prelazi 6.200,00 eura do 7.173,67 eura, a radi se o iznosu od 973,67 eura, jer ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev tužiteljice s osnove neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje za taj iznos previsoko postavljen, tj. neosnovan je. Na ime imovinske štete - tuđe pomoći, tužiteljici je dosuđen zatraženi iznos od 398,17 eura.

29. U čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) navodi se da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Tužiteljica na dosuđenu glavnicu potražuje zatezne kamate od 23.01.2024., odnosno od dana podnošenja tužbe, što je u skladu s naprijed navedenom odredbom Zakona o radu, pa je na dosuđenu glavnicu neimovinske štete dosuđena zatezna kamata koja teče od dana podnošenja tužbe 23.01.2024. do isplate. U odnosu na dosuđeni iznos imovinske štete- tuđu pomoć, zatezne kamate teku od dana donošenja presude do isplate, tj. od 30.03.2026. do isplate, jer se radi o radi o nerepariranoj šteti. Visina stope zatezne kamate propisana je čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23).

30. Odluka o trošku temelji se na čl. 154. st. 2. ZPP-a koji propisuje da u slučaju djelomičnog uspjeha stranaka u parnici će sud najprije utvrditi postotak u kojem je svaka uspjela, zatim od postotka stranke koja je uspjela u većoj mjeri, oduzeti postotak stranke koja je uspjela u manjoj mjeri, nakon toga će utvrditi iznos troškova stranke koja je uspjela u parnici koji su bili potrebni za vođenje postupka, te će odrediti naknadu ukupnih troškova koji je preostao nakon obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

31. Tužiteljicu je tijekom postupka zastupao odvjetnik koji je do zaključenja glavne rasprave postavio zahtjev za naknadom parničnog troška, odnosno potraživao je trošak prema troškovniku koji prileži spisu na strani 225-226.

32. Odredbe o troškovima primjenjuju se i na stranke što ih zastupa državno odvjetništvo. U tom slučaju troškovi postupka obuhvaćaju i iznos koji bi se stranci priznao na ime nagrade odvjetniku (čl. 163 ZPP-a a). Zakonski zastupnik tuženika Općinskog građansko državno odvjetništvu u Zagrebu je do zaključenja glavne rasprave postavilo zahtjev za naknadom parničnog troška (str. 227 spisa).

33. Tužiteljica je djelomično uspjela u ovom sporu. Vrijednost predmeta spora iznosi 7.541,84 €, a tužiteljica je uspjela u sporu s iznosom od 6.598,17 €.

34. Odvjetnički trošak odmjeren je u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23). U pogledu pravne osnove tužiteljica je uspjela u sporu sa 100%, a tuženik s 0%. U pogledu visine tužbenog zahtjeva tužiteljica je uspio sa 87% (6.598,17 € / 7.571,84 €), a tuženik s 13%. S obzirom na ukupan uspjeh, tužiteljica je u sporu uspjela sa 93,50% (100 %+87% /2), a tuženik je uspio u sporu 6,50 (0% + 13 % /2). Imajući u vidu naprijed navedeni čl. 154. st. 2. ZPP-a, tužiteljica ima pravo na 87 % priznatih troškova (93,50 % - 6,50 %). Tužiteljici bi bio priznat trošak: za sastava tužbe u visini od 100 bodova; za sastav četiri obrazložena podneska od 10.10.2024., 06,02.2025., 25.06 2025. i 25.06.2026., u visini od 100 bodova za svaki; za sastav podnesaka od 28.03.2024. i 30.04.2025 za svaki po 25 bodova; za zastupanje na ročištima od 04.04.2024., 03.06.2024., 03.09.2025. i 11.03.2026. za svaki po 100 bodova, to ukupno iznosi 950 bodova. Vrijednost jednog boda iznosi 2,00 € (Tbr. 54 važeće OT). Sveukupan broj bodova izražen u novcu iznosi 1.900,00 €. Međutim s obzirom da je uspjeh tužiteljice u ovoj parnici 87%, iznos od 1.900,00 € se umanjuje do 87%, te se dobije iznos od 1.653,00 €. Na sve obavljane radnje, temeljem Tarifnog broja 46 važeće OT, odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost odnosno 25% PDV što iznosi daljnjih 413,25 €. Tužiteljici je priznat trošak medicinskih vještačenja u visini od 848,16 € (398,16 € + 150,00 € + 250,00 € + 50,00 €), u cijelosti, jer je provođenje tih dokaza bilo neophodno za rješenje ove parnice. Sveukupno je tužiteljici, s obzirom na njezin uspjeh u ovoj parnici, priznat parnični trošak u iznosu od 2.914,41€.

35. Tužiteljica je zatražila i zatezne kamate na trošak, temeljem čl. 30. Ovršnog zakona (NN 112/12,25/13,93/14 i 55/16). Takav zahtjev tužiteljice je osnovan, pa je sud na dosuđeni trošak postupka dosudio i zatezne kamate koje teku od 30. ožujka 2026., pa do isplate. Visina stope zatezne kamate propisana je čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23), a pobliže je označena u izreci.

36. Tužiteljica je oslobođena od plaćanja sudske pristojbe temeljem čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18, 51/23)

U Zagrebu, 30. ožujka 2026.

Sutkinja:

Jelica Pandurić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke.

Dostaviti:

- pun. tužiteljice, odvj . Marko Krpan, odvj. iz OD Krpan & partneri iz Zgb

- zz RH – OGDO iz Zagreba