REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-2566/2025-87

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Nikolini Labuhar Bazina, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, sa sjedištem u [adresa], OIB: 02958272670, protiv tuženika KŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja ništetnosti ugovora o radu, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 13. veljače 2026., u prisutnosti punomoćnice tužitelja EŠ, diplomirane pravnice i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 30. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje koji glasi:

„Utvrđuje se da je Ugovor o radu od dana 27.05.2013. godine, a kojeg su sklopili

NŠ i KŠ, ništetan.“

II. Odbija se zahtjev tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 31,02 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje je ovom sudu podnio tužbu u kojoj navodi da su NŠ i KŠ sklopili Ugovor o radu na određeno vrijeme dana 27. svibnja 2013., a od dana **.**.2013. NŠ otvorila je rodiljni dopust. Ovlašteni doktor svojim nalazom, mišljenjem i ocjenom Klasa: UP/I- 502-06/13-01/-221, Ur. broj: 338-21-09-14-04 od 2. rujna 2014. utvrdio je, uvidom u medicinsku dokumentaciju ĆŠ, da 27. svibnja 2013. ista nije bila radno sposobna. NŠ i tuženik zasnovali su radni odnos 27. svibnja 2013. samo da bi NŠ ostvarila prava na naknadu plaće, odnosno da bi koristila gore navedena prava iz Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama. Cilj ĆŠ i tuženika bio je ostvariti pravo na naknadu plaće na teret sredstava Zavoda, a ne obavljanje radnog odnosa, iz čega proizlazi da radni odnos nije zakonit (kao ni stečeni status osiguranika prema propisima o obveznom zdravstvenom osiguranju). Člankom 8. Zakona o radu propisano je da se radni odnos zasniva ugovorom o radu. Ako poslodavac s radnikom sklopi ugovor za obavljanje posla koji s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca ima obilježja posla za koji se zasniva radni odnos, smatra se da je s radnikom sklopio ugovor o radu, osim ako poslodavac ne dokaže suprotno. Člankom 285. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima propisuje da prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama. Sukladno članku 187. Zakona o parničnom postupku tužitelj ima pravni interes za podnošenje ove tužbe. Tijekom postupka tužitelj je istaknuo da utvrđenje ništetnosti ugovora o radu temelji na odredbi članka 322. Zakona o obveznim odnosima te odredbi članka 122. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, dok se navodi vezano uz prividnost ugovora o radu, u smisli odredbe članka 285. Zakona o obveznim odnosima, u tužbi navode omaškom.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava navode iz tužbe u dijelu koji se odnosi na razloge za proglašenje ništetnim Ugovora o radu od 27. svibnja 2013. između tuženika, kao vlasnika obrta i HŠ. Tuženik ne spori sklapanje ugovora o radu, ali navodi da interes za sklapanje ugovora nije bio fiktivan. U skladu s običajima njegove obitelji i zajednice, HŠ kao njegova snaha, supruga njegovog sina ČŠ, živjela je u obiteljskom kućanstvu sa tuženikom i ostatkom njegove obitelji prije i poslije sklapanja naprijed navedenog ugovora. Adrese njihovih prebivališta često se mijenjaju zbog seljenja iz podstanarskih stanova. Kao članica obiteljskog kućanstva, HŠ je i prije sklapanja ugovora o radu povremeno obavljala pomoćne poslove u njegovom pekarskom obrtu AS, što je i bez sklapanja ugovora o radu dopušteno odredbom Zakona o obrtu. Tuženikova namjera je bila da za potrebe svog poslovanja omogući snahi da radi i da kao radnica ostvaruje sva prava koja joj pripadaju sukladno zakonima, no to je ovisilo o njegovim poslovnim okolnostima, ali i o njenom dopuštenom prijavljenom boravku u RH. Nadalje, i njeno prezime i dokumenti nisu odmah po sklapanju braka sa sinom tuženika promijenjeni jer njihov brak nije prvotno sklopljen u Republici Hrvatskoj. Sukladno njenim ograničenjima i po uputi liječnika, pred kraj trudnoće i nakon poroda, HŠ je u tuženikovom obrtu oslobođena obveze rada. Tuženik je naveo kako njemu nije bio posebno vidljiv zdravstveni razlog da ona ne bi mogla raditi, ali je vjerovao preporuci liječnika te iz tog razloga osporava navod da bi HŠ bila zdravstveno nesposobna za rad već 27. svibnja 2013. kao i dokaz koji tužitelj tome prilaže ("ocjenu radne sposobnosti" od 2. rujna 2014.). Sklapanje ugovora o radu između njega i HŠ smatra odrazom njihove slobode i prava njih kao građana na poduzetništvo i prava na rad, u najboljoj namjeri. Da je mogao nastaviti poslovati, vjerojatno bi njegova snaha NŠ i danas radila za njega. S obzirom na sve navedeno, predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev i naknaditi mu trošak postupka u vrijednosti određenih sudskih pristojbi.

3. Presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1544/2015 od 10. srpnja 2025. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja, kao i zahtjev za naknadu troška parničnog postupka.

4. Rješenjem Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž R-339/2025 od 26. studenoga 2025. ukinuta je presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1544/2015-79 od 10. srpnja 2025. i predmet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4.1. U obrazloženju odluke, Županijski sud u Splitu navodi da je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju sud trebao imati u vidu odredbe Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju i zdravstvenoj zaštiti stranaca u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 80/13., dalje: Zakon). Ovo stoga, jer navedeni zakon regulira zdravstvenu zaštitu stranaca u Republici Hrvatskoj i to u članku 4. spomenutog zakona, a posebno u članku 6. regulira status stranca u privremenom boravku u Republici Hrvatskoj. Kod nesporne činjenice da je tuženik sa svojom nevjestom zaključio ugovor o radu 27. svibnja 2013., kada je ista bila u statusu osobe – stranac na privremenom boravku, kao takva ugovorna stranka, ista prilikom zaključenja ugovora o radu kao i njen poslodavac trebali su primijeniti odredbu članka 6. Zakona. Nadalje, navodi se da je u konkretnom slučaju sud prvog stupnja raspravio pravni problem samo s aspekta ništetnosti navedenog ugovora sukladno odredbi članka 322. stavak 1. ZOO odnosno činjenici je li ugovorna stranka koja je zaključila ugovor o radu NŠ stvarno radila kod poslodavca – tuženika od zaključenja ugovora o radu 27. svibnja 2013. do 12. lipnja 2013., kada je počela koristiti rodiljni dopust, a ista je imala status osobe sa privremenim boravkom u Republici Hrvatskoj.

4.2. Nadalje, Županijski sud u Splitu navodi da u ponovljenom postupka sud prvog stupnja treba utvrditi je li poslodavac kao i druga stranka ugovora o radu prilikom zaključenja spornog ugovora postupila sukladno odredbi članka 6. Zakona, te na temelju potpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pravilnom primijenjenog materijalnog prava ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja.

5. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem Ugovora o radu na određeno vrijeme (list 4-5 i 24-25 spisa), Izvješća o bolovanju (list 6 i 26 spisa), dopisa od 2. rujna 2014. (list 7 i 27 spisa), preslike kartona pacijenta (list 8-12 i 28-32 spisa) te izvatka iz obrtnog registra od 29. siječnja 2018. (list 62 spisa). Tuženik se nije saslušao kao stranka jer, iako uredno pozvan na ročište na kojem se trebao izvest dokaz saslušanjem tuženika, isti se nije odzvao pozivu.

6. Na ročištu koje je održano 13. veljače 2026., a nakon što je sud odbio prijedlog tužitelja za provođenje medicinskog vještačenja, tužitelj je naveo da nema daljnjih dokaznih prijedloga te je predložio da se glavna rasprava zaključi. Sud je, uz suglasnost tužitelja, odlučio da se daljnji dokazi neće izvoditi i zaključio je glavnu raspravu.

7. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

8. Tužitelj je podnio tužbu protiv I. tuženika Valbone Ballmi i II. tuženika KŠ, vl. obrta AS. Nakon što je tužitelj podneskom od 28. prosinca 2023. povukao tužbu u odnosu na I-tuženu, pravomoćnim rješenjem ovog suda od 22. siječnja 2024. utvrđeno je da je tužba povučena u odnosu na I-tuženu DŠ.

9. Podneskom od 7. ožujka 2025. tužitelj je uredio tužbu te kao tuženika naznačio KŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], imajući u vidu da je obrt tuženika odjavljen 11. travnja 2015.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti Ugovora o radu kojeg su sklopili tuženik i HŠ.

11. Među strankama nije sporno da su tuženik i HŠ **.**.2013. sklopili Ugovor o radu na određeno vrijeme od te da je HŠ započela s korištenjem rodiljnog dopusta 12. lipnja 2013.

12. Sporno je da li su tuženik i HŠ imali namjeru sklapanja ugovora o radu radi obavljanja poslova iz ugovora o radu.

13. Odredbom članka 322. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine broj 35/05., 41/08., 125/11., dalje: ZOO) propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Odredbom članka 122. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju na koju se poziva tužitelj ("Narodne novine" broj 150/08., 94/09., 153/09., 71/10., 139/10., 49/11., 22/12., 57/12., 90/12., 123/12., 144/12., 125/11., dalje: ZOZO) propisano je da pri utvrđivanju prava na naknadu štete prouzročene Zavodu primjenjuju se odgovarajuće odredbe Zakona o obveznim odnosima, kao i posebni propisi o naknadi štete.

14. Sukladno odredbi članak 8. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09., 61/11., 82/12., dalje: ZR) radni odnos zasniva se ugovorom o radu. Nadalje, sukladno članak 6. stavak 4. ZR na sklapanje, valjanost, prestanak ili drugo pitanje u vezi s ugovorom o radu, kolektivnim ugovorom ili sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, a koje nije uređeno ovim ili drugim zakonom, primjenjuju se u skladu s naravi toga ugovora, opći propisi obveznoga prava.

15. Tužitelj navodi da su tuženik i HŠ sklopili ugovor o radu da bi HŠ ostvarila pravo na naknadu plaće, odnosno da bi se koristila pravima iz Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama.

16. Tijekom postupka sud je utvrdio:

- da iz Ugovora o radu od 27. svibnja 2013. (list 4-5 spisa) u bitnome proizlazi da su tuženik i HŠ, sklopili ugovor o radu na određeno vrijeme s početkom rada 27. svibanj 2013. Ugovor o radu sklopljen je za obavljanje poslova PKV-pomoćni radnik za razdoblje do 21. svibnja 2014. sukladno izdanom uvjerenju za prijavljeni privremeni boravak u Republici Hrvatskoj. Predmetni ugovor potpisan je od strane tuženika kao poslodavca te HŠ kao radnice;

- da iz Izvješća o bolovanju (list 6) proizlazi da HŠ započinje s korištenjem rodiljnog dopusta 12. lipnja 2013.;

- da u dopisu od 2. rujna 2014. (list 7 spisa) liječnik tužitelja iznosi mišljenje da u trenutku kada su tuženik i HŠ sklopili ugovor o radu ista nije bila radno sposobna;

- da iz zdravstvenog kartona HŠ (list 8-12 spisa) proizlazi da ista dolazi na pregled za vrijeme trudnoće kod izabranog ginekologa dr. VŠ **.**.2013. te da je u zdravstvenom kartonu evidentirano da je ranije kontrolirala trudnoću u Mađarskoj i Kosovu. Drugi pregled je evidentiran na dan sklapanja ugovora o radu i to 27. svibnja 2013. kada se navodi da je HŠ subjektivno bez tegoba s preporukom za obavljanje pretraga za koje su joj izdane uputnice dok 4. lipnja 2013. dolazi na konzultacije. Idući pregled HŠ obavila je 3. srpnja 2013. kada je ponovno u zdravstvenom kartonu evidentirano da je ista subjektivno bez tegoba;

- da je HŠ imala prijavljeno obvezno zdravstveno osiguranje na temelju članka 6. stavka 1. Zakona te da je bila obveznik plaćanja doprinosa za isto u razdoblju od 21. svibnja 2013. (od odobravanja privremenog boravka u Republici Hrvatskoj) do 26. svibnja 2013. (do zasnivanja radnog odnosa temeljem ugovora o radu čija se ništetnost traži u ovom postupku).

17. Iako tuženik nije saslušan kao stranka u postupku, sud cijeni navode iz odgovora na tužbu kao istinite i to u djelu u kojem je isti naveo da je njegova namjera bila da za potrebe svog poslovanja omogući snahi da radi i da kao radnica ostvaruje sva prava koja joj pripadaju sukladno zakonima. Sukladno njezinim ograničenjima i po uputi liječnika, pred kraj trudnoće i nakon poroda, HŠ nije obavljala poslove, ali isto tako da njemu nije bio vidljiv zdravstveni razlog zbog kojeg HŠ ne bi mogla raditi u trenutku sklapanja ugovora o radu. Takvi navodi iz odgovora na tužbu su u skladu s dokumentacijom koja je priložena u sudski spis. Naime, iz zdravstvenog kartona izabranog ginekologa dr. VŠ vidljivo je da je HŠ bila subjektivno bez tegoba, da u razdoblju od 27. svibnja 2013. do 11. lipnja 2013. nije evidentirana preporuka za mirovanje niti je utvrđena privremenu nesposobnost za rad zbog komplikacija u trudnoći. Tek **.**.2013. dr. VŠ izdaje Izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad zbog korištenja rodiljnog dopusta. Iz navedenih utvrđenja slijedi da je HŠ u razdoblju od 27. svibnja 2013. do 11. lipnja 2013. bila sposobna za obavljanje poslova radnog mjesta za koje je sklopila ugovor o radu te da je iste i obavljala, budući da suprotno nije dokazano.

18. Ovaj sud je odbio prijedlog tužitelja za vještačenje radne sposobnosti HŠ jer je taj dokazni prijedlog u 2025. godini neprovediv te je nepotreban za daljnje vođenje postupka. Naime, HŠ je bila trudna u 2013. godini, slijedom čega klinički pregled iste (koja više nije trudna) je bespredmetan, a iz dokumentacije koja je priložena spisu je razvidno da dr. VŠ nije u zdravstvenom kartonu evidentirala preporuku za mirovanje. Životno je, logično i u skladu s pravilima liječničke etike i struke da bi u slučaju da HŠ nije bila radno sposobna za vrijeme trudnoće dobila uputu od liječnika specijalista za poštedu od rada te preporuku za otvaranje bolovanja zbog komplikacija u trudnoći u razdoblju od 27. svibnja 2013. do 11. lipnja 2013., a što HŠ nije dobila, kako to proizlazi iz dokumentacije u spisu.

19. Dakle, sud je mišljenja da, iako je HŠ bila trudna te je u medicinskoj dokumentaciji trudnoća označena kao visokorizična, iz dokumentacije proizlazi da je HŠ bila u više navrata na liječničkim pregledima, uključujući i na dan sklapanja ugovora o radu, pri čemu nije utvrđena privremena nesposobnost za rad, niti je predloženo mirovanje ili neko drugo ograničenje. Također, sama činjenica da je HŠ ubrzo po sklapanju ugovora o radu ostvarila pravo na korištenje rodiljnog dopusta ne znači automatski da je ugovor o radu ništetan. Ne postoji zakonska zapreka da trudnica sklopi ugovor o radu, a osim toga odredbom članka 294. stavak 1. točka 47. ZR propisan je nateži prekršaj poslodavca ako zbog trudnoće odbije zaposliti ženu. Iz provedenih dokaza ovaj sud je utvrdio da su tuženik i HŠ slobodnom voljom zasnovali radni odnos upravo radi izvršenja ugovorene radne obveze.

20. Ovaj sud je utvrdio da ugovor koji su sklopili tuženik i HŠ nije protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima niti moralu društva, dakle predmetni ugovor nije ništetan budući da učinci tog ugovora nisu protivni Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima niti moralu društva, a koji zaključak proizlazi iz provedenih dokaza.

21. Nadalje, člankom 6. Zakona propisano je:

"(1) Stranac na privremenom boravku u Republici Hrvatskoj iz članka 4. stavka 1. ovoga Zakona, neovisno o svrsi odobrenja privremenog boravka, a kojem pravo na obvezno zdravstveno osiguranje ili zdravstvena zaštita nije osigurana po drugoj osnovi, obvezan je podnijeti prijavu na obvezno zdravstveno osiguranje područnoj službi Zavoda, nadležnoj prema mjestu njegovog boravka u roku od osam dana od dana odobrenog privremenog boravka, odnosno od dana izvršnosti odluke iz stavka 4. ovoga članka te je obveznik plaćanja doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje u skladu s posebnim zakonom.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, prijavu na obvezno zdravstveno osiguranje nije u obvezi podnijeti stranac na privremenom boravku u Republici Hrvatskoj koji boravi u [adresa] u svrhu srednjoškolskog obrazovanja i studiranja koji posjeduje dokaz o osiguranju rizika korištenja zdravstvene zaštite za vrijeme privremenog boravka u Republici Hrvatskoj, te je obvezan sam snositi troškove korištenja zdravstvene zaštite u zdravstvenoj ustanovi, odnosno kod zdravstvenog radnika privatne prakse ili drugog provoditelja zdravstvene zaštite u Republici Hrvatskoj. (3) Za stranca – dijete do navršene 18. godine života na privremenom boravku, obveznik plaćanja doprinosa je roditelj, skrbnik, odnosno druga pravna ili fizička osoba koja skrbi o djetetu ili na čiji poziv dijete boravi u [adresa]. (4) Nadležna policijska uprava, odnosno policijska postaja obvezna je obavijestiti Zavod da je strancu iz stavka 1. ovoga članka odobren privremeni boravak bez odgode, a najkasnije u roku od osam dana od dana izvršnosti odluke o odobrenom privremenom boravku.

(5) Zavod je obvezan dostaviti obavijest o utvrđenom statusu osigurane osobe strancu iz stavka 1. ovoga članka Ministarstvu financija – Poreznoj upravi nadležnoj prema mjestu njegova boravka bez odgode.

(6) Iznimno, prijavu na obvezno zdravstveno osiguranje stranca kojemu je privremeni boravak u Republici Hrvatskoj odobren u svrhu srednjoškolskog obrazovanja, studiranja, specijalizacije ili znanstvenoga istraživanja kao stipendistu tijela državne vlasti Republike Hrvatske, tijela jedinice lokalne ili područne (regionalne) samouprave, udruge ili druge pravne ili fizičke osobe, podnosi davatelj stipendije i obveznik je uplate doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje, ako ugovorom o stipendiji nije određeno drukčije.

(7) Prijavu na obvezno zdravstveno osiguranje nisu obvezni podnijeti stranci na privremenom boravku u Republici Hrvatskoj u svrhu studiranja, ako dolaze na temelju programa mobilnosti mladih, okvirnih ugovora o razmjeni studenata, međusveučilišnih sporazuma te ostalih programa i inicijativa koje provodi tijelo nadležno za poslove obrazovanja i znanosti, ako je zdravstveno osiguranje obuhvaćeno navedenim programima."

22. U ponovljenom postupku, sud je utvrdio da je HŠ imala prijavljeno obvezno zdravstveno osiguranje na temelju članka 6. stavka 1. Zakona te da je bila obveznik plaćanja doprinosa za isto u razdoblju od 21. svibnja 2013. (od odobravanja privremenog boravka u Republici Hrvatskoj) do 26. svibnja 2013. (do zasnivanja radnog odnosa temeljem ugovora o radu čija se ništetnost traži u ovom postupku), kada je ostvarila pravo na obvezno zdravstveno osiguranje po osnovi radnog odnosa.

23. Sama činjenica da je HŠ prethodno bila obvezno osigurana u svojstvu stranca na stalnom boravku u Republici Hrvatskoj, koji nije obvezno zdravstveno osiguran po drugoj osnovi, po mišljenju ovog suda, ni na koji način ne utječe na ocjenu ovog suda glede postojanja pretpostavki iz čl. 322. ZOO-a, o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja.

24. Ostali priloženi dokazi i navodi stranaka nisu posebno ocijenjeni jer isti nisu odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.

25. Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

26. Zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka odbijen je kao neosnovan, na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a. Stoga je, odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

27. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 30. ožujka 2026.

Sutkinja:

Nikolina Labuhar Bazina

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu pisano, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP).

DNA:

1. tužitelju

2. tuženiku putem e-oglasne ploče suda