Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zadru

Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35

Poslovni broj: P-60/2025-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zadru, po sucu Tomislavu Jurlini, u pravnoj stvari tužitelja BIT PLUS d.o.o., Zadar, Ulica Ive Dulčića 29, OIB:52438056528, kojeg zastupa punomoćnica Katarina Zrilić, odvjetnica u Splitu, Tolstojeva 34A – p.p. 446, protiv tuženika STUDIO MOZAIK d.o.o., Radovin, Beretini 73A, OIB:77219643540, kojeg zastupa punomoćnik Branimir Zorica, odvjetnik u Zadru, Široka ulica 14, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave 18. veljače 2026., u prisutnosti zakonske zastupnice GL sa zamjenikom punomoćnika Šimom Tarašem, odvjetnikom u OD Vukušić Bokan i partneri d.o.o., Zadar i zamjenicom punomoćnika tuženika ŽL, te nakon ročišta radi objave i uručenja presude 30. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

1. Nalaže se tuženiku STUDIO MOZAIK d.o.o., Radovin, Beretini 73A, OIB: 77219643540 isplatiti tužitelju BIT PLUS d.o.o., Zadar, Ulica Ive Dulčića 29, OIB:52438056528 iznos od 7.830,70 eur uvećano za zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od 24. ožujka 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

2. Odbija se tužiteljev zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnog potraživanja za razdoblje od 4. svibnja 2024. do 23. ožujka 2025.

3. Odbija se tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa glavnog potraživanja od 1.957,63 eur uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate.

i

r i j e š i o  j e

1. Odbija se prijedlog za osiguranje koji glasi:

„I. Radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja: BIT PLUS d.o.o. za rać unalne usluge, OIB: 52438056528, MBS [matični broj subjekta], Ulica Ive Dulć ić a 29, Zadar, prema protivniku osiguranja: STUDIO MOZAIK d.o.o. za građenje i usluge, OIB: 77219643540, MBS: [matični broj subjekta], Radovin (Opć ina Ražanac), Beretini 73A, u iznosu od 12.564,93 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku

- na iznos od 9.788.38 EUR počev od 4. svibnja 2024. godine do isplate,

- na iznos od 1.776,55 EUR od 30. ožujka 2026. pa do isplate,

- na iznos od 1.000,00 EUR od 30. ožujka 2026. pa do isplate,

po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), kao i radi osiguranja troškova postupka osiguranja u iznosu od 250,00 EUR

o d r e đ u j e s e p r i v r e m e n a m j e r a

zabranom Erste & Steiermärkische Bank d.d., Rijeka kao i svim drugim bankama kod kojih protivnik osiguranja: STUDIO MOZAIK d.o.o. za građenje i usluge, OIB: 77219643540, MBS: [matični broj subjekta], Radovin (Opć ina Ražanac), Beretini 73A ima otvorene račune i oročena novčana sredstva, da prema OIB-u Protivnika osiguranja isplati Protivniku osiguranja ili trećoj osobi po nalogu Protivnika osiguranja, s njegovog računa novčani iznos za koji je određena privremena mjera.

II. Ova privremena mjera stupa na snagu odmah i ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka ili drugačije odluke suda.

III. Žalba protiv ovog rješenja ne odgađa provedbu privremene mjere.“

2. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 2.853,79 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 30. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

3. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 786,06 eur uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je s vlasnicom nekretnine oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ZL **.**.2022. zaključio ugovor o najmu kuće za turističke namjene, te je, sukladno ugovoru, pristupio adaptaciji kupaonica u objektu. Za potrebe tog posla da je s tuženikom u ožujku 2024. zaključio usmeni ugovor o djelu prema kojem je ugovoru tuženik kao izvođač trebao izvršiti keramičarske radove u dvije kupaonice. Nadalje, navodi da je tuženik započeo, ali nije dovršio ugovoreni posao, a osim toga da izvedeni radovi sadrže materijalne nedostatke koji da su posljedica nestručnog izvođenja. Tužitelj da je tuženika pozivao da zajedno pregledaju izvršeni rad, te da dogovore način na koji će tuženik otkloniti uočene nedostatke, ali da se tuženik na višekratne pozive oglušio.

Zbog navedenih okolnosti da tužitelj trpi materijalnu štetu koja se očituje u potrebi za uklanjanjem postavljenih keramičkih pločica, zbrinjavanja otpada, nabavke nove keramike, te izvođenje potpuno novih keramičarskih radova.

Ukazuje da je prije početka ovog postupka na njego prijedlog provedeno osiguranje dokaza u kojemu je izvršeno vještačenje po građevinskom vještaku. U tom postupku da je vještak UL utvrdio da troškovi uklanjanja nedostataka iznose ukupno 9.788,38 eur koji iznos uključuje i PDV.

1.1. Uz tužbu, tuženik predlaže i određivanje privremene mjere radi osiguranja utužene tražbine uvećano za zatezne kamate i troškove, a koja se privremena mjera odnosi na zabranu tuženiku da sa svojih računa raspolaže iznosom iz predložene mjere. Također, potražuje i troškove nastale u postupku osiguranja dokaza.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu (stranica spisa 64-65) u cijelosti osporava činjenične navode i postavljeni tužbeni zahtjev, tvrdi da su svi radovi koji su izvedeni napravljeni u skladu s pravilima struke, da je radove cijelo vrijeme nadzirao tužitelj i nije imao primjedbu. Ističe da je problem u tome što je nakon izvršenih radova tužitelj želio promijeniti dizajn pločica u jednoj kupaonici, a koju izmjenu tuženik zbog drugih ugovorenih radova nije imao vremena izvršiti. Navodi da tužitelj, kada je utvrdio koliko bi planirana zamjena pločica koštala, sada pokušava neistinito prikazati svoj odnos s tuženikom kojega uopće nije ranije kontaktirao niti mu ukazao na nedostatke. Prigovara i nalazu i mišljenju vještaka iz postupka osiguranja dokaza.

Također osporava i prijedlog za određivanje privremene mjere, jer za to da nisu ispunjenje zakonske pretpostavke.

2.1. Tijekom postupka stranke su ustrajale u svojim navodima iz tužbe, odnosno odgovora na tužbu, pri čemu tužitelj izričito otklanjanja sadržaj odgovora na tužbu ukazujući na utvrđenja građevinskog vještaka iz postupka osiguranja dokaza.

3. U dokaznom postupku sud je saslušao svjedoka TL (stranica spisa 78-79) i zakonskog zastupnika tuženika SL (stranica spisa 79-81), na ročištu od 18. veljače 2026. saslušan je i građevinski vještak UL (stranica spisa 90-91).

Pregledane su isprave u spisu i to zk. izvadak (stranica spisa 6 i 7), izvadak iz sudskog registra za tuženika i tužitelja (stranica spisa 8-10 i 12-15), izvatke iz elektroničke komunikacije stranaka (stranica spisa 16-19 i 36), dopise tužitelja tuženiku (stranica spisa 20-26), račune i ponude (stranica spisa 28-35). Također pregledan je i ovosudni spis R1-31/2024 a koji je predmet priklopljen ovom spisu. Pregledane su sve isprave priložene u tom postupku osiguranja dokaza uključivo i zapisnik o očevidu od 16. rujna 2024., te pisani nalaz i mišljenje vještaka UL.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan, dok prijedlog za osiguranje nije osnovan.

5. Prema odredbi čl. 219. Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77., 36/77., 36/80., 6/80., 69/82., 43/82., 58/84., 74/87., 57/89., 20/90., 27/90., 35/91., "Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. – dalje ZPP) svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija dokaze i navode protivne strane.

6. Odredbom čl. 7. st. 2. ZPP-a stranke su dužne iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

7. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljev zahtjev za naknadu štete nastale uslijed materijalnih nedostataka tužiteljevog rada.

8. U ovoj fazi postupka između stranaka nije sporno da su stranke bile u poslovnom odnosu temeljem usmenog ugovora o djelu. Nije sporan miti sadržaj tog ugovora, kao niti činjenica de je tuženik izvršio radove za koje tužitelj tvrdi da imaju nedostatke, a radi čega i potražuje utuženi iznos.

Sporno je postoje li nedostaci navedeni u tužbi, te ukoliko postoje, čime su uzrokovani i postoji li, u odnosu na njih, odgovornost tuženika kao izvođača.

9. Svjedok VL u bitnome navodi da je tužitelj za tuženika izvodio sporne keramičarske radove, konkretno da je postavljao keramičke pločice, te da je postavljeno nekih 15 m2. Tvrdi da je posao izvršen onako kako je dogovoreno s direktorom tužitelja, te da, u nekoliko dana izvođenja radova, nikakvih prigovora nije bilo. Ističe da je podloga na koju su postavljane pločice već bila prethodno izrađena, a da je materijal nabavio naručitelj. Svjedok tvrdi da mu nije poznato da posao ima nedostataka, te da on nije kontaktirao s tužiteljem.

Na posebna pitanja odgovara da su pripremni radovi bili loše izvedeni, pri čemu misli na zidove, te da su na tu činjenicu upozorili tužitelja. Nadalje, na pitanja tužitelja otklanja tvrdnje da bi u postupku postavljanja pločica radio protivno pravilima struke, te da je sav posao napravljen u skladu sa zahtjevima i uputama naručitelja.

9.1. Zakonski zastupnik tuženika u svom iskazu navodi da je sporni posao dogovarao s RL, prokuristom tužitelja, te da su dogovorili postavljanje nekih 15m2 keramičkih pločica, a da je sav materijal nabavio tužitelj. Ističe da, međutim, pločice nisu nabavljene u dogovorenoj dimenziji, već je tužitelj izmijenio prvotni dogovor nabavkom drugačijih, tzv. mozaik pločica. Sav posao da su obavili on i svjedok VL. Tvrdi i da su naručitelja upozorili da prethodno napravljeni pripremni radovi nisu dobro izvedeni, da su ga upozorili na moguće probleme i da je on na predočene mogućnosti pristao. Također ističe da je prokurist tužitelja povremeno bio prisutan u izvođenju radova, a koji su napravljeni do faze fugiranja, odnosno da su prestali nakon što su pločice postavljene. Do prestanka radova da je došlo krivnjom tužitelja koji nije odabrao boju fuga, niti je to učinio naknadno po pozivima tuženika. Isto tako u svom iskazu navodi da tuženiku posao nije plaćen, da to tuženik nije niti tražio jer da rad nije dovršen, a niti je tužitelj rekao da trebaju dovršiti posao.

Potvrđuje da ga je RL kontaktirao, ali tek nakon što je on započeo rad na drugom objektu, te da mu je rekao da će se kod tužitelja vratiti kad dovrše taj novi posao.

Na posebna pitanja potvrđuje kontakt s RL nakon što su napustili gradilište, te da pretpostavlja da je tak kontakt bio zbog nedostataka. Smatra da tužitelj nema pravo na bilo kakvu naknadu jer za sve nastale probleme tuženik nije odgovoran budući su uvjetovani nekvalitetnom pripremom.

Na predočeni nalaz i mišljenje vještaka u bitnome navodi da sve što je napravljeno je bilo uvjetovano prethodnim stanjem u samoj kupaonici odnosno radovima koje nije izvršio tuženik. Nadalje, navodi da mu je poznato kako tužitelj nije zadovoljan izvršenim radom, da nedostatke tuženik nije otklonio zbog drugih poslova, ali da je naručitelja izvijestio usmenim putem da će rad popraviti čim to bude mogao. Na pitanja tuženika odgovara da je zapravo tuženik trebao doći i konkretno objasniti o čemu se radi, te odlučiti hoće li angažirati drugog izvođača radi dovršetka posla i otklanjanja nedostataka. U svojim odgovorima na pitanja tužitelja ponovno ističe da je ovoga upozorio na nedostatke pripremnih radova, kao i da se postavljene pločice mogu zamijeniti novima, ali uz prethodno uklanjanje sadašnjih.

9.2. Vještak UL u svom iskazu s ročišta od 18. veljače 2026. u bitnome potvrđuje da je u postupku osiguranja dokaza nakon očevida izradio pisani nalaz i mišljenje, te potvrđuje njegov sadržaj.

Na posebna pitanja odgovara da je u konkretnom slučaju problem što su postavljane dvije različite vrste pločica na gips kartonske ploče od kojih je bio napravljen zid, te da pločice koje su postavljene nije bilo moguće pravilno spojiti, pa je došlo do nedostataka koje je on utvrdio u pisanom nalazu i mišljenju. Tvrdi da je otklanjanje nedostataka moguće jedino zamjenom postavljenih pločica, ali pri čemu se moraju zamijeniti i ti zidovi od gips kartonskih ploča.

Na posebna pitanja navodi da se ne može izjasniti o navodima tuženika o nekvalitetno izvedenim pripremnim radovima, jer da je on na licu mjesta bio tek nakon što su pločice bile postavljene.

U odgovorima na pitanja tuženika pojašnjava način postavljanja pločica u konkretnoj situaciji, te ističe da je tuženik trebao odbiti postavljati pločice u slučaju nekvalitetne podloge, odnosno tražiti od naručitelja da najprije sanira taj problem ako je postojao. Ukazuje i da su keramičke pločice pogrešno rezane zbog čega je došlo do problema na spojevima što je vidljivo na licu mjesta, a uzrokom takvog stanja jest postupanje izvođača protivno pravilima struke.

U pisanom nalazu i mišljenju iz ovosudnog predmeta poslovni broj R1-39/2024 vještak UL na stranici 10 svog nalaza i mišljenja taksativno navodi nedostatke izvedenog rada pri čemu ih razvrstava u dvije skupine navodeći nedostatke izvedenog keramičkog opločenja, ali i štete uzrokovane nekvalitetnom postavom samih pločica. Također na stranici 11 do 14 nalaza i mišljenja (stranica 55-58 spisa R1-39/2024) iznosi troškovnik potrebnih radova za uklanjanje nedostataka, a koji troškovnik sadrži stavke rušenja i demontaže, zidarskih radova, gipskartonskih radova, izolaterskih radova i konačno keramičarskih radova. Po utvrđenju vještaka ukupan iznos potrebnih radova za uklanjanje nedostataka je 7.830,70 eur. Uz ovaj pisani nalaz i mišljenje iz predmeta osiguranja dokaza sud ukazuje i na sadržaj zapisnika o očevidu od 16. rujna 2024. iz kojeg proizlazi da je očevid na licu mjesta u prisutnosti vještaka UL proveden upravo u objektu, odnosno nekretnini iz tužbe, te da je vještak pregledao izvršeni rad, izvršio fotografiranja i uzeo potrebne podatke za vještačenje, a koji su sadržani u pisanom nalazu i mišljenju.

9.3. Iz sadržaja priložene elektroničke komunikacije stranaka proizlazi da je, vezano uz sporni posao, pa i nedostatke tužitelj kontaktirao direktora tuženika više puta tijekom travnja 2024., te da je sadržaj te komunikacije očito bio i način izvršenja spornog posla.

9.4. Iz priloženih isprava ranije spomenutih u obrazloženju ovog postupka proizlazi da je tuženik trgovačko društvo čiji je predmet poslovanja, između ostalog i izvođenje završnih građevinskih radova.

10. Na temelju provedenih dokaza sud utvrđenim smatra činjenicu da su stranke bile u poslovnom odnosu temeljem ugovora o djelu i to tužitelj u svojstvu naručitelja, a tuženik izvođača keramičarskih radova u kući na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Treba reći da tuženik ovu činjenicu, zapravo, niti ne spori.

Odredbom čl. 590. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23 - dalje ZOO) propisano je da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

Nadalje, sud utvrđenim drži i činjenicu da je upravo tuženik izvršio keramičarske radove za koje tužitelj tvrdi da imaju nedostatke.

Da materijalni nedostaci izvršenog rada na koje upire tužitelj postoje, proizlazi prvenstveno iz nalaza i mišljenja građevinskog vještaka UL, a koji nalaz i mišljenje sud smatra stručnim, nepristranim i sačinjenim po pravilima struke. Imenovani vještak u svom je vještačenju taksativno naveo materijalne nedostatke izvršenog rada, analizirao njihove uzroke, te donio detaljan i precizan izračun troškova njihovog otklanjanja. Pritom je izričito naveo da se utvrđeni nedostaci mogu otkloniti jedino zamjenom izvršenog rada i to na način da se uklone postavljene keramičke pločice ali i gipskartonski zidovi na koje su pločice postavljene, te zamijene novim.

U obveznopravnom odnosu koji se temelji na ugovoru o djelu, jedna od obveza izvođača, ovdje tuženika, jest i odgovornost za izvršeni rad, ali pod određenim zakonskim pretpostavkama.

Pretpostavke odgovornosti za nedostatke rada i posljedice utvrđenih nedostataka propisane su odredbama čl. 604. do 611. ZOO-a.

Primjenom citiranih odredbi na konkretan slučaj proizlazi da tuženikov rad ima materijalnih nedostataka na koje je bio upozoren, odnosno o kojim nedostacima ga je tužitelj kao naručitelj izvijestio, i to po ocjeni ovog suda, pravovremeno. Da je nedostataka bilo i koji su to nedostaci utvrđeno je građevinskim vještačenjem.

O tome da je naručitelj tuženika o tim nedostacima izvijestio proizlazi iz preslike međusobne komunikacije stranaka, ali i dijela iskaza zakonskog zastupnika tuženika kada on potvrđuje da ga je više puta kontaktirao tužiteljev prokurist RL, a u dijelu svog iskaza čak navodi da izrazio spremnost otkloniti nedostatke kada dovrši posao na drugom gradilištu. Da ga je prokurist tužitelja više puta kontaktirao vezano uz sporni rad pa i nedostatke možda najbolje opisuje dio iskaza SL (stranica 79 spisa) kada kaže da se u jednom trenutku RL prestao javljati „jer je postao naporan s tim pozivima“.

S obzirom da je, dakle sud utvrdio postojanje nedostataka, te da je naručitelj, ovdje tužitelj postupio u smislu odredbe čl. 604. ZOO-a, odnosno pregledao rad i obavijestio izvođača o nedostacima, na taj je način zadržao svoja prava iz čl. 608. istoga zakona. To konkretno znači da tužitelj kao naručitelj ima pravo zahtijevati otklanjanje utvrđenih nedostataka u primjerenom roku, ali i pravo na naknadu štete. Provedenim dokazima, što u ostalom u iskazu potvrđuje i direktor tuženika, tužitelj je tuženika pozivao na otklanjanje nedostataka, ali očito da oni nisu otklonjeni. To onda znači da tužitelj ima pravo na naknadu štete, a koja se očituje u iznosu potrebnom da se ti nedostaci otklone. O kojim se nedostacima radi, na koji je način jedino moguće otkloniti, te koliki je trošak tog postupka utvrđeno je građevinskim vještačenjem. Pritom sud naglašava da je vještak otklonio sve tuženikove prigovore vezane uz utvrđenja iz nalaza i mišljenja, da razloge otklanjanja sud u cijelosti prihvaća, pa onda iz svega navedenog proizlazi da tuženik u konkretnom slučaju, zbog nedostataka tuženikova djela trpi štetu od 7.830,70 eur u kojem je dijelu njegov tužbeni zahtjev osnovan.

Tuženikovu odgovornost za naknadu štete ne otklanjaju niti njegove tvrdnje da bi nedostaci bili uvjetovani prethodnim radovima koje on nije izvršio. Ovog stoga jer tuženik nije dokazao da su ti nedostaci postojali i da je o njima izvijestio naručitelja, odnosno nema dokaza da je postupio u skladu s odredbom čl. 607. ZOO-a. Ovdje treba naglasiti i da je tuženik, sve da su nedostaci pripremnih radova i postojali trebao od tužitelja tražiti njihovo otklanjanje ili, jednostavno, odbiti izvršenje naručenog posla, a on, očito, nije postupio na opisani način.

Isti taj tužbeni zahtjev nije osnovan za 1.957,67 eura, a koji se iznos odnosi na PDV na netom spomenutu naknadu štete. Ovo stoga jer u konkretnom slučaju nije došlo do razmjene dobara i usluga, a koja je činjenica osnova za obračun i naplatu poreza na dodanu vrijednost prema odredbama Zakona o porezu na dodanu vrijednost.

11. Zbog navedenog sud je tužitelja obvezao na plaćanje iznosa 7.830,70 eur uvećano za zakonske zatezne kamate.

Pritom sud naglašava da je tužiteljev zahtjev koji se odnosi na zatezne kamate dosuđen od podnošenja tužbe, jer provedenim dokazima ne proizlazi osnovanost dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na razdoblje od 4. svibnja 2024. pa do podnošenja tužbe. Naime, provedenim postupkom nije utvrđeno da bi sporna tražbina dospjela upravo 4. svibnja 2024. jer takav zaključak ne proizlazi niti iz personalnih, niti iz materijalnih dokaza, a tužitelj ima pravo na naknadu zateznih kamata od dospijeća svog potraživanja, za kojeg sud smatra da ne nesumnjivo dospjelo podnošenjem tužbe.

Pritom se ističe da tužiteljev tužbeni zahtjev sadrži i dio koji se odnosi na troškove postupka osiguranja dokaza, a sud je o tom dijelu zahtjeva odlučio u smislu odredbe čl. 168. st. 2. ZPP-a, odnosno o tom je zahtjevu sud odlučio kao o zahtjevu za naknadu troškova parničnog postupka.

12. Odluka o troškovima parničnog troška donesena je primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/23, dalje Tarifa) i to Tbr. 7.1., Tbr. 9.1., Tbr.52. t. 1. i 2. i Tbr. 54.

Tužitelj je u ovom postupku uspio sa svojim zahtjevom u cijelosti u dijelu koji se odnosi na osnovu tužbenog zahtjeva, te u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva sa 80 % (dosuđeno mu je 7.830,70 eur od traženih 9.788,38 eur). To znači da je u konkretnom slučaju uspio sa ukupno 90 % svog zahtjeva a tuženik sa 10 %, pa tužitelju treba priznati 80 % utvrđenih troškova parničnog postupka.

Prema priloženom troškovniku tužitelj ima pravo na naknadu troškova zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika i to za sastav tužbe, trošak sastava prijedloga za osiguranje, te pristup na ročišta od 2. listopada 2025., 9. prosinca 2025. i 18. veljače 2026., svaka radnja u iznosu od 250,00 eur prema Tbr. 7. toč. 1. i Tbr. 9. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 126/23-dalje Tarife), odnosno ukupno 1.250,00 eur, pri čemu priznati iznos sadržava i PDV.

Nadalje, tužitelju je trebalo priznati plaćeni trošak sudske pristojbe na tužbu od 108,25 eur (stranica spisa 11), te trošak sudske pristojbe na presudu od 144,33 eur prema Tbr. 2. Tarife sudskih pristojbi.

Ovom iznosu treba dodati tužiteljev trošak iz postupka osiguranja dokaza (R1- 39/2024) od 1.776,55 eur, a koji se odnosi na trošak sudske pristojbe od 26,55 eur, trošak vještačenja od 1.500,00 eur, te trošak punomoćnika na očevid na licu mjesta od 250,00 eur.

Dakle, tužitelju je trebalo priznati trošak postupka od 3.170,88 eur, pa s obzirom na uspjeh u postupku ima pravo na naknadu tog troška od 2.853,79 eur.

12.1. U zahtjevu za naknadu troška (stranica spisa 94) tužitelj je potraživao iznos od 1.861,30 eur, a kojem iznosu treba pribrojiti trošak osiguranja dokaza od 1.776,55 eur. Što ukupno iznosi 3.639,85 eur.

Međutim, tužitelj ima pravo na dosuđeni iznos troškova zbog razmjernog uspjeha u parnici kao i činjenicu da nema pravo na naknadu troškova sudske pristojbe preko onih dosuđenih, sve sukladno odredbama Tarife sudskih pristojbi.

13. Tužitelj je uz tužbu predložio sudu i određivanje privremene mjere zabranom bankama isplatu ovdje sporne tražbine uvećane za zatezne kamate i troškove tužitelja tuženiku ili trećoj osobi po nalogu tuženika.

Obrazlažući svoj prijedlog tužitelj još u tužbi navodi da je priloženim dokazima on dokazao vjerojatnost svoje tražbine, a da iz tuženikova postupanja slijedi i vjerojatnost da će izbjeći svoju obvezu prema tužitelju.

Pretpostavke za određivanje privremene mjere predložene u konkretnom postupku propisane su odredbom čl. 346. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24-dalje OZ) a koji glasi: ''(1) Radi osiguranja nenovčane tražbine može se odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, zatim: 1. ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili

2. ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.

(2) Odredbe članka 344. stavaka 2. i 3. ovoga Zakona primjenjuju se i pri određivanju privremenih mjera radi osiguranja nenovčanih tražbina.''

Pritom treba naglasiti da je za određivanje takve mjere osiguranja nužno da su kumulativno ostvarene pretpostavke iz st. 1. i 2.

U konkretnom slučaju sud smatra da bi tužitelj dokazao vjerojatnost svoje tražbine, a što proizlazi iz činjenice da je njegov tužbeni zahtjev u ovom postupku prihvaćan u pretežnom dijelu, a iz razloga sadržanim u obrazloženju presude. Međutim, u odnosu na drugu pretpostavku za određivanje privremene mjere tužitelj je dužan dokazati konkretnu radnju ili propuštanje protivne strane koja upućuje na zaključak da bi bez predložene mjere osiguranja ona bila onemogućena u ostvarenju svoje tražbine, da bi to ostvarenje bilo znatno otežano, ili da je mjera potrebna kako bi se spriječilo nasilje ili nenadoknadiva šteta koja prijeti. Iz provedenih dokaza takva radnja ili propuštanja ne proizlaze, odnosno provedenim dokazima nije utvrđena vjerojatna opasnost da bi se bez predložene mjere spriječilo ili znatno otežalo ostvarenje tražbine.

Sama činjenica da se tuženik oglušio na tužiteljeve zahtjeve prije ovog postupka, odnosno da je u postupku aktivno osporavao tužiteljev zahtjev, sama za sebe ne predstavlja vjerojatnost opasnosti iz čl. 346. OZ-a, slijedom čega je sud odbio tužiteljev prijedlog za osiguranje.

14. Radi izloženog, odlučeno je kao u izreci.

U Zadru 30. ožujka 2026.

Sudac

Tomislav Jurlina

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda, u 3 (tri) istovjetna primjerka.

DNA:

- tužitelju po punomoćnici

- tuženiku po punomoćniku

- u spis