REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-1681/2024-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Dini Jellin, u pravnoj stvari 1. tužitelja ŽN, OIB: [osobni identifikacijski broj] , [adresa], i 2. tužitelja PN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., OIB 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević i Partneri d.o.o., Zagreb, nakon javne, glavne rasprave zaključene 9. veljače 2026. u prisutnosti 1. i 2. tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 30. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:

"Utvrđuje se ništetnim Ugovor o dugoročnom kreditu za projektno financiranje broj 3208378973, kreditna partija 5100154473 koji je sklopljen dana 6. veljače 2007. (Osnovni ugovor) između Zagrebačke banke d.d., Paromlinska 2, Zagreb i društva Euro-Inženjering d.o.o. Slavonski Brod koji je u ime društva Euro-Inženjering d.o.o. kao jamac platac potpisao i tužitelj i I. Dodatak Osnovnom ugovoru koji je dana 18. veljače 2009. godine potpisala samo Zagrebačka banka, i da kao takav ne proizvodi pravne učinke.", kao neosnovan.

II. Nalaže se tužiteljima naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 750,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 30. ožujka 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji podnose tužbu 2. kolovoza 2024. U navedenoj tužbi navode da ju podnose radi utvrđenja ništetnosti dodatka ugovoru o dugoročnom kreditu za projektno financiranje, kreditne partije 5100154473 od 18. veljače 2009. Odmah uvodno objašnjavaju da tužbu podnose radi ništetnosti ugovornih odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi. Navode da je osnovni ugovor sklopljen 6. veljače 2007. Sadržaj osnovnog ugovora i dodatka napisao je tuženik te o njima tužitelji nisu mogli raspravljati. Bitni sastojak dodatka je kamata, a taj sastojak je ništetan. Ukazuju na čl. 2. dodatka. Navode da se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi. Pozivaju se na Zakon o obveznim odnosima i Zakon o zaštiti potrošača. Objašnjavaju da kamata predstavlja naknadu tj. cijenu koju korisnik kredita plaća za to što mu banka stavlja na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava. Na dan sklapanja dodatka kamata je iznosila 12,25 % godišnje te je bila promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta i to na temelju odluke o kamatnim stopama tuženika. Na taj način ugovorena odredba je ništetna. Pozivaju se na presudu iz kolektivnog spora ovog suda, posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. te presudu Vrhovnog suda RH, posl. br. Rev-221/18 od 3. rujna 2019. Ističu da je ugovor u cijelosti ništetan. Pozivaju se na sudsku praksu sudova, pa tako Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. P-260/20, kao i odluke Suda EU br. C-186/16, C-70/19, C-179/19, C-118/17, C-260/18, C-229/19, C-269/19, C-289/19 i C- 655/20. Ovako određena kamatna stopa je neodređena i neodrediva činidba. Pozivaju se na čl. 322. Zakona o obveznim odnosima. Predlažu da sud utvrdi u cijelosti ništetnim dodatak iz 2009., odnosno protivnim Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva.

2. Rješenjem od 28. kolovoza 2024. sud je naložio tužiteljima da isprave tužbu u odnosu na naznačavanje tužitelja, OIB [osobni identifikacijski broj]a te određeno postavljanje tužbenog zahtjeva (listovi 25. – 27. spisa). Rješenjem od 16. rujna 2024. sud je pozvao tužitelje da isprave tužbu na način da na tužbu stave potpise (listovi 32. – 34. spisa).

3. Uz podnesak od 31. listopada 2024. tužitelji dostavljaju ispravljenu tužbu naznačujući oba tužitelja, kao fizičke osobe, OIB [osobni identifikacijski broj]e oba tužitelja te predlažu da sud utvrdi ništetnim dodatak I. ugovoru o kreditu iz 2007. (listovi 42. – 51. spisa).

4. Čitanjem i analizom ispravljene tužbe od 31. listopada 2024. sud zaključuje da su tužitelji dvije fizičke osobe ŽN i PN, koji se oboje u ovom postupku zastupaju samostalno. Sud ujedno zaključuje da oba tužitelja u ovom postupku predlažu utvrđenje ništetnim upravo dodatak I. od 18. veljače 2009. Takav zaključak ovog suda proizlazi i analizom same tužbe od 2. kolovoza 2024. i same ispravljene tužbe od 31. listopada 2024., kao i čitanjem i analizom i tužbe i ispravljene tužbe zajedno.

5. Rješenjem od 11. travnja 2025. sud je ponovno pozvao tužitelje na ispravak tužbe pritom navodeći da tužitelji moraju točno raščlaniti jesu li tužitelji fizičke osobe (listovi 53. – 56. spisa).

6. Postupajući po rješenju suda tužitelji uz podnesak od 22. svibnja 2025. dostavljaju ispravljenu tužbu na način da naznačuju prvo i drugo tužitelja, kao fizičke osobe, oba tužitelja potpisuju tužbu te predlažu da sud utvrdi ništetnost i ugovora iz 2007. i I. dodatka iz 2009. (listovi 61. – 65., 71. – 76. spisa).

7. Rješenjem od 16. lipnja 2025. sud određuje razdvajanje postupka, koji se vodi pod posl. br. P-1681/2024, na način da će se postupak u ovom predmetu nastaviti voditi radi utvrđenja ništetnosti ugovora o dugoročnom kreditu za projektno financiranje br. 3216470064, kreditne partije 5100228627 nastaviti voditi pod ovim poslovnim brojem dok će se radi kredita br. 3208378973, kreditna partija 5100154473 nastaviti voditi pod novim poslovnim brojem (listovi 82. – 84. spisa).

8. U odgovoru na tužbu od 27. lipnja 2025. tuženik navodi da tužitelji traže ništetnost cijelog ugovora i osnovnog ugovora br. 3208378973, broja kreditna partije 5100154473. Ističe da ne postoje zakonske procesne pretpostavke za vođenje parnice te da sud mora pozvati tužitelje na ispravak tužbe, odnosno odbaciti tužbu. Tužitelji nemaju pravni interes za deklaratorni zahtjev. Tužitelji se ne mogu pozivati na presudu iz kolektivnog spora. Kredit je odobren u kunama. Nema mjesta primjeni Zakona o zaštiti potrošača. Dopušteno je ugovaranje kamatne stope. Poziva se na čl. 26. Zakona o obveznim odnosima. Deklaratorna zaštita koju traže tužitelji usmjerena je na izmjenu sadržaja ugovornog odnosa. Navodi da su čl. 2. ugovora o kreditu stranke odredile redovnu kamatnu stopu od 6,70 % godišnje dok su dodatkom izmijenile promjenjivu kamatnu stopu na 12,25 % godišnje. Radi se o fiksnoj kamatnoj stopi. U ugovoru nije predviđen način mijenjanja. Osporava da je tužiteljima nastala šteta postupanjem tuženika. Osporava da bi ugovori u cijelosti bili ništetni. Poziva se na recentnu sudsku praksu. Nad Euro-inženjering d.o.o. u stečaju se vodio stečajni postupak pod posl. br. St-392/12. Tuženik je prijavio svoje potraživanje u iznosu od 33.099.838,36 kn i obavijestio o razlučnom pravu. Tuženik se namirio samo djelomično. U siječnju 2018. doneseno je rješenje o zaključenju stečajnog postupka a u rujnu 2018. rješenje o upisu stečajne mase iza Euro-inženjering d.o.o. u stečaju. Stoga predlaže odbaciti tužbu, odnosno odbiti tužbeni zahtjev.

9. Tužitelji u podnesku do 21. listopada 2025. navode da se kamatna stopa mijenjala jednostranom voljom tuženika prema odluci tuženika. Predlažu provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja. Ističu da su oni jamci placi po ugovorima. Predlažu pribaviti cjelokupnu dokumentaciju od tuženika. Predlažu da sud utvrdi ništetnim ugovor iz veljače 2007. i I. dodatak iz 2009. (listovi 142. i 143. spisa).

10. Valja navesti da je sud rješenjem od 16. lipnja 2025. (listovi 82. – 84. spisa) razdvojio postupak na način da se postupka u ovoj pravnoj stvari nastavio voditi radi utvrđenja osnovnog ugovora i I. dodatka navedenom ugovoru, broja kreditne partije 5100154473.

11. Tijekom postupka sud je pročitao ugovor o dugoročnom kreditu za projektno financiranje, kreditna partija 5100228627 od 29. ožujka 2010., koji ugovor se odnosi na spis, posl. br. P-1503/2025 (listovi 1. - 14. spisa), I. dodatak ugovoru o dugoročnom kreditu za projektno financiranje, broja kreditne partije 5100154473 od 18. veljače 2009. (listovi 19. – 21. spisa), ugovor o dugoročnom kreditu za projektno financiranje, broja kreditne partije 5100154473 od 6. veljače 2007. (listovi 66. - 70. spisa), usmeno saslušao 1. tužitelja ŽN (list 146. i 147. spisa) i 2. tužitelja PN (listovi 147. i 148. spisa).

12. Sud je, također, pročitao i sudsku praksu, koja djeluje snagom svoje pravne argumentacije, pa tako presudu Županijskog suda u Bjelovaru, posl. br. Gž-486/2019- 2 od 28. studenoga 2019. (listovi 99. – 105. spisa), presudu Županijskog suda u Zadru, posl. br. Gž-766/2019-2 od 21. travnja 2020. (listovi 106. – 111. spisa), presudu Županijskog suda u Rijeci, posl. br. Gž-1960/2020-4 od 22. rujna 2021. (listovi 113. – 115. spisa), presudu Vrhovnog suda RH, posl. br. Rev-430/2024-2 od 7. svibnja 2024. (listovi 116. – 121. spisa), presudu i rješenje Vrhovnog suda RH, posl. br. Rev- 259/2022-3 od 9. listopada 2024. (listovi 122. – 129. spisa) i rješenje Vrhovnog suda RH, posl. br. Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. (listovi 134. – 137. spisa).

13. Raspravnim rješenjem od 13. ožujka 2026. (list 149. spisa) sud je odbio daljnje predložene, a neizvedene dokazne prijedloge, kao nevažne, radi utvrđenja odlučnih činjenica. Ovo stoga jer je činjenično stanje u trenutku zaključenja glavne rasprave bilo u dovoljnoj mjeri razjašnjeno za donošenje meritorne odluke, što će biti još dodatno obrazloženo. Tako je sud odbio dokazni prijedlog za provođenjem financijsko- knjigovodstvenog vještačenja. Ovo stoga jer je tužbeni zahtjev u ovom postupku usmjeren na utvrđenje ništetnosti ugovora iz 2007. i I. dodatka iz 2009. i to u pogledu jednostrano promjenjive kamatne stope. Tužbeni zahtjev nije usmjeren na isplatu iznosa koji je korisnik kredita preplatio po osnovi ništetnih odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi, a zbog čega takav dokazni prijedlog za provođenjem financijsko-knjigovodstvenog vještačenja nije važan u konkretnom sporu.

14. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno, tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe iz čl. 8. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje u tekstu: ZPP), ovaj sud je zaključio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

15. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim:

a) ugovora o dugoročnom kreditu za projektno financiranje, broja kreditne partije 5100154473 od 6. veljače 2007. i

b) I. dodatka ugovoru o dugoročnom kreditu za projektno financiranje, broja kreditne partije 5100154473 od 18. veljače 2009.

16. Konačno postavljeni uređeni tužbeni zahtjev podstavljen je u podnesku od 21. listopada 2025. (listovi 142. i 143. spisa).

17. Između stranaka nije sporno:

- da su Euro-inženjering d.o.o., kao korisnik kredita i tuženik, kao davatelj kredita sklopili ugovor o dugoročnom kreditu za projektno financiranje, broja kreditne partije 5100154473 od 6. veljače 2007. (listovi 66. – 70. spisa),

- da je navedenim kreditom iz 2007. ugovoren iznos kredita od 2.650.000,00 kn (čl. 1. st. 1. ugovora iz 2007.),

- da je u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu iz 2007. Euro-inženjering d.o.o. bio zastupan po HN.

18. Između stranaka je sporno:

- je li u cijelosti ništetan ugovor o dugoročnom kreditu za projektno financiranje od 6. veljače 2007.,

- je li u cijelosti ništetan I. dodatak navedenom ugovoru od 18. veljače 2009.,

- jesu li ništetne odredbe I. dodatka iz veljače 2009. koje se nalaze u čl. 2., a odnose se na kamatnu stopu,

- je li I. dodatkom iz 2009. ugovorena promjenjiva kamatna stopa,

- je li I. dodatkom ugovoren način mijenjanja kamatne stope,

- je li I. dodatkom ugovorena promjena kamatne stope koja je određena ili odrediva.

19. Sud je pročitao ugovor o dugoročnom kreditu za projektno financiranje, broja kreditne partije 5100228627 od 29. ožujka 2010. (listovi 5. – 14. spisa), međutim, kao što je prethodno obrazloženo, navedeni ugovor odnosi se na ovosudni predmet posl. br. P-1503/2025.

20. Kao što je već obrazloženo, između stranaka nije sporno da su Euro-inženjering d.o.o., kao korisnik kredita, s jedne strane, i tuženik, kao davatelj kredita, s druge strane, sklopili ugovor o dugoročnom kreditu za projektno financiranje, broja kreditne partije 5100154473 od 6. veljače 2007. (listovi 66. – 70. spisa), Navedenim ugovorom ugovoren je kredit u kunama i to u iznosu od 2.650.000,00 kn (čl. 1. st. 1.). Navedenim ugovoru ugovorena je obveza korisnika kredita da vrati glavnicu od 2.650.000,00 kn i redovnu kamatu (čl. 2. st. 1.). Navedenim ugovorom ugovorena je redovna kamata od 6,70 % godišnje. Navedenim ugovorom ugovorena je interkalarna kamata koja je jednaka redovnoj kamati (čl. 2. st. 1.). Rok otplate kredita je 30. siječnja 2009. (čl. 3. st. 1.). Namjena kredita je stambeni kredit (čl. 7.). Način otplate je sukcesivan (čl. 4.). Jamci su NN, vlasnik [obrt], PN, vlasnik Brod- inženjering, Nosač d.o.o., NN, PN, ovdje 2. tužitelj i ŽN, ovdje 1. tužitelj (čl. 9.). 1. i 2. tužitelji su se, kao jamci, obvezali dostaviti tuženiku, kao kreditoru, zadužnice (čl. 9.). Ugovor je potpisan po obje stranke, što između stranaka nije sporno. Ugovor je potpisan i po jamcima.

21. Iz činjeničnih navoda tužitelja ne proizlazi točno i određeno upiranje na razlog ništetnosti ugovora iz veljače 2007. Kao što je već obrazloženo, ugovor je ugovoren s korisnikom kredita, koji je bio trgovačko društvo, ugovoren je kredit u kunama s redovnom kamatnom stopom od 6,70 % godišnje. Tumačenjem ugovora proizlazi da je između stranaka po ugovoru iz 2007. ugovorena fiksna redovna kamatna stopa, odnosno kamatna stopa koja se neće mijenjati od 6,70 % godišnje, a koja će se obračunavati za cijelo vrijeme postojanja tražbine po tom ugovoru (čl. 2. st. 1. u vezi s čl. 3. st. 2. ugovora iz 2007.).

22. Do ovakvih zaključaka sud dolazi primjenom odredbe iz čl. 319. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023. – dalje u tekstu: ZOO) kojom je propisano da se odredbe ugovora primjenjuju onako kako glase.

23. Po stavu ovog suda u navedenom ugovoru iz 2007. nema spornih odredbi, zbog čega nema mjesta primjeni odredbe iz čl. 319. st. 2. ZOO-a, a ni odredbama iz čl. 320. ZOO-a.

24. Sud je saslušao 1. tužitelja ŽN na glavnoj raspravi 13. ožujka 2026. (listovi 146. i 147. spisa) koji je naveo da je u vrijeme ugovora iz 2007. i dodatka iz 2009. bio član uprave Euro-inženjering d.o.o. Pregovore oko kredita iz 2007. vršio je PN. Između stranaka je dogovoreno što i piše u ugovoru iz 2007. Kredit iz 2007. je podignut za izgradnju objekta u Supetru za Euro-inženjering d.o.o. koji je namjeravao sagraditi apartmane za potrebe tog trgovačkog društva. U odnosu na dodatak iz 2009., o njemu se nije pregovaralo. Taj dodatak sklopila je banka sama sa sobom. Taj dodatak nije sklopljen. Ništa nije objašnjeno tim dodatkom u pogledu kamatne stope. Ne zna je li NN potpisao dodatak iz 2009. NN je bio član uprave 2009. Svi članovi Euro-inženjering d.o.o. bili su ovlašten zastupati samostalno i pojedinačno.

25. Na istoj glavnoj raspravi sud je saslušao i 2. tužitelja HN koji je naveo da je 2007. i 2009. bio predsjednik uprave Euro-inženjeringa d.o.o. Kamata je bila fiksa i iznosila je 6,7 %. Kredit je bio u kunama. U čl. 2. ugovora iz 2007. ne stoji kako se kamata mijenja. Ta odredba je nejasna. Nije jasno koji je obrok. Kamata se ne može provjeriti. Nitko nije potpisao dodatak iz 2009., samo banka. Nije mu jasno kako banka to smije. Tražili su produženje roka otplate. Na to su bili prisiljeni. Ništa nije jasno iz dodatka u pogledu kamatne stope. U vrijeme kad je potpisan dodatak bilo je otplaćeno 60 % kredita. Stoga u dodatku ne može stajati cijeli iznos. Dignuli su pet kredita kod iste banke. Radi se o tipiziranom ugovoru. Dodatak nikad nije sklopljen. Oni su svi jamci. Zadužnice nikada nisu mijenjane.

26. Sud je prihvatio iskaze tužitelja u svim dijelovima u kojima su tužitelji iskazivali suglasno jedan drugome i suglasno ispravama u spisu. Tužiteljima valja ukazati da je ugovor iz veljače 2007. i I. dodatak iz veljače 2009. sklopljen između Euro-inženjering d.o.o., kao korisnika kredita, a koji je trgovačko društvo, a ne fizička osoba. Oba tužitelja bili su članovi uprave, a 2. tužitelj je bio predsjednik uprave. Oba tužitelja bila su ovlaštena Euro-inženjering d.o.o. u vrijeme sklapanja ugovora iz 2007. i u vrijeme sklapanja I. dodatka iz 2009. samostalno i pojedinačno zastupati. Navedeno između stranaka nije ni sporno. Tako što je naveo i sam 1. tužitelj u svom iskazu na glavnoj raspravi. S obzirom na to da je ugovor iz 2007. i I. dodatak iz 2009. sklopio Euro- inženjering d.o.o., koje je trgovačko društvo, to je Euro-inženjering d.o.o., odnosno osobe koje su ga zastupale, pa tako i tužitelji, valjalo u pravnom prometu, ovdje konkretno prilikom sklapanja ugovora o kreditu iz 2007. i I. dodatka iz 2009. postupati s pažnjom dobrog gospodarstvenika, odnosno postupati s većim stupnjem pažnje nego što se to očekuje od prosječnog potrošača. Tužiteljima valja ukazati da oni nisu sklopili ugovor iz 2007. i I. dodatak iz 2009. kao fizičke osobe. Time tužitelji nisu navedene ugovore sklopili kao potrošači već kao trgovačko društvo, što je prethodno obrazloženo. Zbog navedenog, tužitelji se ne mogu osnovano pozivati na pravomoćna utvrđenja iz kolektivnog spora koji se vodio pred ovim sudom, pod posl. br. P-1401/12. Ovo stoga jer se taj spor vodio između potrošača, koji su fizičke osobe, a to Euro- inženjering d.o.o. nije, suprotno upiranjima tužitelja.

27. Prema odredbi iz čl. 322. st. 1. ZOO-a ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako Zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

28. Ovaj sud nije našao da je ugovor iz veljače 2007. protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva. Uz navedeno, sud je uzeo u obzir da u stvari cjelokupni činjenični navodi tužitelja usmjeravaju u jednostrano promjenjivu kamatnu stopu, a koja je u stvari ugovorena između stranaka I. dodatkom iz 2009. Naime, tužitelji ne navode ni jedan razlog zbog kojeg smatraju da bi ugovor o kreditu iz veljače 2007. bio ništetan. Valja ujedno i navesti da je tim ugovorom ugovorena fiksna redovna kamatna stopa od 6,70 % godišnje, kao što je prethodno obrazloženo.

29. Nadalje, tužitelji traže u ovom predmetu i utvrđenje ništetnim I. dodatka ugovoru o kreditu između Euro-inženjering d.o.o., kao korisnik kredita, s jedne strane, i tuženik, kao davatelj kredita, s druge strane, broja kreditne partije 5100154473 od 18. veljače 2009. (listovi 19. – 21. spisa). U navedenom I. dodatku iz 2009. stoji da stranke sporazumno mijenjaju redovnu kamatnu stopu, koja je po osnovnom ugovoru fiksna i iznosi 6,70 %, u kamatnu stopu koja je promjenjiva u skladu s promjenama odluke o kamatnim stopama tuženika, a na dan sklapanja I. dodatka iznosi 12,25 % (čl. 2. st. 2. I. dodatka iz 2009.).

30. Međutim, uvidom u I. dodatka iz 2009., koji su u spisu dostavili tužitelji, kao i saslušanjem tužitelja, sud je utvrdio da taj I. dodatka iz 2009. nije nikada ni sklopljen. Naime, ugovor je sklopljen kada se stranke dogovore o uvjetima ugovora. Sud iz I. dodatka iz 2009., kao i iz iskaza tužitelja, zaključuje da I. dodatak iz 2009. između Euro-inženjering d.o.o. i tuženika nikada nije sklopljen. Dakle, I. dodatak iz 2009. ne proizvodi pravne učinke između Euro-inženjering d.o.o. i tuženika.

31. Točno je da u slučaju da je I. dodatak iz 2009. sklopljen, s takvim sadržajem kakav i jest u spisu na listovima 19. - 21. spisa, to bi bio ništetan u dijelu koji se odnosi na jednostrano promjenjivu kamatnu stopu. Radi jasnoće i preglednosti, sud će i navedeno u nastavku obrazložiti. Međutim, s obzirom na to da I. dodatak iz 2009. nije sklopljen i ne proizvodi pravne učinke između stranaka, to takav ugovor ne može biti ništetan, suprotno navodima tužitelja.

32. Prema odredbi iz čl. 269. st. 1. ZOO-a objekt ugovorne obveze je činidba koja se može sastojati u davanju, činjenju, propuštanju ili trpljenju.

33. Prema odredbi iz čl. 269. st. 2. ZOO-a činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva.

34. Prema odredbi iz čl. 270. st. 1. ZOO-a kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.

35. Prema odredbi iz čl. 272. st. 1. ZOO-a činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi.

36. Prema odredbi iz čl. 1021. ZOO-a ugovorom o kreditu banka se obvezuju korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez određene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorne kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno.

37. Prema odredbi iz čl. 324. st. 1. ZOO-a ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.

38. Prema odredbi iz čl. 327. st. 1. ZOO-a na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba.

39. S obzirom na to da su 1. i 2. tužitelji jamci po ugovoru iz veljače 2007., to ovaj sud smatra da su zainteresirane osobe, koje se na temelju odredbe iz čl. 327. st. 1. ZOO-a mogu pozivati na ništetnost ugovora iz veljače 2007., odnosno I. dodatka, koji je sklopljen navedenom ugovoru, iz veljače 2009., suprotno upiranjima tuženika. Navedeno stoga jer tužitelji imaju pravni interes za ustati s deklaratornim tužbenim zahtjevom postavljenim na utvrđenje ništetnosti ugovora iz 2007. i I. dodatka iz 2009. Stoga je tužba na utvrđenje postavljena po odredbama iz čl. 187. ZPP-a, suprotno upiranjima tuženika.

40. Valja navesti da prethodi zaključak suda o fiksnoj kamatnoj stopi, ugovorenoj godišnje od 6,70 % potvrđuje i odredba iz čl. 2. st. 2. I. dodatka od 18. veljače 2009.

41. Nadalje, dio odredbe iz čl. 2. st. 2. I. dodatka od 18. veljače 2009. je, prema stavu ovog suda, neodređen i neodrediv, sve po čl. 269. st. 2., čl. 270. st. 1. i čl. 272. st. 1. ZOO-a. Naime, u pravu su tužitelji kada navode da se ovako ugovorena promijenjena redovna kamatna stopa ne može provjeriti te da se ne može odrediti i da nije odrediva. Tako promijenjenu kamatnu stopu tuženik je I. dodatkom iz veljače 2009. vezao isključivo uz svoje jednostrano donesene odluke o promjenama kamatne stope. Čl. 2. st. 2. I. dodatka iz veljače 2009. ugovorena je samo početna redovna kamatna stopa od 12,25 % ali je ujedno između stranaka ugovoreno i da se ta početna redovna kamatna stopa može dalje mijenjati i to da se mijenja prema jednostranoj odluci tuženika. Takvom ugovornom odredbom nije ugovoren način promjene kamatne stope, pojedini parametri koji utječu na promjenu kamatne stope, formula koja će se koristiti prilikom promjene kamatne stope ili bilo kakav uvjet koji će se vezati uz promjenu kamatne stope. Dapače, mijenjanje redovne kamatne stope nije čak ni vezano uz općenito i preširoko postavljene tržišne uvjete.

42. Zbog svega navedenog, u situaciji da je I. dodatak iz 2009. sklopljen i to sa sadržajem koji prileži spisu na listovima 19. do 21. spisa, to bi odredba navedenog dodatka o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi je ništetna po čl. 322. st. 1. ZOO- a.

43. Međutim, nisu u pravu tužitelji kada navode da bi u situaciji da je I. dodatak iz 2009. uistinu sklopljen, to da bi bile ništetne i preostale odredbe I. dodatka iz veljače 2009. Svojim činjeničnim supstratom tužitelji ni navode preostale razloge, van jednostrano promijenjene kamatne stope, zbog čega bi preostale odredbe I. dodatka iz veljače 2009. bile ništetne (naravno, samo u situaciji da je I. dodatka uistinu sklopljen).

44. S obzirom na to da sud nije našao ni jedan razlog zbog kojeg bi preostale odredbe, van dijela čl. 2. st. 2. I. dodatka iz veljače 2009., koji govori o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi, bile protivne Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva.

45. Stoga je sud odlučio kao u točki I. izreke.

46. Tužitelji nisu potraživali troškove parničnog postupka. Tuženik je potraživao troškove parničnog postupka prema specificiranom troškovniku predanom do zaključenja glavne rasprave (listovi 149. i 150. spisa).

47. O troškovima sud je odlučio na temelju čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a. Tuženiku je valjalo priznati trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR na temelju Tbr. 8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23 i 107/25), kao i troškove zastupanja, po punomoćniku, na ročištima 9. veljače 2026. i 13. ožujka 2026., za svako ročište iznos od 200,00 EUR, uvećano za PDV. Slijedom iznesenog, valjalo je odlučiti kao u t. II. izreke.

U Zagrebu 30. ožujka 2026.

Sutkinja:

Dina Jellin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

1. tužiteljima uz nalog za sudsku pristojbu na presudu 53,09 EUR

2. tuženiku, po pun.

3. kal. 30 dana