Republika Hrvatska

Općinski sud u Puli-Pola

Stalna služba u Rovinju-Rovigno

Posl.br. P Ob-145/2023-87

Rovinj, Obala P. Budicin 4

(ranije P Ob-69/2022)

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno, po sutkinji Alessandri Gržinić-Matika, u pravnoj stvari tužiteljice ŠŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ingrid Roce Hrastić, odvjetnici u Rovinju, protiv tuženika NŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Steliu Lapiću odvjetniku u Rovinju, radi utvrđenja bračne stečevine, nakon provedenog postupka i zaključene usmene i javne glavne rasprave dana 16. veljače 2026. godine, u nazočnosti tuženika i punomoćnika stranaka, dana 30. ožujka 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su tužiteljica ŠŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženik NŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] suvlasnici svaki u 1/2 dijela nekretnine označene kao k.o. br. 3840/Z stambena zgrada S-20 sa ulazom u kuću pop. br. 3125 u [adresa], pov. 375 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], 10. Suvlasnički dio: 178/4000, 2.1. zabilježuje se da idealni dio od 89/2000 (ili 178/4000 dijela) u naravi predstavlja stan na V. katu, na podestu lijevo, a koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, izbe, WC-a, kupaonice, degažmana, hodnika, dvije lođe, te drvarnice u prizemlju, sa pravom suvlasništva zajedničkih dijelova zgrade, pa je tuženik dužan trpjeti da se tužiteljica upiše vlasnicom u 1/2 dijela navedene nekretnine u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Puli-Pola, Zemljišnoknjižnom odjelu u Rovinju-Rovigno, po pravomoćnosti presude.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi prouzročeni parnični trošak tužiteljici u iznosu od 4.474,48 eura u daljnjem roku od 15 dana sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri (3) postotna poena.

III. U preostalom dijelu u iznosu 250,00 eura, tužiteljičin zahtjev za naknadu parničnog troška odbijen je kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Kod ovoga suda dana 07. veljače 2019. godine tužiteljica podnosi tužbu protiv tuženika, radi utvrđenja bračne stečevine.

1.1. U tužbenoj osnovi tužbe se navodi:

- da su tužiteljica i tuženik sklopili brak 14. srpnja 1991. godine, te je upisan u matici vjenčanih matičnog područja [adresa] za godinu 1997., pod red. br. 95, a koji brak je prestao u tijeku trajanja ovoga postupka, sudskom odlukom o razvodu braka;

- da su u vrijeme trajanja braka, dana 19. veljače 1996. godine stranke kupile nekretninu u [adresa], u [adresa] koja je u zemljišnoj knjizi upisana kao kč. br. [katastarska čestica] stambena zgrada S-20 sa ulazom u kuću pop. br. 3125 u [adresa], pov. 375 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], 10. Suvlasnički dio: 178/4000, u naravi predstavlja stan na V. katu, na podestu lijevo, a koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, izbe, WC-a, kupaonice, degažmana, hodnika, dvije lođe, te drvarnice u prizemlju, sa pravom suvlasništva zajedničkih dijelova zgrade;

- da je navedena nekretnina u zemljišnoj knjizi formalno upisana u cijelosti kao vlasništvo tuženika, iako se radi o imovini koju su stranke kao bračni drugovi kupili i stekli zajedničkim sredstvima i radom u zajedničkom braku, te čini njihovu bračnu stečevinu;

- da su stranke od vremena zaključenja braka zajednički radile i privređivale, pa je i tužiteljica stekla vlasništvo u ½ dijela predmetnog stana, odnosno da su suvlasnički udjeli svakoga u ½ dijela.

1.2. Slijedom prednjih navoda, a kako tuženik čini spornim pravo vlasništva tužiteljici i protivi se upisu njezina prava vlasništva na predmetnoj nekretnini u zemljišnoj knjizi, tužiteljica temeljem odredbi Obiteljskog zakona i Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima predlaže sudu da donese odluku kao u izreci.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu od 27. ožujka 2019. godine i narednim podneskom od 15. listopada 2019. godine očitovao na navode iz tužbe, to ističe:

- da nije sporno da su tužiteljica i tuženik sklopili brak dana 14. srpnja 1991. godine i da je za vrijeme trajanja braka 1996. godine tuženik kupio nekretninu u [adresa], u [adresa], pa samim time što su tužiteljica i tuženik u braku i što je tuženik 1996. godine kupio predmetnu nekretninu ne odgovara istini da bi ona predstavljala bračnu stečevinu;

- da je tuženik formalno kupio nekretninu i to 178/4000 dijela kč. br. kč. br. [katastarska čestica] stambena zgrada S-20 sa ulazom u kuću pop. br. 3125 u [adresa], pov. 375 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], 10. Suvlasnički dio koji u naravi predstavlja stan na V. katu na podestu lijevo, a koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, izbe, WC-a, kupaonice, degažmana, hodnika, dvije lođe, te drvarnice u prizemlju, sa pravom suvlasništva zajedničkih dijelova zgrade kada su parnične stranke bile u bračnoj zajednici i istu platio 83.500,00 DEM;

- da su za vrijeme kupnje nekretnine parnične stranke živjele u [adresa], te je radi kupnje iste nekretnine tuženik sam došao u [adresa], dok je za kupovinom predmetne nekretnine od svoje sestre PŠ pozajmio iznos od 32.000,00 CHF-a, a što da je tužiteljici sve jako dobro poznato;

- da novac od kojega je kupljena nekretnina ne potječe iz zajedničkog rada parničnih stranaka za vrijeme trajanja bračne zajednice;

- da kako je predmetna nekretnina stečena u vrijeme kada se na bračnu zajednicu imaju primijeniti odredbe Zakona o braku i porodičnim odnosima to je doprinos u preostalom dijelu kupovine tuženika bio znatno veći od tužiteljičinog;

- da tuženik pozajmljeni novac za kupnju predmetne nekretnine nikada nije vratio svojoj sestri PŠ, a isto nije učinila niti tužiteljica, pa taj iznos odnosno za ekvivalent koji odgovara tom iznosu nije bračna stečevina;

- da ako bi tužiteljica tvrdila suprotno onda je ista dužna sudjelovati i u podmirenju navedenog duga jer bračnu stečevinu čini i aktiva i pasiva;

- da stranke nisu imale vlastitog novca stečenog za vrijeme trajanja bračne zajednice, pa je za kupnju predmetnog stana iznos od 32.000,00 CHF tuženiku pozajmila njegova sestra PŠ i novac podignut s njenog računa u Švicarskoj;

- da je tuženik imao ušteđevinu od vlastite zarade u iznosu od 15.000,00 CHF koju je koristio za kupnju stana;

- da tužena u kupoprodaji toga stana nije sudjelovala niti doprinosila;

- da je kupljeni stan bio u devastiranom stanju, neprimjeren za stanovanje, te je tuženik odmah pri kupnji pristupio u adaptaciji predmetnog stana u čemu su mu pomagali RŠ

PŠ i sada pok. ŽŠ;

- da izvedeni radovi u stanu čine cca. 35% vrijednosti stana kako je zamijenjena ukupna stolarija stana u vrijednosti od 10.000,00 CHF koje je tuženiku posudio RŠ i tim novcem plaćena stolarija obrtu u vlasništvu KŠ, izmijenjeni pregradni zidovi, kompletna instalacija, podovi sve da bi stranke mogle u istome stanovati, a ostali materijal za adaptaciju je tuženik kupovao odnosno zaradio od obavljanje svoje građevinske djelatnosti.

2.1. Slijedom navedenog, tuženik protiveći se navodima iz tužbe i tužbenom zahtjevu predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom se odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti te da se obveže tužiteljicu da tuženiku naknadi parnični trošak.

3. Po provedenom dokaznom postupku presudom posl.br. P Ob-69/2022-38 od 23. siječnja 2023. godine usvojen je tužbeni zahtjev tužiteljice to ista utvrđena suvlasnicom u 1/2 dijela predmetne nekretnine - stana u [adresa] stečenog u braku stranaka.

4. Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž Ob-153/2023-2 od 18. travnja 2023. godine ukida se presuda ovoga suda od 23. siječnja 2023. godine te se predmet vraća na ponovni postupak.

5. U ponovnom suđenju radi utvrđenja relevantnih okolnosti za presuđenje u ovoj pravnoj stvari provedeni su slijedeći dokazi:

- uvidom u zk. izvadak (str. 4-8, 161-162 spisa)

- čitanjem ugovora o prodaji nekretnine i aneks (str. 9-11 spisa)

- uvidom u snimke (str. 20-25, 39-40, 184-189 spisa)

- čitanjem zapisnika o saslušanju svjedoka: OŠ i VŠ na ročištu od 10. lipnja 2021. godine (str. 31-36 spisa)

- čitanjem zapisnika o saslušanju stranaka na ročištu od 30. studenog 2021. godine (str. 44-50 spisa);

- uvidom u rješenje dozvole za upotrebu (list 175-177 spisa);

- čitanjem pisanog nalaza i mišljenja vještaka Suada Kadrića i uvidom u izračun (list 192-214, 232-233 spisa);

- saslušanjem vještaka Suada Kadrića provedenog na ročištu od 27. kolovoza 2024. godine (list 228-231);

- čitanjem pisanog nalaza i mišljenja i dopune vještaka Denisa Lakošeljca (list 260- 266, 278-280);

- saslušanjem vještaka Denisa Lakošeljca provedenog na ročištu od 16. veljače 2026. godine (list 284-286).

6. Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da je ista suvlasnica u ½ dijela nekretnine pobliže opisane u izreci ove presude stečenu u braku s tuženikom kao i da je tuženik to dužan priznati i trpjeti uknjižbu prava suvlasništva navedene nekretnine u zemljišnim knjigama.

8. U ovoj pravnoj stvari nije sporno:

- da su stranke sklopile brak dana 14. srpnja 1991. godine, a koji brak je trajao do travnja 2019. godine kada su se razveli odlukom suda;

- da su stranke prije preseljenja u [adresa] živjele u [adresa] i to tuženik od 1990., a tužiteljica od 1991. godine gdje ostaju do 30. travnja 1997. godine;

- da je tuženik stekao predmetni stan kupoprodajom od ČŠ na temelju kupoprodajnog ugovora sklopljenog 19. veljače 1996. godine za kupoprodajnu cijenu iz toga ugovora od 70.000,00 DEM;

- da su prodavatelj JŠ i kupac NŠ dana 10. veljače 1996. godine (?) sklopili i Aneks ugovora o prodaji nekretnine od 19. veljače 1996. godine kojim su ugovorili kupoprodajnu cijene od 83.500,00 DEM;

- da je tuženik upisan kao samovlasnik predmetnog stana odnosno 10. Suvlasničkog dijela 178/4000 dijela u naravi stan na V. katu koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, izbe, WC-a, kupaonice, degažmana, hodnika, dvije lođe, te drvarnice u prizemlju s pravom suvlasništva zajedničkih dijelova zgrade;

- da je nakon kupnje stana u isti uloženo u adaptaciju tijekom 1997. godine.

9. Sporno je:

- da li je tužiteljica radom za vrijeme trajanja bračne zajednice i uz pomoć roditelja darovanjem novčanih iznosa doprinijela stjecanju imovine (predmetnog stana) kao i tuženik;

- da li su uložena sredstva u adaptaciji stana izvršene 1997. godine bitno izmijenila identitet nekretnine pa isto (ne)utječe na omjer stjecanja suvlasništva;

- tko je i iz čije imovine izvršio ulaganja u adaptaciju stana.

10. Odlučujući o zahtjevu tužiteljice, s obzirom na vrijeme stjecanja i trajanja braka stranaka primjenjuju se odredbe Zakona o braku i porodičnim odnosima (NN 11/78, 45/89, 51/89 – pročišćeni tekst, 59/90, 25/94 – dalje ZBPO), posebno odredbe čl. 277., čl. 278. i čl. 287. ZBPO, a sve kako je riječ o imovini stečenoj za vrijeme trajanja bračne zajednice do 01. srpnja 1999. godine do kada se imaju primijeniti odredbe toga Zakona, dok za imovinu koja je stečena nakon 01. srpnja 1999. godine se primjenjuje Obiteljski zakon (NN 162/98 – ObZ) do 12. srpnja 2003. godine, a potom Obiteljski zakon (NN 116/03, 17/04, 136/04 i 107/07 – ObZ) i konačno od 01. studenog 2015. godine Obiteljski zakon (NN 103/15 – ObZ).

11. Odredbom čl. 277. ZBPO propisano je da imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, njihova je zajednička imovina – dok se udio bračnih drugova u zajedničkoj imovini određuje (u smislu odredbe čl. 287. st. 1. ZBPO) prema doprinosu svakog bračnog druga u njezinom stjecanju koji doprinos (prema stavku 2. iste odredbe), sud u slučaju spora određuje, vodeći računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog od bračnih drugova, nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i porodici, brizi oko odgoja i podizanja djece, kao i svakom dugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine.

12. Dakle, u razdoblju stjecanja prijeporne imovine, bračno imovinski status bio je određen zakonom: imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine je ex lege postala njihova zajednička imovina

– tako da za stjecanje zajedničke imovine nije bila potrebna niti volja bračnih drugova usmjerena na takvo stjecanje, već je odlučna bila jedino činjenica postojanja bračne zajednice i činjenica rada (i to svakoga oblika rada kojim su se stvarale određene vrijednosti).

13. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da su obje stranke do dana stjecanja spornog stana, u razdoblju stanovanja u [adresa] radile, i dok tužiteljica priznaje tuženiku zaradu u visini i njezine zarade ostvarene plaćom i napojnicama ovaj to njoj osporava iznošenjem nedokazanih tvrdnji da bi on zarađivao cca. 4.000,00 CHF mjesečno radom "na crno". Ovaj navod tuženika dovodi u sumnju iskaz svjedoka BŠ koji iznosi podatke o prosječnoj plaći u vrijeme boravka stranaka u Švicarskoj i danas, pa je malo vjerojatno da bi već tada tuženik ostvarivao zaradu od 4.000,00 CHF mjesečno kada nije redovito radio i istovremeno uspijevao ostvariti ušteđevinu u navedenom iznosu od 50.00,00 CHF, s time da i sam iskazuje da je trošio na kupnje automobila i uz notornu činjenicu da su životni troškovi u Švicarskoj vrlo visoki.

14. Tuženik tvrdi da je veći dio novca za kupoprodaju stana pozajmio nepovratno od sestre PŠ, što njegov šurjak BŠ poriče navodima da bi za takvu pozajmicu znao i da svakako njegova bivša supruga nije imala vlastitog novca da bi posuđivala bratu, nakon čega tuženi mijenja iskaz i tvrdi da je dio tog novca bio njegov, ali na čuvanju kod sestre, a da u tijeku postupka nije dokazao da bi imao neki poseban osnov stjecanja barem za dio imovine koji ne bi potjecao od rada, a time i bio bračna stečevina.

15. Tužiteljica je po motrištu suda dokazala iskazima svjedoka kako je radom, uz pomoć roditelja i darovanjem novčanog iznosa doprinijela u stjecanju imovine kao i tuženik radeći u Švicarskoj od 1991. godine do 1997. godine za prosječnu plaću uz napojnice. Stoga je ovaj sud i dalje čvrstog stava da je tužiteljica za kupnju predmetnog stana cijene od 83.500,00 DEM sudjelovala ravnomjerno kao i tuženik i da je po osnovu ne samo rada već i novcem darovanih od tužiteljičine majke predmetni stan stečen u braku kao zajednička imovina na kojem bi oboje kao bračni drugovi imali ravnomjerne doprinose u stjecanju.

16. U odnosu na uložena sredstva u adaptaciju predmetnog stana za koju je nesporno utvrđeno da je izvršena 1997. godine, tužiteljica je učinila nespornim opisane građevinske radove po tuženiku, koje je kroz dinamiku izvođenja tuženik fotografirao i snimke dostavio sudu, a na osnovnu istih te obavljenog uviđaja i provedeno građevinsko vještačenje.

17. Dana 16. listopada 2023. godine proveden je uviđaj predmetnog stana uz sudjelovanje vještaka građevinske struke Suada Kadrića, kada su u nazočnosti tuženika pregledane sve prostorije stana i prema njegovom kazivanju konstatirane promjene u prostoru nastale izvođenjem radova u adaptaciji stana pa tako: uklanjanje zida i ulaznih vrata kuhinje, izvođenje manje volte sa šankom da bi se otvorio prostor između ovih prostorija, oblaganje zidova i stropa knaufom, promjenu keramike podova i zida kuhinje, hodnika i dnevnog dijela, zamjena keramike i sanitarije u WC-u i kupatilu i promjena vanjske stolarije svih prostorija PVC-om. Nakon kazivanja tuženika vještak je pristupio mjerenju prostora prateći predočeni tlocrt predmetnog stana .

18. Dana 23. veljače 2024. godine dostavljen je pisani nalaz vještaka u kojemu je isti prema naloženom zadatku opisao izvedene radove odnosno ulaganja u adaptaciju stana provedene 1997. godine i s tim u svezi utvrdio visinu uloženih sredstava te iste izrazio u valuti DEM, te utvrdio odnos uloženoga spram vrijednosti kupljenoga stana iznosa od 83.500,00 DEM.

18.1. Prema nalazu vještaka, provedenim radovima adaptacije stana, povećana je vrijednost stana u iskazanom postotku od 39,56% (nakon korekcije u odnosu na vrijednost radova na rušenju i demontaži izvršenoj na ročištu).

19. Zbog iskazanih sumnji u izvršenu procjenu toga vještaka od strane tužiteljice, a s tim u svezi učinjenih korekcija na samom ročištu koje su u odstupanju od 8 i više posto, sud je usvojio tužiteljičin zahtjev za novo vještačenje i za isto odredio sudskog vještaka Denisa Lakošeljca, dipl.ing.građ.

19.1. Provedenim građevinskim vještačenjem po ovom vještaku ukazalo je na novoutvrđenu vrijednost izvedenih radova u postotku od 38,17% odnosno u iznosu od 31.817,00 DEM, koja samo neznatno odstupa od prethodnog vještačenja pa sud u konačnosti uzima ove vrijednosti u daljnjem sagledavanju omjera stjecanja suvlasništva dok se ima primijetiti da su opisani radovi i izražena vrijednost istih iz tabelarnih prikaza oba vještaka gotovo identični.

20. Analiza opisanih radova po oba vještaka iz prikaza njihovih tablica izračuna građevinske vrijednosti (tablica 1 nalaza vještaka Kadrića, list 213, uz ispravak list 232 i tablica vještaka Lakošeljca, list 264, uz korekciju list 278) proizlazi da se svi radovi po stavu ovoga suda odnose na održavanje, a ne ulaganja i da su ista učinjena u već postojećem stambenom prostoru u kojemu se stanovalo, a izvršena za poboljšanje kvalitete življenja, za funkcionalno stanovanje i zbog dotrajalosti zatečenoga. Naime, nije sporno, da su svi izvedeni radovi u stanu u sklopu adaptacije u tom trenutku i povećali vrijednost stana uloženim sredstvima, ali ona nisu izmijenila identitet nekretnine jer se nije povećala korisna površina stana, nije se od jednoga stana stvorilo dvije stambene jedinice ili slično, već su ulaganja isključivo u svrhu funkcionalne potrebe, poboljšanja komfora i estetskog karaktera kao npr. uklanjanja dijela zida između kuhinje i blagovaone ostavivši voltu sa šankom da se dobije tzv. "open space" prostor.

21. Tužiteljica je izložila dinamiku isplaćenog novca u tijeku 1997. godine po povratku kao azilanta iz Švicarske navodeći da su istovjetne iznose dobili oboje, a prema njezinom kazivanju to iznosilo cca. 21.000,00 CHF, dok u tijeku 1998. godine samo njoj isplaćen i odbitak iz plaće u iznosu od 60.000,0 USD. Tuženik ne spori da bi primili određene iznose pri odlasku iz Švicarske, međutim osporava da bi se radilo o takvim iznosima, a ono što je isplaćeno da je potrošeno za prvo vrijeme po povratku iz Švicarske kada oboje nisu radili. Stoga ustraje kod tvrdnje da je on isključivo financirao sve troškove u adaptaciji stana i osporava u tome bilo kakvo učešće tužiteljice pa i kroz pomoć njezine majke izuzev u dijelu novaca koji je dala za kupnju namještaja.

22. U odnosu na pomoć tužiteljičine majke, detaljno iskazuje svjedok BŠ, kada navodi: "…. Marina majka uvijek joj je davala novac i to znadem ne samo po pričanju ŠŠ nego i NŠ.", "… po pričanju ŠŠ kad god im je nešto trebalo uvijek bi im dala novac jer ima samo nju". Dakle, ovaj svjedok potvrđuje tužiteljičine navode da je ne samo kod kupnje stana nego i u kasnijoj fazi njihove bračne zajednice njezina majka financijski pomagala, a to očito i mogla iz isplate rente koju je dobivala po smrti supruga, a konačno i sebi kupila stan u [adresa] što ukazuje da je bila u financijskoj mogućnosti pomagati kćerku i bivšeg zeta što ovaj niti ne spori navodeći da im je kupila i namještaj u stanu.

23. Sud je prihvatio iskaze saslušanih svjedoka, a ovi u potpunosti potvrdili navode tužiteljice glede njezina doprinosa u stjecanju predmetnog stana, a konačno i u njegovom održavanju što je uvjerilo ovaj sud da je ona doprinijela i ulaganjima adaptacije podjednako kao i tuženik koji inzistira na tvrdnji da je on sve financirao kao što tvrdi da je samo on kupio predmetni stan negirajući doprinos tužiteljice to umanjujući njezino učešće ne bi li iz suvlasničkim udjelom povećao svoj udio u suvlasništvu.

24. Sud je motrišta da je tužiteljica dokazala da je svojim osobnim radom uz redovitu financijsku pomoći koju joj je pružala majka i time joj omogućila uštede u domaćinstvu, te uz darovanje novčanog iznosa majke, doprinijela u stvaranju stečene imovine - stana, podjednako kao i sam tuženik, a ovaj doprinos uslijedio i u adaptaciji stana dobivenim novcem po iseljenju iz Švicarske koji je uslijedio upravo te iste 1997. godine i financijske pomoći majke koja nije izostala ni u toj fazi, a i kasnije, što nije manje vrijedno od eventualnog fizičkog rada koji je tuženik uložio u ličenju stana ili drugog. Osim toga, tužiteljica je radila u domaćinstvu i svaki oblik rada pa i održavanje domaćinstva, kuhanje, čišćenje za radnicima je doprinos koji povećava zajedničku imovinu.

25. Sud nije ocijenio relevantnim provesti dokaz saslušanjem predloženog svjedoka RŠ koji se u prvotnom suđenju nije odazvao zbog lošeg zdravstvenog stanja, imajući u vidu da je isti predložen samo na okolnosti navodne pozajmice tuženiku iznosa od 10.000,00 CHF za radove promjene stolarije dok je procjena oba vještaka za vrijednost stolarskih radova izražena u postotku od 6,13% (unutarnja stolarija 0,4% i vanjska stolarija 5,73%), a što bi odgovaralo iznosu od 1.950,38 DEM, a nikako vrijednostima od 10.000,00 CHF, što bi u valuti DEM odgovaralo iznosu od 11.950,00 DEM (1 CHF = 4,2485 HRK prema prosječnom tečaju HNB u 1997. godini, odnosno 1 DEM = 3,5559 HRK prema prosječnom tečaju HNB u 1997. godini).

26. Osim toga valja naglasiti da cijevne instalacije, sanitarni elementi, podne obloge tipa keramičkih pločica, a i samo ličenje, imaju svoj održivi vijek odnosno, ono se korištenjem troši. Dotrajalost odnosno održivi vijek propisan je Pravilnikom o metodama procjene vrijednosti nekretnina (NN 105/2015) koji u svom prilogu broj 15, propisuje održivi vijek za pojedini građevni element. Navedeno se ističe, jer je samo od uloženih sredstava u održavanju kupljene nekretnine do danas proteklo gotovo 30 godina i da su obje stranke stanovanjem u tom stanu koristile zajedno nekretninu, a time gotovo nadmašile održivi vijek korištenja građevinskih elemenata u gotovo svim segmentima opisanih radova. Notorno je da je ličenje (unutarnje) stvar održavanja, a ne ulaganja. Isto tako promjena podnih obloga, sanitarija i instalacija predstavlja održavanje, a ne ulaganje. A sve ovo ima svoj vijek trajanja od 30-ak godina minimalno što govori u prilog zaključku ovoga suda da su ove investicije bile u vidu održavanja kada je stan kupljen, a sada gotovo ponovno pred kraj održivog vijeka stan zahtjeva novu adaptaciju kojom opetovano se može povećati vrijednost nekretnine ali se time ne mijenja bitno identitet nekretnine jer sve ovo ne zadire i ne povećava neto korisnu površinu stana niti mijenja njegovu namjenu.

27. Slijedom navedenog, sud je odlučio usvojiti tužbeni zahtjev tužiteljice i na kupljenom stanu koji predstavlja zajedničku imovinu utvrdio suvlasničke udjele stranaka i to tako da je po motrištu suda doprinos u stjecanju za oboje isti što je tužiteljica dokazala iskazima svjedoka, a tuženik to nije doveo u sumnju provedenim dokazima.

28. Tužiteljica je podnijela zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu 4.000,00 eura na ime zastupanja, uz trošak sudske pristojbe u iznosu od 106,18 eura i vještačenja u iznosu od 618,30 eura.

28.1. Na ime zastupanja potražuje trošak sastava tužbe (100 bodova - 200,00 eura), zastupanja na ročištima od: 15. listopada 2019. godine, 13. studenoga 2019. godine, 10. lipnja 2021. godine, 30. studenoga 2011. godine, 09. ožujka 2022. godine,

04. srpnja 2022. godine, 03. kolovoza 2023. godine (x2), 16. listopada 2023. godine, 27. kolovoza 2024. godine, 16. veljače 2026. godine (svako po 100 bodova - 200,00 eura), za ročište od 23. siječnja 2023. godine (50 bodova 100,00 eura), za ročište od 30. listopada 2025. godine (25 bodova- 50,00 eura), za sastav podneska od 03. veljače 2021. godine (25 bodova- 50,00 eura) i za sastav podneska od 26. rujna 2022. godine, 25. ožujka 2024. godine i 24. listopada 2025. godine (svaki po 100 bodova - 200,00 eura) uz pripadajući iznos PDV-a 800,00 eura (25% od 3.200,00 eura).

28.2. Sud je tužiteljici priznao gotovo sve nastale troškove kao potrebne za vođenje ovog postupka, odnosno na ime zastupanja iznos od 3.750,00 eura, uz troškove vještačenja od 618,30 eura i plaćenu sudsku pristojbu na tužbu i presudu u iznosu od 106,18 eura, ili ukupno 4.474,48 eura.

28.3. U preostalom dijelu, u iznosu od 250,00 eura zahtjev tužiteljice za naknadu troška glede zastupanja je odbijen, a isti se odnosi na dvostruko traženu naknadu za pristup na ročište od 03. kolovoza 2023. godine.

28.4. Slijedom svega navedenog, a primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP te primjenjive Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i Zakona o sudskim pristojbama o troškovima postupka odlučeno je kao u točkama II. i III. izreke ove presude.

U Rovinju, 30. ožujka 2026. godine.

S u t k i n j a :

Alessandra Gržinić-Matika

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu putem e komunikacije, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.