Posl.br. P-1263/2025

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

20000 Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

PRESUDA

I

RJEŠENJE

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji toga suda Petroneli Jakobušić, u pravnoj stvari tužitelja TC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku AC, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, Magazinska cesta 69, 10000 Zagreb, koju zastupa punomoćnik Goran Gložinić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić&Lui iz Zagreba, radi Obvezno – isplata, nakon održane glavne i javne glavne rasprave zaključene dana 23. rujna 2025. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja AC i zamjenice punomoćnika tuženika TCĐ, dana 26. rujna 2025.godine

presudio je

I. Nalaže se Tuženiku: RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Magazinska cesta 69, 10 000 Zagreb, OIB: 53056966535 da Tužitelju: TC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 6.188,26 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na dio tog iznosa, i to:

-2,37 EUR počevši od dana 01.9.2007 do isplate,

-0,99 EUR počevši od dana 01.12.2007 do isplate,

-0,42 EUR počevši od dana 04.12.2007 do isplate,

-0,28 EUR počevši od dana 01.1.2008 do isplate,

-0,09 EUR počevši od dana 03.1.2008 do isplate,

-2,99 EUR počevši od dana 01.2.2008 do isplate,

-1,03 EUR počevši od dana 02.2.2008 do isplate,

-2,35 EUR počevši od dana 01.3.2008 do isplate,

-3,67 EUR počevši od dana 04.3.2008 do isplate,

-9,47 EUR počevši od dana 01.4.2008 do isplate,

-3,19 EUR počevši od dana 01.5.2008 do isplate,

-1,11 EUR počevši od dana 06.5.2008 do isplate,

-1,76 EUR počevši od dana:01.6.2008 do isplate,

-0,54 EUR počevši od dana 03.6.2008 do isplate,

-4,15 EUR počevši od dana 01.7.2008 do isplate,

-0,73 EUR počevši od dana 03.7.2008 do isplate,

-1,08 EUR počevši od dana 01.8.2008 do isplate,

-0,01 EUR počevši od dana 07.8.2008 do isplate,

-1,28 EUR počevši od dana 01.9.2008 do isplate,

-3,53 EUR počevši od dana 01.10.2008 do isplate,

-16,43 EUR počevši od dana 01.11.2008 do isplate,

-4,09 EUR počevši od dana 05.11.2008 do isplate,

-3,56 EUR počevši od dana 01.12.2008 do isplate,

-5,58 EUR počevši od dana 3.12.2008 do isplate,

-14,59 EUR počevši od dana 01.1.2008 do isplate,

-9,03 EUR počevši od dana 06.1.2009 do isplate,

-19,91 EUR počevši od dana 01.2.2009 do isplate,

-5,92 EUR počevši od dana 03.2.2009 do isplate,

-24,67 EUR počevši od dana 01.3.2009 do isplate,

-2,17 EUR počevši od dana 03.3.2009 do isplate,

-25,01 EUR počevši od dana 01.4.2009 do isplate,

-25,56 EUR počevši od dana 01.5.2009 do isplate,

-21,16 EUR počevši od dana01.6.2009 do isplate,

-17,92 EUR počevši od dana 01.7.2009 do isplate,

-7,61 EUR počevši od dana 01.8.2009 do isplate,

-11,17 EUR počevši od dana12.8.2009 do isplate,

-11,24 EUR počevši od dana 01.9.2009 do isplate,

-9,25 EUR počevši od dana 11.9.2009 do isplate,

-13,86EUR počevši od dana01.10.2009 do isplate,

-6,48EUR počevši od dana30.10.2009 do isplate,

-0,14EUR počevši od dana 01.11.2009 do isplate,

-18,47EUR počevši od dana 11.11.2009 do isplate,

-3,27 EUR počevši od dana 01.12.2009 do isplate,

-18,59EUR počevši od dana13.12.2009 do isplate,

-4,03EUR počevši od dana 01.01.2010 do isplate,

-13,65 EUR počevši od dana13.1.2010 do isplate,

-6,77 EUR počevši od dana30.1.2010 do isplate,

-1,18 EUR počevši od dana 01.2.2010 do isplate,

-26,97 EUR počevši od dana16.2.2010. do isplate,

-3,75 EUR počevši od dana 01.03.2010 do isplate,

-22,6 EUR počevši od dana13.3.2010 do isplate,

-0,96 EUR počevši od dana 0.3.2010 do isplate,

-0,19 EUR počevši od dana 01.4.2010 do isplate,

-3,97 EUR počevši od dana 15.4.2010 do isplate,

-13,97 EUR počevši od dana16.4.2010 do isplate,

-3,94 EUR počevši od dana 05.5.2010. do isplate,

-31,61 EUR počevši od dana18.5.2010 do isplate,

-1,24 EUR počevši od dana 01.6.2010 do isplate,

-26,83 EUR počevši od dana 11.6.2010 do isplate,

-52,11EUR počevši od dana 13.7.2010 do isplate,

-39,92EUR počevši od dana 13.8.2010 do isplate,

-8,36EUR počevši od dana 18.8.2010 do isplate,

-1,12EUR počevši od dana 01.9.2010 do isplate,

-27,63EUR počevši od dana14.9.2010 do isplate,

-27,32EUR počevši od dana16.9.2010 do isplate,

-1,37EUR počevši od dana 01.10.2010 do isplate,

-51,21EUR počevši od dana12.10.2010 do isplate,

-3,38EUR počevši od dana 01.11.2010 do isplate,

-43,59EUR počevši od dana16 .11.2010 do isplate,

-7,98EUR počevši od dana 01.12 .2010 do isplate,

-25,24EUR počevši od dana16.12.201 0do isplate,

-25,59EUR počevši od dana18.12.2010 do isplate,

-71,01EUR počevši od dana18.1.2011 do isplate,

-2,86EUR počevši od dana19.1.2011 do isplate,

-0,2EUR počevši od dana 01.2.2011 do isplate,

-44,91EUR počevši od dana16.2 .2011 do isplate,

-15,17EUR počevši od dana17.2.2011 do isplate,

-50,38EUR počevši od dana11.3.2011 do isplate,

-4,74EUR počevši od dana 16.3.2011 do isplate,

-14,74EUR počevši od dana 23.3.2011 do isplate,

-59,09EUR počevši od dana 16.4.2011 do isplate,

-66,14EUR počevši od dana 17.5.2011 do isplate,

-1,07 EUR počevši od dana 01.06.2011 do isplate,

-82,17 EUR počevši od dana16.6.2011 do isplate,

-0,22 EUR počevši od dana 01.07.2011 do isplate,

-84,98 EUR počevši od dana16.7.2011 do isplate,

-101,21 EUR počevši od dana17.8.2011 do isplate,

-94,27 EUR počevši od dana16.9.2011 do isplate,

-83,92 EUR počevši od dana15.10.2011 do isplate,

-73,29 EUR počevši od dana16.11.2011 do isplate,

-8,47 EUR počevši od dana 29.11.2011do isplate,

-80,34 EUR počevši od dana17.12.2011 do isplate,

-86,2 EUR počevši od dana17.1.2012 do isplate,

-88,6 EUR počevši od dana17.2.2012 do isplate,

-90,27 EUR počevši od dana17.3.2012 do isplate,

-86,88 EUR počevši od dana 17.4.2012 do isplate,

-89,81 EUR počevši od dana16.5.2012 do isplate,

-0,29 EUR počevši od dana 01.6.2012 do isplate,

-89,98 EUR počevši od dana16.6.2012 do isplate,

-87,11EUR počevši od dana17.7.2012 do isplate,

-1,08EUR počevši od dana18.7.2012 do isplate,

-2,51EUR počevši od dana 01.08.2012 do isplate,

-86,23EUR počevši od dana 17.8.2012 do isplate,

-3,95EUR počevši od dana01.9.2012 do isplate,

-83,22EURpočevši od dana18.9.2012 do isplate,

-5,76EUR počevši od dan01.10.201 2 do isplate,

-78,02EUR počevši od dana 16.10.2012 do isplate,

-8,93EUR počevši od dana 01.11.2012 do isplate,

-78,46EUR počevši od dana16.11.2012 do isplate,

-7,03EUR počevši od dana 01.12.2012 do isplate,

-82,1EUR počevši od dana18.12.2012 do isplate,

-4,4EUR počevši od dana 01.1.2013.do isplate,

-70,42EUR počevši od dana16.1.2013 do isplate,

-13,1EUR počevši od dana 29.1.2013 do isplate,

-80,88EUR počevši od dana16.2.2013 do isplate,

-85,02EUR počevši od dana16.3.2013do isplate,

-2,09EUR počevši od dana30.3.2013 do isplate,

-1,45EUR počevši od dana j01.4.2013 do isplate,

-85,95EUR počevši od dana 16.4.2013 do isplate,

-84,55EUR počevši od dana 21.5.2013 do isplate,

-78,64EUR počevši od dana18.6.2013 do isplate,

-3,22EUR počevši od dana01.07.2013 do isplate,

-74,67EUR počevši od dana18.7.2013 do isplate,

-4,67EUR počevši od dana01.8.2013 do isplate,

-74,95EUR počevši od dana17.8.2013 do isplate,

-1,29EUR počevši od dana01.9.2013 do isplate,

-81,11EUR počevši od dana17.9.2013 do isplate,

-0,76EUR počevši od01.10.2013 do isplate,

-84,91EUR počevši od dana17.10.2013 do isplate,

-86,41EUR počevši od dana3.12.2013 do isplate,

-84,1EUR počevši od dana 17.12.2013 do isplate,

-87,26EUR počevši od dana koji16.1.2014 do isplate,

-88,25EUR počevši od dana18.2.2014 do isplate,

-1,36EUR počevši od dana01.3.2014 do isplate,

-88,99EUR počevši od dana 25.3.2014 do isplate,

-0,14EUR počevši od dana 2.4.2014 do isplate,

-89,53 EUR počevši od dana 19.4.2014 do isplate,

-1,22 EUR počevši od dana 01.5.2014 do isplate,

-66,2 EUR počevši od dana 20.5.2014 do isplate,

-19,92 EUR počevši od dana 24.5.2014 do isplate,

-84,99 EUR počevši od dana18.6.2014 do isplate,

-88,55 EUR počevši od dana17.7.2014 do isplate,

-87,01.663,37 EUR počevši od dana 4.10.2014 do isplate,

po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.

II. Utvrđuje se da je: Ugovor o kreditu broj: 056-50-4232954, s nadnevkom: 4. srpnja 2007. godine, ništetan u dijelu u kojemu se uglavljuje naknada za troškove obrade kredita u visini od 3,30 % od iznosa kredita.

III. Nalaže se Tuženiku: RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Magazinska cesta 69, 10 000 Zagreb, OIB: 53056966535 da Tužitelju: TC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 533,98 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 11.07.2007. pa do isplate, po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.

riješio je

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka od 2.250,00 eura sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi u bitnome navodi da je sa tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj: 056-50-4232954, s nadnevkom: 4. srpnja 2007. godine, da Ugovor sadrži ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja Ugovora tuženik kao trgovac nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja Ugovora, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa da je valutna klauzula ništetna. Usprkos tome, tuženik je teretio tužitelja s pozivom na valutnu klauzulu. Nadalje navodi da je tuženik je tužitelju po Ugovoru zaračunao i naplatio naknadu za troškove obrade kredita u visini od 3,30 % od iznosa kredita (dalje i: Naknada).Tuženik nije imao pravo tužitelju zaračunati i naplatiti naknadu. Ovo iz razloga što je Ugovor ništetan u dijelu u kojemu je uglavljeno pravo tuženika da tužitelju zaračuna i naplati naknadu jer, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, te kao ugovorne strane koja nije predlagala ni sastavljala Ugovor. Ugovor je u cijelosti pripremio i predložio Tuženik, prilikom sklapanja Ugovora se o naknadi nije pojedinačno pregovaralo niti je tužitelj mogao utjecati na sadržaj Ugovora, pa je tužitelj terećenjem za naknadu stavljen u znatno ne ravnopravniji položaj u odnosu na tuženika,a da je sud eventualno sporne odredbe Ugovora dužan tumačiti u korist tužitelja. Upućuje se na odredbe čl. 81., 87. i dr. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 96/03), čl. 6., 96., 102. i dr. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 56/13) čl. 41., 49., 55. i dr. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 41/14), te čl. 295., 296., 320., 327. i dr. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22), kao i na pravne stečevine Europske Unije. Navodi da ovakvim postupanjem je tuženik tužitelju pričinio štetu, a sebi stekao korist bez osnove, pa je tuženik, koji je sastavio Ugovor, dužan vratiti tužitelju stečeno bez osnove zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, od dana stjecanja. Tuženik nije tužitelju dostavio cjelokupnu dokumentaciju vezano za kredit po Ugovoru potrebnu za postavljanje određenog tužbenog zahtjeva u ovoj stvari: a) otplatni plan Kredita od njegova stavljanja u otplatu, uz naznaku primijenjene kamatne stope uz svaki pojedini anuitet; b) analitičku konto karticu Kredita iz koje je vidljivo po kojim kontima je rasknjižena svaka pojedina uplata ili isplata (naknade, kamate, glavnica i svako drugo izvršeno ili primljeno plaćanje iz Kredita, po Kreditu ili drugačije u vezi s Kreditom); c) obavijesti o promjeni kamatne stope vezano za Kredit; d) izvod iz Kredita iz kojega je vidljiv datum isplate Kredita na bankovni račun Stranke, s naznakom primijenjenog tečaja. S obzirom na navedeno, tužitelj je u trenutku podnošenja ove tužbe onemogućen u postavljanju određenog tužbenog zahtjeva na isplatu. Tražena dokumentacija je, prema sadržaju građanskopravnog odnosa, zajednička i Tuženik ju je dužan dati tužitelju, pa predlaže da sud pozove tuženika da tužitelju podnese traženu dokumentaciju, ostavljajući mu za to određeni rok, sve sukladno odredbi čl. 233. st. 1. ZPP-a.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome navodi da nije sporno da su tužitelj i tuženik dana 04.07.2007. g. zaključili Ugovor o kreditu broj 056-50-4232954 kojim je tuženik stavio tužitelju na raspolaganje iznos kredita kunske protuvrijednosti CHF 27.680,47 a da je ugovorena redovna kamata 5,20 % godišnja, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora. Ističe da je Ugovor sklopljen sukladno članku 1021. Zakona o obveznim odnosima koji je lex specialis i regulira ugovore o kreditu između banke i korisnika kredita, a istim je propisano da su bitni sastojci ugovora o kreditu obveza banke da korisniku kredita stavi na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, dok je obveza korisnika kredita banci platiti ugovorenu kamatu i dobiveni iznos novca vratiti u vrijeme i na način utvrđen ugovorom.Tužitelj neutemeljeno ističe da je ugovorena valutna klauzula nepoštena i nedopuštena, a kao takva i ništetna i ne navodi u čemu se sastoji propust tuženika da tužitelja upozori na mogućnost snošenja rizika uslijed rasta tečaja sukladno ugovorenoj valutnoj klauzuli u valuti CHF. Zakonom o obveznim odnosima dopuštena je odredba ugovora kojom se vrijednost ugovorne obveze izračunava na temelju tečaja valute RH u odnosu prema stranoj valuti iz čega proizlazi da je tuženik postupao isključivo u skladu sa zakonom pa tužitelj neosnovano ističe da je tuženik ugovaranjem valutne klauzule CHF bio nepošten. Tuženik je o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule obavijestio tužitelja pri sklapanju Ugovora, te je tužitelj po vlastitom izboru, a nakon što je upoznat sa svim okolnostima i rizicima valutne klauzule, odabrao valutnu klauzulu CHF. Takav odabir, između više predloženih ugovora, predstavlja pojedinačno pregovaranje o ugovornim odredbama budući da je tužitelj samostalno i neovisno mogao birati ugovorne odredbe (ovdje valutnu klauzulu).Tuženik ističe da promjena tečaja strane valute ni na koji način nije predvidiva niti je tuženik mogao procijeniti kretanje tečaja CHF pa ni bilo koje druge strane valute. Suprotno tvrdnjama tužitelja, valutne klauzule utječe na financijski položaj korisnika kredita jer se kunska protuvrijednost novčanog tijeka (anuiteti, rate ili ugovaranjem valutne klauzule, tužitelj je također preuzeo valutni rizik s obzirom da ugovaranje mjesečni obroci po kreditu) mijenja u ovisnosti o kretanju tečaja valute u kojoj je ugovorena valutna klauzula. Svaki korisnik bilo kojeg kredita u kojem je ugovorena valutna klauzula, neovisno o izboru valute, preuzima rizik moguće promjene tečaja i svojim potpisom preuzima prava i obveze, odnosno odgovornost za ispunjenje obveze sukladno ugovornim odredbama. Nisu osnovani navodi tužitelja da je tuženik postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja jer da bi se odredba o potrošačkom ugovoru mogla smatrati nepoštenom kumulativno moraju biti ispunjeni sljedeći uvjeti (čl.81. Zakona o zaštiti potrošača Narodne novine br. 96/03): da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo i da se, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, takvim uređenjem uzrokuje značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača u Zahtjevu za kreditu, vlastoručno odabrao valutnu klauzulu CHF i nakon što je pristao na promjenjivu kamatnu stopu, razvidno je da je tuženik postupio u cijelosti u skladu s načelom savjesnosti i poštenja. Tuženik ističe prigovor zastare i u odnosu na povrat dijela mjesečnih anuiteta na ime ništene valutne klauzule jer je sukladno čl. 226. Zakona o obveznim odnosima propisano da takve tražbine zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti. Tužitelj se ne može pozivati ni na jedno utvrđenje iz odluka u “slučaju Franak“ jer se ne radi o odlukama koje djeluju erga omnes, već iz tih odluka proizlazi da potrošači svoje navode o povredi njihovih prava imaju svaki zasebno dokazivati. Tužitelj ne može smatrati da je osnov njegove tužbe dokazan samim postojanjem presuda drugih sudova o nepoštenosti i ništetnosti valutne klauzule, već isto mora dokazati. Tužitelj nije bio stranka u postupku koji se vodio povodom kolektivne tužbe pa se ne može pozivati na utvrđenja iz navedene presude. U odnosu na navode tužitelja da je odredba koja se odnosi na troškove obrade kredita ništetna U čl. 3. predmetnog Ugovora ugovoreno je: „Čl. 3. NAKNADA 3,30 % od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita“ Odredba čl. 3. predmetnog ugovora je jasna, lako uočljiva i razumljiva! Pravnu osnovu za naplatu jednokratne naknade prilikom prvog korištenja kredita predstavljaju upravo odredba čl. 3. Ugovora o kreditu i opći akti tuženika, a tužitelju ne samo da je pojašnjena sporna odredba Ugovora, već je isti njihovo razumijevanje i prihvat potvrdio javnom bilježniku kao povjereniku suda prilikom solemnizacije Ugovora.Tuženik ističe kako nikada nije zaprimio prigovor tužitelja u pogledu ugovorene odnosno naplaćene jednokratne naknade prilikom prvog korištenja kredita. Tužitelj neutemeljeno ističe da je ugovorena odredba nepoštena i nedopuštena, a kao takva i ništetna i ne navodi u čemu se sastoji propust tuženika. Prije zaključenja ugovora, tuženik je objasnio svaku odredbu ugovora tužitelju, a obzirom tužitelj nije prigovorio spornoj odredbi, stranke su zaključile ugovor. Tuženik ističe prigovor zastare. Sukladno čl. 225. Zakona o obveznim odnosima „Tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare." Obzirom da je tužitelj podnio tužbu 07.06.2023. g. razvidno je da je tražbina zastarjela. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te naložiti tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

3. Tužitelj podneskom od 18. siječnja 2024. navodi da je ništetnost valutne klauzule utvrđena pravomoćno u parnici potrošač, osporava da je nastupila zastara koja je prekinuta donošenjem odluka kolektivnom sporu.

4. Sud je proveo financijsko knjigovodstveno vještačenje po vještaku Smiljani Čučuković iz Dubrovnika te je istu i saslušao, te je saslušao i tužitelja TC.

5. Tužitelj podneskom od 24. lipnja 2025. uređuje tužbenom zahtjevu sukladno Nalazu i mišljenju vještaka te točkom I.potražuje isplatu iznosa od 6.188,26 EUR sa zateznim kamatama s osnove ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, utvrđenje da je ništetna odredba ugovora o kreditu u dijelu u kojem se izjavljuje naknada za troškove obrade kredita u iznosu od 3,30 % od iznosa kredita , točkom III. potražuje isplata s te osnove od 533,98 EUR zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 10. srpnja 2007. do isplate, te naknada troškova ovog postupka.

6. Nakon provedenog dokaznog postupka sud je presudom i rješenjem P- 550/2023 od 26. rujna 2025. godine prihvatio tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 6.188,26 eura, s zateznim kamatama od dospijeća pa do isplate, za isplatu iznosa od 533,98 eura s osnove ništetne odredbe o jednokratnoj naknadi od 3,30% iznosa kredita, troškove postupka od 2.000,00 eura s zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

10. Na predmetnu odluku tuženik je pravodobno izjavio žalbu koja je dijelom prihvaćena, te ukinuta presuda u cijelosti presuda u toč. I., II. i III. i vraćena na ponovni postupak, dok je žalba djelomično odbijena i potvrđeno rješenje u toč. I izreke rješenja kojim je dopuštena preinaka tužbenog zahtjeva iz podneska od 24. lipnja 2025. godine.

11. U ponovnom postupku postupajući po uputi drugostupanjskog suda, tužitelj je uredio tužbeni zahtjev (ispravio grešku u pisanju) u toč. III na način da umjesto "0,63 %" naznačuje ispravan iznos od "3,30 %". Očito je da se radi o grešci u pisanju jer je iz sadržaja ugovora jasno naznačeno da naknada iznosi 3,30 % od iznosa kredita.

12. Na istom ročištu tuženik je naveo da je vještak u iznose uključio i iznose koji se odnose na promjenjivu kamatnu stopu, a koja nije utužena da se protivi preinaci s te osnove i da ističe prigovor zastare za zahtjev s te osnove.

13. U dokaznom postupku sud je izveo dokaz uvidom u dokumentaciju priloženu spisu i to:

- otplatni plan po kreditu broj 056-50-4232954 od 10. srpnja 2007. (l.s. 6-9, 12- 13)

-otplatna tablica po kreditu broj 056-50-4232954 od 04. srpnja 2007. (l.s. 10- 11)

-ugovor o kreditu broj 0056-50-4232954 od 04. srpnja 2007. ovjeren pred javnim bilježnikom Marijom Baković iz Zagreba pod posl. br. OV-26533/07 (l.s.14-18)

-zahtjev za kredit od 27. lipnja 2007. (l.s. 30)

- otplatni plan po kreditu broj 056-50-4232954 od 15.lipnja 2023. (l.s. 36-44)

-prijepis knjigovodstvene kartice za razdoblje od 31. srpnja 2007. do 18. lipnja 2023. (l.s. 45-51)

- prijepis knjigovodstvene kartice na dan 16. prosinca 2024. (l.s.60-66)

- Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Smiljane Čučuković od 09. lipnja 2025. (l.s.84-104)

14. Sud nije provodio daljnje dokaze koji su predlagani, već ih je, u smislu odredbe članka 292. stavka 4. ZPP-a u vezi s člankom 220. stavkom 2. ZPP-a, kao nepotrebne odbio jer su predloženi na okolnosti koje sud, na temelju već provedenih dokaza, smatra dovoljno utvrđenim ili na okolnosti koje nisu sporne ili nisu od utjecaja na rješavanje predmeta spora. Iz istih razloga nije posebno cijenio ni preostale izvedene dokaze.

15. Među strankama nije sporno da su tužitelj i tuženik imali sklopljen predmetni Ugovor o kreditu.

16. Među strankama je sporno je li ništetna odredba Ugovora o kreditu u kojem je glavnica kredita i način otplate anuiteta vezan za tečaj švicarskog franka, je li tuženik u obvezi vratiti tužitelju ono što je temeljem takvih ugovornih odredbi primio, je li ništetna odredba Ugovora o kreditu kojom se uglavljuje naknada za troškove obrade kredita u visini od 3,30 % iznosa kredita, odnosno isplata s te osnove, te je li potraživanje tužitelja u zastari.

17. Iz stanja spisa proizlazi:

- da su tužitelj, kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili Ugovor o kreditu broj 056-50-4232954 od 04. srpnja 2007. godine. kojim je ugovorena glavnica kredita u iznosu od 27.680,47 CHF u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju HNB važećem za CHF na dan korištenja kredita s namjenom za kupnju novih vozila " Chevrolet" s rokom otplate 84 mjeseca, da je ugovorena kamatna stopa od 5,20 % godišnje s time da je ona promjenjiva u skladu s odlukom o kamatnoj stopi kreditora,

- da je tuženica u nekoliko navrata za vrijeme otplate povećavala kamatnu stopu te se mijenjao tečaj CHF u odnosu na kunu što je dovelo do povećanja mjesečnih anuiteta,

- da iz iskaza tužitelja TC u bitnome proizlazi da je svrha podizanja kredita bila kupnja vozila za osobne potrebe, da se obratio banci tuženika iz razloga jer je tada imala najpovoljnije uvjete. Banka mu je nudila samo kredit sa valutnom klauzulom u švicarskim francima i predstavila ga kao najpovoljnijeg. On je vjerovao banci, a čuo je i pokazivanju drugih ljudi u to vrijeme da se radi o stabilnoj valuti. Njemu djelatnik u banci ništa posebno nije pojašnjavao u vezi pojedinih odredbi kredita, radilo se o tipskom ugovoru. Nisu mu objašnjavali uslijed čega može doći do rasta kamatne stope, a niti koje bi ekonomske posljedice mogle nastupiti po njega ako dođe do rasta tečaja švicarskog franka, te da je znao što ga čeka, a vezano za rast kamatne stope i povećanje tečaja CHF nikad ne bi uzeo taj kredit. Kredit je u cijelosti otplatio kako je i preuzeo obvezu nakon 7 godina. On nije imao mogućnosti pregovaranja sa bankom u vezi ulazne naknade za obradu kredita nego je to tako bilo već unaprijed pripremljeno od strane banke i nije imao mogućnost pregovaranja u vezi te odredbe. Prvu godinu otplate kredita mjesečna rata je iznosila oko 1.400,00 kuna a kasnije je ona narasla skoro duplo. Sve je rate a koje su mu dospijevale godišnje otplatio uredno banci. Odgovara da mu niti javni bilježnik prilikom solemnizacije ugovora o kreditu ništa nije pojašnjavao u vezi pojedinih odredbi, da jest razumio pojam "promjenjiva kamatna stopa i srednji tečaj banke" odgovara da jest, da je vjerovao banci i nikako nije mislio da bi moglo doći do tako velikog povećanja odnosno rasta kamatne stope i tečaja CHF. Nadalje odgovara da se on nije raspitivao koliko bi mu iznosila mjesečna rata da je podigao kredit sa valutnom klauzulom u eurima jer je bio zadovoljan sa ponuđenim kreditom sa valutnom klauzulom u CHF. Njemu banka nije niti nudila podizanje kredita sa valutnom klauzulom u eurima.

- da je donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom VSRH broj:

Revt-249/14 od 9. travnja 2015., a u odnosu na ugovorenu valutu CHF presudom Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. i presudom VSRH broj: Revt-2221/18 od 3. rujna 2019.

- da je izrekom pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno da je tuženica, odnosno njezin prednik, u razdoblju od 1. listopada 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tužena kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 1. listopada 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 07. kolovoza 2007. do 31 prosinca 2008., protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je ovdje tuženica odnosno njezina prednica u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time ovdje tužena postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. od 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 07. kolovoza 2007. pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima

- da naprijed navedena pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu na temelju članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 41/14 - dalje u tekstu: ZZP/14) obvezuje ostale sudove u postupku koji je potrošač osobno pokrenuo radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika dok je člankom 502.c ZPP-a propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojim će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. tog Zakona da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati da naprijed navedena pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu na temelju članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 41/14 - dalje u tekstu: ZZP/14) obvezuje ostale sudove u postupku koji je potrošač osobno pokrenuo radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika dok je člankom 502.c ZPP-a propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojim će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. tog Zakona da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati,

- da u pojedinačnom sporu banke imaju pravo dokazivati da je potrošač tijekom pregovaranja bio upoznat s posljedicama ugovaranja valute švicarski franak uz koju se vezala glavnica i kamata za trajanja kreditnog odnosa, ali da tuženica nije predlagala dokaze saslušanjem svojih djelatnika koji su sudjelovali od strane banke u sklapanju predmetnog ugovora na okolnost da je tužitelj u vrijeme sklapanja osnovnog ugovora znao i mogao znati za rizik promjene tečaja domaće valute u odnosu na valutu švicarski franak i za rizik vezan uz ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu kao i procijeniti sve posljedice koje bi takve odredbe mogle imati i utjecati na visinu otplate kredita dok iz iskaza tužitelja proizlazi da ga kod sklapanja ugovora o kreditu nitko u banci nije upozorio na mogućnost značajnog rasta CHF i kamate, pa imajući u vidu navedeno zaključuje da se obvezujući učinak pravomoćne presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača primjenjuje u ovom postupku jer se radi o potrošačkom ugovoru sastavljenom po tuženici na unaprijed pripremljenom tipskom ugovoru i u vrijeme obuhvaćenom tom pravomoćnom presudom i koje i koje odredbe su imale za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana u vidu povećanja kamatnih stopa i znatnog povećanja anuiteta zbog povećanja tečaja CHF u odnosu na kunu,

- da je u Nalazu i mišljenju od 09. lipnja 2025. godine vještakinja financijske struke Smiljana Čučković izračunala iznos pretplate tečaja kada je tečaj bio veći od početnog od ukupno 6.188,26 EUR, da negativne tečajne razlike kada je tečaj bio manji od početnog iznose 1,73 EUR kamate, te da neto pretplata tečaja iznosi 6.186,53 EUR. Nadalje proizlazi da je tužitelju naplaćena naknada za obradu kredita prema čl. 3l Ugovora od 3,30 % i da je iznosila 533,98 EUR i da je naplaćena 10. srpnja 2007. godine. Na provedeno vještačenje tužitelj nije imao primjedbi ni prigovora, a vezano za primjedbu tuženika da tužitelj traži kamatu na svaki anuitet prikazan u nalazu i mišljenju vještaka u kojem je vještak već uračunao kamatu u takav anuitet vještakinja se očitovala na ročištu od 23. rujna 2025. te navela da je prikazala svaki anuitet i da je obračunata promjenjiva kamatna stopa po osnovu ugovora, da je izračun napravljen ispravno u skladu sa zadatkom suda i u pravilima struke kao i da u anuitete nije uračunavala zateznu kamatu niti je to bilo u zadatku suda. Nalaz i mišljenje je sud u cijelosti prihvatio kao objektivnog, obrazloženog i izrađenog u skladu s pravilima struke.

18. O povećanju tužbenog zahtjeva nakon izrade Nalaza i mišljenje već je pravomoćno odlučeno toč. I rješenja ovog suda P-550/2023 od 26. rujna 2025. godine, potvrđenog toč. I. drugostupanjskog rješenja Županijskog suda u Slavonsko Brodu Gž-1056/2025 od 19. prosinca 2025. godine.

19. Sukladno čl. 247. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj NN 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 dalje: ZOO) propisano je da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora dok je čl. 269.st. 2 ZOO-a propisano da objekt ugovorne obveze mora biti moguć, dopušten, određen ili odrediv.

20. Nadalje, temeljem odredbi čl. 295. st. 1. ZOO-a opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formalnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva.

21. Sukladno čl. 3 Direktive 93/13/EEZ Ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora, a uvijek se smatra da se o nekoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ona sastavljena unaprijed pa potrošač nije mogao utjecati na njezin sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranog standardnog ugovora, a koja Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o ugovornim odredbama u potrošačkim ugovorima, koje se protive načelu savjesti i poštenja (nepoštenim odredbama) su implementirane u Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 78/12).

22. Sukladno čl. 3. toč. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj NN 96/2003, dalje: ZZP) propisano je da je Potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

23. Nadalje, člankom 81. st. 1. ZZP-a, propisano je kako se smatra da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je st. 2. propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, a st. 4. navedenog članka Zakona je propisano da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to i dokazati.

24. Odredba Ugovora o kreditu koje su jasne i razumljive, te odmah određene i primjenjive u smislu valutne klauzule u CHF, su po ocjeni ovog suda tečaj CHF u vrijeme sklapanja kredita tzv."početni tečaj" koja je jedina jasno određena. To su parametri koji su bili jasni i potpuni i o kojima je tužitelj kao potrošač jasno informiran jer se radi o konkretnim parametrima.

25. Potrošaču nije jasno i razumljivo pojašnjeno kako se tečaj CHF mijenja i kako će eventualne promjene utjecati na mjesečni anuitet i ukupan dug. Potrošač nije mogao procijeniti stvarni financijski rizik koji preuzima. Banka kao profesionalac je raspolagala analizama valutnih kretanja i procjena rizika, a koje nije podijelila s potrošačem, te je postojala značajna informacijska ravnoteža na štetu potrošača koja potrošač kao svakako nije imao, radi čega prosječan potrošač koji nije financijski stručnjak i koji se oslanja na banku kao stručnjaka u financijama nije mogao donijeti informiranu odluku. Stoga se zaključuje da valutna klauzula vezana za CHF nije bila adekvatno pojašnjena tužitelju jer banak nije pružila jasne i razumljive informacije o prirodi i opsegu valutnog rizika. Tužitelj nije bio upoznat s mogućnošću značajnog rasta glavnice i mjesečnih anuiteta uslijed rasta tečaja CHF, niti su mu predočeni konkretni scenariji koji bi mu omogućili razumijevanje ekonomskih posljedica ugovora, čime je narušeno načelo transparentnosti i stvorena znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

26. Također, vezano za ništetnost jednokratne naknade za troškove obrade kredita sud nalazi da tuženik, kao banka tužitelja nije upoznala na što se odnosi ta naknada i za koje radnje banke se ista plaća (nema strukture tog troška). O odredbi tužitelj nije mogao pregovarati nego je samo prihvatiti ili odbiti, dakle nije individualno ugovorena, pa je podložna ocjeni nepoštenosti. Dakle, takva odredba nije razumljiva ni jasna, pa je protivna načelu transparentnosti i nepoštenosti jer uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Visina naknade je utvrđena u Nalazu i mišljenju vještaka u iznosu od 533,98 eura.

27. Nije osnovan prigovor tuženika sa ročišta od 16. ožujka 2026. godine da je vještak u utvrđene iznose u Nalazu i mišljenju jer iz sadržaja Nalaz i mišljenje ne proizlazi da je vještak uopće obračunavao ili u Nalaz i mišljenje uključio i iznose koji se odnose na promjenjivu kamatnu stopu. Nadalje, nije bilo niti preinake tužbenog zahtjeva te osnove, pa je bespredmetno obrazlagati prigovor o navodnoj preinaci kao i prigovor zastare.

28. Slijedom prethodno utvrđenog, sud nalazi da su odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, kao i o jednokratnoj naknadi za obradu kredita ništetne i protivne odredbi članka 81. stavak 1. i 2. ZZP-a.

29. Člankom 323. stavak 1. i 324. ZOO-a regulirane su obveze ugovornih strana u slučajevima ništetnosti ugovora ili djelomične ništetnosti, pa je tako propisano da je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju ništetnih odredbi ugovora, ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakonom što drugo nije određeno.

30. Na obveze ugovorne strane koja je dužna vratiti ono što je primila na temelju ništetnog ugovora primjenjuju se pravila o stjecanju bez osnove (članak 1111. ZOO). Ugovorna strana čija imovina je prešla u imovinu stjecatelja ima pravo na restituciju.

31. U konkretnom slučaju tužitelj je, dakle, stekao pravo na restituciju preplaćenih svota s osnove valutne klauzule i odredbe o jednokratnoj naknadi na obradu kredita zbog ništetnosti tih odredbi u ugovoru o kreditu, pa je odlučeno kao u toč. I, Ii i III izreke presude.

32. Sukladno čl. 214. st. 1. do 3. ZOO-a zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, a zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze te da se sud neće obazirati na zastaru ako se dužnik nije na nju pozvao. Čl. 215. st. 1. ZOO-a propisuje da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano dok čl. 241. ZOO-a propisuje da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Čl. 245. st. 1. ZOO-a propisuje da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a st. 3. istoga članka da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način.

33. Istaknuti prigovor zastare potraživanja nije osnovan. Naime, podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava Trgovačkom sudu u Zagrebu (čl. 502. a ZPP-a) P-1402/12 prekinuta je zastara u smislu odredbe čl. 338. ZOO- a. Za utvrđenja vezana za valutnu klauzulu rok zastare je počeo teći od odluke VTS RH Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. godine.

34. U konkretnom slučaju tužitelj je predmetni postupak pokrenuo 12. lipnja 2023. godine odnosno prije isteka nanovo započetog tijeka općeg zastarnog roka od pet godina iz čl. 225. ZOO-a koji se primjenjuje za tražbine stečenog bez osnove.

35. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 1115.ZOO-a kojom je propisano da se kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se platiti zatezne kamate, i to ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kao dan početka tijeka zakonske zatezne kamate utvrđen je dan kad je tužitelj preplatio dužni iznos budući je tuženik nepošten od dana stjecanja tog iznosa, sve kako je iskazano u obračunu i tablicama iz nalaza i mišljenja vještaka financijske struke. Naime, ocjena je ovog suda da je tuženik od trenutka stjecanja, odnosno od trenutka uplate anuiteta koje je sam obračunao primjenom ništetnih odredbi ugovora znao ili morao znati da nema pravo na isplatu istih. Zatezne kamate na iznos 533,98 eura (jednokratna naknada) teku od 11. srpnja 2007. godine kao prvi dan nakon dana kada je banka stekla navedeni iznos,sve kako je utvrđeno u Nalazu i mišljenju vještaka. Visina zakonske zatezne kamate određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a. (toč. I izreke).

36. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. ZPP-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje: OT). Sukladno određeno postavljenom zahtjevu tužitelja i konačno postavljenoj vrijednosti predmeta spora za sastav tužbe od 12. lipnja 2023. 100 bodova (Tbr. 7/1 OT), za sastav obrazloženih podneska od 08. siječnja 2024. i 24. lipnja 2025., za svako po 100 bodova (Tbr 8/1 OT), za pristup na ročišta 06. veljače 2025., 21. svibnja 2025. , 23. rujna 2025. i 16. ožujka 2026. godine za svako po 100 bodova (Tbr. 9/1 OT), 700 bodova, uz vrijednost 1 boda od 2,00 eura, ukupno 1.400,00 eura, uvećano za 25 % PDV-a, 1.750,00 eura. Na navedeni iznos valjalo je priznati i plaćeni trošak vještačenja u iznosu od 500,00 EUR, sveukupno 2.250,00 eura, pa je odlučeno kao u rješenju.

37. Tužitelju su na njegov zahtjev na temelju čl.151. st.3. ZPP-a dosuđene i zatezne kamate na trošak postupka od donošenja presude do isplate, pa je odlučeno kao u rješenju.

U Dubrovniku,30. ožujka 2026.godine

Sutkinja

Petronela Jakobušić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv je presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno, u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

- tužitelju, putem punomoćnika

- tuženiku, putem punomoćnika

* Fiksni iznos tečaja 1 EUR = 7.53450 kuna