REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U RIJECI
Rijeka, Zadarska 1 i 3
P-78/2024-31
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Emi Brdovčak, u pravnoj stvari tužitelja VELEUČILIŠTE PAR, Rijeka, Trg Riječke rezolucije 4, OIB: 89694105768, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Andro Amančić i Iva Vukoja u Rijeci, Korzo 32/II, protiv tuženika EUROPEAN REGIONAL FRAMEWORK FOR CO-OPERATION, Š 33, 25100 Aegion, Republika Grčka, porezni broj: EL997933204, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Olujić i partneri u Splitu, Narodni trg 2, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 24. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 30. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku EUROPEAN REGIONAL FRAMEWORK FOR CO- OPERATION, sa sjedištem u [adresa], 25100 Aegion, Republika Grčka, porezni broj: EL997933204, da tužitelju VELEUČILIŠTE PAR, Trg Riječke rezolucije 4, Rijeka, OIB: 89694105768, u roku od 15 dana isplati iznos od 13.600,70 eura (trinaest tisuća šesto eura i sedamdeset centi) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 1. svibnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi od 5,75 % godišnje, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 5,61 % godišnje, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 5,49 % godišnje, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 5,31 % godišnje, od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. po stopi od 5,50 % godišnje, od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi od 7,00 % godišnje, od 1. siječnja 2024. do 30. lipnja 2024. po stopi od 7,50 % godišnje, od 1. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024. po stopi od 7,25 % godišnje, od 1. siječnja 2025. do 30. lipnja 2025. po stopi od 6,15 % godišnje, od 1. srpnja 2025. do 31. prosinca 2025. po stopi od 5,15 % godišnje, od 1. siječnja 2026. do 30. lipnja 2026. po stopi od 5,15 % godišnje, a nadalje, u slučaju promjene stope zatezne kamate, prema stopi zatezne kamate koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena.
II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:
„1. Nalaže se tuženiku EUROPEAN REGIONAL FRAMEWORK FOR CO- OPERATION, sa sjedištem u [adresa], 25100 Aegion, Republika Grčka, porezni broj: EL997933204, da tužitelju VELEUČILIŠTE PAR, Trg Riječke rezolucije 4, Rijeka, OIB: 89694105768, isplati iznos od 1.899,57 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 1. svibnja 2021. do isplate.
2. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju zakonsku zateznu kamatu na iznos od 13.600,70 eura od 1. svibnja 2021. do isplate koja prelazi kamatnu stopu koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“
III. Nalaže se tuženiku EUROPEAN REGIONAL FRAMEWORK FOR CO- OPERATION, sa sjedištem u [adresa], 25100 Aegion, Republika Grčka, porezni broj: EL997933204 naknaditi tužitelju VELEUČILIŠTE PAR, Trg Riječke rezolucije 4, Rijeka, OIB: 89694105768, trošak parničnog postupka u iznosu od 5.713,96 eura (pet tisuća sedamsto trinaest eura i devedeset i šest centi) sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuju prema stopi zatezne kamate koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja teče od 30. ožujka 2026. do isplate, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je u tužbi naveo kako je bio koordinator Erasmus + projekta broj 2018- 1-HR01-KA204-0474333 naziva „Adults, data and emerging identities“, sukladno Sporazumu sklopljenom s Agencijom za mobilnost i programe EU, broj 2017-1-HR01- KA202-035363 od 18. rujna 2018. Tužitelj je u svojstvu koordinatora projekta ugovarao s partnerskim ustanovama u Europskoj Uniji suradnju na Erasmus + projektima. Tužitelj je suradnju na prethodno navedenom projektu ugovorio i s tuženikom sklapanjem Ugovora o partnerstvu. Sukladno sklopljenom sporazumu, tužitelj je tuženiku isplatio predujmove potpora u ukupnom iznosu od 25.969,60 eura od ukupno planiranog i prijavljenog iznosa koji se odnosio na potpore koje su prijavljene za tuženika unutar tog projekta u visini od 32.462,00 eura. Provedena plaćanja predstavljaju predujam koji je podložan izričitom odobravanju od strane Agencije za mobilnost i programe EU. U konkretnom slučaju, tuženik nije ispunio obveze preuzete Sporazumom o partnerstvu odnosno nije dokumentacijom potkrijepio prijavljene troškove, uslijed čega je Agencija za mobilnost i programe EU u završnom izvješću znatno umanjila odobreni iznos prihvatljivih troškova. Zato tužitelj ovom tužbom potražuje naknadu štete koja je nastala kao posljedica povrede ugovora i izostanka odobrenja od strane Agencije za mobilnost i programe EU, odnosno zahtijeva restituciju isplaćenog viška predujmova potpora. Tužitelj se u tužbi pozvao na sadržaj odredbi Ugovora o partnerstvu iz kojeg proizlaze tuženikove obveze, a koje obveze obuhvaćaju, među ostalim, dostavu dokumentacije tužitelju radi provjere izvršava li se radni program predviđen Sporazumom, dostavu završnog izvještaja i evidencije o utrošenom vremenu tuženikovih predstavnika na projektu, podnošenje izvještaja o aktivnostima koje se odnos na intelektualne rezultate i radni program najkasnije do 10. listopada 2020. i dr. Tuženik navedene obveze nije ispunio ni unutar ugovorenog roka niti naknadno te u suštini nije ni osporavao neispunjenje ugovorne obveze. Agencija za mobilnost i programe EU je donijela odluku na temelju dostupne dokumentacije te je kao izravnu posljedicu nedostatka dokumentacije od strane tuženika utvrdila financijske korekcije (umanjenja potpora) za prvi i drugi transnacionalni sastanak u iznosu od 1.725,00 eura, za intelektualne rezultate u iznosu od 18.225,00 eura te za aktivnosti učenja, podučavanja i osposobljavanja u iznosu od 143,10 eura. Dakle, ukupni iznos financijskih korekcija radi propuštanja dostave dokumentacije od strane tuženika iznosi 20.093,10 eura. Prijavljeni iznos potpora koji se odnosio na tuženika iznosio je 32.462,00 eura pa kada se umanji za skrivljenu financijsku korekciju u iznosu od 20.093,10 eura dođe se do maksimalnog iznosa potpore koju je tuženik mogao ostvariti u visini od 12.368,90 eura. Kako su tuženiku isplaćeni predujmovi potpore u ukupnom iznosu od 25.969,60 eura, tuženik je tužitelju obvezan izvršiti povrat u iznosu od najmanje 13.600,70 eura. Pored prethodno navedenih financijskih korekcija koje predstavljaju isključivu odgovornost tuženika, Agencija za mobilnost i programe EU je izvršila daljnje financijske korekcije s osnove intelektualnih rezultata (odnosno neispunjenja kvalitativnih ciljeva projekta). Slijedom navedenog, Agencija za mobilnost i programe EU je utvrdila da prijavljeni broj odrađenih radnih dana nije opravdan. Odgovornost za takvu financijsku korekciju je podijeljena odgovornost svih partnera na projektu, ali i koordinatora (tužitelja) u jednakim dijelovima. Od prijavljenog iznosa 26.997,00 eura odobreno je 13.700,00 eura, dok korekcija s ovog osnova iznosi 13.297,00 eura. Na projektu „Adults, data and emerging identities“ su osim tužitelja i tuženika bili i sljedeći partneri: CIVIC COMPUTING – Ujedinjeno Kraljevstvo, MK INOVATIONS – Cipar, UPI Ljudska Univerza – Slovenija, EUROPEAN DIGITAL LEARNING NETWORK – Italija i VIRTUAL CAMPUS – Portugal. Slijedom navedenoga, a kako se financijska korekcija uslijed neispunjenja kvalitativnih ciljeva (13.297,00 eura) raspoređuje u jednakim dijelovima na svih sedam sudionika, razmjerni dio tuženika u ovoj korekciji je 1.899,57 eura. Dakle, ukupne financijske korekcije koje su određene u odnosu na tuženika iznose 21.992,67 eura (20.093,10 + 1.899,57). Primjenom takve financijske korekcije na ukupno prijavljeni iznos za tuženika od najviše 32.462,00 eura, jasno proizlazi kako je tuženik ostvario pravo na isplatu iznosa od tek 10.469,33 eura. Međutim, tužitelj je isplatio tuženiku predujmove u visini od ukupno 25.969,60 eura. Slijedom navedenoga, tuženik je obvezan izvršiti restituciju iznosa od 15.500,27 eura u korist tužitelja. Zato je tužitelj predložio donošenje presude kao u izreci.
2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovu tužbenog zahtjeva, činjenice navedene u tužbi, aktivnu i pasivnu legitimaciju te je ukazivao na to kako u tužbi nije označena pravna osnova postavljenog zahtjeva. Naveo je kako nije sporno da je sklopljen Sporazum o partnerstvu broj 2018-1-HR01-KA204-047433, odnosno Sporazum između koordinatorske ustanove i partnerske organizacije. Nesporno je i da je tužitelj isplatio tuženiku, u skladu s navedenim Sporazumom, predujmove potpora u ukupnom novčanom iznosu 25.969,60 eura. Sporno je, je li radnjom/propustom tuženika tužitelju nastala šteta i/ili osnova na temelju koje bi tužitelj eventualno imao pravo od tuženika potraživati određeni novčani iznos. Naime, tužitelj tvrdi da je uslijed neispunjena ugovornih obveza (nedostavljanja odgovarajuće dokumentacije) od strane tuženika on pretrpio štetu jer mu je, zbog tog propusta, Agencija za mobilnost i programe EU umanjila odobreni iznos prihvatljivih troškova. U tom kontekstu, tuženik je naveo kako je obavijestio tužitelja o tome da se u njegovim službenim prostorijama, na adresi sjedišta tuženika, dogodila krađa, kojom prigodom je nepoznati počinitelj protupravno prisvojio dokumente i izvješća među kojima su bila i ona relevantna za predmetni postupak. Navedeni događaj je prijavljen, a nadležne službe su o svemu navedenom obaviještene. Dakle, zbog događaja na koji tuženik nije mogao utjecati, tuženik nije mogao dostaviti izvješća tužitelju, a koja izvješća su kaznenim djelom protupravno prisvojena te nisu više u tuženikovom posjedu. U tom kontekstu tuženik je ukazao na odredbu čl. 10. Sporazuma koja ga oslobađa građanskopravne odgovornosti u takvim okolnostima te je isticao kako je izostao uvjet protupravnosti tuženikovog propuštanja kao i uvjet protuugovornog postupanja. Tuženik je naveo i kako nije bio u ugovornom odnosu s Agencijom za mobilnost i programe EU te s Agencijom nije imao otvorene kanale komunikacije. Nejasno je, je li tužitelj obavijestio Agenciju o krađi u prostorijama tuženika te bi li ta spoznaja dovela do istog ishoda, odnosno bi li Agencija odlučila na isti način da je bila upoznata sa stvarnim činjeničnim stanjem. Tuženik je naglasio i kako tužitelj ovom tužbom potražuje povrat sredstava koja su u Sporazumu utvrđena kao ''bespovratna sredstva'' – što znači da se ta sredstva ne vraćaju davatelju, pod uvjetom da se koriste u skladu s određenim pravilima. Predložio je da sud odbije tužbeni zahtjev.
3. U nastavku postupka tužitelj je ustrajao kod tužbenog zahtjeva. Naime, s obzirom na to da iznosi predujmova koje je tužitelj platio tuženiku premašuju iznos koji je odobren od strane Agencije i isplaćen tužitelju na ime provedbe projekta, tužitelj potražuje od tuženika preplaćeni iznos predujma.
4. Tuženik je u daljnjem tijeku postupka ustrajao kod navoda iz odgovora na tužbu.
5. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu i saslušanjem tužiteljeve zastupnice po zakonu ŠP.
6. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. Zakona o parničnom postupku - „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.
7. Predmet ovog spora je zahtjev za naknadu štete zbog kršenja ugovorne obveze od strane tuženika u smislu odredbe čl. 342. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/04, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22; dalje: ZOO) jer prema tužiteljevim tvrdnjama, tuženik nije tužitelju dostavio dokumentaciju potrebnu za provođenje Projekta „Odrasli, podaci i identitet u nastajanju“ u okviru programa Erasmus +, ključna mjera 2: Strateška partnerstva, što je dovelo do uskraćivanja isplate cjelokupnog iznosa potpore koja je trebala biti isplaćena tužitelju od strane Agencije za mobilnost i programe EU. Kako je tužitelj tuženiku isplatio predujam potpore u visini od 25.969,60 eura, a tuženik je ostvario pravo na isplatu iznosa potpore od 10.469,33 eura te uvažavajući okolnost prema kojoj tužitelju nije isplaćen od strane Agencije u cijelosti iznos kojeg je tužitelj isplatio tuženiku, tužitelj je zatražio isplatu razlike između isplaćenog predujma i potpore na koju je tuženik ostvario pravo. Taj zahtjev sud je pravno kvalificirao kao zahtjev za naknadu štete jer zbog tuženikovog propuštanja u dostavi relevantne dokumentacije (štetna radnja) tužitelju nije od strane Agencije isplaćen (nadoknađen) cjelokupan iznos predujma kojeg je za predmetni Projekt isplatio tuženiku.
8. U ovoj pravnoj stvari nije sporno te proizlazi iz isprava u spisu:
- da je tužitelj kao koordinator s Agencijom za mobilnost i programe Europske unije 18. rujna 2018. sklopio Sporazum o dojeli bespovratnih sredstava za Projekt s više korisnika u okviru programa ERASMUS +: Program Unije za obrazovanje, osposobljavanje, mlade i sport (stranica 34 do 49 spisa),
- da je tužitelj potom s tuženikom ugovorio suradnju na tom projektu i sklopio Sporazum o partnerstvu (Strateško partnerstvo za obrazovanje odraslih (stranica 60 do 67 spisa),
- da je tužitelj tuženiku isplatio predujmove potpora u ukupnom iznosu od 25.969,60 eura na ime provedbe predmetnog projekta, a koji je iznos prethodno tužitelju uplaćen od strane nacionalne Agencije (Agencijom za mobilnost i programe Europske unije). Navedeno proizlazi i iz bankovnih izvadaka s računa tužitelja na stranicama 83 do 88 spisa iz kojih je vidljivo da je tužitelj tuženiku u četiri navrata isplatio iznos od po 6.492,40 eura,
- da tuženik tužitelju nije dostavio dokumentaciju, tj. izvještaje o aktivnostima koji se odnose na intelektualne rezultate, odnosno završni izvještaj, evidencije o utrošenom vremenu i ostale podatke koje se obvezao dostaviti sukladno čl. 4., 8. i 9. Sporazuma o partnerstvu. Drugim riječima, tuženik tužitelju nije dostavio informacije i relevantnu dokumentaciju iz koje bi bilo vidljivo je li i na koji način tuženik vršio aktivnosti vezane uz provođenje projekta „Odrasli, podatci i identiteti u nastajanju“ (sukladno Sporazumu o partnerstvu).
9. Sporno je, je li uslijed nepostupanja tuženika sukladno obvezama iz Sporazuma o partnerstvu tužitelju nastala šteta koju potražuje te postoje li okolnosti koje isključuju protupravnost u tuženikovom (ne)postupanju, odnosno je li eventualna krađa dokumentacije iz tuženikovog ureda (na što se tuženik tijekom postupka pozivao) okolnost koja isključuje njegovu odgovornost za štetu nastalu tužitelju.
10. U provedenom dokaznom postupku sud je utvrdio da je uslijed neispunjavanja ugovornih obveza od strane tuženika, tužitelju nastala šteta.
11. Naime, iz nacrta Izvješća online provjera nakon završetka projekta (stranica 99 do 105 spisa) koja je obuhvaćala provjeru načina upravljanja financijskim sredstvima projekta kako bi se utvrdilo da su odobrena sredstva utrošena u skladu s Ugovorom (kako to proizlazi iz sadržaja predmetnog Izvješća), proizlazi da tuženik nije dostavio propisanu dokumentaciju povezanosti njegovog osoblja s partnerskom organizacijom (ovdje tužiteljem) na projektnom sastanku održanom u Rijeci 9. studenoga 2018. pa za sudjelovanje njegovog osoblja na tom sastanku nije prihvaćeno financiranje i utvrđena je financijska korekcija (umanjenje potpore) za taj sastanak u visini od 1.150,00 eura (iznos od po 575,00 eura za dva sudionika, predstavnika tuženika). Za drugi transnacionalni sastanak održan u Milanu 22. svibnja 2019. tuženik također nije dostavio dokaz formalne povezanosti s organizacijom pa je financijska korekcija za taj sastanak utvrđena u visini od 575,00 eura za jednog tuženikovog predstavnika. Nadalje, na stranici 5. predmetnog Izvješća obrazložena je financijska korekcija za intelektualne rezultate koja iznosi 18.225,00 eura. Ta korekcija posljedica je nedostavljanja ugovora o radu koji prema obrazloženju iz Izvješća predstavljaju propisanu dokaznu dokumentaciju za rad osoblja tuženika. Kako tuženik tu dokumentaciju nije dostavio, utvrđena je daljnja financijska korekcija u navedenom iznosu. Pored navedenog, iz Izvješća proizlazi i da za tri predstavnika tuženika (ZP, AP i NP nije priznato financiranje prisutnosti na virtualno odrađenoj aktivnosti učenja, podučavanja i osposobljavanja u iznosu od 47,70 eura po predstavniku, odnosno u ukupnom iznosu od 143,10 eura kako je navedeno u obrazloženju Izvješća na stranici 6., a sve zato jer nisu dostavili potrebnu dokumentaciju koja ih povezuje s partnerskim organizacijama na projektu. Dakle, po osnovi nedostavljanja relevantne dokumentacije od strane tuženika, ukupna visina financijske korekcije iznosila je 20.093,10 eura (1.725,00 eura + 143,10 eura + 18.225,00 eura).
12. Nadalje, iz predmetnog Izvješća proizlazi da je sačinjena još jedna financijska korekcija, a to je korekcija analize završnog Izvješća projekta na proračunskoj stavci „intelektualni rezultat“ u visini od 13.297,00 eura. Međutim, u provedenom dokaznom postupku nije utvrđeno da bi ta financijska korekcija bila posljedica rada (ili propusta) svih sudionika predmetnog projekta kako to opisuje tužitelj u tužbi smatrajući kako po toj osnovi na tuženika otpada razmjerni dio korekcije u visini od 1.899,57 eura (13297: 7 sudionika). Sadržaj Izvješća (stranica 5) ne upućuje na zaključak o tome tko bi bio odgovoran za tu financijsku korekciju, odnosno bi li za istu bio odgovoran tuženik, svi ili neki sudionici u projektu (kako to ističe tužitelj). Drugim riječima, iz provedenih dokaza ne proizlazi zašto je konkretno došlo do te financijske korekcije pa prema shvaćanju ovog suda ne proizlazi ni da je ta financijska korekcija posljedica bilo kakvog rada (ili propuštanja) tuženika (čl. 221. a i čl. 219. ZPP-a).
13. Prema tome, a kako je prijavljeni iznos potpora koji se odnosio na tuženika iznosio 32.462,00 eura kako to proizlazi i Sporazuma o partnerstvu (čl. 5., stranica 63 spisa), a ukupni iznos financijske korekcije zbog propuštanja dostave razne dokumentacije od strane tuženika iznosi 20.093,10 eura, maksimalni iznos potpore koju je tuženik mogao ostvariti u ovom projektu, a prema provedenom dokaznom postupku, je iznos od 12.368,90 eura (32.462,00 – 20.093,10). S obzirom na to da su tuženiku od strane tužitelja isplaćeni predujmovi potpore u visini od 25.969,60 eura, razlika od 13.600,70 eura (25.969,60 – 12.368,90) predstavlja višak predujma potpore koji je tuženiku isplaćen.
14. Iz sadržaja Sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava sklopljenog između tužitelja kao koordinatora projekta i Agencije za mobilnost i programe Europske Unije proizlazi da se za taj projekt dodjeljuje najveći iznos sredstava od 261.243,00 eura (čl. I. 3. 1.). Radi se o sredstvima koja predstavljaju naknadu za stvarno nastale, prihvatljive troškove, a kako to proizlazi iz točke I. 3. 1. i I. 3. 2. navedenog Sporazuma. Nadalje, iz točke I. 4. 2. Sporazuma proizlazi da je Agencija dužna isplatiti koordinatoru (tužitelju) predujam od 208.994,40 eura (80% ukupnog iznosa predujma) u roku od 30 dana od stupanja tog Sporazuma na snagu. Koordinator je potom taj koji vrši isplate prema ostalim korisnicima kako to proizlazi iz točke I. 4. 8. Sporazuma između tužitelja i Agencije te iz Sporazuma o partnerstvu sklopljenom među strankama (čl. 6.). Nakon što Agencija isplati koordinatoru predujam sredstava za projekt, ta sredstva koordinator (vodeći partner) isplaćuje ostalim partnerima u obliku predujmova, kao što je to tužitelj u obliku predujmova isplatio tuženiku. Poslovanje vezano uz projekte Europske Unije čije financiranje odobrava Agencija za mobilnosti i programe Europske Unije pojasnila je i tužiteljeva zastupnica po zakonu ŠP. Iz isprava u spisu te iz iskaza zastupnice po zakonu tužitelja proizlazi kako se vrši financijska kontrola projekta po njegovom okončanju (nacrt izvješća online provjera nakon završetka projekta broj 2018-1 HR01-KA204-047433) u kojoj se utvrđuje jesu li osobe koje su sudjelovale u projektu (koordinator i njegovi partneri) opravdali troškove koji su im isplaćeni u obliku predujmova (tužitelju od strane Agencije, tuženiku i ostalim partnerima od strane tužitelja). U slučaju da postoje odstupanja u visini isplaćenog iznosa potpore (koja je isplaćena u obliku predujma) i troškova partnera ili ako ti troškovi nisu opravdani odgovarajućom dokumentacijom (kao što je to ovdje bio slučaj zbog nedostavljanja relevantne dokumentacije od strane tuženika), iznos potpore se smanjuje, tj. financijski korigira (tzv. financijske korekcije).
15. Iz nacrta Izvješća sastavljenog nakon završetka projekta proizlazi da je tužitelj primio ukupan iznos od 208.994,40 eura za predmetni projekt, a da je po provedenoj analizi iznos prihvatljivih (odobrenih) troškova po projektu 215.410,70 eura te da će se korisniku (tužitelju) isplatiti daljnji iznos od 6.416,30 eura do 6. ožujka 2021. Na taj način će se tužitelju isplatiti cjelokupni opravdani troškovi projekta (215.410,70 eura). Dakle, iz predmetnih isprava proizlazi zaključak o tome da su tužitelju isplaćeni troškovi projekta, odnosno ukupan iznos potpore u odnosu na koji je Agencija Izvješćem utvrdila da je opravdan (215.410,70 eura). Od tog iznosa tuženiku je isplaćen veći iznos troškova od onih koje je opravdao u ovom projektu (kroz predujmove isplaćene od strane tužitelja). Naime, ukupna visina odobrenih troškova za predmetni projekt iznosila je 215.410,70 eura. Od navedenog iznosa tužitelj je tuženiku isplatio iznos od 25.969,60 eura. Najviši iznos potpore odobren za tuženika iznosio je 32.462,00 eura, a financijske korekcije izvršene od strane Agencije zbog nedostavljanja relevantne dokumentacije od strane tuženika iznosile su 20.093,10 eura. Iz navedenog proizlazi da je tuženiku na ime potpore (troškova) trebalo biti isplaćeno 12.368,90 eura (32.462,00 – 20.093,10), a isplaćeno mu je 13.600,70 eura više. Taj iznos nije isplaćen tužitelju od strane Agencije (zbog financijskih korekcija), a tužitelj je (i) taj iznos, kroz predujmove isplatio tuženiku.
16. Upravo tih 13.600,70 eura više predstavlja štetu koju je pretrpio tužitelj, a koja je nastala kao posljedica neispunjenja ugovorne obveze od strane tuženika. Naime, da je tuženik na vrijeme i u potpunosti dostavio svu dokumentaciju koju je bio dužan dostaviti u provedbi predmetnog Projekta (kako je to propisano odredbama čl. 4., 8. i 9. Sporazuma), ukupan iznos potpore ne bi bio umanjen za financijske korekcije, tužitelju bi od strane Agencije bio isplaćen iznos potpore bez tog umanjenja i isplata potpore tuženiku u visini od 25.969,60 eura ne bi bila upitna. Međutim, kako je tužitelj isplatio tuženiku više od iznosa kojeg je tuženik kroz projekt opravdao, tužiteljeva imovina je umanjena za prekomjerno plaćeni iznos (13.600,70 eura) jer taj iznos prelazi iznos potpore kojeg je tužitelj dobio od Agencije (215.410,70 eura) s obzirom na izvršene financijske korekcije zbog propuštanja tuženika. Tuženik je na navedeni način propuštanjem u dostavi relevantne dokumentacije i u tom smislu neispunjenjem ugovornih obveza prema tužitelju, tužitelju nanio štetu jer je tužiteljeva imovina umanjena za navedeni iznos koji prelazi iznos potpore koju je tužitelj dobio od Agencije. Drugim riječima, tužitelj nije tuženiku isplatio navedeni iznos iz dobivene potpore već iz svoje imovine pa kako ta isplata nije opravdana tuženikovim postupanjem sukladno Ugovoru, tužitelju je na taj način nastala šteta te tužitelj ima pravo tražiti naknadu te štete od tuženika (čl. 342. st. 2. ZOO-a).
17. Tuženik se ne može osloboditi odgovornosti za štetu pozivanjem na okolnost da se u njegovim službenim prostorijama dogodila krađa kojom prilikom je nepoznati počinitelj prisvojio dokumente i izvješća koja su relevantna i za predmetni postupak. Naime, u svrhu dokazivanja navedene izvanredne okolnosti, tuženik je dostavio potvrdu od 30. srpnja 2025. kojom se potvrđuje da je AP dana 4. listopada 2020. prijavio krađu na adresi [adresa] gdje je nepoznati počinitelj bez znakova provale ušao u urede organizacije NVO i odnio šest spisa sa računovodstvenim dokumentima i dva službena pečata nevladine organizacije te je prijavio nedostatak dokumentacije za projekte financirane od strane Europske Unije (stranica 240 spisa). Tuženik je isticao da zbog te krađe nije mogao dostaviti relevantnu dokumentaciju. Međutim, osim navedene potvrde, tuženik nije dostavio nikakve dokaze iz kojih bi se moglo utvrditi da je (eventualno) dokumentacija ukradena u okolnostima koje se mogu okvalificirati kao radnja treće osobe koju tuženik nije mogao predvidjeti niti spriječiti, odnosno tuženik nije dokazivao okolnosti predmetnog događaja i svoju maksimalnu pažnju u čuvanju dokumentacije pa iz same te potvrde ovaj sud ne može zaključiti da se radilo o krađi koja predstavlja višu silu iz čl. 343. ZOO-a niti uopće da je u tom događaju nestala dokumentacija koju je tuženik bio dužan dostaviti tužitelju. Navedeno tim više što se sva dokumentacija u današnje vrijeme čuva i u odgovarajućim računalnim programima. Osim toga, iz provedenih dokaza ne proizlazi ni da je tuženik tužitelja obavijestio o bilo kakvoj krađi (navedeno ne proizlazi ni iz iskaza zastupnice po zakonu tuženika, niti iz poruke putem elektronske pošte od 26. listopada 2021. na stranici 129 spisa) što tuženikove tvrdnje o krađi relevantne dokumentacije čini u najmanju ruku upitnima.
18. Slijedom navedenog, a kako je tužitelju nastala šteta uslijed kršenja ugovorne obveze od strane tuženika koju je tuženik počinio propuštanjem, tj. nedostavljanjem relevantne dokumentacije, a kako je to pojašnjeno u prethodnom dijelu obrazloženja ove presude, a tuženik se nije oslobodio odgovornosti u smislu odredbe čl. 343. ZOO- a niti u smislu odredbe čl. 10. st. 1. Sporazuma sklopljenog među strankama (na koji se tuženik pozivao tijekom ovog postupka), tužbeni zahtjev je prihvaćen u visini od 13.600,70 eura za koji iznos je tužiteljeva imovina umanjena uslijed tuženikovog propuštanja postupanja prema Ugovoru. Zato je odlučeno kao u točki I. izreke presude. Odluku o zakonskim zateznim kamatama sud je donio sukladno odredbi čl. 1086. u vezi sa čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a, primijenivši stopu zakonske zatezne kamate koja se primjenjuje na ostale odnose s obzirom na to da tužiteljeva tražbina predstavlja tražbinu po osnovi naknade štete, a ne tražbinu iz trgovačkog ugovora.
19. Kako tužitelj nije dokazao da je tuženik odgovoran za štetu koja prelazi dosuđeni iznos, a kako proizlazi iz točke 12. obrazloženja ove presude te s obzirom na to da je tužitelj zatražio isplatu zakonske zatezne kamate po stopi koja prelazi stopu koja mu po zakonu pripada (na ostale odnose), odlučeno je kao u točki II. izreke presude.
20. Odluku o troškovima postupka sud je donio primjenom čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a. Tužitelj u razmjerno neznatnom dijelu nije uspio sa svojim zahtjevom pa mu je troškove postupka dužan naknaditi tuženik. Tužitelj ima pravo na naknadu troškova u visini od po 500,00 eura za sastav tužbe (Tbr. 8. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore – „Narodne novine“ broj 138/23; dalje: Tarifa) te za pristup ročištima od 25. studenoga 2025. i 24. veljače 2026. (Tbr. 9. t. 1. Tarife), iznos od po 50,00 eura za sastav podnesaka od 28. veljače 2024., 18. lipnja 2024., 21. ožujka 2025. (Tbr. 8. t. 4. Tarife), troškove prijevoda u iznosu od 3.080,00 eura (prijevod priloga tužbi, prema računima na stranici 266 i 267 spisa), 87,50 eura (prijevod poziva na odgovor na tužbu prema računu na stranici 152 spisa), 40,00 eura (prijevod dokumentacije uz podnesak od 19. studenoga 2024., prema računu na stranici 269 spisa) i 100,00 eura (prijevod izvatka iz sudskog registra za tuženika prema računu na stranici 272 spisa), troškove odvjetnika u Grčkoj za pribavljanje izvatka i podataka o adresi tuženika u visini od 505,00 eura (prema računu na stranici 270 spisa) te troškove diplomatske dostave u visini od 50,00 eura (stranica 218 spisa), trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 201,46 eura sukladno Tar. br. 1. i 2. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/23) i čl. 7. st. 1. i 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18, 51/23), odnosno ukupno 5.713,96 eura. O kamatama na trošak parničnog postupka odlučeno je sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a i čl. 151. st. 3. ZPP-a. Zato je odlučeno kao u točki III. izreke presude.
U Rijeci 30. ožujka 2026.
Sutkinja:
Ema Brdovčak
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ako uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Rijeci, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.
