Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: Pn-17/2025-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Karmen Ošpuh, u pravnoj stvari tužitelja UB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Nemanji Nožiniću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Nožinić, Tomljanović & Maričević d.o.o., Nova Gradiška, Gundulićeva 4, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Varaždinu, radi naknade štete, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave održane dana 17. veljače 2026. u prisutnosti z. punomoćnika tužitelja Davorina Kapustić, odvjetnika u Ivancu te ŠB, zamjenice u Općinskom državnom odvjetništvu u Varaždinu, 30. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj isplatiti tužitelju ŽB iznos od 11.670,00 EUR (slovima: jedanaesttisućašestosedamdeseteura) sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe 15. listopada 2014. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za financijsko razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži isplatu preko iznosa od 11.670,00 EUR do iznosa od 66.361,40 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 6. lipnja 2014. do isplate.

III. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženoj troškove parničnog postupka u iznosu od 5.523,09 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 30. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećano za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tužene radi naknade štete isplatom iznosa od 66.361,40 EUR. U tužbi u bitnome navodi da se trenutno nalazi na izdržavanju kazne zatvora u Kaznionici Lepoglava i to od 2007. godine, a kroz vremenski period koji je proveo u navedenoj penalnoj ustanovi da je bio izložen nečovječnom postupanju i da mu je povrijeđeno ljudsko dostojanstvo uslijed prenapučenosti zatvora i neosiguravanja humanih uvjeta za boravak u Kaznionici, a zbog čega je Županijski sud u Varaždinu rješenjem broj Ik.I-346/12, KžI-96/12 od 22. svibnja 2012. naložio otklanjanje nezakonitog prikraćivanja u odnosu na tužitelja na odgovarajući smještaj, te joj je naloženo da mu osigura smještaj u spavaonici u kojoj će u odnosu na njega biti najmanje 4m2 i 10m3 prostora. Pri tome se poziva na povredu Ustavnog prava iz čl. 23. st.1. i čl. 25. st.1., te članka 3. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava te čl. 74. Zakona o izvršavanju kazne zatvora. Njegove usmene i pisane pritužbe da su ostale bezuspješne. Ističe da se u sobi nalazi WC u kojem se nalazi samo jedna slavina s hladnom vodom, i umivaonik, dok se vrata WC-a ne smiju zaključavati tako da je i intima nemoguća, da su zidovi vlažni i da s njih otpada boja, izrazito da su žuti jer su sobi puši, a nepušačke sobe da ne postoje u navedenoj kaznionici. Također da se ne osigurava dovoljno pribora za održavanje osobne higijene, da im se ne daje dovoljno sredstava za čišćenje ćelije, da zimi nema tople vode, ljeti nema hladne vode, soba ne posjeduje prekidač za hitne pozive u slučaju potrebe za liječnikom ili pravosudnim policajcem, tuševi da su prljavi, pločice pune fleka i gljivica, iz odvoda da izviru fekalije, a na iznimno veliki broj zatvorenika na odjelu postoje samo četiri tuš kabine. Odjeća, rublje i posteljina da se rijetko mogu prati, a kada se operu, iz praonice se vraćaju vlažni i čudnog mirisa, da kuhinja u kojoj se priprema hrana i poslužuje zatvorenicima ne udovoljava higijenskim standardima, da se u prostoru kuhinje i blagovaonice nalaze mačke i insekti, pribor za jelo da se loše pere, a zbog čega tužitelj često ima herpes oko usta. Zbog ovakvih nehumanih uvjeta da je obolio i da mu se teško narušilo zdravstveno stanje, a da to proizlazi iz medicinske dokumentacije. Također da ima problema s liječničkom službom. Temperature u ćeliji da su tokom ljeta oko 35-40 stupnjeva, dok je zimska temperatura i do -10, a u samoj ćeliji radi nedostatka prostora i bilo kakve mogućnosti za kretanje vlada napetost i izbijaju svađe jer su svi nervozni i frustrirani takvom situacijom. Prije pokretanja ove parnice da se sukladno odredbi čl. 186.a Zakona o parničnom postupku obratio nadležnom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora do kojeg nije došlo.

2. U odgovoru na tužbu tužena ne spori da se tužitelj prije podnošenja tužbe obratio sa zahtjevom za mirno rješenje spora 9. lipnja 2014., a koji zahtjev je odbijen kao neosnovan. Tužena ističe prigovor zastare koji se odnosi na utuženo razdoblje prije 4. kolovoza 2011. jer je zahtjev za mirno rješenje spora podnijet 9. lipnja 2014. kojim trenutkom je nastupio zastoj zastare i u tom trenutku da su zastarjeli svi zahtjevi stariji od 9. lipnja 2011. Tužitelj da se nalazi na izdržavanju kazne zatvora u Kaznionici u Lepoglavi od 11. srpnja 2007. radi kaznenih djela spolnog odnošaja s djetetom, rodoskrvnuća, zapuštanja i zlostavljanja djeteta ili maloljetne osobe, silovanja i nasilničkog ponašanja u obitelji. Pojedinačnim programom izvršavanja kazne zatvora od 27. srpnja 2007. da je raspoređen u olovkaru, smješten na odjel 3D, uključen u slobodne aktivnosti, grupu oboljelih od PTSP-a i uključen u edukaciju iz alkohologije i ima izrečenu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja. Također da je potreban pojačan individualni rad Odjela tretmana, pojačan nadzor iz razloga sigurnosti i stalna kontrola psihijatra. 7. siječnja 2009. da je odlučeno da se premjesti u neradnu skupinu jer je počinio stegovni prijestup te je bio nediscipliniran na radu, a za radni angažman nije iskazivao motivaciju pa se od 11. svibnja 2011. nalazi u neradnoj skupini na 3B odjelu. U devet navrata da je stegovno tretiran stegovnim mjerama samice, ukora i privremene uskrate raspolaganja novcem. Kod smještaja svakog zatvorenika da se vodi računa o tome da bude u skladu s čl. 14. st.1. toč.1. Zakona o izvršavanju kazne zatvora, vodeći računa da se zajedno smještaju zatvorenici prema kriminološkim i drugim obilježjima, svakome se osigurava zasebna posteljina, slobodno vrijeme provode u prostorijama dnevnog boravka, smještaj da odgovara zdravstvenim, higijenskim i klimatskim prilikama, sve prostorije u kojima je tužitelj boravio da su bile čiste, suhe, opremljene dnevnim i umjetnim svijetlom, imaju prekidač za hitne pozive u slučaju potrebe i zaštitu od požara, opremljene radijatorima koji su uključeni u sustav centralnog grijanja, temperatura da je prilagođena u sezoni grijanja danju na 22, a noću na 15 stupnjeva. Uzimajući u obzir objektivne okolnosti prekapacitiranosti, kaznionica da je posebnu pažnju posvetila veličini ostalog prostora dostupnog zatvorenicima, higijeni i sanitarnim uređajima, kvaliteti hrane, skrbi za zdravlje zatvorenika i prilikama za slobodno kretanje i tjelovježbu, te pojačanom kontaktiranju s obitelji. Iz tog razloga umanjena prostornost nije takvog karaktera da bi utjecala na povredu prava osobnosti kod tužitelja u smislu kršenja ili povrede njegovih temeljnih prava. Također da zatvorenici sukladno dnevnom rasporedu određeni dio dana borave izvan soba, u radionicama, TV-boravku ili na svježem zraku, da prodavaonica za zatvorenike radi svaki radni dan od 7 -16,30 sati i nije točno da tužitelj mora čekati duže vrijeme da bude uslužen. U pogledu higijene, Kaznionica da ima sanitarne uređaje koji omogućavaju obavljanje fizioloških potreba u čistim i primjerenim uvjetima, pitka voda im je uvijek dostupna, u sklopu zajedničke kupaonice, na odjelu da su u funkciji četiri tuša s toplom vodom koji su im dostupni tijekom cijelog dana jer korištenje kupaonice nije ograničeno i u sklopu iste da je smješten i sanitarni čvor. Također da su zatvorenicima osigurana potrebna sredstva za čišćenje prostora i održavanje osobne higijene, čistoće rublja, odjeće, obuće i posteljine. Također da ima sklopljen ugovor sa Zavodom za javno zdravstvo Varaždinske županije po kojem se obavljaju redovni sanitarni pregledi, kontrola vode za piće, analiziraju se otpadne vode, kvaliteta hrane, mikrobiološke analize čistoće, provode se mjere dezinsekcije, deratizacije i dezinfekcije, održava tečaj higijenskog minimuma i prema prikupljenim podacima Zavoda da je kvaliteta na najvišoj razini. U pogledu prehrane, da se dnevno priprema više vrsta obroka i to u vidu redovne prehrane, vjerske prehrane, dijetalni obroci, vegetarijanski obroci koje zatvorenici konzumiraju prema vlastitom odabiru ili preporuci liječnika, time da su i predstavnici zatvorenika uključeni u izradu jelovnika. Tužitelju kao i ostalim zatvorenicima da se pruža primjerena zdravstvena zaštita sukladno njihovim zdravstvenim potrebama, a iz zdravstvenog kartona tužitelja da je vidljiva učestalost pružanja liječničke skrbi, svakih nekoliko dana, a ukoliko postoji potreba za medicinskom intervencijom u slučaju odsutnosti liječnika Kaznionice, medicinski tehničari upućuju zatvorenike na hitnu medicinsku pomoć pri Domu zdravlja u Ivancu, odakle se po potrebi upućuju na daljnje liječenje u druge bolnice. Također da zatvorenici imaju mogućnost odabira žele li raditi ili ne. U slobodno vrijeme da se mogu baviti organiziranim aktivnostima, slobodnih aktivnosti u okviru radno terapijske radionice, a na raspolaganju su im i različite sekcije. Također da im je omogućeno osnovno obrazovanje i obrazovanje za odrasle na nivou osposobljavanja za različita zanimanja, u skladu s pojedinačnim programom postupanja da zatvorenici mogu biti uključeni u posebne programe kao što su klub liječenih alkoholičara, terapijska zajednica ovisnika, zatvorenici oboljeli od PTSP-a itd. Također da im je na raspolaganju knjižnica, svakodnevno telefoniranje, dopisivanje, primanje paketa, pravo na posjete. Navodi o neadekvatnom smještaju i patnji tužitelja tijekom izdržavanja kazne zatvora da su paušalni zbog čega se na njih niti nije moguće odgovarajuće očitovati.

3. Sud je u dokaznom postupku pročitao zdravstveni list tužitelja, Rješenje Županijskog suda u Varaždinu od 22. svibnja 2012. broj Ik-I.346/12-7 i Kž-I-96/21-3 od 22. svibnja 2012., Zahtjev za mirno rješenje spora od 1.3.2014., podatke o smještaju tužitelja, odluku o imenovanju povjerenstva za izradu prijedloga jelovnika od 26.4.2011., Ugovor sklopljen između Zavoda za javno zdravstvo Varaždinske županije i kaznenog zavoda Lepoglava od 10.4.2006., jelovnike, nalog nabave namirnica, orijentacijski plan i program aktivnosti zatvorenika, broj zatvorenika koji su uključeni u aktivnosti koje se sprovode u slobodno vrijeme od 2010. do 2013., dnevne rasporede za zatvorenike koji rade i koji ne rade, ispitne izvještaje o ispitivanju hrane i naputak od 7.9.2011., zdravstveni karton tužitelja, podatke o smještaju u Kaznionici u Lepoglavi, izvadak osobnika tužitelja, izvršen je uvidu u fotodokumentaciju prostora Kaznionice u Lepoglavi, pročitana je dokumentacija kaznionice u Glini, pročitani su iskazi svjedoka MB, ĆB, ĐB, BB, TB i VB te tužitelja, iskaz svjedoka IB.

4. Analizirajući svaki dokaz zasebno te ih dovodeći u međusobnu vezu, tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

5. Temeljem navoda tužbe i odgovora na tužbu te izjašnjenja stranaka tijekom postupka, proizlazi činjenično nespornim da je tužitelj bio na izdržavanju kazne zatvora u Kaznionici u Lepoglavi od 11. srpnja 2007. do 1. listopada 2014., a nakon toga da je premješten na daljnje izdržavanje kazne zatvora u Kaznionicu u Glini. Tužena ne osporava da su zatvorske ćelije u većini vremena bile prenapučene zbog objektivnih razloga i to prekapacitiranosti Kaznionice. Nije sporno ni to da kroz određeni period tužitelju nije osiguran smještaj u spavaonici od 4m2 i 10m3. Nije sporno da je rješenjem suca izvršenja Županijskog suda u Varaždinu od 22. svibnja 2012. utvrđeno da je Kaznionica u Lepoglavi protivno čl. 74. st.3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora nezakonito prikratila tužitelja u pravu na odgovarajući smještaj u spavaonici propisane kvadrature i zapremnine te je naređeno otklanjanje takvog prikraćivanja zatvorenika i osiguranja smještaja od najmanje 4m2 i 10m3 prostora.

6. Sporno je pravno pitanje zastare tražbine naknade štete, te je sporno da li je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti uvjetima boravka u navedenoj kaznionici uslijed ne udovoljavanja standarda smještaja, a sporno je i da li je došlo do povrede prava osobnosti zbog drugih neadekvatnih uvjeta boravka koje navodi tužitelj u tužbi, a to su neodgovarajući higijenski uvjeti, pogoršanje ili narušenje zdravstvenog stanja , neadekvatne liječničke skrbi.

7. Svjedok MB potvrđuje da je soba u kojoj je boravio sa tužiteljem bila neadekvatne kvadrature, da su oboje iz razloga što se radi o neradnom odjelu, većinu vremena provodili u sobi, neovisno od toga što su imali mogućnost tokom čitavog dana boraviti izvan sobe, čak i kada se sobe zaključaju, tada su mogli boraviti u TV boravku. Isto potvrđuje i svjedok ZB, time da dodaje da su spavaonice bile neadekvatne i zbog nedovoljnog svjetla, zbog prisutnosti žohara, a u pogledu pomoći liječnika da je na nju trebalo čekati pet do deset dana. Jednako tako i svjedok VB potvrđuje okolnost neadekvatne veličine spavaonice i okolnost da je soba bila bez tople vode i tuša.

8. Naprotiv, svjedok ĆB tvrdi da sve sobe zadovoljavaju higijenskim i smještajnim uvjetima osim kvadrature i kubikaže, a da zatvorenici sami održavaju čistoću sobe, da u sanitarnim čvorovima postoji prirodni sustav ventilacije, sve ćelije da su opremljene protupožarnom zaštitom i prekidačima za hitne pozive, da su svim zatvorenicima čitav dan dostupne četiri tuš kabine, a oni koji su radno angažirani imaju tuševe i u tim prostorima. U pogledu zdravstvene ispravnosti hrane i njezine kvalitete da istu provjerava Zavod za javno zdravstvo Varaždinske županije. Potvrđuje da zatvorenici pretežiti dio dana mogu boraviti izvan soba do 23 sata, a petkom, subotom i danima koji prethode neradnom danu do 24 sata, a kroz dan da su im omogućene aktivnosti po izboru. U odnosu na tužitelja, iskazao je da je pretežno boravio na neradnim odjelima osim jednog kraćeg vremena u jedinici olovkara, ali da nije bio motiviran za rad i imao je čestih stegovnih prijestupa pa je udaljen s rada i premješten na neradni odjel i više nikada nije pokazivao interes za rad. Potvrđuje da je bio u psihički lošem stanju sa izrečenom sigurnosnom mjerom obaveznog psihijatrijskog liječenja i mjerom liječenja ovisnosti o alkoholu i PTSP-u.

9. Identično je iskazao i svjedok ĐB. Svjedok EB navodi da je kao liječnik u Kaznionici u Lepoglavi upoznat s činjenicom da je tužitelju kontinuirano pružana zdravstvena zaštita prema potrebi i prema njegovom traženju, pa detaljnije obrazlaže da je rijetko dolazio u ambulantu zbog somatskih problema , a uglavnom da se žalio na probleme s urinarnim traktom pa je upućen na specijalistički pregled kod urologa koji je ocijenio da je stanje zadovoljavajuće. Nadalje, da mu je pruženo i bolničko liječenje u zatvorskoj bolnici u Zagrebu zbog psihičke dekompenzacije. Ističe da je određenu terapiju propisanu od strane psihijatra tužitelj odbio, a u Kaznionici u Lepoglavi nije došlo do pogoršanja ni fizičkog ni psihičkog zdravlja.

10. O činjenici da se nedostatak prostora spavaonica pokušao kompenzirati sa nizom sadržaja i aktivnosti izvan sobe i na zraku, iskazivao je i svjedok HB, upravitelj Kaznionice u Lepoglavi. Također je iskazao da uprava kaznionice nije imala drugačijih mogućnosti smještaja zatvorenika zbog konstantnog upućivanja novih zatvorenika na izdržavanje kazne zatvora, a cijeli zatvorski sustav da je bio prenapučen. Iz tog razloga nije bilo moguće postupiti po nalogu suca izvršenja radi osiguranja odgovarajućeg prostora boravka tužitelja kao i drugih zatvorenika, time da površina sanitarnog čvora nije sastavni dio površine sobe, a također da je u jednom periodu taj kriterij dostatnosti prostora sobe bio i zadovoljen kada je u sobi boravio manji broj zatvorenika ili je tužitelj boravio sam.

11. Utvrđeno je dakle da je Kaznionica u Lepoglavi, svjesna nemogućnosti osiguranja odgovarajuće kvadrature sobe po zatvoreniku, pokušala zatvorenicima olakšati boravak na način da je povećana sloboda kretanja i unutar samog stambenog djela kaznionice tako i boravka na zraku, poboljšanjem prehrane, higijenskih i sanitarnih uvjeta, dodavanjem različitih slobodnih aktivnosti, korištenja čitaonice, knjižnice, informatičke radionice.

12. U odnosu na tvrdnju tužitelja da je sama priprema hrane te njezino posluživanje bilo u nehigijenskim uvjetima sa prisutnošću kako navodi mačaka, insekata, žohara i slično, iz ispitnih izvještaja o ispitivanju hrane proizlazi da kvaliteta prehrane u potpunosti udovoljava propisanim standardima. Također je utvrđeno iz iskaza svjedoka EB, a vidljivo je to i iz zdravstvenog kartona tužitelja, da mu je zdravstvena zaštita pružana prema potrebi koju je sam tužitelj tražio, omogućeno mu je i bolničko liječenje u zatvorskoj bolnici u Zagrebu uslijed psihičke dekompenzacije, a zbog dijagnoza od prije izdržavanja kazne zatvora i to poremećaja ličnosti, PTSP-a i ovisnosti o alkoholu, nastavljeno je liječenje u kaznionici. Osim toga, tužitelj u tužbi niti ne navodi kakve je imao zdravstvene probleme koji ne bi bili ili prepoznati ili bi mu bila odbijena liječnička pomoć, a uslijed toga da bi mu bilo narušeno zdravstveno stanje, već samo paušalno navodi da mu se zdravstveno stanje pogoršalo. Isto se odnosi i na tvrdnju neadekvatnih higijenskih uvjeta, u okolnostima kada su mu bili na raspolaganju i tuševi izvan spavaonice i sa toplom i sa hladnom vodom. Osim toga, tužitelj te okolnosti i nije naveo u stranačkom iskazu time da je i po uputi drugostupanjskog suda bilo potrebno dopunski saslušati tužitelja, a koje mogućnosti se tužitelj lišio jer ni njegov punomoćnik nije mogao stupiti u kontakt s njime. Naime, prema odredbi čl. 268. st.2. Zakona o parničnom postupku, ako stranka ima punomoćnika, poziv na ročište na kojemu će se izvesti dokaz saslušanjem stranaka stranci ili osobi koja se treba saslušati za stranku uputiti će se preko punomoćnika, dok se prema daljnjoj odredbi čl. 269. st.1. istog zakona ne mogu primijeniti nikakve prisilne mjere prema stranci koja se nije odazvala pozivu suda radi saslušanja niti se stranka može prisiliti na davanje iskaza, pa će sud, obzirom na sve okolnosti, ocijeniti od kakva je značenja što stranka nije došla na saslušanje ili što je uskratila iskaz.

13. Kako iz provedenih dokaza proizlazi da tužitelj nije dokazao ni jednu od navedenih okolnosti u tužbi, osim neodgovarajućeg smještaja u spavaonicu nedovoljne kvadrature i zapremnine, to mu u tom dijelu i nije povrijeđeno pravo osobnosti, a posljedično čemu bi imao pravo na naknadu neimovinske štete.

14. U odnosu na prigovor zastare, prema odredbi čl. 230. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO), tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine od kad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila (st.1.), a ta tražbina u svakom slučaju zastarijeva za pet godina otkad je šteta nastala (st.2.). Početak subjektivnog roka za oštećenika počinje teći trenutkom saznanja za štetu i štetnika, time da su tužitelju za vrijeme izdržavanja kazne zatvora bili poznati i štetnik i štetne posljedice (neadekvatni uvjeti smještaja samog tužitelja). Tužitelj je nesporno Zahtjev za mirno rješenje spora podnio 9. lipnja 2014., čime je došlo do prekida zastare naknade štete. To znači da bi u zastari bila tražbina naknade štete za razdoblje prije 9. lipnja 2011.

15. Prema podacima Kaznionice u Lepoglavi o boravku tužitelja u spavaonici određene kvadrature i zapremnine koji se nalaze na listu 50-51 spisa, razmatrajući samo razdoblje boravka poslije nastupa zastare, dakle razdoblje od 9. lipnja 2011., proizlazi da je tužitelj, osim za period od 9.8.2011. do 11.8.2011., od 12.8.2013. do 29.8.2013., od 18.9.2013. do 20.9.2013., od 28.10.2013. do 11.11.2013. i od 2.12.2013. do 9.12.2013. te konačno od 30.9.2014. do 1.10.2014., kada je boravio u sobama odgovarajuće kvadrature, ostalo vrijeme od 1167 dana, proveo u sobi neodgovarajuće površine.

16. Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (NN-Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10; dalje: Konvencija), koja je stupila na snagu u odnosu na Republiku Hrvatsku 5. studenog 1997., normira u čl. 3. da se nitko ne smiju podvrgnuti mučenju ni nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kazni. Europski sud za ljudska prava utvrdio je načelna stajališta u vezi s uvjetima u zatvoru, dakle, da trpljenje i poniženje koje je uključeno prilikom lišenja slobode, mora u svakom slučaju ići preko onoga neizbježnog elementa trpljenja ili poniženja povezanog s lišenjem slobode kako bi moglo doći u domašaj čl.3. Konvencije, te je izrazio i stajalište da se, ako raspoloživi osobni prostor po zatvoreniku padne ispod 3m2 površine u smještaju u zatvorima u kojem boravi više zatvorenika, nedostatak osobnog prostora smatra toliko ozbiljnim da dolazi do čvrste pretpostavke povrede čl.3., a da se pretpostavka povrede Konvencije može oboriti dokazivanjem da su postojali čimbenici koji mogu prikladno nadomjestiti oskudnu dodje lu osobnog prostora. Pri tome, taj sud precizira da će čvrsta pretpostavka povrede čl. 3. moći se oboriti ako su ispunjeni sljedeći čimbenici i to kumulativno:

(1) ako su smanjenja potrebnog minimalnog osobnog prostora od 3m2 kratka, povremena i minimalna

(2) ako su takva smanjenja popraćena dovoljnom slobodom kretanja izvan sobe i prikladnim aktivnostima izvan sobe

(3) ako je podnositelj zahtjeva smješten u ustanovu koja se, općenito gledano, smatra primjerenom ustanovom za pritvor i ne postoje drugi otegotni aspekti uvjeta njegova boravka u zatvoru.

17. Jednako i Zakon o izvršavanju kazne zatvora u članku 74. st.3. propisuje da prostorije u kojima borave kažnjenici moraju biti čiste, suhe i dovoljno prostrane te da za svakog zatvorenika u spavaonici mora biti najmanje 4m2 i 10m3 prostora (NN 128/99, 55/00, 59/00, 129/00, 59/01, 11/02, 76/07, 27/08, 83/09, 18/11, 48/11, 125/11, 56/13, 150/13, 98/19).

18. U konkretnom slučaju iz podataka samog tuženika proizlazi da je tužitelj u Kaznionici u Lepoglavi kao penalnoj ustanovi, pretežiti dio vremena bio smješten u sobama u kojima njegov osobni prostor nije dosezao površinu od minimalno 3m2, što znači da postoji čvrsta pretpostavka povrede čl. 3. Konvencije.

19. Iz preporuke R(99) i Stajališta Europskog odbora za sprječavanje mučenja i neljudskog i ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja proizlazi da ponižavanje kao povreda čl. 3. Konvencije može biti rezultat određenih organizacijskih nedostataka, pa i nedostataka smještajnog kapaciteta, ali je prilikom ocjene da li je uslijed toga došlo do povrede prava osobnosti, potrebno utvrditi ukupnu kvalitetu života u konkretnoj ustanovi, koja ovisi o mogućnosti organizacije različitih aktivnosti i iskoristivih mogućnosti boravka zatvorenika izvan ćelije, kako u vremenskom, tako i u sadržajnom smislu.

20. Za navesti je da se prilikom izračuna kvadrature, sanitarni čvor ne uračunava u ukupnu površinu sobe, odnosno minimalni osobni prostor stavljen na raspolaganje zatvoreniku u smještaju u kojem boravi više zatvorenika (predmet Muršić protiv Hrvatske, presuda od 20. listopada 2016.).

21. Razdoblje u kojem je tužitelj imao na raspolaganju manje od 3m2 osobnog prostora trajalo je od 9. lipnja 2011. do 9.8.2011., od 11.8.2011. do 12.8.2013., od 29.8.2013. do 18.9.2013., od 20.9.2013. do 28.10.2013., od 11.11.2013. do 2.12.2013. i od 9.12.2013. do 30.9.2014., pa je tužitelj boravio u sobama manjim od 3m2 osobnog prostora ukupno 1167 dana, a koje razdoblje se ne može smatrati kratkim i povremenim i u tom je razdoblju bio izložen trpljenju i poniženju koje nadilazi stupanj trpljenja ili poniženja koji je u takvim slučajevima neizbježan. Na taj način povrijeđena su i prava iz čl. 23. i 25. Ustava Republike Hrvatske i čl. 3. Konvencije, neovisno od toga što je tužena poduzela niz mjera kako bi zbog smanjenih kapaciteta olakšala boravak zatvorenicima na izdržavanju kazne zatvora.

22. Slijedom navedenog tužitelju pripada pravična novčana naknada neimovinske štete za navedeni vremenski period od 1167 dana, a primjenom odredbe čl. 1046. u svezi s člankom 19. ZOO-a te čl. 1100 ZOO-a, vodeći računa o visini naknade koju je Europski sud za ljudska prava u sličnim predmetima odredio kad se radi o državljanima Republike Hrvatske (U protiv [adresa], Š protiv RH, Muršić protiv RH i dr.), te uvažavajući i činjenicu da je tužitelju dana mogućnost da radi, ali da u utuženom periodu nije radio, da se bavi nizom aktivnosti izvan prostora sobe u kojoj je bio smješten i kretanje unutar Kaznionice na svježem zraku, ovaj sud ocjenjuje pravičnom novčanu naknadu za navedeni period od 11.670,00 EUR, dok je u ostalom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

23. Na dosuđeni iznos, dosuđena je zakonska zatezna kamata primjenom odredbe čl. 1103. ZOO-a i to od podnošenja tužbe 15.10.2014., a po stopi iz članka 29. st. 2. ZOO-a.

24. Odluka o parničnom trošku u skladu je s odredbom čl. 154. st. 2. ZPP -a u svezi s čl. 155. ZPP-a, stanjem spisa i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tužitelj je u ovoj parnici uspio sa tužbenim zahtjevom od cca. 18%, a tužena u omjeru od 82%. Oduzimajući od postotka tuženika koji je u većoj mjeri uspio, postotak tužitelja koji je u manjem omjeru uspio u postupku (82-18), proizlazi da je tužena uspjela u sporu u većem omjeru od 64% pa će u tom omjeru tuženo j i biti priznat trošak.

25. Kao potrebnim za vođenjem ove parnice, tuženoj je priznat trošak odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora u iznosu od 663,61 EUR, odgovora na tužbu, zastupanja na ročištima 1.6.2015., 23.9.2015., 18.12.2015. u iznosima od po 663,61 EUR, pristup ročištu 19.3.2015. u iznosu od 331,81 EUR, pristup ročištu 5.11.2015, 66,36 EUR, sastav odgovora na reviziju 663,61 EUR, zastupanje na ročištima 25.3. i 10.6.2024. u iznosima od po 1.000,00 EUR, sastav žalbe 250,00 EUR, zastupanja na ročištima 24.9. i 5.11.2025. u iznosima od po 500,00 EUR, te zastupanje na ročištu 17.2.2026. u iznosu od 1.000,00 EUR ili ukupno 8.629,83 EUR. Imajući u vidu uspjeh tužene od 64%, priznat joj je trošak srazmjeran tom uspjehu od 5.523,09 EUR sa zateznom kamatom tekućom od donošenja presude.

Varaždin, 30. ožujka 2026.

Sutkinja

Karmen Ošpuh

Uputa u pravnom lijeku:

Protiv presude stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovome sudu u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Punomoćnici tužitelja – OD Nožinić, Tomljanović & Maričević d.o.o., Nova Gradiška, Gundulićeva 4

2. Tuženoj putem Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu, Kratka 1