REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

59. P-2517/2024-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Jeleni Antonić Šego, u pravnoj stvari tužitelja REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu protiv prvotuženika A.S. trgovina i usluge d.o.o. [adresa], OIB: 38277114465 i drugotuženika OP, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Marku Zečeviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Zečević i dr. d.o.o. Zagreb, Selska cesta 3, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnica tuženika, s danom objave 30. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se I-tuženiku i II-tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 5.110,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 10. rujna 2024. do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu zakonskih zateznih kamata koje teku od 2. srpnja 2024. do 9. rujna 2024. na iznos od 5.110,00 eura, kao neosnovan.

III. Nalaže se I-tuženiku i II-tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.200,00 eura sa zateznim kamata koje teku od 30. ožujka 2026. do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako je Republika Hrvatska vlasnik poslovnog prostora na drugom katu ulične zgrade koji se sastoji od 5 prostorija, ukupne površine 138,99 m2 i drvarnice površine 14,88 m2, koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelovima cijele nekretnine, koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, i to kuća popisni broj 914, gospodarska zgrada i dvorište u Jurišićevoj ulici broj 10, sagrađene na zk.č.br. 2953, površine 569 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], (E-2). Poslovnim prostorima u vlasništvu Republike Hrvatske upravlja društvo Državne nekretnine d.o.o. koje u ime Republike Hrvatske, a za svoj račun vrši naplatu naknade za korištenje, a sve sukladno Ugovoru o poslovno tehničkoj suradnji zaključenom dana 21. veljače 2014. između Repub like Hrvatske zastupane po Državnom uredu za upravljanje državnom imovinom i Državnih nekretnina d.o.o. Tužitelj je kao vlasnik poslovnog prostora temeljem navedenog Rješenja, od pravomoćnosti tog rješenja jedini legitimiran za davanje u zakup predmetnog poslovnog prostora. Predmetni poslovni prostor koriste tuženici.

Kako tužitelj nije sa tuženima sklopio Ugovor o zakupu poslovnog prostora, to tuženi poslovni prostor koriste bez valjane pravne osnove, slijedom čega su dužni isplatiti tužitelju naknadu u visini postignute koristi temeljem odredbe čl. 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Tuženici su nepošteni posjednici. Tužitelj je protiv istih pokrenuo postupak radi iseljenja i predaje u posjed, koji postupak se kod Trgovačkog suda u Zagrebu vodio pod poslovnim brojem P-906/16, u kojem postupku je donesena pravomoćna odluka kojom je tuženima naloženo iseljenje i predaja predmetnog poslovnog prostora tužitelju. Visina mjesečne naknade za korištenje predmetnog poslovnog prostora određena je u visini od 1.150,25 eura te za razdoblje od siječnja 2024. do 14. svibnja 2024. iznosi ukupno 5.120,46 eura.

Dana 15. svibnja 2024. provedena je ovrha i iseljenje tuženika iz predmetnog poslovnog prostora.

Tužitelj se sukladno odredbi čl. 186 a Zakona o parničnom postupku, obratio tuženima sa zahtjevom za mirno rješenje spora, koje je vraćeno s naznakom „obaviješten nije podigao pošiljku“. Sukladno odredbi čl. 38. st. 6. Zakona o državnom odvjetništvu (NN 67/18 i 21/22) dostava pismena je ponovljena nakon petnaest dana. Kako nije uspjela ni ponovljena dostava, to je dostava izvršena stavljanjem zahtjeva na oglasnu ploču odvjetništva. Stavkom 7. istog članka smatra se da je dostava obavljena istekom osmog dana od dana stavljanja pismena na oglasnu ploču.

2. Tuženici u odgovoru na tužbu ističu prigovor promašene pasivne legitimacije, osporavaju osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te ističu prigovor zastare. Ističu kako iz iz zapisnika od 09. prosinca 2020. te zapisnika od 23. travnja 2015. je vidljivo da je prostor prazan od stvari i osoba te da se treba evidentirati kao prazan prostor, stoga tuženici ne vide osnov u potraživanju tužitelja za mjesece siječanj-svibanj 2024. godine.

Navode kako u utuženom razdoblju od 1. siječnja 2024. do 14. svibnja 2024. nikada nisu koristili sporni poslovni prostor niti je na koji način ostvarivao određenu korist za to razdoblje pogotovo jer u istom nije bio fizički prisutan niti je polagao određena prava vezana za taj poslovni prostor i s obzirom na općepoznatu činjenicu potresa u gradu Zagrebu, koji je navedeni prostor uništio i nije bio za korištenje. Nadalje, tvrdnja tužitelja da je tuženik koristio predmetni prostor nije osnovana te nije potkrijepljena nikakvim dokazom, a ista je protivna i dokumentaciji u predmetu spisa te s obzirom na navedeno je potpuno neosnovano potraživanje tužitelja usmjereno prema tuženiku kad su i sama tijela tužitelja utvrdila činjenicu da tuženik u utuženom periodu nije koristio sam poslovni prostor. Isto tako, tuženik osporava i visinu tužbenog zahtjeva određenog od strane tužitelja.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid Rješenje Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove i imovinu Grada, Odjela za upravno-pravne poslove, Drugi područni odsjek, Klasa: UP/I-942-02/04- 06/13 od 2. travnja 2008. (list 4-10 spisa), z.k. izvadak broj 4191 k. o. [katastarska općina] (E-2) (list 11 spisa), Ugovor o poslovno-tehničkoj suradnji od 21. veljače 2014. (list 12-14 spisa), zapisnik Središnjeg državnog ureda za upravljanje državnom imovinom od 09. prosinca 2020, (list 15 spisa), zapisnik Državnih nekretnina od 23. travnja 2015. (list 16 spis), Odluku o iznosu naknade za korištenje poslovnih prostora u vlasništvu/suvlasništvu Republike Hrvatske od 12. lipnja 2018. (list 31 -33 spisa), zapisnik Državnih nekretnina od 15. svibnja 2024. (list 34-35 spisa), izvadak otvorenih stavaka – glavnica i kamata od 1/24-5/24 (list 36-37 spisa), zahtjev tužiteljice za mirno rješenje spora (list 38-42 spis), prijedlog za ovrhu uz Rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-1079/2023 od 28. travnja 2023. (list 85-89 spisa), Rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-1079/2023-29 od 22. svibnja 2024. (list 90-92 spisa), fotografije (list 94-99 spisa), nalaz i mišljenje društva MP Peritissima d.o.o. izrađeno od strane sudske vještakinje Maje Petrović od 6. listopada 2025. (list 106-136 spisa), fotografije (list 149-166 spisa), usmeni iskaz sudske vještakinje Maje Petrović (list 167-170 spisa).

4. Na ročištu dana 11. veljače 2026. sud je odbio dokazni prijed log za provođenje novog građevinskog vještačenja jer je sud u cijelosti prihvatio provedeno vještačenje budući je isto izrađeno sukladno pravilima struke jasno je i obrazloženo te provođenje novog vještačenja nije potrebno niti svrsishodno. Nadalje sud je obio i sve ostale predložene, a neizvedene dokaze jer je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri raspravljeno za odlučivanje te bi daljnje izvođenje dokaza bilo protivno načelu ekonomičnosti i efikasnosti postupka.

5. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim, osim u dijelu tijeka zakonskih zateznih kamata.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 5.110,00 eura s osnove koristi koju su I i II tuženici imali bespravnim korištenjem tužiteljeve nekretnine, poslovnog prostora u [adresa], na drugom katu ulične zgrade koji se sastoji od pet prostorija, ukupne površine 138,99 m[2] i drvarnice površine 14,88 m , u razdoblju 1. siječnja 2024.do 14. svibnja 2024.

7. Među strankama je sporna pasivna legitimacija, osnova i visina tužbenog zahtjeva.

8. Dakle u konkretnom slučaju zahtjev tužitelja u smislu odredbe čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 dalje. ZV) predstavlja zahtjev za naknadu zbog uporabe tuđe stvari u svoju korist. Dakle prema odredbi čl. 165. nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario. Prema stavku 2. istog članka vlasnikovo traženje naknade iz stavka 1. ovoga članka zastarijeva u roku od tri godine od dana kad mu je stvar predana, dok prema st. 3. nepošteni posjednik ima pravo na naknadu troškova ako bi oni bili nužni i vlasniku; to mu pravo zastarijeva u roku od tri godine od dana predaje stvari. Prema st. 6. istoga članka od časa kad je pošteni posjednik postao nepošten, njegova se prava i obveze ravnaju prema pravilima postavljenim za nepoštenoga posjednika; isto se tako ravnaju i u pogledu onoga što je pošteni posjednik činio sa stvarju neprimjereno onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada.

9. Uvidom u rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada, Odjel za upravno-pravne poslove, Drugi područni odsjek od 2. travnja 2008., koje je postalo pravomoćno 21. svibnja 2008., utvrđeno je kako je sito doneseno e je na zahtjev tužitelja na temelju odredbe članka 77. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine" broj 92/96., 92/99., 39/99., 42/99., 43/00., 131/00., 27/01., 34/01., 65/01., 118/01., 80/02., 81/02.). Tužitelj je utvrđen vlasnikom, između ostalog, i poslovnog prostora na drugom katu ulične zgrade, koji se sastoji od pet prostorija, ukupne površine 138,99 m2 i drvarnice površine 14,88 m2, neodvojivo povezanog s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine - kuće popisni broj 914, gospodarska zgrada i dvorište u Jurišićevoj 10, sagrađene na zk.č.br. 2953, površine 158,2 čhv (569 m2), upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. U trenutku pravomoćnosti navedenog rješenja. Tužitelj je stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini sukladno odredbi čl. 126. st. 1. i 2. ZV-a, koje je naknadno upisano i u zemljišnu knjigu Zemljišnoknjižnoj odjela Zagreb, Općinskog građanskog suda u Zagrebu, u zk. ul. br. [broj ZK uloška], na zk.č.br. 2953 k. o. [katastarska općina] .

10. Nadalje uvidom u Zapisnik o deložaciji je utvrđeno da je iseljenje I i II- tuženika izvršeno 15. svibnja 2024., da je tom prilikom u prostoru zatečen korisnik nekretnine , dakle konstatirano je da je prisutan ovršenik (OP) koja je izjavila da će stvari iz toga prostora biti preuzete u roku od 30 dana. Naime iz prijedloga za ovrhu od 17. travnja 2023. razvidno je da je tužitelj, kao ovrhovoditelj, protiv I i II tuženika, kao I i II-ovršenika, pokrenuo postupak ovrhe radi ispražnjenja i predaje u posjed na predmetnoj nekretnini a sve na temelju pravomoćne presude ovoga suda poslovni broj P-906/16 od 4. listopada 2017. kojom je I i II tuženicima naloženo iseljenje i predaja u posjed poslovnog prostora u [adresa], na drugom katu ulične zgrade koji se sastoji od pet prostorija, ukupne površine 138,99 m2 i drvarnice površine 14,88 m2, a budući I i II tuženici nisu dobrovoljno predali u posjed predmetnu nekretninu. Iz rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr- 1079/2023od 22. svibnja 2024. utvrđeno je da je na uredovanju održanom 15. svibnja 2024. sudski ovršitelj nekretninu predao u posjed ovrhovoditelju, ovdje tužitelju, slobodnu od osoba, sa stvarima koje ostaju na čuvanju do preuzimanja. Te je time rješenjem od 22. svibnja 2024. utvrđeno da je ovrha radi ispražnjenja i preda je predmetne nekretnine dovršena.

11. Dakle iz navedenog je razvidno da I i II tuženici nisu dobrovoljno predali predmetnu nekretninu nego je tužitelj u posjed iste došao sudskim putem odnosno kroz postupak ovrhe radi ispražnjenja i predaje u posjed. Naime pravomoćna sudska odluka o iseljenju potvrđuje da je korisnik bio u bespravnom posjedu. Prema tome njihovo osporavanje kako nisu u utuženom periodu koristili predmetnu nekretninu je ocijenjeno paušalnim i u potpunosti neosnovanim. Nadalje, za ostvarenje prava vlasnika na naknadu za bespravno korištenje nije nužno da korisnik aktivno iskorištava nekretninu, već je dovoljno da je posjeduje i koristi u svoju korist bez pravnog osnova , dakle tuženici su oštetili tužitelja ne omogućivši mu stupanje u posjed i ekonomsko iskorištavanje nekretnine. Prema tome iz navedenog je razvidno da su se I i II tuženik nalazili u posjedu predmetne nekretnine bez valjanog pravnog temelja dakle kao nepošteni posjednici u smislu odredbe čl. 18. st. 3. ZV-a, slijedom čega su tužitelju za cijelo vrijeme posjedovanja njegove nekretnine dužni isplatiti korist što su je stekli u vidu zakupnine koju bi inače bili dužni platiti.

12. Tijekom postupka proveden je dokaz građevinskim vještačenjem na okolnost utvrđenja visine mjesečne naknade za korištenje predmetnog poslovnog prostora, a koji bi tužitelj ostvario da je mogao koristiti predmetni poslovni prostor u utuženom periodu, po stalnom sudskom vještaku Maji Petrović, iz društva Peritissima d.o.o.. Iz nalaza i mišljenja od 6. listopada 2025. je utvrđena tržišna vrijednost zakupa poslovnog prostora na adresi u [adresa], površine 138,99 m2 prema upisu u zk, u razdoblju od 1. siječnja 2024. godine do 14. svibnja 2024. godine na temelju Zakon o procjeni nekretnina („Narodne novine“ broj: 78/15) i Pravilnika o metodama procjene vrijednosti nekretnina ("Narodne novine" broj 105/15.), u ukupnom (zaokruženom) iznosu od 5.110,00 eura.

Na ročištu dana 11. veljače 2026. proveden je dokaz usmenim saslušanjem vještaka obzirom na istaknute prigovore tuženika na pisani nalaz i mišljenje . Vještak je u cijelosti ostao kod pisanog nalaza i mišljenja te se dodatno očitovao kako imajući u vidu razdoblje određeno zadatkom, stanje nekretnine utvrđeno očevidom koji je proveden nakon više od godine dana od posljednjeg dana razdoblja (17 . rujna 2025.), nije od značaja za izradu nalaza i mišljenja. Za izradu nalaza dostavljene su fotografije sačinjene tijekom deložacije dana 15. svibnja 2024. te je kakvoća nekretnine utvrđena u skladu sa dostavljenim fotografijama, pod pretpostavkom prosječnog održavanja, trošenje i korištenja objekta, a u skladu s vremenom nastanka svakog pojedinog dijela i njegovom namjenom, a predmet procjene nije bilo utvrđivanje ispravnosti instalacija. Procijenjena jedinična vrijednost zakupa u nalazu umanjena je za 30 % upravo zbog djelomično ograničenog korištenja, a što je iskazano na stranici broj 16. Usporedne vrijednosti navela je sukladno izvatku koji je dostavljen u prilogu elaborata, a sve sukladno zakonskim propisima za procjenu.

13. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka budući je isti izrađen u skladu s pravilima struke, argumentiran je, jasan i detaljno obrazložen te su primjedbe otklonjene usmenim očitovanjem vještaka.

14. Dakle tijekom postupka je utvrđeno kako su oba tuženika koristila predmetni prostor u utuženom periodu (Zapisnik od deložaciji, navedena pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu etc.), a u konkretnom slučaju tužitelj potražuje ispunjenje djeljive novčane obveze od dva dužnika, a čija visina je za utuženo razdoblje utvrđena u iznosu od 5.110,00 eura, to je sukladno odredbi članka 41. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (˝Narodne novine˝, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 dalje: ZOO) usvojio tužbeni zahtjev te je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

15. U odnosu na tijek zateznih kamata, valja reći kako prema pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 16. lipnja 2021. tražbina vlasnika prema nepoštenom posjedniku po osnovi naknade koristi koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanja stvari dospijeva danom podnošenja zahtjeva za naknadu.

S obzirom na to da spisu prileži zahtjev tužiteljice za mirnim rješenjem spora u kojem zahtjevu je sadržan zahtjev za isplatu utužene naknade, a koji zahtjev su i I- tuženik i II-tuženik zaprimili tek po isteku roka od 8 dana od dana stavljanja na oglasnu ploču , dakle dana 10. rujna 2024. Naime, I i II-tuženici su zaprimili zahtjev za mirno rješenje spora sukladno odredbi čl. 38. st. 6. Zakona o državnom odvjetništvu („Narodne novine“ broj: . 67/18, 21/22, 136/25 ), to tužitelj ima pravo na zatezne kamate upravo od tog dana, kao dana podnošenja zahtjeva za isplatu naknade, po stopi iz odredbe članka 29. stavak 2. ZOO-a za ostale odnose (točka I. izreke) . Prema tome tužitelj je odbijen za zakonske zatezne kamate u razdoblju zatraženom protivno prethodno navedenom te je stoga odlučeno kao pod točkom II. izreke.

16. U smislu odredbe čl. 165. st. 2. ZV-a niti prigovor zastare nije osnovan jer je navedenom odredbom određen zastarni rok od 3 godine za vlasnikovo traženje naknade prema nepoštenom posjedniku i to od dana kada mu je stvar predana u posjed. Budući je u konkretnom slučaju tužitelju u posjed predana predmetna nakretnina dana 15. svibnja 2024. a tužba je podnesena 28. studenog 2024. to nije nastupila zastara predmetnog potraživanja.

17. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14 ,118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 - dalje: Tarifa).

Slijedom navedenog tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7/1 Tarife), sastav zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 32/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištima 1. srpnja 2025. i 11. veljače 2026. u iznosu od po 200,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife),te trošak sastava podneska od 17. ožujka 2025. i 27. listopada 2025. u iznosu od po 200,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife) ukupno iznosi 1.200,00 eura.

U smislu odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a tužitelju su na navedeni trošak priznate i zakonske zatezne kamate te je odlučeno kao pod točkom III. izreke.

Zagreb, 30. ožujka 2026.

Sudac:

Jelena Antonić Šego

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 dana od dana ročišta na kojem se presuda objavljuje ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, odnosno u roku 15 dana po primitku presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a (čl. 467. st.1. ZPP-a).