Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Makarskoj

Makarska

Kralja Petra Krešimira IV 2

P-1245/2025-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj, po sucu Veroniki Aračić, u pravnoj stvari tužiteljice VL (ranije TL), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Stipe Vuletić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice VLĆ, [adresa], Ul. 22.lipnja 1941. br. 6, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Toni Vukičević, odvjetnik u Splitu, radi isplate i pravnoj stvari protutužiteljice VLĆ, [adresa], Ul. 22.lipnja 1941. br. 6, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Toni Vukičević, odvjetnik u Splitu, protiv protutuženice VL (ranije TL), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Stipe Vuletić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon zaključenja glavne rasprave, održane dana 24.veljače 2026., u nazočnosti punomoćnika stranaka, dana 30.ožujka 2026., objavio je i

p r e s u d i o j e

I. Djelomično se prihvaća preinačeni tužbeni zahtjev tužiteljice koji u prihvaćenom dijelu glasi:

„1. Nalaže se tuženoj VLĆ iz [adresa], Ul. 22.lipnja 1941. br. 6, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužiteljici VL ranije TL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 17.291,33 Eura uvećan za iznos zakonske zatezne kamate koja na navedeni iznos teče od 30.ožujka 2026. do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 01.srpnja te godine, se u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Odbija se tuženi zahtjev tužiteljice u dijelu koji se odnosi na zakonske zatezne kamate i to na iznos od 7.057,51 Eur za razdoblje od 01.lipnja 2015. do 29.ožujka 2026. i na iznos od 10.233,802 Eura za razdoblje od 01.lipnja 2016. do 29.ožujka 2026.

III. Djelomično se prihvaća protutužbeni zahtjev protutužiteljice koji glasi: „Nalaže se tužiteljici TL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženici VLĆ, Ul. 22.lipnja 1941.godine broj 6, 21 300 Makarska, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 10.000,00 eura (desettisuća eura) uvećan za iznos zakonske zatezne kamate koja na navedeni iznos teče od 30.ožujka 2026. do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 01.srpnja te godine, se u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

IV. Odbija se protutužbeni zahtjev protutužiteljice u dijelu koji se odnosi na zakonske zatezne kamate i to na iznos od 10.000,00 Eur za razdoblje od 10.rujna 2014. do 29.ožujka 2026.

V. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je protiv tuženice, dana 29.lipnja 2015. podnijela tužbu, radi isplate, u kojoj je navela da je ona, kao prodavatelj sa tuženicom, kao kupcem dana 18. kolovoza 2014. zaključila Kupoprodajni ugovor, na kojem su potpisi ugovornih strana ovjereni od strane javnog bilježnika Ante Barbića, iz [adresa], pod brojem OV- 10045/2014,da su predmet ugovora bili razni strojevi i alati koji se upotrebljavaju za obradu kože i imitacije kože, da je ugovorena kupoprodajna cijena za sve navedeno u iznosu od 13.610 EUR odnosno 103.844,00 kune, da je prilikom potpisivanja predmetnog ugovora, tužena tužiteljici isplatila iznos od 76.300,00 kuna odnosno 10.000,00 EUR, da je za ostatak kupoprodajne cijene, u iznosu od 3.610,00 EUR, odnosno 27.544,00 kuna, ugovoren je rok dospijeća.....“po mogućnosti od 01. siječnja 2015. do 01. lipnja 2015.“,da su se tim ugovorom stranke sporazumjele kako slijedi: „preostali iznos će biti uračunat u drugi dio kupljene robe, te će se po dogovoru formirati još jedan kupoprodajni ugovor, sa navedenim isplatama, kojih se kupac mora pridržavati, jer prodavatelj TL cijelu robu sa mašinama i ostalim dogovorenim stvarima ustupa odmah kupcu LL“, da je ugovoreno i: „ako je kupac izabrao više robe, preko planiranog iznosa kupnje ta rata će se podmiriti po dogovoru do 01. lipnja 2016.“, da su ugovorne strane 09. rujna 2014. zaključile drugi Kupoprodajni ugovor, na kojem su potpisi ugovornih strana ovjereni od strane javnog bilježnika Ante Barbića, iz [adresa], pod brojem OV-10925/2014, da su tim ugovorom ugovorne strane dogovorile kako slijedi: „sa zadnjim dijelom od prvog odabira robe u iznosu 3.610,00 EUR, kupac je izabrao još vrijednost robe u iznosu od 13.665,00 EUR, da će se tih 17.275 EUR (132.224,00 kune) otplaćivati po dogovoru i mogućnostima kupca, da su dogovoreni datumi i iznosi usmeno, s tim da do 01. lipnja 2015. umjesto 12.000,00 EUR, kupac može dati 7.000,00-8.000,00 EUR (ukoliko bude u mogućnosti dat će više), da će se za preostale isplate dogovarati po mogućnostima kupca, te će se ovjeravati pri isplati, da je tužiteljica tuženici, po okončanju primopredaje, uručila i detaljnu specifikaciju strojeva i materijala koji su bili predmet ove kupoprodaje, da je iz navedenog razvidno da je ukupna kupoprodajna cijena svih pokretnina iz oba ugovora 27.275,00 EUR, da je tuženica prilikom potpisivanja ugovora platila 10.000,00 EUR, a za preostalih 17.275 EUR je dogovorena isplata 7.000,00-8.000,00 EUR zaključno sa 01. lipnja 2015. i 10.275,00 EUR ili 9.275,00 EUR, zaključno sa 01. lipnja 2016.,da tuženica nije izvršila svoju obvezu isplate dogovorenog ostatka kupoprodajne cijene, koji je trebala isplatiti zaključno sa 01. lipnja 2015., te da svoju obavezu ne namjerava niti učiniti, da je tužiteljica u međuvremenu zaprimila dva dopisa od punomoćnika tuženice, u kojima iznosi paušalne navode o navodnim materijalnim nedostacima strojeva i manjku količine materijala, iz kojih da je jedino razvidno kako tuženica pokušava na sve moguće načine opstruirati isplatu ostatka kupoprodajne cijene, da je tuženica, osim toga, kod ovog suda ustala s tužbom radi poništenja ugovora zbog navodnog prekomjernog oštećenja, koju tužbu je povukla dana 23. veljače 2014. ,da budući tuženica niti u predmetnim dopisima, a niti u tužbi koju je podigla radi navodnog prekomjernog oštećenja, nije uputila niti na jedan konkretan materijalni nedostatak, niti je ukazala na konkretan manjak materijala na koji se poziva, tužiteljica smatra kako tužena ne namjerava ispuniti ni dospjelu ni nedospjelu tražbinu iz predmetnih Kupoprodajnih ugovora, pa da je prisiljena ustati s ovom tužbom.

2. Tužbeni zahtjev je tužiteljica preinačila podneskom od 15.rujna 2022., te je predložila da sud naloži tuženoj da joj isplati iznos od 7.057,51 eura (ranije 53.174,80 kn) uvećan za zakonske zatezne kamate od 01.lipnja 2015., do isplate i da se naloži tuženoj da joj isplati iznos od 10.233,82 eura (ranije 77.106,71 kn) uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 01.lipnja 2016. do namirenja sve u roku od 15 dana. Te preinake tužbenog zahtjeva sud je prihvatio na glavnoj raspravi održanoj dana 24.veljače 2026.,

3. U odgovoru na tužbu od 28.srpnja 2015. tuženica se usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu, kao neutemeljenima i pogrešnima, te navela da su kupoprodajni ugovori od 18.kolovoza 2014. i 09.rujna 2014. na koje se tužiteljica poziva u tužbi ništetni, jer je kupoprodaja zaključena u eurima, što da je protivno odredbama Zakona o deviznom poslovanju, da iz tužbe proizlazi kako je kupoprodajna cijena utvrđena u eurima, da je i plaćanje izvršeno u eurima, a da cijena predstavlja bitni sastojak tih ugovora, pa da je očito da se radi o razlogu za ništavost tih ugovora, da je razlog za ništavost tih ugovora, i što ne sadrže odredbu da kupac može odustati od ugovora, ako to pismeno saopći prodavatelju u roku od tri dana od potpisivanja isprave, sukladno čl. 466.st.4. Zakona o obveznim odnosima, da se opreza radi navodi i da su pobijani ugovori neodređeni i neodredivi u odnosu na kupoprodajnu cijenu, kao bitan sastojak ugovora, pa da su i iz tog razloga ništavi, te da je točka 2. tužbenog zahtjeva preuranjena, jer da tužiteljica nema pravnog interesa utužiti nedospjelu tražbinu.

4. Tuženica je dalje navela da je ona tužiteljici nesporno isplatila 10.000,00 eura, a da su sporni ugovori ništavi, odnosno pobojni, pa da citirani iznos nema osnova biti kod tužiteljice, sukladno čl. 1111. ZOO-a i da tuženica postavlja protutužbeni zahtjev i od protutužene - tužiteljice potražuje isplatu 10.000,00 eura, na ime stečenog bez osnova sa zateznom kamatom, tekućom od 10.rujna 2014. do isplate. Dalje je tuženica navela kako je ona pretrpjela veliku štetu zbog nekvalitetnih i preplaćenih strojeva, te manje isporučene ugovorene robe, da je posebno upitna kupoprodajna cijena strojeva koja da, prema specifikaciji koju je tuženica dobila dva mjeseca nakon potpisivanja spornog ugovora, iznosi tri puta više od stvarne cijene za te strojeve, da specifikacija koja se odnosi na količinu materijala ne odgovara dogovorenom prilikom potpisivanja ugovora, jer da je tuženica dobila 50% manje materijala od ugovorenog i to po puno većim cijenama od tržišnih, i da dakle tužiteljica nije ispunila obveze po ugovorenoj specifikaciji, pa da je iz navedenog razvidno kako je između činidbi ugovornih stranaka, u dvostrano obveznom ugovoru, u vrijeme sklapanja ugovora postojao očiti nesrazmjer, odnosno da je tužiteljica izigrala povjerenje tuženice, jer tuženica, u vrijeme zaključenja spornih ugovora, nije znala, niti je morala znati pravu vrijednost pokretnina, pa da stoga ističe prigovor prekomjernog oštećenja, sukladno čl. 375 ZOO-a, da je iz priloga uz tužbu i same tužbe razvidno da je tuženica tražila od tužiteljice, i usmeno i pismeno, vraćanje strojeva i materijala, uz povrat novca, zbog evidentnih grešaka i preplaćenosti, odnosno očitog nerazmjera uzajamnih činidbi, ali da tužiteljica ni u jednom trenutku nije ponudila usklađenje ugovorenih cijena s tržišnim, kao ni da se izmjeri koliko je točno materijala preneseno iz njenog prostora u prostor tuženice.

5. Predložila je da sud odbaci točku 2. tužbenog zahtjeva kao nepravovremenu, a odbije preostali tužbeni zahtjev kao neutemeljen, podredno odbije cijeli tužbeni zahtjev kao neutemeljen, prihvati protutužbeni zahtjev, te tužiteljici naloži da tuženici naknadi parnični trošak.

6. Punomoćnik tužiteljice protutuženice se po protutužbenom zahtjevu očitovao na ročištu održanom dana 10.ožujka 2016., te naveo da sporni ugovori nisu ni pobojni, ni ništavi, da činjenica što je kupoprodajna cijena za nekretnine ugovorena u eurima ne predstavlja razlog ništetnosti kupoprodajnog ugovora, budući je u njima naveden i iznos kunske protuvrijednosti, a da su iznosi otplate navedeni u eurima isključivo radi pojednostavljenja ugovorne odredbe i stoga jer su se stranke tako dogovorile, da nije osnovan ni razlog, naveden u odgovoru na tužbu da bi kupoprodajni ugovori bili ništetni, jer ne sadrže odredbu da kupac može odustati od ugovora ako to pismeno saopći prodavatelju u roku od tri dana od potpisivanja isprave, da se odredba čl. 466.st.4. ZOO-a ne primjenjuje u predmetnom slučaju, jer je ta odredba mjerodavna za tzv. obročni ugovor o kupoprodaji, kada se otplata kupoprodajne cijene vrši u jednakim anuitetima, da, osim toga, kupac nije pismeno saopćio prodavatelju da u tom roku odustaje od ugovora, da tuženica ne samo da nije odustala od ugovora, već da se kroz čitavo vrijeme koristi kako kupljenim strojevima, tako i kupljenim materijala i to u poslovanju svog trgovačkog društva Grafika King d.o.o., a da u isto vrijeme tužiteljici nije isplatila kupoprodajnu cijenu, niti to namjerava učiniti. Na tom ročištu punomoćnik tužiteljice protutuženice je u spis dostavio 41 fotografiju sa službene Facebook stranice društva Grafika King d.o.o. [adresa] (str. 30 do 70 spisa).

7. U predmetnoj pravnoj stvari ovaj je sud već odlučivao i to Presudom broj P- 417/2019-54 od 21.ožujka 2025., kojom je djelomično prihvatio preinačeni tužbeni zahtjev tužiteljice, te tuženoj naložio da tužiteljici isplati iznos od 7.057,51 eur sa zakonskim zateznim kamatama, od 01.lipnja 2015. do isplate, djelomično odbio tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem je ista predložila da se tuženoj naloži da joj isplati iznos od 10.233,82 eura sa zakonskim zateznim kamatama, od 01.lipnja 2016. do isplate, odbio protutužbeni zahtjev protutužiteljice tj. da se protutuženoj naloži da joj isplati iznos od 10.000,00 eura sa zateznom kamatom koja se plača na devizne štedne uloge po viđenju po mjestu ispunjenja tekućom od 10.rujna 2014. pa do isplate, te je tuženici naloženo tužiteljici isplatit parnični trošak u iznosu od 3.735,18 eura, sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate.

8. Rješenjem Županijskog suda u Puli-Poli broj Gž-831/2025-2 od 21.studenog 2025., prihvaćene su žalbe stranaka, te je ukinuta ranije navedena presuda ovog suda i predmet vraćen ovom sudu na novo suđenje.

9. U obrazloženju tog drugostupanjskog Rješenja se navodi da je sud trebao prihvatiti preinaku tužbe od 01.listopada 2018. kada je tužiteljica postavila tužbeni zahtjev u kunskoj protuvrijednosti, kao i druge preinake – uređenja tužbenog zahtjeva, jer je odredbom čl. 22.st.1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23-Uredba Vlade RH, u daljnjem tekstu ZOO) propisano da je dopuštena odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske (dalje RH) izračunava na temelju cijene zlata ili tečaja strane valute u odnosu prema valuti RH (valutna klauzula), te da je tako vrijednost ugovorne obveze definirana i predmetnim ugovorom. Dalje je u drugostupanjskom Rješenju navedeno da prvostupanjska presuda nema razloga o odlučnim činjenicama u pogledu istaknutog prigovora o ništetnosti predmetnih kupoprodajnih ugovora s obročnim otplatama cijene prema odredbi čl. 466.st.2. ZOO- a, a da je taj prigovor ništetnosti, po toj odredbi, tuženica istaknula još u danom odgovoru na tužbu i da je taj prigovor takve naravi da ocjena o njemu može utjecati na sve donesene odluke, da su predmetni ugovori, koje su stranke zaključile, nesporno ugovori o kupoprodaji pokretne stvari s obročnom otplatom cijene i da ti ugovori ne sadržavaju odredbu navedenu u čl. 466.st.2. ZOO-a, tj. da isprava o ugovoru mora, pod prijetnjom ništetnosti sadržavati odredbu da kupac može raskinuti ugovora ako to pisano priopći prodavatelju u roku od tri dana od potpisivanja isprave, te da se tog prava kupac ne može odreći unaprijed, da propisana sankcija prema toj odredbi ZOO-a znači ništetnost ugovora s naznačenim posljedicama prema odredbi čl. 323 ZOO-a, te da su posljedice ništetnosti propisane odredbom čl. 323.ZOO-a.

10. Na raspravi održanoj dana 24.veljače 2026. sud je prihvatio preinake tužbenog zahtjeva tužiteljice iz podnesaka od 01.listopada 2018. i 15.rujna 2022., sukladno čl. 22.st.1. ZOO-a.

11. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u: Kupoprodajni govor od 18.08.2014., ovjeren kod j.b. Ante Barbića pod OV-10045/2014 od 18.08.14., ugovor iz rujna 2014. u potpisima ovjeren kod istog j.b. pod br. OV-10925/2014 od 09.09.2014., s prilozima, dopis ranije pun. tužiteljice FL naslovljen na odvjetnika Krunu Peronju od 02.12.2014., dopis tog odvjetnika naslovljen na tužiteljicu od 29.11.2014., dopis istog odvjetnika naslovljen na FL od 13.01.2015., tužbu SL protiv TL kod ovog suda pod brojem P-91/2015, Rješenje P-91/2015 od 24.02.2015., fotografije dostavljene na ročištu 10.03.2016., fotografije dostavljene uz podnesak tuženice protutužiteljice od 24.10.2018., iskaze svih svjedoka, iskaze parničnih stranaka, presudu PS Split SS Makarska Pp J- 4940/2017 od 31.01.2018. , kaznenu prijavu ĐL od 01.03.2018., prijedlog za provođenje radnji od 30.04.2018., privatnu tužbu TL i ĐL od 02.03.2018., dopis PU Ispostava Makarska Klasa 410-01/22-01/11 u sud zaprimljen 23.02.2022, dopis HOK-a broj 13- 1701-1124/1-185-2022 od 17.02.2022., u sud zaprimljen 25.02.2022., nalaz vještaka za strojarstvo ing. Nenada Kuzmanića naslovljen kao Elaborat od 31.05.2024., sa prilozima, dopunu očitovanje na prigovore tužene istog vještaka zaprimljeno 09.01.2025., pa je cijeneći rezultate provedenog dokaznog postupka odlučio kao u izreci iz sljedećih razloga:

12. Uvidom u Kupoprodajni ugovor od 18. kolovoza 2014., koji je toga dana i ovjeren u potpisima ugovaratelja pod brojem OV-10045/2014, utvrđeno je da je sklopljen između ovdašnje tužiteljice, kao prodavatelja i ovdašnje tuženice, kao kupca, da su predmet kupoprodaje različiti strojevi i to dva komada šivaćeg stroja „laktarica“, šivaći stroj „štanca“, podavijač „kaiša“, „tanjilica“, mala presa, stroj „suhi žig“, stroj za bojanje rubova i razni alati, da je kupoprodajna cijena ugovorena u iznosu od 103.844,00 kn, odnosno 13.610,00 eura, da je kupac isplatio prodavatelju iznos od 76.300,00 kn, odnosno 10.000,00 eura , što da prodavatelj potvrđuje potpisom tog ugovora, da će ostatak kupoprodajne cijene u iznosu od 27.544,00 kn, odnosno 3.610,00 eura kupac isplatiti prodavatelju „ po mogućnosti od 01.01.2015. do 01.06.2015.g.“ da su svi strojevi funkcionalni, da su po dogovoru gratis : boje za bojanje rubova, folije za suhi žig, kompresor za malu presu i kalupi na stalku za presu, da će preostali iznos biti uračunat u drugi dio odabira robe, te da će se po dogovoru formirati još jedan kupoprodajni ugovor sa navedenim isplatama, kojih se kupac mora pridržavati jer da prodavatelj cijelu robu sa strojevima i ostalim dogovorenim stvarima odmah ustupa kupcu. Dalje je navedeno da je prvi dio 76.300,00 kn odnosno 10.000,00 eura, da je drugi dio preostalih 3.610,00 eura, plus izabrana roba po dogovoru, koji treba platiti po mogućnosti od 01.01.2015. do 01.06.2015., a za treći dio je navedeno da ako je kupac izabrao više robe preko planiranog iznose kupnje, će se ta rata podmiriti po dogovoru do 01.06.2016.

13. Uvidom u Kupoprodajni ugovor koji je u potpisima ugovaratelj ovjeren kod j.b.Ante Barbića dana 09.rujna 2014. pod OV-10925/2014 utvrđeno je da je sklopljen između istih stranaka, da su predmet kupoprodaje pokretnine preostale od prvog ugovora u vrijednosti od 3.610,00 eura, te kože, skajevi, dekorativni materijali, konci, dekorativne trake, ojačanja, i galanterijska pozamanterija, da je ugovorena kupoprodajna cijena od 132.224,00 kn, odnosno 16.275,00 eura 132.224,00 kn, da je kupac isplatio prodavatelju 10.000,00 eura ili 76.000,00 n, da je ostatak kupoprodajne cijene 17.275,00 eura ili 132.224,00 kn, koje se kupac obvezuje platiti prodavatelju u ratama, da su gratis razne police stroj za krojenje mix raznog materijala, štenderi za kožu, utičnice prekidači i sat od struje, da je nakon prvog odabira robe u iznosu od 3.610,00 eura, kupac izabrao još robe u iznosu od 13.665,00 eura i da će tih 17.275,00 eura otplaćivati po dogovoru i po svojim mogućnostima, da su dogovoreni datumi usmeni, s tim da 01.06.2015. umjesto 12.000,00 eura kupac može dati 7.000,00 do 8.000,00 eura, da će dati više ukoliko bude bio u mogućnosti, a da će se za ostale iznose dogovarati po mogućnostima kupca i da će se ovjeravati pri isplati. U prilogu ugovora su ponovno navedeni i strojevi i ono što je kupac dobio gratis ,da je ukupno kupoprodajna cijena 27.275,00 eura, da je prva rata 10.000,00, eura, druga rata 12.000,00 eura i treća 5.275,00 eura. Navedeni su i materijali koje su predmet kupoprodaje i to količina i cijena istih te drugi materijal (konci ljepenke, spužve i sl.), navedeno je da materijala ima i više, a da je cijena umanjena za 35 do 40% ovisno o artiklu.

14. Uvidom u pismeno ranijeg punomoćnika tuženice od 19.studenog 2014., naslovljeno na tužiteljicu, utvrđeno je da se u njemu navodi da je ugovorima o prodaji od 18.kolovoza 2014. i 09.rujna 2014. njegova stranka - tuženica pretrpjela veliku štetu zbog nekvalitetnih neispravnih strojeva i zbog manje isporučene robe od ugovorene i da poziva tužiteljicu, u roku od 8 dana, pristupiti u njegov ured radi mirnog rješenja poslovnih odnosa, u suprotnom da će pokrenuti postupke koji će tužiteljicu izložiti troškovima.

15. Uvidom u dopis ranije punomoćnice tužiteljice od 02.prosinca 2014.,naslovljen na ranijeg punomoćnika tuženice utvrđeno je da se u istom navodi da mu se obraća vezano za njegov dopis od 29.studenog 2014., a vezano za ugovore o kupoprodaji nekretnina od 18.kolovoza 2014. i 09.rujna 2014., koje da tuženica sada osporava, da su tvrdnje tuženice paušalne i izazvane nepoštivanjem ugovorom preuzetih obaveza, da tužena prigovore usmjerene na kvalitetu i ispravnost kupljenih strojeva i nedostatke ističe nakon više od dva mjeseca od dana preuzimanja, te da isti ničim nisu potkrijepljeni, jer su u trenutku predaje svi strojevi bili u ispravnom stanju i servisirani, a nakon predaje da su i korišteni za svrhu da su namijenjeni, pa da se nameće zaključak, da tuženica ugovore nije sklopila u dobroj vjeri i da se radi o pokušaju prevare tužiteljice, da na to ukazuje i ono što je tuženica rekla tužiteljici, tj. da neće ništa dobiti na sudu jer je njen -tuženičin račun blokiran, pa da se ponovno poziva tuženica da izvrši svoju ugovornu obvezu do kraja

16. Uvidom u dopis ranijeg punomoćnika tuženice od 13.siječnja 2025., naslovljen na ranijeg punomoćnika tužiteljice utvrđeno je da se u istom navodi da se time očituje na dopis punomoćnika tužiteljice od 02.prosinca 2004. te da ponovno poziva tužiteljicu da preuzme strojeve i materijal u roku od 8 dana.

17. Uvidom u Rješenje P-91/2015 od 24.veljače 2015. utvrđeno je da je tužba u pravnoj stvari tužiteljice VLĆ protiv tužene TL, radi poništenja ugovora zbog prekomjernog oštećenja, povučena.

18. Uvidom u fotografije (str. 30 do 70 spisa) utvrđeno je da su to fotografije s Facebook stranice Grafika King, u [adresa], da su na njima većinom korice za jelovnike za različite ugostiteljske objekte i od različitih materijala.

19. Na raspravi održanoj dana 11.svibnja 2016. proveden je dokazni postupak saslušanjem parničnih stranaka.

20. Tužiteljica je u svom iskazu navela da je koliko se sjeća u kolovozu 2014. , stupila u kontakt s tuženicom i njenim suprugom KL, da je prije toga imala poslovni odnos sa njima, jer su joj za njen restoran isporučivali vizitke i jelovnike, da su tom prilikom tuženica i njen suprug rekli da su zainteresirani za kupnju nekih strojeva i robe s lagera i da su i oni zainteresirani da se bave tim poslom, da je ona - tužiteljica imala veći broj strojeva i drugih materijala, da su u tu halu zajedno od stroja do stroja išli tuženica i njen suprug, te ona tužiteljica da im je objašnjavala, da su tuženica i njen suprug odabrali 11 strojeva, da su u lageru s robom bile razne vrste kože, metalna pozamanterija i dr. i to sve posloženo na policama i odvojeno, unutar iste te hale, da su na jednim policama bili kartoni, drugim razne vrste kože i trećim pozamanterija, da je na svakoj polici navedeno o kojoj se količini proizvoda radi, da joj je za lager robe bio cilj da se proda kompletan, jer nije bila zainteresirana da se pojedinačno prodaje, da je pozvala IL iz [adresa] da procijeni vrijednost strojeva, jer je ona te iste strojeve kupila od njega cca dvije i po godine prije, a da se taj IL bavi tim strojevima i zna tržišnu vrijednost istih, da je kada je došla do tih podataka kontaktirala tuženicu i njenog supruga, te im rekla koja je cijena strojeva, a koja lagera robe da su joj odgovorili da im je cijena previsoka i da bi željeli o svemu razmisliti, da su se javili nakon par dana i rekli da im cijena odgovara, da će platiti u tri rate, prvu odmah u iznosu od 10.000,00 eura, drugu 01.lipnja sljedeće godine i treću ratu 01.lipnja 2016. , da su se suglasili i da su tuženica i ona sklopili kupoprodajni ugovor koji su sklopili kod j.b., da je odmah dobila 10.000,00 eura, da je došao serviser BL koji je pregledao strojeve i utvrdio da su ispravni, da nikakvih problema nije bilo mjesec do mjesec i po, da je prilikom isporuke lager robe bio isporučen suprugu tuženice, da je roba stavljana u vreće, da je preuzimanje robe bilo u više navrata, u trajanju od pet do šest dana, da kad je dospjela druga rata za plaćanje istu nisu platili i da je zbog toga podigla ovu tužbu, da tužena i suprug nisu imali primjedbi, da se radilo o visoko kvalitetnim strojevima, da je robu i strojeve odvozio suprug tuženice, da misli da su na fotografijama koje su joj predočene (str. 30 do 70 ) jelovnici napravljeni od njenog materijala i na njenim strojevima, da je sva roba na lageru bila izložena, da ju je tužena pipala, da je robe bilo jako puno, da je cijenu strojeva formirala kako joj je rekao IL, da je strojeve prodala po istoj cijeni kao što ih je i kupila od IL, da misli kako je plaćanje prve rate izvršeno u eurima, da su strojevi stalno bili u funkciji, da ih je serviser pogledao i podmazao, da nije imala cijelu balu pluta već samo nekoliko metara istog.

21. Iskazu tužiteljice je sud u cijelosti poklonio vjeru, jer je taj iskaz u skladu i sa kupoprodajnim ugovorima sklopljenim između ovdašnjih stranaka, a i sa iskazima saslušanih svjedoka IL i BL, koji nisu u srodstvu sa strankama ili osobno zainteresirani za uspjeh tužiteljice u ovom postupku.

22. Tuženica je u svom iskazu navela da tužiteljicu odavno poznaje, da su imali dugogodišnju odličnu suradnju i da su za potrebe tužiteljice radili jelovnike, da joj je tužiteljica rekla da mora iseliti iz hale i da stoga prodaje robu i strojeve, da se način proizvodnje jelovnika može patentirati, da im je cijena oko 500,00 kn, da su povjerovali toj priči i htjeli se baviti tim poslom, da je povjerovala u cijenu tih jelovnika i lako plasiranje, da je bilo i drugih osoba zainteresiranih za strojeve, da je htjela polako ulaziti u taj biznis i da joj sva ta roba na lageru nije trebala, da je tužiteljica htjela da se sva ta roba preuzme u paketu, da je bila manja količina robe i da nisu bile cijele „bale“, da ne zna je li bio serviser, da ju je tužiteljica nazvala i rekla da su strojevi podmazani, da je ona pristala na cijenu jer su imali dobar poslovni odnos, da su zaključili ugovor , koji je napisala tužiteljica, da ga je ona-tuženica potpisala, da su strojevi potpuno ispravno radili i da s te strane nema primjedbi, ali da je vrijednost strojeva precijenjena, da je poslije provjeravala i utvrdila da je cijena jednog stroja u Italiji 800,00 dolara, a da je njoj tužiteljica prodala stroj za 1.500,00 dolara, da je naknadno, nakon više traženja od tužiteljice dobila specifikaciju robe i utvrdila da je kože bilo manje nego je pisalo na specifikaciji, da robu nije pregledavala, a da je imala priliku pregledati je, da to nije učinila jer je bilo puno materijala, da na strojevima sada više ne radi, da se nalaze u prostoru za koji plaća najam, da je pitala kolika bi trebala biti cijena proizvoda obzirom na godinu proizvodnje, da je objavila oglas i da joj se javila osoba koja se time bavi i rekla joj da proizvodi nište ne vrijede.

23. Iskazu tuženice sud djelomično nije poklonio vjeru i to u dijelu iskaza da bi cijena stroja kojeg joj je tužiteljica prodala za 1.700,00 eura u Italiji bila 800,oo USD jer na te okolnosti nije dostavila nikakav dokaz. Također ni da joj je tužiteljica „dala“ i radnicu, uz obrazloženje da jedino ta radnica zna raditi na tim strojevima, a da se ona -tuženica brzo uvjerila da ne zna, jer to po propisima ove države nije ni moguće, a ono što je moguće i o čemu se vjerojatno radi je, da je tužiteljica preporučila tu radnicu tuženici, a sama tuženica u svom iskazu navodi da su svi strojevi potpuno ispravno radili i da s te strane nema primjedbi. Također iskazuje da je imala priliku pregledati svu robu-materijale, ali da to nije uradila jer ih je bilo puno i da bi joj za pregled robe trebalo puno vremena.

24. Tuženica protutužiteljica je u podnesku od 25.listopada 2018. navela nazive i dostavila fotografije svih kupljenih strojeva te dostavila popis stvarne količine materijal i fotografije istog materijala i navela da je 50% materijala bilo neiskoristivo jer nije bilo pravilno pohranjeno kod tužiteljice.

25. Na raspravi održanoj dana 08.studnog 2018 proveden je dokazi postupak saslušanjem svjedoka IL, ČL , BL, ML i ĆL.

26. Svjedok IL nesrodan, je u svom iskazu naveo da je po zanimanju ing. kožne galanterije, da radi od 1978., da je do 2006. radio u tvrtki Vigal iz [adresa], a poslije da je bio jedan od dioničara tvrtke, pa da su ga ostali predložili kao stručnu osobu za procjenu, kada je tužiteljica 2013. ili 2014. od te tvrtke kupila više strojeva i alata, da je kupila više strojeva marke Adler, stroj za tanjenje ivica, stroj za suhi žig, te dosta alata, polica i materijala, da tvrtka Vigal više ne postoji jer je u stečaju, da misli da je u to vrijeme zz te tvrtke bio tuženik NL, da ga je tužiteljica pozvala kada je htjela kupiti strojeve, da je cijena strojeva bila po komadu 1000,00 do 1.500,00 eura, štanc stroja oko 1.500,00 eura, stroja za suhi žig 4.000, 00 do 5.000,00 eura i stroja za tanjenje ivica oko 2.000,0 eura, da je cijena kože 200,00 dd 400,00 kn za 1 m2, eko kože 50,00 kn i postave 50,00 kn/m2 a da alat i sitne strojeve sama procijeni, da ga je nazvala tužiteljica i rekla da je strojeve prodala, da od godine proizvodnje i ispravnosti ovisi i procjena. Predočene su mu fotografije strojeva i materijala (str. 97 do 108 spisa) te je u vezi sa strojevima izjavio da su šivaće mašine Adler starosti oko 15 godina da su kupljene 1994., a da se to sjeća jer je sudjelovao u kupnji, da je stroj za izradu remenja starosti cca 20 godina, kao i stroj za tanjenje ivica kože, da je stroj za suhi žig kupljen 2005. ili 2006., a da nije radio jer nije bilo programa za njega, da je mala preša starosti oko 20 godina i vrijednosti cca 200,00 do 500,00 eura, da je stroj za bojanje rubova nabavljen 2006.i da nije radio a da mu je vrijednost oko 1.000,00 eura, da se boje mogu upotrebljavati do 20 godina, ako su pravilno zatvorene, da su na stranicama od 102 do 108 razni materijali i alati za pravljenje rupa, a da jedan košta od 20 do 30 kn, da je cijena folije oko 100,00 eura, da je cijena metalnih ukrasa od 1,00 do 50,00 kn, da je cijena glatke kože 200,00 kn, po m2, a reljefne 450,00 kn po m2, i da može vječno trajati ako je pravilno uskladištena, da eko koža može trajati 20 do 30 godina, da su materijali kod tužiteljice bili u adekvatnom prostoru, na policama, bez vlage i razbijenih prozora, da tim materijalima šteti direktna sunčeva svjetlost i kiša a da im umjetno osvjetljenje ne šteti, da je koža od V bila talijanska i njemačka, da je bila broj jedan po kvaliteti u svijetu, da se s tužiteljicom poznaje od kada je počela otvarati obrt, da ga je tužiteljica za posao procjene odvela na ručak, a da je njegova stvar je li ga još nečim nagradila, da je svaku kožu pregledao i pipao, da ga je tužiteljica pitala je li skladišni prostor adekvatan, da je on dok je radio bio tehnički direktor, odgovoran za radnike i proizvodnju i da nema segmenta u kojem nije sudjelovao pa da zna kao je stroj za suhi žig u Italiji plaćen 6.600,00 eura, da je T sve kupljene strojeve kupio kao nove a ne rabljene, da misli da je procjenjivao strojeve u Makarskoj 2014., da se sjeća da je bilo vruće, da je vizualno utvrdio da su strojevi kompletirani i u redu, da je tri sata provjeravao strojeve i materijale.

27. Iskazu svjedoka IL sud je poklonio vjeru, jer je svjedok iscrpno iskazivao o vrsti strojeva i materijala i stanju istih prije kupoprodaje između ovdašnjih stranaka, a sa svim time je bio detaljno upoznat, jer su ti strojevi ranije bili vlasništvo tvrtke Vigal, u kojoj je on radio kao tehnički direktor još od 1978. Ovaj svjedok nije osobno zainteresiran za uspjeh stranaka u ovom postupku.

28. Svjedok ČL, nesrodna, je u svom iskazu navela da je od tužiteljice uzimala perle za nakit jer se time bavi, da je viđala tuženicu i njenog supruga, ali nije čula za nikakav dogovor, da je vidjela tuženičinog supruga, sa robom u osobnom vozilu, da je i njoj pomagao staviti njen materijal u auto, da su materijali bili posloženi na velikom stalku, da je cijena njene robe odgovarala plaćenom iznosu, da je ona kupovala perle , metalne kopče u vrijednosti od 18.250,00 kn, da je to bila tržišna cijena koja joj je odgovarala i koju je platila.

29. Iskazu ove svjedokinje sud je poklonio vjeru ali ista nema saznanja o dogovoru između tužiteljice i tuženice. Posvjedočila je da je i njoj tužiteljica prodala različiti materijal, po tržišnoj cijeni a da joj je dosta toga dala i gratis.

30. Svjedok BL je naveo da je radio kao majstor za popravljanje strojeva u firmi Viga Vrgorac, dok nije propala, da su vlasnici, koji su je kupili, ubrzo nakon kupnje ugasili proizvodnju i da je on nastavio raditi u kamenolomu, da ga je njegova kolegica OL preporučila za popravak strojeva tužiteljici, da ga je tužiteljica pozvala prije prodaje strojeva, da je svaki stroj isprobao i da su svi bili ispravni, i da sada radi kod firme dr.L, da su na predočenim mu fotografijama strojevi koje je pregledavao kod tužiteljice, a koje je ona većinom kupila od firme Vigal da se ne sjeća da su bili strojevi marke Mecchi, da je strojeve pregledavao za tužiteljicu u ljeto 2014. i da su svi bili ispravni, da mu je tužiteljica rekla da su ti ljudi koje je telefonom zvala, oni koji su trebali kupiti strojeve, da je po zanimanju bravar, da je sa IL radio, da je IL bi upravitelj a on radnik, da nije pregledavao strojeve prije nego ih je tužiteljica kupila, jer ih je redovito održavao, da ne zna starost strojeva, da ne zna koliko strojevi gube na vrijednosti tijekom godina, da je pregled strojeva trajao oko dva i po sata, da je stroj za štancanje bio ispravan, da ga je uključio u utičnicu i da je radio, a da na fido sklopku u Vigalu nije radio.

31. Iskazu ovog svjedoka sud je poklonio vjeru jer je njegov iskaz iscrpan s mnogim detaljima o strojevima i stanju tih strojeva u vrijeme kupoprodaje, a iz tog iskaza proizlazi da su svi strojevi bili ispravni jer ih je osobo pregledavao i šivao na njima te da je tužiteljica pred njim, zvala kako mu je rekla, ljude koji su trebali kupiti strojeve da nazoče pregledu, ali da su joj rekli da su zauzeti.

32. Svjedok ML, nesrodan je u svom iskazu naveo da nije upoznat s kupoprodajom strojeva, da je njegova supruga od tužiteljice kupovala materijale i bižuteriju, da je viđao supruga tuženice, čije ime ne zna, kako skida neke lustere utičnice i sl., da je ime njegove supruge ČL da su supruga i on bili dva puta u hali, gdje su bili strojevi, da se ne sjeća koliko je puta vidio tuženicu, a da je njenog supruga vidio dva puta kako nosi neke kablove i nešto sitno.

33. Iskazu ovog svjedoka sud je poklonio vjeru, ali kao što je i sam rekao nema osobnih saznanja o predmetu kupoprodaje.

34. Svjedok PL, nesrodan je u svom iskazu naveo da ga je tužiteljica angažirala da za tuženicu i njenog supruga u kamion vl. ZL ukrcava strojeve, nosače, tkaninu, a mimo toga i neonske svjetiljke, klizna vrata, mjerila za struju, kablove i kanalice, da je, kada je to radio, s njim bio suprug tuženice, a tuženica da je bila samo jednom, da je došla s bijelim Smartom, da se sjeća razgovora između tužiteljice, tuženice i njenog supruga, da nije bilo nikakvih prigovora, da su bili buntovi materijala na cijevima-nosačima dužine tri metra, da su te nosače morati rastaviti i materijale posebno ukrcati u velikim rolama, a da je, prije toga, vidio desetak vreća sa materijalom, da je ukrcavanje trajalo tri dana, da mu je poznato da je tuženica finije stvari odvezla svojim autom, da je njega angažirala tužiteljica, da je rekla da je to kupio KL i da sve ukrca u kamion, da je to sve iskrcano u prostor ŠL, negdje blizu centra Sv. Nikola, da nije išao u kamionu radi iskrcaja, jer je Bakotin kamion imao kran za istovar, da je kamion išao tri puta i da je dimenzija 5,20 x 2,20 m, da je on pakirao role skaja, da ne zna je li išta pisalo na policama, da je bilo osam do deset vreća, da mu je tužiteljica rekla da su to ostaci svile i drugih skupih materijala, da on nije brojao robu, ali da tuženica jeste, da je tužiteljica držala papir, a da je tuženica nadgledala, da je, osim navedenog materijala, bilo koža za žigovanje, za koju je tužiteljica rekla da je jako skupa, da su strojeve iznosili na paletare, da je tuženicu vidio jednom kada je došla s bijelim Smartom i jednom s vozilom Hyundai, kada je donijela suprugu nešto za pojesti, da je taj susret bio tri dana nakon prvog i da tada nije ulazila u objekt Metalplastike, da su sitne stvari kada je došao bile spakirane, da je suprug tuženice s njim sve rastavljao i nosio, da su bili dobri.

35. Iskazu ovog svjedoka sud je poklonio vjeru jer je po mišljenju suda vjerodostojan sa puno detalja i kako o strojevima i materijalima, tako i o odnosu između stranaka, neposredno nakon sklapanja kupoprodajnog ugovora, a svjedok osobno nije zainteresiran za uspjeh stranaka u ovom postupku. Iz iskaza proizlazi da je tužiteljica tuženici darovala i pokretnine koje nisu navedene u kupoprodajnim ugovorima (neonske svjetiljke, klizna vrata, mjerilo za struju, kablove i sl.).

36. Uvidom u Presudu Prekršajnog suda u Split SS Makarska PpJ 4940/2017 od 31.siječnja 2018. utvrđeno je da su istom prvookrivljenik ĐL (suprug tužiteljice), i drugookrivljenica DL oslobođeni optužbe da bi 01.studenog 2017. u [adresa], u restoranu „Ivo“ , vikom, svađom i tučom narušili javni red i mir, na način da je DL ušla u restoran, kako bi s vlasnikom, ĐL, raspravila oko nereguliranog radnog odnosa, te je na istoga počela vikati, na što joj je on također uzvratio vikom i počeo udarati, da je bitno obilježje prekršaja kojim se okrivljenicima stavlja na teret da se dogodio na javnom mjestu, a da iz provedenih dokaza proizlazi da posebna prostorija iza šanka ne bi predstavljala javno mjesto, jer se vika između okrivljenika nije čula u dijelu ugostiteljskog objekta namijenjenog javnosti pa da su temeljem č. 182.t.3 Prekršajnog zakona oslobođeni optužbe.

37. Uvidom u kaznenu prijavu ĐL protiv DL od 01.ožujka 2018. naslovljenu na PP Makarska utvrđeno je da je ista podnesena zbog lažnog prijavljivanja kaznenog djela i da je to prijavljena počinila iz mržnje, da kod prijavljene na hitnoj medicinskoj pomoći nisu evidentirane nikakve ozljede, već samo crvenilo koje nije dokaz fizičkog kontakta, a pogotovo ne fizičkog nasrtaja na nju, kako je to prijavljena opisala u svojoj prijavi, tj. da je ĐL udarao šakama po glavi i tijelu, čupao za kosu i vikao da će je ubiti.

38. Uvidom u Prijedlog za provođenje dokaznih radnji oštećenika ĐL od 30.travnja 2018. utvrđeno je da sukladno uputi ODO Split broj K-DO-498/2018 od 30.ožujka 2008. , preuzima progon protiv osumnjičenika DL zbog kaznenog djela iz čl. 304. st. 1 Kaznenog zakona.

39. Uvidom u privatnu tužbu tužitelja TL, ŽL i mldb. CL, zastupane po zz TL od 02.ožujka 2018., utvrđeno je da je podnesena protiv okrivljenika DL, što je od listopada 2007. do podnošenja tužbe, u više navrata iznosila niz uvreda protiv privatnih tužitelja, koje su škodile njihovoj časti i ugledu pa da je time počinila kazneno djelo protiv ugleda i časti- teško sramoćenje iz čl. 147 i klevetu iz čl. 149 KZ-a.

40. Na raspravi održanoj dana 23.veljače 2021 proveden je dokaz saslušanjem svjedoka JL, UL, RL, DL, HL, EL, ŠL i AL.

41. Svjedok JL, nesrodna, je u svom iskazu navela da joj je poznato kako je tužiteljica tuženici prodala strojeve i materijale, jer je ona šivala torbe kod tužiteljice, da je tužiteljica imala zdravstvenih problema i odlučila se na prodaju, da je imala strojeve za rezanje kože, stroj za žig, stroj za stanjivanje kože i stroj za bojanje rubova, da joj je prodala i puno materijala, a da to zna jer ga je ona - svjedokinja slagala, da je bilo raznog materijala, s šljokicama i bez, podstave, kože, spužve, da je sve bilo složeno na dva stalka, da je bilo puno šablona za torbe i novčanike, da ne zna koju su cijenu stranke dogovorile, jer, pred njom, nisu govorile o tome, a da je sve to o čemu je govorila dostavljeno tuženici, da je ona radila na svim tim strojevima, da je tužiteljica prije prodaje zvala meštra, da ih provjeri, da je kod tuženice kratko radila, prve pilot torbe i to na strojevima koje je tuženica kupila od tužiteljice, da je tužiteljičin prostor bio u zgradi Metaplastike, da je ona u njemu radila dvije do tri godine sa još dvije vlasnice iz Tučepi i Velikog Brda, da je preuzimanje robe trajalo više dana, da je ona, kod tuženice, slagala robu u garaži jedne zgrade iznad Centra Sv. Nikola, da je jednog dana iz jutra radila, a popodne išla u Split na edukaciju iz duhovne psihologije, radi osobnog razvoja i da ju je tužena nazvala, dok se vozila, i rekla da će napraviti pauzu s poslovanjem, da ona nije bila sretna što se to dogodilo, da nije čula prigovore na strojeve i materijal i na njen rad, dok je radila kod tuženice, da je kod tužiteljice radila 2,5 godine, a kod tuženice možda 20 dana, da je tužiteljičin prostor bio velik, s puno prozora, da je u njemu, kada je ona došla već bilo materijala, a da je i poslije tužiteljica kupovala iste, da je meštar radi provjere strojeva bio iz [adresa], da su strojevi i materijali koje je vidjela na fotografijama iz spisa, da su na fotografiji sa str. 105 materijali sa kojima je počela raditi tzv. pilot torbe za tuženicu, da je kod tužiteljice počela raditi u proljeće 2010. i radila do zadnjeg dana firme, da je u tuženice došla raditi od tužiteljice, da je tužiteljica zadržala šablone, jer da tužiteljičina nijedna torba nije bila ista, da su čovjeka iz [adresa] zvali radi šablona i velikih kartona, da je tuženica od tužiteljice kupila sve navedeno osim nekih perlica, da dok je radila za tuženicu nije ni stigla isprobati sve strojeve.

42. Iskazu ove svjedokinje sud je poklonio vjeru, jer je, po mišljenju suda, svjedokinja koja je nesrodna i osobno nezainteresirana za uspjeh strana u ovom postupku iskreno iskazivala sve što joj je poznato o predmetu kupoprodaje, a kao što je sama rekla ostale detalje u vezi kupoprodaje stranke pred njom nisu govorile. Potvrdila je i da je tužiteljica preporučila tuženoj da ona - svjedokinja radi kod tuženice, jer je prije iste poslove radila za tužiteljicu i to dvije do tri godine. Potvrdila je i da je tuženica od tužiteljice preuzela sve strojeve opisane u kupoprodajnom ugovoru i puno raznih materijala, da njen rad nije dugo trajao, jer ju je tuženica nazvala i rekla da će svoje poslovanje staviti na mirovanje, a da je za svoj dotadašnji rad kod tuženice uredno plaćena.

43. Svjedok UL, rođena 1958., majka tuženice, je u svom iskazu navela da ju je nazvala tuženica i rekla da će kupiti strojeve od tužiteljice i raditi jelovnike, da su sastavile ugovor, da je tuženica govorila da će kod nje raditi vrsna majstorica, koja je radila kod tužiteljice, da je vidjela da su strojevi dotrajali i precijenjeni, da je ona kupila novi Bagat stroj koji je stajao 13.000,00 kn, da je JL počela raditi kod tuženice 2014., da se trudila, ali da se vidjelo da nije znalac, da je donijela kožu iz tuženičinog ureda, ali da se žalila jer su materijali pucali, da je JL kod tuženice radila 15 dana, da je ona predložila da se obrati EL koji joj je radio šablone, da je tuženica uzela nove materijale, da, po obrazovanju, nije stručna za procjenu strojeva, ali da ih je usporedila s novima i cijenom, vidjela da su neki od tužiteljičinih strojeva derutni, a da joj je za dva stroja JL govorila da su neupotrebljivi, da su materijale slagali tuženica i suprug, da je EL kad je pregledavao materijale ustanovio da nisu prikladni i da se količina ne poklapa s onim što je tuženica kupila, da joj je poznato da je tuženica htjela vratiti strojeve, da JL nije ništa napravila.

44. Iskazu ove svjedokinje sud djelomično nije poklonio vjeru, jer svjedokinja, a što je razvidno iz njenog iskaza, nije osoba koja je stručna za procjenu vrijednosti strojeva navedenih u ugovoru, pa tako ni za davanje mišljenja jesu li isti precijenjeni ili ne. Svjedokinja je, kao majka tuženice, osobno zainteresirana za uspjeh iste u ovom postupku, pa je taj iskaz, vjerojatno, iz tih razloga u navedenim dijelovima pristran, dat radi pogodovanja tuženici.

45. Svjedok GL, nesrodna, je navela da tužiteljicu ne poznaje da tuženicu poznaje jer je kod nje kupila strojeve za 39.000,00 kn i to dvije rukavke, štanca, ravni stroj, podvijalka, stroj za bojanje rubova, presa za suhi zid, stroj za tanjenje rubova i nešto repro materijala, da su strojevi stari i da na njima treba dosta servisa, da je neke strojeve isprobala prije kupnje, a da nije isprobala štanc, da je prodavatelj bio VZ, da je bio oglas na Njuškalu i cijena 50.000,00 kn, te da je poslije snižena na 40.000,00 kn, da ne zna da bi strojeve kupila od nevlasnika, da su, što se tiče materijala, to bili restovi, da nisu bili materijali za tržište, da ih je dosta i bacila jer su bili prelomljeni, a da umjetni materijali, kada se prelome, nisu bili upotrebljivi, da su i boje bile neupotrebljive, jer im je istekao rok trajanja, da se kod proizvođača - tvornice u Italiji interesirala može li ih spasiti, a da su joj rekli da im je prošao rok.

46. Iskazu ove svjedokinje sud je poklonio vjeru u dijelu da bi navedene strojeve kupila i da je kao prodavatelj bio naveden suprug tužiteljice, da nije znala da strojeve kupuje od nevlasnika, te da je ta prodaja bila u rujnu 2017., a što se tiče navedene kupoprodajne cijene svjedokinja, a ni tuženica nisu predočile kupoprodajni ugovor o visini iste, a ta cijena je s obzirom na stvarnu vrijednost strojeva koje je utvrdio vještak preniska i nerealna, te je moguće, u tom dijelu, svjedokinja pogodovala tuženici.

47. Svjedok DL, nesrodna, je navela da je kod tužiteljice radila 11 godina, od 2006. ili 2007. do 2017., da sada nisu u dobrim odnosima, da joj je u vezi poziva na raspravu tužiteljica prijetila, da je tužiteljica protiv nje govorila njenom bivšem suprugu, koji je, na tužiteljičin nagovor, od nje tražio da vade DNK za djecu, da ju je tužiteljica optuživala da prati njenu kći, da joj je poznato da je tužiteljica 19 mjeseci radila sa strojevima koje je poslije prodala tuženici, da je najprije radila u prostoru tuženičinog ujaka, a poslije u zgradi Metalplastike i da je vlasnik tražio da iseli, da joj je jedne prilike rekla da je našla kupce za strojeve i robu i to Milunoviće, da joj je pokazala interni ugovor, da je ona rekla tužiteljic kako je to dobro ugovorila, a da je tužiteljica na to rekla: „neka mala blekica“, da su u prostoru gdje su bili materijali bile mišolovke koje je ona postavljala, da su tu odlagali i višak iz restorana, da su taj nered, kada je došlo do prodaje, sredili, da je jedne prilike bila tamo i sve je bilo spakirano u vrećama, da je tužiteljica rekla da će F dati neke materijale gratis, da su strojevi odvezeni kamionom, da je ono što nije prodano odvezeno kamionom kod tužiteljičine sestre, a nešto i u kontejner, da je poslije od tužiteljice čula da su joj S prigovarali, jer da nisu dobili sav materijal, da što se tiče predmeta kupoprodaje zna ono što joj je tužiteljica pokazala, ali da ne zna što je sve bilo u ugovoru, da su je tuženica i njen suprug pitali hoće li svjedočiti, a da je ranija punomoćnica tužiteljice uzimala podatke od nje, jer je trebala biti tužiteljičin svjedok, da joj S nisu sugerirali što da govori, da tužiteljica neposredno prije kupoprodaje nije radila u prostoru Metalplastike, jer se plašila miševa, da je na tužiteljičinim strojevima rađeno 19 mjeseci prije nego je rekla da je zatvorila i svima dala otkaz, da je tužiteljica strojeve kupila od neke firme iz [adresa], da ne zna jesu li bili servisirani dok se na njima radilo, ali da poslije sigurno nisu bili servisirani, da joj je tužiteljica prepričavala kako tuženica tvrdi da ono što je kupila nije to što je platila, da je poslije JL radila u tužiteljičinom restoranu u kuhinji, da ne zna je li bilo mirisa ili vlage na materijalima (koži).

48. Iskazu ove svjedokinje sud djelomično nije poklonio vjeru i to u dijelu tog iskaza koji se odnosi na halu u zgradi Metalplastike, gdje su prije kupoprodaje bili strojevi i materijal (predmet kupoprodaje), niti da bi tužiteljica za tuženicu rekla „neka mala blekica“, jer se iz njenog iskaza, a i kaznenih prijava tužiteljice i njenog supruga, protiv ove svjedokinje, vidi da su njihovi odnosi loši i poremećeni, pa je, po mišljenju suda, ove navode u svezi stanja hale u zgradi Metalplastike, koje nitko drugi nije navodio, iskazala s ciljem da ošteti tužiteljicu. Taj iskaz je, u dijelu da predmetni strojevi nisu servisirani i da je hala dvije godine bila zatvorena, u suprotnosti s iskazom svjedoka JL (koja je navela da je u toj hali radila za tužiteljicu) i svjedoka BL, koji je naveo da je u vrijeme kupoprodaje pregledao i servisirao (gdje je bilo potrebno) sve predmetne strojeve.

49. Svjedok HL, nesrodan, je u svom iskazu naveo da je 2015., na jednom sajmu, došao u kontakt s tuženicom, jer se i njegova obitelj bavi kožnom galanterijom, da neki strojevi kod tuženicu nisu radili npr. štanca i šivaći stroj, da su materijali bili restovi koji su neiskoristivi, da je to bilo na sajmu Gast u veljači ili ožujku, da je vidio strojeve, ali da ne zna što je sve bilo predmet kupoprodaje, da su se strojevi nalazili u nekom skladištu, da je vidio materijale, da je s njim bila i supruga, da nije dobio honorar radi dolaska na ročište suda, da se roba kupuje u paketima, balama, da su restovi ili reslovi ostaci od kojih se ne može napraviti jedan konkretni artikl, već se prodaju na kilo, da u tom paketu može biti 5 m2 kože, ovisno o debljini, te da se reslovi koriste za sitnije dodatke, privjeske i sl., da je postao 2019. voditelj Udruženja obrtnika Grada Zagreba i sada da je potpredsjednik Ceha tradicijskih obrtnika Hrvatske obrtničke komore, da ovisno o skladištenju koža može trajati i 20 godina, ako je pravilno uskladištena, da se maže kremama za ruke ili za djecu, da je cijena novog stroja za žig 4.200,00 eura, da mu nakon godine dana cijena pada na ½, a da mu je kroz amortizaciju vrijednost 0,00 kn, da je vijek boja koje se koriste u kožarstvu oko tri godine, jer se poslije stvrdnjavaju, da koža, ako se ne održava, nakon tri godine počinje pucati, da je on za tuženike radio jelovnike, jer su mu rekli da oni to ne mogu s svojim strojem.

50. Iskazu ovog svjedoka sud djelomično nije poklonio vjeru i to u dijelu tog iskaza gdje taj svjedok vrši procjenu strojeva i materijala koji su bili predmet kupoprodaje, jer taj svjedok za navedenu procjenu nije ovlašten ( nije vještak), iako kao osoba koja se bavi sličnim poslom, može o navedenom dati svoje mišljenje. I sam svjedok navodi da ne zna što je sve bilo predmet kupoprodaje, a iz njegovog iskaza proizlazi da je strojeve i materijale vidio oko šest mjeseci nakon kupoprodaje, pa se količina i kvaliteta materijala mogla promijeniti u tom razdoblju.

51. Svjedok EL, nesrodan, je u svom iskazu naveo da je od trećeg mjeseca 2015., pa do kraja ljeta radio kod tužene, da je prije dugo godina nabavljao strojeve i materijale za firmu Braća Rakić u [adresa], poslije Vigal, u [adresa], pa da je znao vrijednost i strojeva i materijala, da mu je tuženica rekla da je za strojeve i materijale trebala platiti 20.000 eura, da se radilo o polovnim strojevima marke Adler, da joj je rekao da ne vrijede ni upola toliko, da je tužiteljica te strojeve kupila u [adresa] u V, da je on, kada je otvorio svoju radnju, te strojeve plaćao 5.200,00 DEM nove, da su ostali strojevi bili polovni, korišteni, da za kožu nije pravljen popis, pa da je on napravio isti i utvrdio da je bilo 80 m, možda koji metar više, ali neiskoristivo, da se radilo o različitim materijalima, za koje se nije znalo ni gdje su kupljeni, a da, ako bi se uradio prototip od nekog materijala, moralo bi se imati još materijala za proizvodnju, da su ostatak bili reslovi i neka metalna galanterija, da on nije bio u radnom odnosu kod tuženice, nego da je samo radio probnu proizvodnju da vide kako će ići, da je radio uzorke jelovnika, većinom od umjetnog materijala, koji se nalazio kod tužene, da je nešto i kupila, da nije stalno radio, da je samo povremeno sam dolazio, da su mu plaćali dnevnice kada bi dolazio, da nije sudjelovao u prodaji između stranaka, ali da su mu stranke rekle koliko su platili, tj. da su platili 10.000 eura i da imaju još 10.000,00 eura, da su strojevi i šivaće mašine nabavljeni prije 70-ih godina prošlog stoljeća, da poznaje IL, da je on bio šef proizvodnje jedne smjene u Vigala, a poslije suvlasnik, i da on-svjedok u kožarstvu radi 25 do 30 godina.

52. Iskazu ovog svjedoka, u dijelu koji se odnosi na procjenu strojeva i materijala, koji su predmet kupoprodaje, sud nije poklonio vjeru, jer je taj iskaz u suprotnosti s nalazom ovlaštenog sudskog vještaka kojem je sud poklonio vjeru, a o količini materijala svjedok je iskazivao prema stanju koje je zatekao kod tuženice u ožujku 2015., što je pola godine nakon kupoprodaje, pa se ta količina u tom razdoblju mogla promijeniti.

53. Svjedok ŠL, nesrodan, je u svom iskazu naveo da su strojevi i materijali koje je tužiteljica prodala tuženici tri godine bili smješteni u njegovom poslovnom prostoru, u [adresa], da je tužena tu radila par mjeseci, a strojevi su bili i duže, da ne zna gdje su strojevi sada, da se ne razumije niti u strojeve niti u materijale, da se njegov poslovni prostor nalazi u suterenu, da nema prozor, da ima vrata i ventilaciju, i na ulaznim vratima fiksne grilje, tako da je omogućena cirkulacija i da je prostor bio čist i uredan.

54. Iskazu ovog svjedoka sud je poklonio vjeru, ali o predmetu kupoprodaje i drugim odnosima između stranaka svjedok nema nikakvih saznanja.

55. Svjedok VZ suprug tuženice je u svom iskazu naveo da je u kolovozu 2014.,kod njega i supruge, u njihovu radnju, došla tužiteljica koju da poznaje još od 2001. kada su počeli raditi za njen restoran, da im je ponudila da rade korice za jelovnike, da to nitko ne radi i da mogu patentirati, da ih je povela u halu Metalplastike i da su htjeli kupiti samo jedan šivaći stroj i nešto materijala, ali da je tužiteljica uvjetovala da moraju kupiti sve, da je prvo tražila 15.000 eura a da je onda pristala na 10.000,00 eura jer oni nisu mogli dati više, da je tužiteljica u ugovoru napisala konačnu cijenu od 27.000,00 eura za oba ugovora, da je strojeve trebalo iseliti u roku 5 do 7 dana, da ih nisu palili, da je bio dogovor da će doći serviser i paliti strojeve pred njima, da je tužiteljica rekla da je serviser bio tu i da je pregledao sve dok su on i supruga bili u Splitu, da on ne zna je li on bio ili ne, da su selili zadnji vikend u kolovozu 2014., da je u jednom danu tri puta u osobnom vozilu prevozio šest zavezanih i neobilježenih vreća sa kablovima, neonkama i sitnim materijalom, da je za strojeve dva puta dolazio kamion s kranom, a za stroj štanca da je, da bi se iskrcao iz kamiona trebao i viljuškar, da im je tužiteljica na njihovo traženje, specifikaciju dala tek nakon dva mjeseca, da je JL došla raditi u studenom 2014., da su supruga i on nakon preseljenja strojeva i materijala, slagali strojeve i materijale i pitali tužiteljicu tko zna raditi jelovnike i da im je preporučila JL, da je rekla da ne može raditi jelovnike jer nema šablone i dovoljno materijala, da im je te šablone poslije napravio EL, da je JL napravila dvije torbice i pet jelovnika i prestala raditi jer nisu bili zadovoljni s njom, da je on u prosincu 2014. razgovarao s tužiteljicom i da je bio nazočan i njen suprug, da im je rekao da ni strojevi ni količina materijala ne odgovaraju dogovorenom, da tužiteljica njima nije htjela platiti račun za jelovnike za restoran, da je nakon deset dana neki nepoznati glas sa hercegovačkim dijalektom nazvao tuženicu na mobitel i rekao: „ vrati pare onome kome duguješ ili ćeš ostati bez djece“, da je bio i drugi poziv i da je tada ta osoba rekla tuženici da će završiti kao TZ, da su TZ nazvali jer ga poznaju ali da nije znao tko je osoba koja poziva, da su podnijeli i prijavu policiji, ali se ništa nije otkrilo, da su oglasili na Njuškalu da prodaju strojeve, najprije za 75.000,00 kn, ali se nitko nije javio, da se kada su smanjili cijenu na 45.000,00 kn, javila gđa GL i da su joj sve prodali za 38.000,00 kn, da je EL povremeno radio na tim strojevima ako bi imali nešto posla, da je radio samo na jednom šivaćem stroju i da to nije bilo rentabilno, da su i šabloni trebali biti predmet ugovora, iako nisu navedeni, jer da su dobili i brdo stvari koje nisu bile navedene u ugovoru, da tužiteljici nisu neposredno nakon sklapanja ugovora prigovarali pisanim putem, a i da jesu u prosincu 2014., nakon što je EL završio mjerenje, da su pokrenuli postupak za vraćanje strojeva i materijala i obustavili ga, jer nisu imali novac, da je on prodao strojeve gđi. GL jer mu je supruga pod ovrhom, da je on te strojeve stekao darovanjem od supruge, da ne zna je li ugovor o kupoprodaji između tužiteljice i tuženice pravno valjan ali da zna da se ne mogu sklapati na takav način i daj je navedena cifra u eurima i da je zato ništetan, da količina isporučenog materijala nije odgovarala ugovorenom, a da se to vidjelo tak kada su ga počeli preslagivati i da su ga dobili u vrećama, da im je tužiteljica govorila da su strojevi vrijedni da ih je skupo platila i da su poslije saznali da su strojevi zamračeni u Vigalu Vrgorac, i da ih je tužiteljica kupila za smiješnu cijenu možda 4.000,00 eura ukupno, da nisu mjerili materijale kod tužiteljice već da ih je mjerio EL, da je bilo 84 m2 kože, a da je njima naplaćeno 200 m2, da je sve stalo na jedan štender, da su materijali bili preklopljeni i pucali od stajanja da tužiteljica nije bila prisutna kod mjerenja materijala, a da su je oni zvali.

56. Iskazu ovog svjedoka, supruga tuženice, sud djelomično nije poklonio vjeru i to da bi JL govorila da ne može raditi jelovnike jer nema šablone i dovoljno materijala, te da neki materijali nisu dobri, jer suprotno proizlazi iz iskaza svjedokinje (da joj za jelovnike nisu ni potrebni šabloni a da su materijali bili u dobrom stanju). Za navode ovog svjedoka da su supruga i on prijavili policiji prijetnje od nepoznatih osoba sudu nisu dostavljeni nikakvi dokazi, a ni o tome da je njemu, prije nego je strojeve prodao GL, te strojeve tuženica darovala. Iskaz je suprotan i iskazu svjedok EL, koji je rekao da je materijale mjerio u ožujku 2015., a ovaj svjedok navodi da ih je EL mjerio u prosincu 2014. Kao suprug tuženice je osobno zainteresiran za uspjeh u ovom sporu.

57. Uvidom u dopis Porezne uprava Ispostava Makarska od 22.veljače 2022. u svezi procjene vrijednosti strojeva koja je zatražena od te ispostave, utvrđeno je da se u dopisu navodi kako nisu u mogućnosti dostaviti tu procjenu jer ne raspolažu takvim podacima.

58. Uvidom u dopis Hrvatske obrtničke komore od 17.veljače 2022., od koje su se tražili podaci je li ta Komora u mogućnosti dostaviti procjenu vrijednosti strojeva navedenih u kupoprodajnim ugovorima sklopljenim između stranaka utvrđeno je da se u istom navodi kako ta komora u svom statutu nema registriranu djelatnost vršenja procjene vrijednosti pokretnina i nekretnina i da stoga nije u mogućnosti izvršiti procjenu.

59. U više navrata sud je od tvrtke Vigo Vrgorac pokušao dobiti podatke - isprave vezane za kupnju strojeva i materijala te tvrtke kao prodavatelja i ovdašnje tužiteljice kao kupca ali su se svaki put pismena suda vraćala kao neuručena (što nije ni čudno obzirom na navode svjedoka u ovom postupku da je ta tvrtka više ne radi jer je u stečaju).

60. Na okolnost vrijednosti i kvalitete strojeva koji su bili predmet kupoprodajnog ugovora sklopljenog dana 18.kolovoza 2014. proveden je dokaz vještačenjem po vještaku Nenadu Kuzmaniću. Taj vještak je svoj Nalaz „elaborat“ dostavio 31.svibnja 2024., te u njemu naveo da mu nije dostavljena pojedinačna dokumentacija za identifikaciju za strojeve, kao što je datum proizvodnje, ulaganja do datuma prodaje, i datum primopredaje, da se oprema prodavatelja procjenjuje kao povezana proizvodno tehnološka cjelina, s naglaskom na dugotrajnu imovinu, da su kao izvor podataka za određivanje vrijednosti opreme služili dostupni podaci vlasnika opreme, podaci proizvođača iste ili slične opreme, vlastiti podaci prikupljeni tijekom rada i da su na taj način dobivene nabavne cijene umanjene za procijenjeni postotak istrošenosti, prema zatečenom stanju i procijenjenoj vrijednosti pojedinih elemenata opreme, da mu stranke nisu omogućile da dođe do potrebnih podataka, da je primjenom metodologije rada koja je prema struci određena za izradu elaborata - procjenu izradio poštujući zakone tržišta, opreme u RH i inozemstvu i imajući u vidu sve neizbježne troškove, i da je primijenio formulu:

NVxK1/K2=SV,

da se oznaka NV odnosi na nabavnu vrijednost osnovnog sredstva (proizvođačka cijena i zavisni troškovi), da se oznaka K1 odnosi na koeficijent starosti opreme, oznaka K2 na koeficijent stanja opreme, a oznaka SV da se odnosi na sadašnju vrijednost koja se smatra i prometnom vrijednosti opreme , da su zavisni troškovi uvoza uračunati prema sada važećim propisima za vrstu i namjenu strojeva, te su uračunati u nabavnu cijenu, kao i troškovi transporta, a da PDV nije uračunat u nabavnu cijenu, da podaci iz zvaničnih fotografija strojeva iz spisa ne prati faktografija dobavljača, pa da je to otežalo rad s obzirom na potrebnu metodologiju, da veliki dio opreme, s obzirom na starost ima vrijednost nula, a s druge strane da je nemoguće da proizvodno tehnološke cjeline rade bez te opreme koja čak posjeduje certifikate, te da skoro nema podataka o ulaganjima u tu opremu u zadnjih deset godina, da je nakon uvida u sve navedeno sveukupna nabavna vrijednost strojeva rađena po popisu iz ugovora, prema podacima dobavljača, u odnosu na godinu proizvodnje i tijek vremena, za svih devet strojeva i u odnosu na njihove mogućnosti u vrijeme prodaje 2014. a koji su u to vrijeme bili u funkcionalnom stanju i da njihova vrijednost iznosi 18.000,00 eura.

61. Tuženica se po nalazu vještaka očitovala podneskom od 24.lipnja 2024. i u njemu navela da se nalazu vještaka u potpunosti protivi, te navela da je vještak od tuženice tražio da mu ustupi dokumentaciju, ali da ona s njome ne raspolaže, jer je nije ni dobila, pa da je bilo potrebno da se ista zatraži od tužiteljice, na kojoj se zakonski nalazi teret dokaza, pa tek po primitku iste naložiti provođenje vještačenja, da unatoč tome vještak vrši vještačenje i pojašnjava metodologiju rada, te specifičnu formulu, da je vještak ispred sebe imao samo fotografije strojeva i ugovor, kako i sam navodi, a da neki navodi iz njegovog nalaza upućuju na pogrešan zaključak da je on osobno pregledao strojeve, npr, točka 4.3. i u točki 5.,da i sam vještak objašnjava da upisane podatke i fotografije strojeva ne prati faktografija dobavljača, da veliki dio opreme obzirom na starost nema vrijednost, ali ne navodi koja je to oprema, da ne identificira podatke za koje je naveo da su mu bili izvor podataka, da iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da je starost strojeva bila preko 20 godina i da nisu bili u funkcionalnom stanju, da tuženica navodi da nije bila prisutna prilikom obrade servisera, a da to vještak nije uzeo u obzir i da predlaže da se vještaku naloži na osnovu koje dokumentacije je izradio svoje mišljenje, da je od firme Vigal tražena potrebna dokumentacija koja nije dostavljena sudu, da je na vrijednost strojeva najtočnije ukazao svjedok EL i svjedok HL, pa da je vještak trebao koristiti i te podatke i osobno pregledati strojeve kod RL, da je vještak, iako nije dobio podatke od stranaka koje je tražio e-mailom ipak sačinio svoj pisani nalaz, što da dovodi u pitanje njegovu kvalitetu i stvara potrebu da se angažira sudski vještak u mjestu gdje se strojevi danas nalaze.

62. Tužiteljica se po nalazu vještaka i podnesku tuženice od 24.liponja 2024., očitovala podneskom od 11.srpnja 2024. i u njemu da je tuženica u rujnu 2017. prodala strojeve koje nije platila, da tuženica nije provela osiguranje dokaza, nije fotografirala strojeve u trenutku prodaje, ni specificirala strojeve koje je prodala trećoj osobi svjedokinji RL koja je izjavila da je strojeve i opremu kupila od supruga tužiteljice, da je zadatak vještaka bio utvrditi vrijednost strojeva 2014.,a ne današnju vrijednost, i da je vještak u potpunosti postupio po nalogu suda i utvrdio da je ugovorena cjiena koju tužena nije platila preniska u odnosu na stvarnu tržišnu vrijednost.

63. Vještak za strojarstvo Nenad Kuzmanić pozvan je očitovati se na prigovore tužiteljice i tuženice na njegov nalaz, te su mu dostavljeni podnesci tužiteljice i tuženice.

64. Vještak je svoje očitovanje dostavio 09.siječnja 2025., te u njemu ponovio navode iz svog nalaza, te naveo da kod tog nalaza i mišljenja u cijelosti ostaje. Naveo je i da je u točki VIII ugovora navedeno da su strojevi ispravni, da se tuženica oglušila na traženje vještaka da mu se omogući pristup strojevima radi pregleda, pa da ih nije mogao ni pregledati, da su točkama I, II i III stranke dogovorile da se sve provede do 01.lipnja 2016.

65. I dopuni nalaza vještaka punomoćnik tuženice je prigovorio na raspravi održanoj dana 20.veljače 2025. i naveo da vještak nije odgovorio na prigovore tuženice, već da je ponovno ukazao za nedostatnu dokumentaciju, pa da se postavlja pitanje kako je, uslijed toga, vještak mogao dati mišljenje, da predlaže ponovno zatražiti očitovanje vještaka na pitanja koja je tuženica postavila u svom podnesku, da je u tom svom podnesku tuženica navela da se stvari nalaze u posjedu GL, da bi ih tamo trebalo pregledati.

66. Sud je taj dokazni prijedlog tuženice da se vještaku naloži da osobno pregleda strojeve kod GL u mjestu Strahoninec kad Čakovca, odbio jer je za potrebe ovog postupka vještak dao nalaz o stanju i vrijednosti strojeva u vrijeme sklapanja kupoprodajnog ugovora između stranaka 2014., a sama tuženica je 2017. strojeve prodala trećoj osobi bez da je o tome obavijestila sud i tužiteljicu, iako je predmetni postupak pokrenut 29.lipnja 2015. Takvim ponašanjem tuženice je onemogućila pregled strojeva, ni vještaka o tome nije obavijestila, kada je od nje tražio da mu se omogući pregled strojeva, pa je vještak svoj nalaz dao prema podacima kojima je raspolagao, a to što nije pregledao strojeve je krivnja tuženice.

67. Nalazu i očitovanju vještaka sud je poklonio vjeru jer je po mišljenju suda vještakov nalaz objektivan i stručan obzirom na podatke kojima je o strojevima koji su predmet kupoprodaje raspolagao, a pregled tih strojeva nije mogao obaviti jer je tuženica još 2017. (za što je sud saznao tek iz iskaza svjedokinje GL 2021.), strojeve o kojima se već vodio postupak prodala, te se od 2017. nalaze u okolici Čakovca.

68. Iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da su predmetnim ugovorima od 18.kolovoza 2014., i 09.rujna 2014., stranke zaključile ugovore o kupoprodaji pokretnih stvari s obročnom otplatom cijene, koji ugovor je reguliran člancima 464. do 473. ZOO-a.

69. Iz sadržaja predmetnih ugovora je očito da ne sadržavaju odredbu navedenu u čl. 466.st.2. ZOO-a, po kojoj isprava o ugovoru mora, pod prijetnjom ništetnosti, sadržavati odredbu da kupac može raskinuti ugovor ako to pisano priopći prodavatelju, u roku od 3 dana od potpisivanja isprave, te da se tog prava kupac ne može odreći unaprijed.

70. Prema toj zakonskoj odredbi su Ugovori o kupoprodaji od 18.kolovoza 2014. i 09.rujna 2014., sklopljeni između ovdašnjih stranaka, ništetni.

71. Utvrđena ništetnost tih ugovora, zaključenih između ovdašnjih stranaka, izaziva posljedice propisane člankom 323. ZOO-a.

72. Prema odredbi čl. 323.st.1. ZOO-a, u slučaju ništetnosti ugovora, svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

73. U ovoj pravnoj stvari nesporno je utvrđeno da je tužiteljica tuženoj, po zaključenom Kupoprodajnom ugovoru od 18.kolovoza 2014., predala u posjed različite strojeve, čija je ugovorena kupoprodajna cijena bila 13.610,00 eura, da je tužena isplatila tužiteljici 10.000,00 eura, i da su dogovorile da će ostatak kupoprodajne cijene od 3.610,00 eura tužena isplatiti tužiteljici "po mogućnosti od 01.siječnja 2015. do 01.lipnja 2015.", da će, po dogovoru, zaključiti još jedan kupoprodajni ugovor za robu (kožu, skaj, konci i sl.) i da će se ta rata podmiriti, po dogovoru, do 01.lipnja 2016. Taj novi ugovor za različitu robu ( opisanu pobliže u njemu) je sklopljen 09.rujna 2014., te je u njemu navedeno da su predmet kupoprodaje pokretnine, preostale od prvog ugovora u vrijednosti od 3.610,00 eura, te kože, skajevi, dekorativni materijali i dr., u vrijednosti od 13.665,00 eura (ukupno 17.275,00 eura), da će se ti iznosi isplaćivati u ratama, da 01.lipnja 2015. kupac može dati 7.000,00 do 8.000,00 eura, a da će se za preostale isplate dogovarati po mogućnostima kupca, te da će se potvrde ovjeravati pri isplati.

74. Iz navedenog proizlazi da tuženica, po tim ugovorima, još duguje tužiteljici ukupan iznos od 17.275,00 eura (jer nakon sklapanja drugog ugovora tužiteljici nije ništa isplatila). Osim toga, nesporno je i da je tuženica tužiteljici, nakon sklapanja prvog kupoprodajnog ugovora, isplatila 10.000,00 eura.

75. Tužiteljica je od tuženice u ovom postupku, s osnova isplate neisplaćene kupoprodajne cijene, potraživala iznos od ukupno 17.291,33 eura, uvećan za zakonske zatezne kamate.

76. Po mišljenju suda, iz činjenične osnove navedene u tužbi proizlazilo bi da je tužena iz osnova oba kupoprodajna ugovora stekla imovinsku korist bez osnove (jer su ugovori o kupoprodaji od 18.kolovoza 2014. i 09. rujna 2014. utvrđeni ništetnim).

77. Iako tužiteljica nije tražila isplatu temeljem stjecanja bez osnova, sud nije vezan njenom pravnom kvalifikacijom, jer takvo stjecanje proizlazi iz činjenica utvrđenih tijekom ovog postupka.

78. Vrijednost prodanih strojeva i materijala je prema stanju u spisu bila puno veća od tužbenog zahtjeva tužiteljice, koji glasi na iznos od 17.291,33 eura, i kojim tužbenim zahtjevom je sud vezan. Stoga je sud obvezao tuženicu da tužiteljici isplati navedeni iznos.

79. Tijekom postupka je nesporno utvrđeno da se strojevi i materijali, koji su bili predmet ugovora, ne mogu vratiti tužiteljici kao prodavatelju, jer ih je tuženica prodala trećim osobama, pa je onda određena naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke.

80. Nije bilo prijedloga da se, nakon donošenja drugostupanjske odluke, provedu dokazi na okolnosti sadašnje vrijednosti strojeva i robe koji su predmet kupoprodajnog ugovora, pa je stoga sud tužiteljici priznao zatraženi iznos od 17.291,33 eura, sa zakonskim zateznim kamatama počev od donošenja ove presude (točka I. izreke Presude).

81. U dijelu koji se odnosi na zatražene zakonske zatezne kamate počev od 01.lipnja 2015. (na iznos od 7.057,51 eur), odnosno od 01.lipnja 2016. (na iznos od 10.233,82 eura), sud je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, jer se, prema odredbi čl. 323.st.1.ZOO-a dosuđuje naknada prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke pa dakle, tužiteljici ne pripadaju kamate za razdoblje prije donošenja sudske odluke, tj. prije 30.ožujka 2026. (točka II. izreke Presude).

82. Tuženici je sud priznao zatraženi iznos od 10.000,00 eura, koji je nesporno uplatila tužiteljici s osnova ništetnog ugovora. I taj iznos je, sukladno ranije navedenoj zakonskoj odredbi čl. 323.st.1. ZOO-a, priznat sa zakonskim zateznim kamatama, počev od donošenja ove Presude (točka III. izreke Presude).

83. Sud je odbio i protutužbeni zahtjev protutužiteljice u dijelu koji se odnosi na zakonske zatezne kamate na iznos od 10.000,00 eura za razdoblje od 10.rujna 2014. do presuđenja (točka IV. izreke Presude).

84. Odluku o troškovima parničnog postupka tj. da svaka stranka snosi svoje troškove postupka sud je donio temeljem čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08 ,57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 u daljnjem tekstu ZPP), jer je i tužiteljica uspjela u tužbenom zahtjevu, a i tuženica u protutužbenom zahtjevu.

U Makarskoj, dana 30.ožujka 2026.

SUDAC:

Veronika Aračić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu.

Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude ( članak 348. ZPP-a)

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena ( članak 335. ZPP-a).

Dna:

1. Pun. tužiteljice-protutuženice

2. Pun. tuženice-protutužiteljice

3. U spis

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte