Poslovni broj: Pn-28/2026-78

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda, Nives Grubišić Đogić, u pravnoj stvari tužitelja NC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Borisu Vinčiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Novom Zagrebu, Građansko upravni odjel, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene 27. ožujka 2026. prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 30. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.) Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, OIB: [osobni identifikacijski broj], platiti tužitelju NC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 5.000,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 27. veljače 2013. do isplate po stopi do 31. srpnja 2015. godine koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacija refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

II.) Odbija se tužbeni zahtjev iz točke I. za iznos od 3.626,98 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.

III.) Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.984,88 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 30. ožujka 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj Općinskom građanskom sudu u Zagrebu 26. veljače 2013. protiv tuženika tvrdi da je osuđen na kazne zatvora presudama Općinskog suda u Karlovcu broj K-29/2006, broj K-265/2009 i Općinskog suda u Kostajnici broj K-54/2007. Tužitelj je počeo izdržavati kaznu 13. studenog 2008. u Zatvoru u Karlovcu do 17. studenog 2008. kada je prebačen na Odjel psihosocijalne dijagnostike Zatvora u Zagrebu gdje je bio do 16. prosinca 2008. nakon čega je prebačen u Kaznionicu u Lepoglavi u kojoj se i danas nalazi na izdržavanju kazne. Uvjeti smještaja u navedenim Ustanovama ne udovoljavaju standardima propisanim domaćim i europskim zakonodavstvom. U Kaznionici u Lepoglavi je bio smješten prvo u ćeliji površine 8 m2 zajedno s trojicom zatvorenika. 25 zatvorenika je koristilo jedan sanitarni čvor, koji se sastojao od jedne wc školjke i jednog umivaonika te tužitelj zbog navedenog nije stizao obavljati jutarnju higijenu za koju zatvorenici imaju ograničeno vrijeme, a znao je i nuždu vršiti u bocu. Nakon toga tužitelj je prebačen na 3D odjel u sobu broj 12, u kojoj je 12 zatvorenika smješteno u prostoriji od 34 m2 s jednim wc-om a koji se sastoji od jedne wc školjke i jednog umivaonika. Obzirom je buđenje u 6,00 sati, a odlazak na posao u 6,25 sati, tužitelj u tom kratkom vremenskom periodu od 25 minuta nije stigao obaviti jutarnju higijenu i nuždu zbog gužve na wc-u. Također, po rasporedu zatvora zatvorenici se često moraju naći na hodniku, a kat iznad je 4D odjel čiji pod je željezna mreža po kojoj zatvorenici s gornjeg kata bacaju opuške i razno smeće koje pada po glavama zatvorenika s donjeg, 3D odjela. Pri tom je važno naglasiti da se na odjelu 4D nalaze ovisnici o opojnim drogama od kojih je većina zaražena hepatitisom te ostalim zaraznim bolestima. Time je tužitelj bio izložen vrlo visokom riziku dobivanja zaraznih bolesti. Odjeća je loše oprana te je obzirom da se skuplja na hodniku, a po kojoj padaju opušci s gornjeg kata, često i spaljena. Nadalje, ističe kako na 56 zatvorenika ima samo 4 tuša, što je nedostatno za održavanje bilo kakve pristojne higijene, a često nema niti tople vode. Zatvorsku kantinu zaposlenici zatvorenici, među kojima je i tužitelj, mogu koristiti samo za vrijeme šetnje i ručka, a osim toga u istoj se nalazi samo jedna blagajna na 380 zatvorenika, što znači da su vrlo velike gužve dok se dođe na red za blagajnu i objeduje te se više ne stigne ići na šetnju. Nadalje, oko 220 zatvorenika, za doručak i večeru mora u roku od 20 minuta proći liniju za hranu te konzumirati obrok. Zbog navedenog, tužitelj često ne stigne prožvakati hranu, već istu guta na silu, što se također ponavlja i za vrijeme ručka koji traje 30 minuta, što je sve kod tužitelja prouzrokovalo probavne smetnje. Navodi da je posuđe loše oprano te je restoran pun različitih insekata. Tužitelj je zaposlen u drvnom pogonu gdje nema adekvatne zaštitne opreme, a krovovi pogona su prek riveni azbestnim pločama na kojima se nalaze radioaktivni gromobrani koji su još 2005. trebali biti uklonjeni. Ističe da tužitelj, zbog svega navedenoga, često mora posjećivati psihijatra te koristiti antidepresivne lijekove. Zdravstvena zaštita je vrlo loša te se ponekad na doktora čeka i po 15 dana, što je rezultiralo time da je tužitelj u više navrata prebolio gripu bez liječničke pomoći. Također, u sobama vlada napetost te izbijaju svađe između zatvorenika zbog nedostatka prostora i nemogućnosti kretanja tijekom dana. Tvrdi da su uvjeti smještaja u navedenim Ustanovama suprotni uvjetima koji su propisani nacionalnim i međunarodnim zakonodavstvom i Ustavom Republike Hrvatske. Opisanim postupanjem tuženica je postupila suprotno odredbama čl. 2., 3., 9., 74., 76., 96. do 102. i čl. 103. Zakona o izvršavanju kazne zatvora, te odredbama Pravilnika o standardima smještaja i prehrane zatvorenika čime su tužitelju povrijeđena prava zajamčena čl. 3. Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda i čl. 23. i 25. Ustava Republike Hrvatske koje odredbe propisuju zabranu zlostavljanja i nečovječnog postupanja i zabranu postupanja sa zatvorenicima na način kojima se krši njihovo dostojanstvo. Navedeno potvrđuje praksa domaćih sudova i Europskog suda za ljudska prava. Zbog svega navedenog tužitelj potražuje s osnova naknade neimovinske štete iznos od 449.050,00 kn sa pripadajućom zateznom kamatom koja teče od podnošenja tužbe pa do isplate, kao i naknadu parničnog troška, također sa pripadajućom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Prije podnošenja tužbe tužitelj se obratio Općinskom državom odvjetništvu u Zagrebu sa zahtjevom za mirno rješenje spora, a do kojeg mirnog rješenja nije došlo, a čime je ispunjena procesna pretpostavka za podnošenje ove tužbe iz članka 186.a Zakona o parničnom postupku ( Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22-dalje ZPP).

3. Tužitelj je podneskom od 18. siječnja 2024. uredio tužbeni zahtjev na način da predlaže sudu donijeti presudu kojom će naložiti tuženiku platiti iznos od 8.626,98 EUR sa zateznom kamatom od 27. veljače 2013. do isplate i naknaditi mu parnični trošak.

4. U odgovoru na tužbu tuženica u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev . Ističe da je nastupila zastara potraživanja tužitelja za razdoblje prije 18. svibnja 2009. budući da je do podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora (18. svibnja 2012.) protekao subjektivni zastarni rok od 3 godine od kada je oštećenik doznao za štetu i osobu koja je štetu učinila. Čini nespornim činjenicu da se tužitelj nalazi na izdržavanju kazne u Kaznionici u Lepoglavi. Osporava tvrdnju da je tužitelju povrijeđeno pravo na smještaj primjeren ljudskom dostojanstvu i zdravstvenim standardima ističući da su uvjeti smještaja organizirani sukladno standardima propisanim domaćim i europskim zakonodavstvom. Suprotno navodima tužitelja, smještaj odgovara zdravstvenim, higijenskim i klimatskim prilikama. Prostorije u kojima je tužitelj boravio su čiste, suhe, opremljene dnevnim i umjetnim svjetlom koje omoguće čitanje i rad bez smetnji za vid, imaju prekidač za hitne pozive u slučaju potrebe i zaštitu od požara. Zatvorenici imaju zasebne prostorije i stalan pristup sanitarnom čvoru i pitkoj vodi. Sobe su opremljene radijatorima koji su uključeni u sustav centralnog grijanja. Temperatura u sezoni grijanja održava se na 22 stupnja danju, a noću na 15 stupnjeva. Zatvorenici imaju mogućnost odabira žele li raditi ili ne, a sukladno tome se smještaju na radne ili neradne odjele. U slobodno vrijeme zatvorenici se mogu baviti raznim slobodnim aktivnostima u okviru radno terapijske radionice. Nadalje, na raspolaganju su im i razne sportske aktivnosti koje mogu upražnjavati u slobodno vrijeme, za što je predviđeno 2 sata dnevno. Također, zatvorenicima je omogućeno osnovno obrazovanje te obrazovanje za odrasle na nivou osposobljavanja za razna zanimanja. Zdravstvena zaštita je omogućena 24 sata na dan. Ukoliko postoji potreba za medicinskom intervencijom, a u slučaju odsutnosti liječnika kaznionice, medicinski tehničari upućuju zatvorenike na hitnu medicinsku pomoć te dalje, po potrebi, na liječenje u Opću bolnicu u Varaždinu ili Zatvorsku bolnicu u Zagrebu. Također, u skladu s pojedinačnim programom postupanja, zatvorenici mogu biti uključeni u razne posebne programe. Od ostalih sadržaja na raspolaganju im je knjižnica te prodavaonica za zatvorenika. Telefoniranje je omogućeno svakodnevno dok nisu zatvoreni po sobama i to osobama koje imaju odobrenje, a trajanje telefoniranja je povezano s vladanjem zatvorenika. Dopisivanje se, osim u slučaju zakonom predviđenim situacijama, omogućuje neograničeno. Posjeti su omogućeni subotom od 8 do 17 sati i nedjeljom i praznikom od 8 do 13 sati. Stoga uvjeti u kojima je tužitelj izdržavao kaznu zatvora su u skladu sa zaštitom ljudskih prava i temeljnih sloboda i ne predstavljaju povredu prava osobnosti. Umanjena prostornost na koju tužitelj prigovora je posljedica prekapacitiranosti zatvorskog sustava koji nije moguće razumno zaobići te istu nije moguće sagledavati odvojeno od ostalih uvjeta koji su stavljeni na raspolaganje zatvorenicima prilikom njihovog smještaja i boravka u ustanovi. U tom smislu svjedoči i aktualna sudska praksa Ustavnog suda Republike Hrvatska i Europskog suda za ljudska prava. Sagledavajući uvjete boravka tužitelja u Kaznionici u Lepoglavi proizlazi da isti nije bilo izložen nečovječnom postupanju i da mu nije povrijeđeno ljudsko dostojanstvo samo s osnove činjenice prenapučenosti zatvora. Stoga predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti kao neosnovan, te traži naknadu parničnog troška.

5. Tijekom postupka je na snagu stupio Zakon o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine broj 128/14) kojim je 1. travnja 2015. ustanovljen Općinski sud u Novom Zagrebu koji je preuzeo dio nadležnosti kao i dio predmeta Općinskog građanskog suda u Zagrebu, uključujući i ovaj predmet.

6. Sud je presudom od 13. svibnja 2025. odbio tužbeni zahtjev, djelomično zbog zastare u odnosu na izdržavanje kazne za razdoblje od 13. studenog 2008. do 18. svibnja 2009. (koje razdoblje obuhvaća boravak u Zatvoru u Karlovcu, Odjelu psihosocijalne dijagnostike u Zatvoru u Zagrebu i dio razdoblja boravka u Kaznionici u Lepoglavi), a djelomično je sud zaključio da uvjeti u Kaznionici u Lepoglavi nisu takvi da je tužitelj bio podvrgnut trpljenju i poniženju koja predstavlja povredu prava osobnosti.

7. Županijski sud u Osijeku je rješenjem od 5. veljače 2026. ukinuo presudu pozivom na kriterije uspostavljene od strane Europskog suda za ljudska prava u predmetu Muršić protiv Hrvatske (Zahtjev broj 7334/13, presuda od 20. listopada 2016.) u kojima ističe da ako je zatvorenik u nekom razdoblju imao manje od 3 m[2] osobnog prostora tada postoji snažna, ali ipak oboriva pretpostavka da je došlo do povrede čl. 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a teret dokaza je na državi. Pri tom boravak u sobama za vrijeme izdržavanja kazne zatvora gdje zatvorenik ima manje od 3 m[2] životnog prostora predstavlja kršenje čl. 3. Konvencije zbog čega taj zatvorenik ima pravo na naknadu štete pod uvjetom da nisu ostvarene pretpostavke za oslobođenje države od odgovornosti, a čije postojanje mora dokazati država. Te pretpostavke su smanjenja potrebnog životnog prostora ispod 3 m[2] , kratka, povremena i minorna; da su ista popraćena dovoljnom slobodom kretanja izvan sobe i prikladnim aktivnostima izvan sobe; da je tužitelj smješten u ustanovu koja se, općenito gledano, smatra primjerenom zatvorskom ustanovom i ne postoje drugi otegotni aspekti njegova boravka u zatvoru. Drugostupanjski sud daje i dodatnu pretpostavku i to odnos između dužine boravka u uvjetima smanjenog potrebnog minimalnog osobnog prostora u odnosu na ukupnu dužinu trajanja boravka u Zatvoru .

8. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao zahtjev za mirno rješenje spora (list 9-12), odgovor na zahtjev za mirno rješenje (list 8), očitovanje Kaznionice u Lepoglavi (list 29-43), saslušanjem svjedoka UC (list 121-122), AC (list 199-200), NCO (list 223-224), PC (list 96-98) i tužitelja (list 215-216).

9. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno sukladno odredbi čl. 8 Zakon o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07; 84/08; 123/08., 57/11., 148/11.,25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

10. Sud nije analizirao dokaze koji su izvedeni na okolnost uvjeta pod kojima je tužitelj izdržavao kaznu prije 12. svibnja 2009. (u Zatvoru u Karlovcu i Centru za dijagnostiku u Zagrebu te dio vremena u Kaznionici u Lepoglavi) budući da je za taj dio zahtjeva nastupila zastara.

11. Također, nije izveden dokaz očevidom na licu mjesta u Kaznionici u Lepoglavi obzirom da tužitelj nije uplatio predujam za izlazak sudske komisije (čl. 153. st. 3. ZPP- a), a o čemu je sud obaviješten dopisom zamolbenog Općinskog suda u Varaždinu od 16. siječnja 2017. Što se tiče navoda tužitelja na ročištu 13. siječnja 2025. da je isti uplatio predujam za očevid 25. studenog 2016. valja reći da je predujam uplaćen za izvođenje dokaza očevidom na licu mjesta u Zatvoru u Zagrebu, sukladno prijedlogu tužitelja, koji očevid je i održan čime je navedeni predujam u cijelosti iskorišten.

12. Dakle, predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti uzrokovane neadekvatnim uvjetima prilikom izvršavanjem kazne u Zatvoru u Karlovcu, Zatvoru u Zagrebu i Kaznionici u Lepoglavi.

13. Nesporno je među strankama da se tužitelj nalazio na izvršavanju kazne u navedenim ustanovama u razdobljima koje se navode u tužbi.

14. Sporno je među strankama da li je za dio potraživanja nastupila zastara i to u cijelosti za razdoblje koje se odnosi na izdržavanje kazne u Zatvoru u Zagrebu i Karlovcu i djelomično za vrijeme na izdržavanju kazne u Kaznionici u Lepoglavi. Također, sporno je da li je izdržavanje kazne u navedenim ustanovama smještaj tužitelja bio organiziran protivno propisima važećeg nacionalnog zakonodavstva i Međunarodnim Konvencijama kojih je tuženik potpisnik kao i propisima donesenim temeljem tih Konvencija. Sporno je da li je postupcima tuženika, odnosno njegovim propuštanjem da boravak u zatvoru prilagodi propisanim standardima, povrijeđeno tužiteljevo pravo osobnosti. Dakle sporan je osnov i visina štete.

15. Nakon provedenog dokaznog postupka, a vezano uz istaknuti prigovor zastare, sud utvrđuje da su zastarom obuhvaćeni svi uvjeti i događaji u Zatvoru u Zagrebu, Zatvoru u Karlovcu, odnosno Kaznionici Lepoglava koji su postojali do 18. svibnja 2009. budući da je zahtjev za mirno rješenje spora podnesen 18. svibnja 2012., čime je nastupio zastarni rok od 3 godine od saznanja za štetu i počinitelja. Dakle, valjalo je ocijeniti da li u razdoblju od 19. svibnja 2009. pa nadalje na izvršavanju kazne u Kaznionici u Lepoglavi smještaj tužitelja odgovarao uvjetima koji su propisani važećim europski i domaćim zakonodavstvu.

16. Mjerodavno pravo za odluku o odgovornosti tužene za naknadu štete koju potražuje tužitelj su odredbe Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (NN-Međunarodni ugovori 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 76/10, 5/14 - dalje: Konvencija), odredbe Ustava Republike Hrvatske (NN 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14- dalje Ustav), odredbe Zakona o izvršavanju kazne zatvora (Narodne novine 190/03, 76/08, 27/08, 83/09, 18/11, 48/11, 125/11, 56/13: dalje: ZIKZ), te odredbe Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i 40/08-dalje: ZOO). Također su donesena i dva pravilnika i to Pravilnik o standardima smještaja i prehrani zatvorenika (NN 92/02-dalje: PSSPZ) i Pravilnik o kućnom redu u zatvorima i izvršavanju pritvora (NN 135/99 i 145/09).

16.1. Tako je čl. 3. Konvencije propisano da nitko ne može biti podvrgnut torturi, neljudskom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju.

16.2. Nadalje, čl. 23. st. 1. Ustava propisuje da nitko ne smije biti podvrgnut bilo kakvom obliku zlostavljanja, dok čl. 25. st. 1. propisuje da se sa svakim uhićenikom ili zatvorenikom mora postupati čovječno i poštovati njegovo dostojanstvo.

16.3. Odredbom čl. 19. ZOO-a propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, te da se pod pravima osobnosti razumijevaju pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnosti osobnog i obiteljskog života, sloboda i dr. 16.4. Odredbama ZIKZ-a je propisano da se izvršavanjem kazne zatvora zatvorenika može ograničiti u temeljnim pravima samo u granicama nužnim za ostvarivanje svrhe izvršenja kazne, te da ograničenja temeljnih prava zatvorenika moraju biti razmjerna razlozima radi kojih se primjenjuju (čl. 3.), kazna zatvora izvršava na način koji zatvoreniku jamči poštovanje ljudskog dostojanstva, da su zabranjeni i kažnjivi postupci kojima se zatvorenika podvrgava bilo kakvu obliku mučenja, zlostavljanja ili ponižavanja odnosno postupci koji su nerazmjerni održavanju reda i stege u kaznionicama i zatvorima ili su nezakoniti pa mogu proizvesti trpljenje ili neprimjereno ograničenje temeljnih prava zatvorenika, time da zatvorenik koji je bio žrtva zabranjenih postupaka ima pravo na naknadu štete (čl. 9.), da svaki zatvorenik ima pravo na, između ostalog, smještaj primjeren ljudskom dostojanstvu i zdravstvenim standardima, redovite obroke hrane i vode u skladu sa zdravstvenim standardima, rad, izobrazbu, stručnu pravnu pomoć i pravno sredstvo za zaštitu svojih prava, zdravstvenu zaštitu, dodir s vanjskim svijetom i boravak na otvorenom prostoru kaznionice odnosno zatvora najmanje dva sata dnevno (čl. 14.), da smještaj zatvorenika treba odgovarati zdravstvenim, higijenskim i prostornim zahtjevima te klimatskim prilikama, da se zatvorenika u pravilu smješta u zasebnu prostoriju, a zajednički se mogu smjestiti zatvorenici za koje se pretpostavlja da neće međusobno negativno utjecati, da se svakom zatvoreniku osigurava zasebna postelja, da slobodno vrijeme zatvorenici provode zajedno u prostorijama za dnevni boravak, da prostorije u kojima borave zatvorenici moraju biti čiste, suhe i dovoljno prostrane i za svakog zatvorenika u spavaonici mora biti najmanje 4 m2 i 10 m3 prostora, da svaka prostorija u kojoj zatvorenici žive ili rade mora imati dnevno i umjetno svjetlo koje omogućuje čitanje i rad bez smetnji za vid, da kaznionice i zatvori moraju imati sanitarne uređaje koji omogućuju obavljanje fizioloških potreba u čistim i primjerenim uvjetima kad god to zatvorenici žele te da pitka voda uvijek mora biti dostupna svakom zatvoreniku (čl. 74.), da se sve prostorije i drugi prostori kaznionice, odnosno zatvora moraju propisno održavati i redovito čistiti, da navedene poslove obavljaju zatvorenici u trajanju do dva sata na dan bez novčane naknade, da se zatvorenicima omogućuje svakodnevno pranje tijela, da se od zatvorenika zahtijeva održavanje osobne higijene te da će kaznionica, odnosno zatvor osigurati vodu i toaletni pribor za održavanje osobne higijene i čistoće rublja, odjeće, obuće i posteljine (čl. 76.), da se zatvoreniku u pravilnim razmacima osiguravaju odgovarajuće pripremljeni i posluženi obroci koji kakvoćom i količinom zadovoljavaju prehrambene i higijenske standarde, a prim jereni su dobi, zdravlju, naravi posla koji obavlja, te prema mogućnostima kaznionice, odnosno zatvora, njegovim vjerskim i kulturnim zahtjevima, da mu se osiguravaju najmanje tri obroka dnevno kalorične vrijednosti od najmanje 3000 kcal dnevno, time da sastav i hranidbenu vrijednost hrane nadzire liječnik ili druga osoba medicinske struke, a ukoliko nije moguće udovoljiti zahtjevu zatvorenika za izuzećem nekih vrsta hrane, omogućiti će mu se da se o svom trošku opskrbi prehrambenim proizvodima u prodavaonici kaznionice, odnosno zatvora (čl. 78), da kaznionica odnosno zatvor u skladu sa svojim mogućnostima organizira osnovnu i strukovnu izobrazbu i stjecanje dodatnih radnih vještima zatvorenika (čl. 91.), da se vrsta izobrazbe određuje programom izvršavanja, a ovisi o sposobnostima i sklonostima zatvorenika, trajanju kazne i drugim okolnostima značajnim za ostvarivanje svrhe izvršavanja kazne, te mogućnostima kaznionice, odnosno zatvora (čl. 93.), da će kaznionica odnosno zatvor osigurati prostor i opremu za svrhovito korištenje slobodnog vremena, time da organizira različite vrste aktivnosti za zadovoljavanje tjelesnih, duhovnih i kulturnih potreba zatvorenika, a njihovo se slobodno vrijeme organizira u likovnim, tehničkim, glazbenim, literarnim, dramskim, novinarskim, informatičkim i sličnim radionicama, raspravnim klubovima, vježbaonicama i tome slično te da će se zatvoreniku, prema mogućnostima kaznionice odnosno zatvora, omogućiti samoorganiziranje slobodnog vremena (hobby) na vlastiti trošak ako to ne narušava sigurnosti i red i ne ometa druge zatvorenike (čl. 96), da će kaznionica odnosno zatvor opremiti knjižnicu dovoljnim brojem knjiga iz različitih područja, ukoliko nema knjižnicu organizirati će posudbu dovoljnim brojem knjiga iz mjesne knjižnice i osigurati će zatvoreniku, u skladu sa svojim mogućnostima, uvjete za tjelovježbu, šport i rekreaciju (čl. 97. i 99.), odnosno organizirati praćenje radijskog i televizijskog programa u skladu s kućnim redom (čl. 101), da se zatvoreniku osigurava liječenje te mjere i aktivnosti zdravstvene zaštite kvalitetom i opsegom određenim u javnom zdravstvu za osigurane osobe iz obveznog zdravstvenog osiguranja te da će se zatvoren iku propisati lijekovi s osnovne liste lijekova Hrvatskog zavoda za obvezno zdravstveno osiguranje u okviru prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja (čl. 103.), te da zatvorenik ima pravo na posjete članova obitelji dva puta mjesečno i blagdanom u trajanju najmanje jedan sat (čl. 117.).

16.5. Nadalje, odredbama Pravilnika o standardima smještaja i prehrani zatvorenika (NN 92/02, dalje PSSPZ), na koje se tužitelj poziva, propisano je da se zatvoreniku osigurava zasebna postelja, posteljina i ormar za osobne stvari, da postelje moraju biti međusobno razmaknute najmanje 80 cm te da zatvorenik može zadržati osobne stvari u količini koja se može uredno odložiti u ormar (čl.4), da se prostorije u kojima borave zatvorenici moraju svakodnevno čistiti i uredno održavati, a da temperatura zraka u tim prostorijama u tijeku sezone grijanja ne smije biti niža od 22 °C danju i 15 °C noću (čl. 5), da se prostorija za dnevni boravak oprema na način koji omogućava zatvorenicima mjesta za sjedenje, pisanje, čitanje tiska i knjiga, praćenje televizijskog i radijskog programa te igranje društvenih igara (čl. 6) te da se zatvorenicima osiguravaju tri obroka hrane dnevno, dok se zatvorenicima koji rade poslužuje i dopunski, topli ili hladni obrok prema Tablici koja je prilog PSSPZ-a (čl. 7.).

16.6. Odredbom čl. 30. Pravilnika o kućnom redu u zatvorima za izvršavanje pritvora (NN 135/99, 145/09, dalje: Pravilnik) propisano je da se, prema mogućnostima zatvora, uzimajući u obzir psihofizičke osobine pritvorenika, kao i njegove želje, pritvorenik smješta u sobu gdje je zajednički smještaj (najmanje 3 osobe) ili u jednokrevetnu sobu te da sobe za smještaj pritvorenika moraju ispunjavati prostorne, zdravstvene i higijenske uvjete. Odredbom čl. 154. st.1. Pravilnika propisano je da se pritvorenicima omogućava boravak na svježem zraku najmanje dva sata dnevno, dok je odredbama čl. 3.-4. Pravilnika određeno da se prema pritvoreniku mora postupati sukladno ratificiranim međunarodnim konvencijama, ustavnim i zakonskim odredbama koje reguliraju pravni status osobe lišene slobode prije pravomoćnosti sudske odluke i pritvor se mora izvršavati tako da se ne vrijeđa osobu i dostojanstvo pritvorenika, čuvajući njegovo tjelesno i duševno zdravlje, vodeći pri tome računa da se održi potreban red i stegu u zatvoru.

17 . Sud je uzeo u obzir i Preporuku R99 (22) Europskog odbora za sprječavanje mučenja i neljudskog i ponižavajućeg mučenja ili kažnjavanja, prema kojoj mučenje (ponižavanje) kao povreda čl. 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (NN - Dodatak Međunarodni ugovori br. 18/97; 6/99 - pročišćeni tekst; 8/99 - ispravak; 14/02 i 1/06) može biti rezultat određenih organizacijskih nedos tataka, pa i nedostataka smještajnih kapaciteta, time da iz Preporuke proizlazi temeljno načelo države u čijem se zatvorskom sustavu prenapučenost ne može izbjeći, da ima opću i trajnu dužnost da takvo stanje nadoknadi zatvorenicima povećanom pozornošću i skrbi koja se pridaje veličini prostora za smještaj, higijenu, sanitarnim uvjetima, kvaliteti prehrane, zaštiti zdravlja i mogućnosti tjelovježbe i rekreacije, time da se u cilju kompenzacije prenapučenosti zatvorenicima posebice mora u najvećoj mogućoj mjeri olakšati veza s obitelji.

18. Iako po svojoj naravi izdržavanje kazne zatvora, uključuje neizbježnu mjeru ograničenja ljudskih prava i osobnih sloboda, te trpljenja, mjera i način na koji se to ograničenje vrši su određene gore navedenim propisima, te su nadležne institucije dužne poštovati propisani minimum, a u suprotnom su odgovorni za nastalu štetu zatvoreniku u smislu čl. 1045. st. 1, čl. 1046. i 1100 . Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022, 156/2022., 145/2023. i 155/2023. - dalje: ZOO).

19. Dakle, tužitelj je u konkretnom slučaju dužan dokazati pretpostavke odgovornosti za štetu i to nastanak štete i visinu štete. Tuženik se odgovornosti može osloboditi ukoliko dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Pri čemu valja reći da se krivnja sastoji u neosiguravanju propisanih minimalnih uvjeta za izdržavanje zatvorske kazne, kako je to naprijed navedeno, a uvažavajući sveukupnost uvjeta prema kojima je u ustanovi organizirano izvršavanje kazne zatvora, dakle ne uzima se u obzir samo prekapaciranost sustava kao jedini čimbenik povrede.

20. Obzirom na uputu drugostupanjskog suda, sud je kod donošenja odluke vodio računa o kriterijima koje je postavio Europski sud za ljudska prava u predmetu Muršić protiv Hrvatske (Zahtjev broj 7334/13, presuda od 20. listopada 2016.) i to u situacijama kada je zatvorenik kod izvršavanja kazne zatvora u nekom razdoblju imao manje od 3 m2 osobnog prostora. Europski sud za ljudska prava je zauzeo stav da u takvim situacijama postoji snažna, ali ipak oboriva pretpostavka da je došlo do povrede čl. 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a teret dokaza je na državi da postoje oslobađajuće okolnosti za njenu odgovornost za nastanak štete. Te okolnosti su:

- da su smanjenja potrebnog životnog prostora ispod 3 m2, kratka, povremena i minorna;

- da su ista popraćena dovoljnom slobodom kretanja izvan sobe i prikladnim aktivnostima izvan sobe;

- da je tužitelj smješten u ustanovu koja se, općenito gledano, smatra primjerenom zatvorskom ustanovom i ne postoje drugi otegotni aspekti njegova boravka u zatvoru.

21. Uzet je u obzir i stav Ustavnog suda Republike Hrvatske (izražen u Odluci U- III/272/2017 od 20. prosinca 2018.) prema kojem naknada štete zbog boravka u neadekvatnim uvjetima boravka u zatvoru, odnosno zbog povrede dostojanstva osuđenika iz čl. 25. Ustava Republike Hrvatske (NN 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14) predstavlja poseban oblik štete koji ne podliježe klasičnom utvrđivanju uzročnoposljedične veze između štetne radnje i štete. Neimovinsku štetu ne predstavlja samo pojava psihičkog ili fizičkog bola ili straha ili pak smanjenje životne aktivnosti nego i svaka povreda osobnosti i dostojanstva prema čl. 19. st. 2. ZOO-a.

22. Notorna je činjenica prenapučenosti hrvatskog zatvorskog sustava, na što upućuju i Ustavni sud RH u svojim odlukama i Pučki pravobranitelj u svom izvještaju. Međutim, ova prenapučenost i uvjeti u zatvoru ovise od zatvora do zatvora.

23. Iz tijekom postupka izvedenih dokaza, a cijeneći posebno iskaz tužitelja koji je u bitnom suglasan Izvješću Kaznionice u Lepoglavi i iskazima svjedoka UC, PC, OC i NCO, proizlazi da je tužitelj na izdržavanju kazne bio smješten u dvije sobe i to površine 34 m2 gdje je bilo s ukupno 12 ljudi i površine 9 m2 gdje je bio s ukupno 4 zatvorenika, da su obje ćelije otvorenog tipa što znači da zatvorenici slobodno šeću po zatvorskom hodniku, time da manja soba ima odvojeni sanitarni čvor, a veća soba ima vlastitu prostoriju s wc-om, da je šetnja na otvorenom dopuštena dva puta dnevno po dva sata, da se obroci služe u zatvorskom restoranu, da je tužitelj tijekom dana uglavnom boravio izvan ćelije jer je bio zaposlen te se nalazio na poslu od 7-15 sati, da je izvan toga imao mogućnost boravka na zatvorskom dvorištu i sudjelovanja u raznim aktivnostima koje organizira Kaznionica za zatvorenike, da su zatvorske ćelije prozračne, da je u sobi optimalna temperatura, da je tužitelja smetalo što su za vrijeme boravka na zatvorskom hodniku znali padati predmeti koje su bacali zatvorenici s gornjeg kata budući je između katova rešetkasti pod/strop, da mu je smetala gužva u ćeliji koja je premala za veliki broj zatvorenika, a posebno kod odlaska na sanitarni čvor gdje je ujutro red za wc, da mu je smetala gužva u zatvorskoj blagovaoni, no neovisno o gužvi je uvijek imao dovoljno vremena konzumirati obroke, da je liječničku pomoć uvijek primio 3-4 dana nakon podnesenog zahtjeva, no to ne smatra adekvatnim, da je imao psihičke poteškoće za što je redovno posjećivao psihijatra, da je bio zadovoljan sadržajima koje organizira Kaznionica, od čega je najviše koristio sportske sadržaje, da nema prigovore na prozračnost, rasvjetu u ćeliji i kvalitetu hrane.

24. Iz njegovog iskaza proizlazi da mu u bitnom najviše smeta prenapučenost prostora kojeg je dijelio s prevelikim brojem zatvorenika. Ostale zamjerke svode se na prigovore oko zdravstvene skrbi i to primjerenosti reakcije liječnika (3-4 dana) time da mu je ista uvijek pružena. Sam tužitelj posebno ističe pohvalu na higijenu prostora, kvalitetu hrane, dostatnost boravka na otvorenom i druge sadržaje koje nudi boravak u Kaznionici. U bitnom glede uvjeta izvršavanja kazne suglasno iskazuju i gore navedeni zaposlenici Kaznionice, posebno svjedok UC koji je uvidom u karton zatvorenika potvrdio da je tužitelj boravio u skučenom prostoru, no isti je naglasio da je nedostatak prostora kompenziran tužitelju velikom količinom vremena provedenog na otvorenom i drugim sadržajima koji nudi Kaznionica. ŽC je iskazivao o zdravstvenoj zaštiti zatvorenika te je isti iskazao da je tužitelj bolovao od brojnih psihičkih poteškoća te je okviru Kaznionice imao adekvatnu psihijatrijsku skrb. Također, isti navodi da je tužitelj često obolijevao i da je za vrijeme njegovog boravka evidentirano 87 posjeta zatvorskom liječniku. dok je sekundarnu zaštitu ostvarivao u Općoj bolnici u Varaždinu i Bolnici u Klekovniku, dok su razlozi obolijevanja tužitelja prehlade i viroze. Pružena mu je zdravstvena zaštita radi bolova u leđima i to kako dijagnostička u Bolnici u Klekovniku, tako i primarna skrb u samoj Kaznionici gdje je liječen antireumaticima Također je istaknuo da je zdravstvena skrb pružena tužitelju uvijek u vremenu koja je adekvatno samoj bolesti te da kod tužitelja nije bilo tegoba koje su iziskivale hitnu liječničku pomoć pri čemu je istaknuo da, ukoliko zatvorenika odmah ne primi liječnik, medicinske sestre obilaze zatvorenike tri puta dnevno te u slučaju virusnih obolijevanja iste mogu ordinirati lijekove.

25. Svjedoci AC i NCO su potvrdili podatke o broju zatvorenika u ćeliji pri čemu je bivši zatvorenik NCO potvrdio da su uvjeti na izdržavanju kazne u Kaznionici u Lepoglavi pristojni u odnosu na ostale ustanove jer ista ima dobre higijenske uvjete i puno mogućnosti boravka na otvorenom te su obroci u zatvoru dobre kvalitete. Svjedok AC je u bitnom potvrdio takve navode, pri čemu su sva tri zatvorenika (uključujući i tužitelja) istaknuli da je glavna zamjerka potkapacitiranost prostora u ćeliji.

26. Dakle, utuženi sporni period je od 19. svibnja 2009. do 26. veljače 2013 . (podnošenje tužbe), ukupno 1379. dana. Iz Izvješća Kaznionice u Lepoglavi koja djelomično potvrđuje iskaz tužitelja po pitanju broja zatvorenika i veličine (površine) ćelija u kojima je tužitelj boravio na izdržavanju kazne proizlazi da je boravio u tzv. velikoj sobi površine 34,57 m2 sa ukupno 12 zatvorenika u razdobljima od 19. svibnja do 28. svibnja 2009., 5. lipnja 2009 do 18. lipnja 2009, 21. lipnja 2009. do 5. srpnja 2009., 23. srpnja 2009 do 30. kolovoza 2009., 28. veljače 2010 do 28. prosinca 2011. , 2. siječnja 2011. do 1. rujna 2012., 20. rujna 2012. do 24. rujna 2012., 26. rujna 2012. do 28. rujna 2012., 11. listopada 2012. do 10. siječnja 2013. Također je u razdoblju od 30. kolovoza 2009. do 28. veljače 2010. (ukupno 182 dana) boravio u maloj sobi od 9,69 m2 sa ukupno 4 zatvorenika. U tim razdobljima je i prema podacima kaznionice boravio u prostoru s manje od 3 m2 osobnog prostora. Ostala razdoblja (od po nekoliko dana) je boravio u tzv. velikoj sobi /(34,57 m2) sa 9,10 ili 11 zatvorenika. Pregledom tih podataka koji u bitnom odgovaraju iskazu tužitelja proizlazi da je tužitelj pretežiti dio vremena na izvršavanju kazne boravio u skučenom prostoru koji ne odgovara zakonskom minimumu. Dakle, kod ovakvog stanja stvari može se zaključiti da tuženik nije dokazao kumulativne pretpostavke oslobođenja od odgovornosti postavljene u praksi ESLJP jer smanjenje životnog prostora ispod 3 m2 nije bilo minorno, povremeno i kratko. Stoga, unatoč tome što je kaznionica u Lepoglavi postupala sukladno navedenoj Preporuci i pružila dodatne sadržaje zatvorenicima koji pod određenim pretpostavkama mogu kompenzirati manjak prostora, u konkretnom slučaju je kod tužitelja dugotrajnost i učestalost boravka u prenapučenom prostoru bila takva da mjere Kaznionice nisu dostatne za oslobođenje tuženika od odgovornosti za štetu. Stoga je kod tužitelja utvrđena povreda prava osobnosti iz čl. 19. u vezi čl. 1046. ZOO.

27. Cijeneći dakle duljinu ovakvih kumuliranih povreda kroz vremensko razdoblje od 1379 dana koji se očituje u nedostatku osobnog prostora za što odgovora tuženik, kao i utjecaj na tužitelja, koji je radi toga osjećao nelagodu i frustraciju što mu je povrijedilo osobnost, a vodeći računa i o činjenici da je Kaznionica poduzela brojne mjere da život zatvorenika učini lakšim i da im pokuša kompenzirati manjak prostora (dobra zdravstvena zaštita, sportski i drugi sadržaji, mogućnost zatvorenika za provođenjem puno vremena na otvorenom, obroci dobre kvalitete itd.) sud je imajući u vidu čl. 1100. ZOO-a ocijenio da mu zbog tih povreda pripada novčana naknada u iznosu od 5.000,00 EUR koji iznos bi trebao biti satisfakcija tužitelju za prekomjernu nelagodu, patnju i trpljenje preko nužne mjere koju podrazumijeva izdržavanje zatvorske kazne.

28. Na dosuđeni iznos, tužitelju pripada i pravo na zateznu kamatu temeljem čl. 1103. ZOO-a, po stopi iz čl. 29. st. 2 ZOO-a. Tužitelju je zatezna kamata dosuđena od podnošenja tužbe do isplate.

29. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. st. 2. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku, a imajući u vidu vrijednost predmeta spora prema konačno preciziranom tužbenom zahtjevu (tuženik nije tražio trošak za povučeni dio). Tužitelj je s osnovom tužbenog zahtjeva uspio u omjeru od 90% (tužben i zahtjev koji je odbijen zbog zastare), a s osnovom je uspio u omjeru od 58%. Dakle, njegov ukupan uspjeh je 74% pa mu pripada pravo na 48% parničnog troška.

30. Tužitelju je dosuđen trošak zastupanja u iznosu od 1.984,88 EUR koji se odnosi na trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7/1), zastupanja na ročištu 24. svibnja 2013., 8. studenog 2016., 13. studenog 2018., 24. siječnja 2019., 14. srpnja 2022., 18. prosinca 2024., 13. siječnja 2025., 18. ožujka 2025., 11. travnja 2025. i 27. ožujka 2026. u iznosu od 100 bodova (Tbr. 9/1), sastava podneska od 21. srpnja 2016., 18. siječnja 2024. u iznosu od 100 bodova (Tbr. 8/1), podneska od 9. siječnja 2017. u iznosu od 25 bodova (Tbr. 8/3), zastupanja na ročištu 19. siječnja 2024. u iznosu od 25 bodova (Tbr. 9/5), sastava žalbe u iznosu od 125 bodova (Tbr. 10/1), uvećano za PDV, troškove očevida u iznosu od 49,48 EUR i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 132,72 EUR i žalbu u iznosu od 265,44 EUR.

30.1. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 4. listopada 2022. kojim dostavlja adresu svjedoka jer je istu trebao dostaviti uz podnesak kojim predlaže saslušanje navedenog svjedoka. Nije mu priznat niti trošak podneska od 7. studenog 2022. jer u istom ponavlja navode iz ranijih podnesaka. Nije mu priznat trošak sudske pristojbe na tužbu jer istu nije platio, a nastupila je zastara.

31. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 30. ožujka 2026.

Sudac:

Nives Grubišić Đogić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi županijskom sudu putem ovog suda.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Tuženoj po ODO Novi Zagreb, Građansko upravni odjel