REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

76. Povrv-326/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Jasni Golubić, u pravnoj stvari tužitelja GOLDEN-GLOBE d.o.o. Sesvete, Kobiljačka cesta 8, OIB: 26459728924 kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Kraljičković, odvjetnik u Zagrebu, Kninski trg 13, protiv tuženika APEKS d.o.o. Zagreb, Ulica brijestova 44, OIB: 92510923195, kojeg zastupa punomoćnik Jaša Kraus, odvjetnik u Zagrebu, Ilica 155, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 24. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 30. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Marine Markioli iz Zagreba, Nehajska 9, poslovni broj Ovrv-45030/2022 (javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-111/2022), od 12. listopada 2022.

II Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 7.421,52 EUR s zateznim kamatama koje teku

- na iznos od 1.536,22 EUR od 31. svibnja 2021. do isplate,

- na iznos od 748,34 EUR od 14. lipnja 2021. do isplate,

- na iznos od 74,32 EUR od 17. lipnja 2021. do isplate,

- na iznos od 126,09 EUR od 18. lipnja 2021. do isplate,

- na iznos od 795,70 EUR od 1. srpnja 2021. do isplate,

- na iznos od 74,32 EUR od 9. srpnja 2021. do isplate,

- na iznos od 397,85 EUR od 10. lipnja 2021. do isplate,

- na iznos od 146,53 EUR od 24. lipnja 2021. do isplate,

- na iznos od 554,04 EUR od 1. srpnja 2021. do isplate,

- na iznos od 58,73 EUR od 1. kolovoza 2021. do isplate,

- na iznos od 971,94 EUR od 10. kolovoza 2021. do isplate,

- na iznos od 74,32 EUR od 20. studenog 2021. do isplate,

- na iznos od 448,72 EUR od 23. studenog 2021. do isplate,

- na iznos od 74,32 EUR od 10. prosinca 2021. do isplate,

- na iznos od 1.340,08 EUR od 24. studenog 2021. do isplate,

i to za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 (osam) dana.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 200,61 EUR s zateznim kamatama od 12. listopada 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 (osam) dana.

IV Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 933,17 EUR s zateznim kamatama od 30. ožujka 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 (osam) dana.

V Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu 916,83 EUR.

Obrazloženje

1. Javni bilježnik Marina Markioli iz Zagreba, donijela je dana 12. listopada 2022. u povodu tužiteljevog (tada ovrhovoditeljevog) prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojnih isprava (kartice kupca), rješenje o ovrsi pod poslovnim brojem Ovrv- 45030/2022. Kartica kupca prileži listu 14 spisa.

2. Tuženik (ovršenik) je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi prvenstveno naveo da je u vrijeme podnošenja ovršnog prijedloga i donošenja rješenja o ovrsi njegova tvrtka već bila promijenila tvrtku i pravni oblik, pa podaci navedeni u ovršnom prijedlogu više nisu bili točni. Zbog toga smatra da ovršni prijedlog nije bio sastavljen u skladu s Ovršnim zakonom te da ga je trebalo odbaciti.

3. Nadalje, navodi da mu rješenje o ovrsi nije bilo uredno dostavljeno. Tvrdi da nije bilo pokušaja dostave, da mu nije ostavljena obavijest o prispijeću pošiljke niti je na drugi način bio obaviješten o postupku sve do primitka obavijesti o isticanju pismena na e-oglasnoj ploči sudova. Također osporava osnovu i visinu tražbine. Ne poriče da je bio u poslovnom odnosu s ovrhovoditeljem, ali tvrdi da je suradnju prekinuo jer mu je ovrhovoditelj isporučivao nekvalitetnu robu s materijalnim nedostacima, koja nije odgovarala deklaracijama niti je bila prikladna za uporabu odnosno prodaju. Konkretno navodi nedostatke na više vrsta robe, i to: krovopokrivački materijal i folije nisu odgovarali deklariranoj gramaži i bili su zgužvani/oštećeni, sljemenogreben trake bile su zgužvane i nisu odgovarale boji s kutije, klinasta brtvila bila su bez trake za lijepljenje i bez odgovarajućeg pakiranja, drvena građa za krov bila je u vrlo lošem stanju. Isto tako tvrdi da je o tim nedostacima obavijestio ovrhovoditelja, ali da se ovrhovoditelj oglušio na njegove prigovore te nije snizio cijenu niti isporučio ispravnu robu. Na toj osnovi ovršenik se poziva na pravila o materijalnim nedostacima stvari. Također navodi da je zbog takve robe bio izložen pritužbama i reklamacijama svojih kupaca. Dalje osporava i vjerodostojnu ispravu na kojoj je ovrha određena, tvrdeći da se “kartica kupca” ne može smatrati vjerodostojnom ispravom u smislu Ovršnog zakona jer iz nje nisu jasno i točno vidljive isprave na kojima se temelji ni visina tražbine.

4. Na pripremnom ročištu održanom dana 26. ožujka 2025. tužitelj je dodatno u spis dostavio račune i pripadajuće otpremnice te naveo da je iz njih vidljivo da je tuženik robu zaprimio (list 68 do 99 spisa). Osporava navode tuženika o materijalnim nedostacima robe te ističe da tuženik nikada nije reklamirao robu. Predložio je saslušanje stranaka te pribavu podataka od Porezne uprave o knjiženju spornih računa i korištenju pretporeza, a podredno i financijsko vještačenje. Tuženik je ostao kod prigovora, osobito u pogledu materijalnih nedostataka robe, te kod prijedloga za saslušanje svjedoka.

5. Dopisom ovog suda gornjeg poslovnog broja od 26. svibnja 2025. sud je, sukladno odredbi čl. 221.b Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), zatražio od nadležne Porezne uprave podatke o tome je li tuženik predmetne račune evidentirao u svojim poslovnim knjigama te je li po istima ostvario pravo na odbitak pretporeza.

6. Iz očitovanja Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Dubrava, zaprimljenog 17. srpnja 2025., proizlazi da je tuženik u knjizi ulaznih računa za razdoblje od travnja do studenog 2021. proknjižio utužene račune tužitelja te temeljem istih ostvario pravo na odbitak pretporeza, osim računa br. 823/1/1 od 23. lipnja 2021., koji nije evidentiran u knjizi ulaznih računa niti u PDV obrascu za isto razdoblje.

7. Na ročištu održanom 5. studenog 2025. sud je trebao izvesti dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja i svjedoka LI, no isti nisu pristupili ročištu iako su bili uredno pozvani. Na tom ročištu tužitelj je ostao kod tužbe i svih iznesenih navoda, ispričao nedolazak zakonskog zastupnika te odustao od prijedloga za provođenje financijskog vještačenja s obzirom na podatke Porezne uprave, ali je ustrajao na prijedlogu za njegovo saslušanje.

8. Tuženik je ostao kod odgovora na tužbu i svih iznesenih navoda, ponovno predložio saslušanje izostalog svjedoka te obavijestio sud da mu je punomoćnik otkazao punomoć, uz prijedlog da se daljnja pismena dostavljaju izravno tuženiku.

9. Na ročištu održanom 24. veljače 2026. pristupio je punomoćnik tužitelja zajedno sa zakonskim zastupnikom, dok tuženik nije pristupio iako je uredno pozvan, pa je ročište održano u njegovoj odsutnosti. Također nije pristupio ni uredno pozvani svjedok. Tužitelj je ostao kod tužbe, svih navoda i dokaznih prijedloga. Sud je proveo dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja, nakon čega je zaključio dokazni postupak i glavnu raspravu.

10. Zakonski zastupnik tužitelja LIG iskazao je da je poslovna suradnja s tuženikom započela na inicijativu tuženika, koji je dolazio po robu. Tužitelj je tuženiku isporučivao razni građevinski materijal, uključujući krovne prozore i opremu. Roba se naručivala usmeno, a preuzimanje se potvrđivalo potpisivanjem otpremnica od strane zaposlenika tuženika. Naveo je da roba nikada nije vraćena, niti je tuženik podnosio reklamacije, bilo pisanim putem ili usmeno, niti je tražio zamjenu robe, sniženje cijene ili storno računa. Također je iskazao da tuženik nikada nije osporio zaprimljene račune. Istaknuo je da su ranije isporuke bile uredno plaćene te da pretpostavlja da je poslovna suradnja trajala i nakon spornih računa. U odnosu na navode o nedostacima robe, naveo je da za takve nedostatke nema saznanja te da se radi o standardnim proizvodima (osobito Velux prozorima) koji se isporučuju zapakirani, a eventualne reklamacije bi se upućivale proizvođaču. Dodatno je naveo da ima saznanja da je tuženik imao financijskih poteškoća te da je tražio odgode plaćanja i obećavao podmirenje duga.

11. Sud je ocijenio iskaz zakonskog zastupnika tužitelja jasnim i uvjerljivim, imajući u vidu da je isti u bitnim dijelovima u skladu s priloženom dokumentacijom u spisu.

12. Sud je provedene dokaze ocijenio sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, savjesno i brižljivo, pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti. Pritom je sud dao odlučnu dokaznu snagu ispravama koje prileže spisu, pribavljenom očitovanju Porezne uprave te iskazu zakonskog zastupnika tužitelja, dok navode tuženika iz prigovora protiv rješenja o ovrsi nije prihvatio, budući da isti nisu potkrijepljeni relevantnim dokazima.

13. Među strankama nije sporno da su bile u poslovnom odnosu, kao niti da je tužitelj tuženiku isporučivao robu, već je sporno postojanje i visina tražbine, odnosno tvrdnja tuženika da isporučena roba nije bila odgovarajuće kvalitete te da zbog materijalnih nedostataka nije bio dužan podmiriti utužene račune.

14. Pravni odnos između stranaka po svojoj pravnoj naravi predstavlja ugovor o kupoprodaji u smislu odredbi Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22; dalje: ZOO), kojim se prodavatelj obvezuje predati stvar kupcu, a kupac platiti cijenu.

15. Sukladno odredbi članka 376. ZOO-a, prodavatelj je dužan predati kupcu stvar bez materijalnih nedostataka, dok je kupac, prema odredbi članka 403. ZOO-a, dužan pregledati stvar čim je to moguće prema redovitom tijeku stvari te o vidljivim nedostacima bez odgađanja obavijestiti prodavatelja, pod prijetnjom gubitka prava koja mu po toj osnovi pripadaju. U konkretnom slučaju tuženik nije dokazao da je postupio sukladno navedenim zakonskim obvezama, odnosno nije dokazao da je tužitelju pravodobno i na odgovarajući način reklamirao robu zbog navodnih materijalnih nedostataka.

16. Sud ne prihvaća navode tuženika o postojanju materijalnih nedostataka robe kao osnovane. Naime, tuženik tijekom postupka nije dostavio niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je robu pravodobno i na propisan način reklamirao, niti da je tužitelju uputio prigovor na kvalitetu robe, zatražio zamjenu, sniženje cijene ili raskid ugovora.

17. Suprotno tome, iz iskaza zakonskog zastupnika tužitelja, kojem sud poklanja vjeru, proizlazi da roba nikada nije vraćena, niti je tuženik isticao bilo kakve prigovore na njezinu kvalitetu, bilo usmeno ili pisanim putem, a isti iskaz potvrđen je i priloženom dokumentacijom u spisu.

18. Posebno je značajno da iz očitovanja Porezne uprave proizlazi da je tuženik utužene račune evidentirao u svojim poslovnim knjigama te po istima koristio pravo na odbitak pretporeza, što predstavlja snažan indicij da je robu smatrao uredno isporučenom i prihvaćenom. Naime, prema pravilima poslovne i porezne prakse, evidentiranje računa i korištenje pretporeza podrazumijeva prihvaćanje isporuke, pa su stoga suprotni navodi tuženika o neispravnosti robe neuvjerljivi i nedokazani.

19. U odnosu na prigovor tuženika da kartica kupca ne predstavlja vjerodostojnu ispravu, sud ističe da je u ovom stadiju postupka odlučno postojanje tražbine, koje je tužitelj dokazivao računima i otpremnicama, a ne sama podobnost vjerodostojne isprave za određivanje ovrhe.

20. Slijedom svega navedenog, sud nalazi da je tužitelj dokazao postojanje tražbine po osnovi isporučene robe, dok tuženik nije dokazao postojanje okolnosti koje bi ga oslobađale obveze plaćanja.

21. Budući da je utvrđeno da je između stranaka postojao valjani ugovorni odnos kupoprodaje, da je tužitelj svoju obvezu isporuke robe uredno ispunio, dok tuženik nije dokazao postojanje materijalnih nedostataka niti pravodobnu i urednu reklamaciju, tuženik je sukladno odredbi članka 438. ZOO-a dužan ispuniti svoju obvezu, odnosno platiti ugovorenu cijenu.

22. Dakle, nakon provedenog parničnog postupka i ocjene svih relevantnih činjenica i izvedenih dokaza, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan, odnosno da tužitelj potražuje dospjelo i određeno novčano potraživanje koje se temelji na valjanoj pravnoj osnovi i odgovarajućim ispravama.

23. S obzirom na to da je predmetni platni nalog izdan 12. listopada 2022., prije stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (˝Narodne novine˝ broj 57/22 i 88/22), zbog čega su iznosi u njemu izraženi u kunama, ovaj sud je ukinuo predmetni platni nalog u cijelosti te je naložio tuženiku isplatu ukupnog iznosa od 7.421,52 EUR sa zateznim kamatama od dospijeća računa do isplate po stopi propisanoj sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a, za trgovačke ugovore (s obzirom da su obje stranke trgovačka društva i da je predmetni pravni odnos proizašao iz njihovog redovnog obavljanja gospodarske djelatnosti).

24. Kako je tužitelj u cijelosti uspio sa tužbenim zahtjevom, odluka o troškovima postupka donesena je sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP -a kojom je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču nadoknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, u svezi s odredbama članaka 164. stavak 1. ZPP-a i 155. stavak 1. ZPP-a, sve imajući u vidu Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (˝Narodne novine˝ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23, dalje u tekstu: Tarifa), Pravilnik o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (˝Narodne novine˝, broj: 8/11 i 114/2012) te zahtjev za trošak. Tužitelju pripada naknada troškova ovršnog postupka u ukupnom iznosu od 200,61 EUR.

25. Na ime troškova parničnog postupka, tužitelju je priznat trošak zastupanja po odvjetniku u skladu s Tarifom, i to za pristup ročištima održanim 9. srpnja 2025., 5. studenog 2025. i 24. veljače 2026. u iznosu od 200,00 EUR za svako (Tbr. 9. t. 1 i Tbr. 54 Tarife) i za sastav podneska od 8. rujna 2025. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8. t. 4 i Tbr. 54 Tarife) što uvećano za PDV i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 120,67 EUR ukupno iznosi 933,17 EUR.

26. Sud napominje da je o trošku pristupa na ročište održano 26. ožujka 2025. odlučeno ovosudnim rješenjem gornjeg poslovnog broja od 18. svibnja 2025. u smislu odredbi čl. 156. st. 1. ZPP-a. Za podnesak od 9. rujna 2025. tužitelju nije priznata nagrada prema Tbr. 8 t. 1 Tarife jer isti ne predstavlja obrazloženi podnesak, već se njime samo očituje na dostavljeno očitovanje Porezne uprave bez iznošenja novih odlučnih činjenica ili pravno relevantne argumentacije, pa je priznat trošak kao za ostali podnesak sukladno Tbr. 8 t. 4 Tarife. Sud nije priznao tužitelju trošak sudske pristojbe na tužbu jer se ovaj postupak vodi kao postupak povodom prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, u kojem se, sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama, ne plaća posebna pristojba na tužbu, budući da je ista već plaćena na prijedlog za ovrhu, slijedom čega taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice. Sud nije priznao tužitelju trošak sudske pristojbe na presudu u zatraženom iznosu jer isti nije pravilno obračunat u odnosu na vrijednost predmeta spora. Sukladno Tarifi sudskih pristojbi, visina pristojbe određuje se prema vrijednosti predmeta spora, pa je tužitelju priznat trošak u iznosu koji odgovara toj vrijednosti.

Zagreb, 30. ožujka 2026.

SUDAC:

Jasna Golubić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 (petnaest) dana od primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi pismeno, Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, putem ovog suda.

DNA:

1. Odvj. Hrvoje Kraljičković, Zagreb, Kninski trg 13

2. Odvj. Jaša Kraus, Zagreb, Ilica 155