REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZADRU

Stalna služba u Benkovcu

Benkovac, Ul. Stjepana Radića 10

Posl.br. P-2197/2024-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Benkovcu, po sucu toga suda Luki Smoljanu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljica ad. 1. ZM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], ad. 2. ŽM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i ad. 3. RM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], sve zastupane po punomoćniku Branimiru Zorici, odvjetniku iz Zadra, protiv tuženica ad. 1. UM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnicima - odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Radomir Borotić i Darko Novačić iz Virovitice, ad. 2. mlt. VM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i ad. 3. mlt. JM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], tuženice ad. 2. i 3. zastupane po majci i z.z. tuženici ad.1. UM i po posebnom skrbniku PM iz Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Virovitica, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 11. veljače 2026. u prisutnosti tužiteljica ad. 2. i ad. 3., zamjenice punomoćnika tužiteljica, tuženice ad. 1. i punomoćnika tuženice ad. 1., 30. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je tužiteljica ZM, OIB: [osobni identifikacijski broj] suvlasnica za 2/3 dijela, tužiteljica ad.2. ŽM, OIB: [osobni identifikacijski broj] suvlasnica za 1/6 dijela, a tužiteljica ad.3. RM, OIB: [osobni identifikacijski broj] suvlasnica za 1/6 dijela nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica], zv. Novo Naselje, kuća (k.br. 136) površine 69 m2 i dvorište površine 228 m2, ukupne površine 297 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što su tuženice ad.1. UM, OIB: [osobni identifikacijski broj], ad.2. Mlt. VM, OIB: [osobni identifikacijski broj] i ad.3. Mlt. JM, OIB: [osobni identifikacijski broj], dužne priznati i trpjeti da se tužiteljice, temeljem ove presude, u zemljišnim knjigama upišu kao suvlasnice opisane nekretnine u navedenim suvlasničkim udjelima, uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženica, sve u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženicama naknaditi tužiteljicama trošak parničnog postupka, u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljicama, u roku od 15 dana, naknaditi tuženici ad. 1. UM troškove postupka u iznosu od 1.000,00 eura (slovima: tisuću eura), dok se zahtjev preko dosuđenog odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U tužbi i tijekom postupka tužiteljice navode kako su iste stvarne suvlasnice i suposjednice, i to tužiteljica ad.1. za 2/3 dijela, a tužiteljice ad.2. i ad.3., svaka za 1/6 dijela, nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica], zv. Novo Naselje, kuća (k.br. 136) površine 69 m2 i dvorište površine 228 m2, ukupne površine 297 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], s time da je navedena nekretnina ranije nosila oznaku kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a na predmetnoj nekretnini su kao suvlasnice upisane tuženice, svaka za 1/3 dijela, a da je riječ o supruzi i maloljetnim kćerkama pokojnog CM, unuka ovdje tužiteljice ad.1., odnosno sina tužiteljice ad.3., koje su svoje suvlasništvo upisale temeljem rješenja o nasljeđivanju iza smrti pok. CM, dok da je pok. CM bio upisan kao vlasnik predmetne nekretnine temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine kojeg da je isti kao kupac zaključio s TM i ĆM kao prodavateljima dana 20. rujna 2005., ali da je pok. DM u navedenom ugovoru samo fiktivno bio naveden kao kupac predmetne nekretnine, dok da su stvarni kupci zapravo bili tužiteljica ad.1. ZM i njezin sada pokojni suprug PM, svaki za ½ dijela, te da su upravo tužiteljica i njezin suprug PM bili ti koji da su platili kupoprodajnu cijenu za predmetnu nekretninu, a razlog zbog kojeg je kao kupac u ugovoru o kupoprodaji bio naznačen pok. DM jest taj što su Tomislavova baka HM i djed PM na sebi imali već nekolicinu nekretnina tako da bi kupnjom predmetne nekretnine na svoje ime bili u obvezi plaćanja većeg poreza, obzirom da isti raste ovisno o broju nekretnina. Nadalje, da je pok. DM samo zaključio ugovor na svoje ime, a s bakom i djedom je postigao dogovor da će im nakon određenog vremena prenijeti u vlasništvo predmetnu nekretninu, kada baka i djed istu urede jer da su je namjeravali prodati, a tužiteljica ad.1. i njezin suprug PM da su nakon zaključenja Ugovora o kupoprodaji nekretnine između pok. DM i TM i ĆM dobili ključeve predmetne nekretnine te da su započeli s nadogradnjom i adaptacijom kuće koja se nalazila na istoj, a od trenutka kupnje predmetne nekretnine isključivo da su se ZM i njezin suprug PM nalazili u posjedu iste te da su predmetnu nekretninu uređivali od novca koji su zaradili najmom apartmana u [adresa], dok da se pok. DM nikada nije nalazio u posjedu predmetne nekretnine, nije da je imao ključeve od iste, niti da je u nju išta ulagao. Dakle, da od trenutka zaključenja kupoprodajnog ugovora iz 2005. jedino su se tužiteljica ad.1. i njezin suprug PM nalazili u posjedu predmetne nekretnine te da su u nju ulagali svoja novčana sredstva i izgradili je do stanja u kakvom se nalazi danas, dok da pok. DM u istu nikada nije ništa ulagao, niti da je bio u posjedu iste, a nakon smrti supruga tužiteljice ad.1. NM koji da je preminuo 2020. godine, njegov suvlasnički udio od ½ dijela na predmetnoj nekretnini da su naslijedili njegova supruga ZM, te kćerke ŽM i RM, svaka za 1/3 dijela. Također, da su tužiteljica ad.1. i njezin suprug NM plaćali sve režije koje da su se odnosile na predmetnu nekretninu i to na način da su neke račune plaćali oni osobno u [adresa], a za neke bi davali novac DM da ih on plaća, a on bi ih plaćao u [adresa] gdje je isti stanovao sa svojom suprugom i djecom, te da između tužiteljice i njezinog supruga UM te DM da su odnosi uvijek bili korektni te da se od samog početka znalo čija je predmetna nekeretnina i tu zapravo nikada nije bilo spora između njih, a problem da je nastao nakon što je pok. DM tragično preminuo te da je tuženica ad.1., unatoč tome što da je ista znala za cjelokupnu situaciju i dogovor između svog supruga i njegove bake i djeda da ta kuća predstavlja vlasništvo Tomislavove bake i djeda, svakoga za ½ dijela, dopustila da se predmetna nekretnina uvrsti u ostavinsku masu iza pok. DM i sada na predmetnoj nekretnini svojata prava koja joj ni po kojoj osnovi da joj ne pripadaju.

2.1. U odgovoru na tužbu posebni skrbnik tuženica ad.2. i ad.3. predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, a sve iz razloga radi kojih je došlo do odbijajuće presude u predmetu Općinskog suda u Zadru broj: P-1003/2021, a koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Varaždinu broj: Gž-1288/2023-2.

2.2. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženica ad.1. poriče u potpunosti navode da bi tužiteljice bile stvarne vlasnice i suposjednice nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] a koja se sastoji od čkbr. [katastarska čestica] iz jednostavnog razloga jer da su stvarni vlasnici, zemljišnoknjižni vlasnici kao i posjednici predmetne nekretnine tuženice te da tužiteljice nemaju apsolutno nikakve veze sa kupoprodajom predmetne nekretnine niti da su u posjedu iste ikada bile, a nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] a koja se sastoji od čkbr. [katastarska čestica] da je kupio prije dvadesetak godina sada pok. RM DM, suprug i otac tuženih, upisao se u zemljišnim knjigama kao vlasnik te da je ubrzo nakon kupnje započeo sa renoviranjem tog objekta na način da je kuću koja se nalazi sagrađena na predmetnoj nekretnini u potpunosti obnovio, a RM DM da je u kupnju i obnovu kuće koja je sagrađena na predmetnim nekretninama uložio vlastita sredstva, zatim, sredstva koja mu je za tu namjenu dala prvotužena te sredstva koja mu je davao ČM, otac prvotužene. Predmetna nekretnina da se, uslijed postupka obnove i upisa u glavnu knjigu Gornji Karin, sada vodi kao nekretnina upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] a koja se sastoji od čkbr. [katastarska čestica], ukupne površine 297 m2, dok da je DM tragičnim slučajem smrtno stradao 26. veljače 2018. te da su, njegovim zakonskim nasljednicima u ostavinskom postupku utvrđeni ovdje tuženi, temeljem rješenja o nasljeđivanju Javnog bilježnika Brigite Anđal-Mlinarić iz [adresa] od dana 29. svibnja 2018., poslovni broj: O-311/2018-10, UPP-OS Virovitica-55/2018-10, pa da su stvarni vlasnici i posjednici predmetne nekretnine bili od trenutka kupoprodaje i obnove, sada pok. DM i prvotužena, ČM UM, svako u ½ dijela, a nakon smrti DM pa sve do danas, stvarni vlasnici i posjednici predmetne nekretnine da su tuženi. Nadalje, da je tužiteljica HM već vodila isti postupak protiv tuženih pred istim sudom u predmetu poslovni broj: P-1003/2021 a koji da je dovršen presudom Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu od 27. rujna 2023., te je presudom Županijskog suda u Varaždinu od 03. srpnja 2024., poslovni broj: Gž-1288/2023-2, potvrđena u cijelosti presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu od 27. rujna 2023., poslovni broj: P1003/2021, a iz navedenih presuda da je vidljivo da je tužiteljica i u tom postupku tražila uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini na svoje ime te da je tvrdila sve ono što sada ponovno tvrdi i u ovom postupku, s time da je Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Benkovcu u svojoj presudi od 27. rujna 2023., poslovni broj: P-1003/2021, među ostalim, jasno utvrdio da: „18. Slijedom svega navedenog sud ne prihvaća navode tužbe da je predmetna kuća bila stvarno vlasništvo tužiteljice i njena supruga, te da je CM samo fiktivno sklopio ugovor, uostalom, kuća je kupljena 2005., DM je preminuo u veljači 2018., kuća je rješenjem o nasljeđivanju utvrđena njegovom ostavinom, naslijedile su je supruga i dvije maloljetne kćeri, a tužiteljica tek u svibnju 2021. podnosi ovu tužbu u kojoj prvenstveno tvrdi da je nekretninu stekla darovanjem, a tek kasnije da je njeno stvarno vlasništvo. Ovakva nedosljednost i proturječnost navoda tužiteljice ide u prilog tom da to nije kuća nje i supruga, niti da su se smatrali vlasnicima iste, jer ne bi čekali 16 godina da to riješe. Na koncu, za reći je i da to što raspolaže potvrdama o uplati utroška vode, komunalne naknade, odvoza otpada pa i poreza do 2016. (ne i dalje), samo za sebe nije dovoljno da bi sud utvrdio njene navode osnovanim. Uostalom to se može objasniti obiteljskom povezanosti i povremeno zajedničkim životom stranaka.“ Takav stav prvostupanjskog suda potvrdio da je u potpunosti i Županijski sud u Varaždinu u svojoj presudi od 03. srpnja 2024., poslovni broj: Gž-1288/20223-2 pa tako navodi, među ostalim: „5. Imajući u vidu navedeno, pravilno je prvostupanjski sud, povezujući činjenično obrazloženje tužbe, kojim je pravno kvalificirao predmetni spor kao spor kojim tužiteljica zahtijeva da se utvrdi da je darovni ugovor pravna osnova temeljem koje je stekla vlasništvo predmetne nekretnine - jer je zapravo sa svojim pok. suprugom istu kupila svojim novcem a da je pok. unuk CM u odnosnom kupoprodajnom ugovoru označen kao kupac posljedično "poslovnoj odluci" njezinog supruga, a da je dogovor bio da će unuk tako stečenu nekretninu "vratiti darovanjem"

- zaključio da je njezin tužbeni zahtjev neosnovan nalazeći da nije dokazala niti jednu činjenicu na kojoj je takav zahtjev temeljila. 9. Konačno, prednjem valja nadodati, a polazeći od sadržaja u spis priloženog darovnog ugovora od 15.12.2017. u kojemu nema odredbe o predaji u posjed predmeta darovanja, povezujući isto sa iskazom tuženice - supruge pok. CM prema kojemu posjed predmetne kuće izvršava ona, a ranije zajedno sa pok. suprugom te da posjeduje ključ - da bi takva vrsta ugovora (o darovanju bez prave predaje) podlijegala odredbom čl. 482. stav 2. Zakona o obveznim odnosima propisanoj formi javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave. Dakle, budući da se ovaj novi postupak tužitelja zasniva na potpuno istoj činjeničnoj osnovi kao i postupak o kojem je već pravomoćno odlučeno više se o njemu ne može u redovnom postupku odlučivati (ne bis in idem) te da tužbu treba rješenjem odbaciti.

3. Sud je u postupku izveo dokaze čitanjem: izvatka iz zemljišne knjige (l.s. 8,9), Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 20. rujna 2005. (l.s. 10,11), presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu, posl. br.: P-1003/2021 od 27. rujna 2023. (l.s. 29-36), presuda Županijskog suda u Varaždinu, posl. br.: Gž-1288/2023-2 od 3. srpnja 2024. (l.s. 37-41), saslušanjem tužiteljica ad. 2. i ad. 3., te tuženice ad. 1. (l.s. 81-84), te je proveden uviđaj uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka Dražena Torbarine iz Geo Lesi j.d.o.o. iz Zadra (l.s. 60,61), koji je dostavio fotografije (l.s. 64).

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet spora je odlučivanje o tužbenom zahtjevu radi utvrđenja da su tužiteljice dosjelošću stekle pravo vlasništva predmetne nekretnine te da su tuženice isto dužne priznati i trpjeti da se tužiteljice u zemljišnim knjigama upišu kao suvlasnice utužene nekretnine.

6.1. U odnosu na prigovor tuženice ad.1. da bi se radilo o pravomoćno presuđenoj stvari treba istaknuti da bi se radilo o pravomoćno presuđenoj stvari potrebno je da između dva parnična postupka postoji subjektivni i objektivni identitet spora.

6.2. Iz izreke presude pod poslovnim brojem P-699/2016 od 11. lipnja 2019. proizlazi da je tužiteljica ad. 1. u tom postupku tražila utvrđenje da je stekla valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, dok u ovom postupku traži utvrđenje da je dosjelošću stekla pravo vlasništva na predmetu spora, pa se ne radi o pravomoćno presuđenoj stvari, stoga što u tim dvjema parnicama nije istaknut sadržajno isti tužbeni zahtjev.

7. U ovoj pravnoj stvari je proveden uviđaj uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka geodetske struke (l.s.60,61),koji je dostavio fotografije (l.s. 64), a prilikom uviđaja je predmetna nekretnina identificirana kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za cijelo, te da u naravi predstavlja kuću i ograđeno dvorište s tim da ima izlaz na javni put uz cijelu južnu među.

8. Tužiteljica ad. 2. je iskazala (l.s. 81,82) da je nekretnina koja je predmet spora kupljena 2005. od strane njenih roditelja s time da je u Ugovoru o kupoprodaji bio fiktivno naveden CM a misli da se CM upisao u zemljišne knjige kao vlasnik, te ističe da su njeni roditelji kupili nekretninu, ulagali u istu te da je njihova od 2005., s time da su do sada u posjedu nekretnine isključivo njeni roditelji ZM i NM koji da je umro prije jedno 5 godina. Nadalje, da s tuženicom ad.1. ne razgovaraju i da je ona naslijedila od CM drugu nekretninu, kao i da tuženica ad.1. nije bila u posjedu nekretnine, a DM da jedino kad bi mu roditelji dali ključeve da nešto provjeri i tako, te da od trenutka kad je kuća kupljena njeni roditelji da su u isključivom posjedu te nekretnine, koji da su uređivali krovište, pločice, i sve što je trebalo, a dok su DM i njen pok. otac bili živi da nije bilo sporova oko te kuće jer da su svi znali da je to od njenih roditelja te da su njeni roditelji koji da su imali svoju firmu i bavili se turizmom uzdržavali DM i njegovu obitelj, dok da je DM bio naznačen kao kupac u ugovoru, jer da su roditelji imali već nešto na sebi i da su se bojali da još nešto bude na njima a ovo u ugovoru da je bilo samo fiktivno. Također, da nije bila osobno prisutna 2005. kad se dogovarala kupnja u [adresa], ali da je znala sve što su njeni roditelji radili, te ne zna ima li ikakav pisani dokaz da je njen otac isplatio prodavateljima cijenu, a ona da od 2005. do danas nije uložila vlastita sredstva za adaptaciju te kuće, već da su njeni roditelji sve ulagali, ali da je suvlasnica od svojih roditelja, dok da nije nikad tražila od DM dok je bio živ da joj preda njen dio posjeda suvlasničkog dijela jer da se znalo da je od roditelja, s time da je u ostavinskom postupku iza njenog oca prijavila ovu nekretninu kao izvanknjižno vlasništvo, te odgovara da nije bila pozvana na sud, na pitanje ako je kuća bila u vlasništvu njenog oca i majke zašto da je promatrala da njena majka tvrdila da je kuća njezina na temelju darovanja od DM a nije tvrdila da je njeno nasljeđe.

9. Tužiteljica ad. 3. (l.s. 82,83) se pridružila u cijelosti iskazu tužiteljice ad.2., te da njen sin (pok. CM, nap. suda) u vrijeme kupnje nekretnine nije bio zaposlen, te da nikad ništa nije radio a da su ga uzdržavali njeni roditelji dok je bio u [adresa] a dok je bio u [adresa] da su ga oni kao roditelji uzdržavali, s time da su kuću svoju u [adresa] kupili sinu a ostavili je svojim unukama i tamo da žive sa svojom majkom u kući, pri čemu da je njen sin fiktivno bio naznačen u ugovoru kod kupnje kuće u [adresa], a njeni roditelji da su kupili ruševnu kuću i oni da su je sređivali, a njega da su stavili na ugovor jer da su već imali dvije kuće i bili su stariji, pri čemu da su njeni roditelji bili u posjedu nekretnine od kupnje. Također, da ne razumije pitanje da ako tvrdi da je DM bio fiktivni vlasnik da li je svjesno dozvolila da se u ostavinskom postupku raspravlja tuđa imovina. Nadalje, da nije plaćala porez ili komunalne naknade za tu nekretninu jer da su njeni roditelji sve plaćali što je bilo potrebno, a opravdava činjenicu da tek sad podnosi tužbu nakon što je njena majka izgubila spor jer da su sve to kupili i uložili i sad da je problem, na kraju su izgubili a da zašto, s time da u ostavinskom postupku iza DM koji je vođen 2018. nije ništa tražila, dok u ostavinskom postupku iza pok. oca UM da su prijavili ovu nekretninu kao izvanknjižno vlasništvo, pri čemu da misli da je 2020. vođen ostavinski postupak iza pok. oca UM, dok ne zna zašto odmah nakon smrti oca nisu pokrenuli postupak radi utvrđenja prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, mislim da su imali nekih problema. Također, da u prethodnom postupku koji je vodila njena majka i izgubila spor ne zna zašto je dopustila da njena majka vodi postupak za cijelu nekretninu a nije tvrdila da je naslijedila dio, ali da zna da su oni to kupili, pri čemu da nema bilo kakav pisani dokaz da je njen pok. otac isplatio prodavatelje, niti da je ikad tražila od njenog sina da joj preda u posjed dio predmetne nekretnine.

10. Tuženica ad. 1. je iskazala (l.s. 83,84) da je ova nekretnina kupljena 2005. od strane DM i da je ona kupila zajedno s njim a DM da se uknjižio kao vlasnik, dok da nakon njegove smrti da su se uknjižili njena djeca i ona kao vlasnici, pri čemu da su od 2005. bili u posjedu i plaćali što je potrebno za kuću a normalno da je tu bio i djed DM ali DM da je sve plaćao, s time da više nema ključ od predmetne kuće ali da je isti bio kod DM dok ne zna da li su ga uzeli nakon njegove smrti. Nadalje, da nije bila naznačena kao kupac i suvlasnik nekretnine jer da je DM sebe stavio, on da je to kupio, a u vrijeme kupnje da nisu radili, već da je bila kod njih u [adresa] s time da je ona čistila njihove apartmane ali i druge apartmane u [adresa], a bavila se i tekstilom, prodavala je a DM da se bavio sekundarnim sirovinama i prodajom automobila, dok da ne zna za koliki iznos je ta kuća kupljena jer da je puno prošlo. Također, da su ona i DM kupili jednu kuću u [adresa] a da su joj pomogli njeni i njegovi roditelji, pa da su je prodali i onda da su kupili kuću u [adresa] te onda da su ona i DM, kao i njen tata koji da im je pomogao, da su kupili ovu kuću koja je predmet spora, pri čemu da je njen tata digao kredit u banci i prodao dva zemljišta kako bi im mogao pomoći, a da od 2005. kad je kupljena kuća, da su je uređivali ona i DM jer da je ta kuća bila nikakva i da su sve ulagali i plaćali režije do njegove smrti a nakon njegove smrti da je kuća u postupku i više da to ne plaća, a za života DM da nikad nije rekao da to nije nijihova kuća, on da je bio vlasnik a uz njega i ona kao njegova supruga, te s da je 2002. počela zajedno živjeti s Z. Nadalje, da je sudjelovala u održavanju i opremanju te kuće, kao i njen otac koji da je imao svoju firmu u Sloveniji i uvijek da je dolazio kad bi trebalo nešto pomoći, s time da je prvi put saznala da HM tvrdi da ta kuća nije Tomislavova, nakon ostavinske rasprave kada je dobila tužbu od ZM, dok Tomislavovi baka i djed nisu nikada za života spomenuli da to nije Tomislavova kuća, a nakon što je DM poginuo, njegovi roditelji nisu vidjeli svoje unuke i prolaze kraj njih a njena djeca da ih niti ne znaju, a do Tomislavove smrti da je bilo sve u najboljim odnosima, oni da su poštivali nju i ona njih, te da po njenom mišljenju oni imaju mržnju prema njoj i krive je za njegovu smrt.

11.1. Iz izvatka iz zemljišne knjige (l.s.8,9) je razvidno da su tuženice upisane kao suvlasnice predmetne nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], svaka za 1/3 dijela, te kao takve pasivno legitimirane u ovom postupku.

11.2. Među strankama nije sporno da je prednik tuženica pok. CM bio u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik predmetne nekretnine, kao i da je imenovani preminuo u veljači 2018., a nekretnina je rješenjem o nasljeđivanju utvrđena njegovom ostavinom, pri čemu su ga naslijedile supruga i dvije maloljetne kćeri, odnosno ovdje označene tuženice.

12.1. Iz Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 20. rujna 2005. (l.s. 10,11) proizlazi da je **.**.2005. CM kupio od TM i ZMG nekretninu oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

12.2. Među strankama nije sporno da je proveden postupak obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], te da je utužena nekretnina dobila oznaku kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i da se radi o istoj nekretnini iz Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 20. rujna 2005. (l.s. 10,11).

13.1. Iz presude Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu, posl. br. P- 1003/2021 od 27. rujna 2023. (l.s. 29-36) proizlazi da je ovdje označena tužiteljica ad.

1. odbijena s tužbenim zahtjevom protiv ovdje označenih tuženica, a kojim je tražila utvrđenje da je stekla valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini.

13.2. Prema obrazloženju navedene presude, u tom postupku je tužiteljica ad. 2. isto navodila da kako se nekretnina vodila na imenu prednika tuženica jer da je to bila poslovna odluka njenog supruga, ali da je dogovor bio da će prednik tuženica (pok. CM) prije ili poslije predmetnu nekretninu “vratiti” darovnim ugovorom, u prilog čega je dostavila Ugovor o darovanju kuće od 15. prosinca 2017. kojim joj CM daruje spornu nekretninu, ali da je i prije sklapanja pisanog ugovora nekretnina usmeno darovana tužiteljici ad.1.

13.3. Nadalje, prema obrazloženju navedene presude, sud nije prihvatio navode tužbe da je predmetna kuća bila stvarno vlasništvo tužiteljice i njena supruga, te da je CM samo fiktivno sklopio ugovor, uostalom, kuća da je kupljena 2005., DM je preminuo u veljači 2018., kuća je rješenjem o nasljeđivanju utvrđena njegovom ostavinom, naslijedile su je supruga i dvije maloljetne kćeri, a tužiteljica tek u svibnju 2021. podnosi ovu tužbu u kojoj prvenstveno tvrdi da je nekretninu stekla darovanjem, a tek kasnije da je njeno stvarno vlasništvo. Ovakva nedosljednost i proturječnost navoda tužiteljice da ide u prilog tom da to nije kuća nje i supruga, niti da su se smatrali vlasnicima iste, jer da ne bi čekali 16 godina da to riješe. Na koncu, ističe se i da to što raspolaže potvrdama o uplati utroška vode, komunalne naknade, odvoza otpada pa i poreza do 2016. (ne i dalje), samo za sebe nije dovoljno da bi sud utvrdio njene navode osnovanim jer da se to može objasniti obiteljskom povezanosti i povremeno zajedničkim životom stranaka.

14.1. Presudom Županijskog suda u Varaždinu, posl. br. Gž-1288/2023-2 od 3. srpnja 2024. (l.s. 37-41) odbijena je žalba tužiteljica kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu, posl. br. P-1003/2021 od 27. rujna 2023.

14.2. Iz obrazloženja drugostupanjske presude je razvidno da sud drugog stupnja smatra da je pravilno prvostupanjski sud, povezujući činjenično obrazloženje tužbe, kojim je pravno kvalificirao predmetni spor kao spor kojim tužiteljica zahtijeva da se utvrdi da je darovni ugovor pravna osnova temeljem koje je stekla vlasništvo predmetne nekretnine - jer je zapravo sa svojim pok. suprugom istu kupila svojim novcem a da je pok. unuk CM u odnosnom kupoprodajnom ugovoru označen kao kupac posljedično "poslovnoj odluci" njezinog supruga, a da je dogovor bio da će unuk tako stečenu nekretninu "vratiti darovanjem" - zaključio da je njezin tužbeni zahtjev neosnovan nalazeći da nije dokazala niti jednu činjenicu na kojoj je takav zahtjev temeljila, te konačno, nadodaje a polazeći od sadržaja u spis priloženog darovnog ugovora od 15.12.2017. u kojemu nema odredbe o predaji u posjed predmeta darovanja, povezujući isto sa iskazom tuženice - supruge pok. CM prema kojemu posjed predmetne kuće izvršava ona, a ranije zajedno sa pok. suprugom te da posjeduje ključ - da bi takva vrsta ugovora (o darovanju bez prave predaje) podlijegala odredbom čl. 482. stav 2. Zakona o obveznim odnosima propisanoj formi javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave.

15.1. Odredba članka 159. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, dalje: ZV) propisuje da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari.

15.2. Odredba članka 159. stavak 3. ZV-a propisuje da samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

16. Dakle, za stjecanje prava dosjelošću posjed mora biti barem pošten i trajati zakonom određeno vrijeme, a prema stavu suda niti jedna od tih pretpostavki nije ostvarena u konkretnom slučaju.

17.1. Prvenstveno se ističe da navodi ove tužbe proturječe navodima iz prethodno okončanog parničnog postupka pred ovim sudom pod posl. brojem P-1003/2021 a u kojem je tužiteljica ad. 1. tvrdila da joj je usmeno darovana predmetna nekretnina od strane prednika tuženica, odnosno CM, s time da je tužbeni zahtjev na utvrđenje pravne osnove u tom postupku pravomoćno odbijen kao neosnovan.

17.2. Darovanje podrazumijeva vlasništvo darovatelja, odnosno prednika tuženica, a time isključuje poštenje posjeda jer ukazuje da je tužiteljica ad. 1. bila svjesna vlasništva prednika tuženica na utuženoj nekretnini.

17.3. S druge strane, tužiteljice ad. 2. i 3. razumljivo u takvom postupku (P- 1003/2021) nisu ni mogle sudjelovati jer navodi tužiteljice ad. 1. iz tog postupka (usmeno darovanje tužiteljici ad.1.) isključuju pravo vlasništva tužiteljicama ad. 2. i 3.

17.4. Međutim, nakon pravomoćno okončanog postupka pred ovim sudom pod posl. brojem P-1003/2021, a u kojem je tužiteljica ad. 1. izgubila spor, pokreće se ovaj postupak u kojem tužiteljice zajednički traženje utvrđenje prava vlasništva pozivajući se na dosjelost.

18.1. Pri čemu je tužiteljicama ad. 2. i 3., a što je razvidno iz stranačkih iskaza, ali i tužiteljici ad. 1., bilo prije pokretanja ovog postupka, poznato da je prednik tuženica bio u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik, da je isti preminuo u veljači 2018., pri čemu su ga naslijedile ovdje označene tuženice, te da je tužiteljica ad. 1. pokrenula postupak pred ovim pod posl. brojem P-1003/2021 u kojem je tražila upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini isključivo za sebe.

18.2. Unatoč svim tim saznanjima, tužiteljice ad. 2. i 3. ne poduzimaju nikakve radnje radi zaštite svog navodnog prava vlasništva na predmetnoj nekretnini do pokretanja ovog postupka, a što u stranačkim iskazima neuvjerljivo objašnjavaju time da nisu pozvane na sud, odnosno da misle da su imale nekih problema.

19.1. Iz rezultata postupka, a prvenstveno izvatka iz zemljišne knjige (l.s.8,9) i Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 20. rujna 2005. (l.s. 10,11) proizlazi da je prednik tuženica kupio predmetnu nekretninu i upisao se kao vlasnik iste, dok su ga nakon njegove smrti naslijedile ovdje označene tuženice.

19.2. Navedeno je sve bilo poznato ovdje označenim tužiteljicama, s time da je tužiteljica ad. 1. baka pok. prednika tuženica, a tužiteljica ad. 3. majka pok. prednika tuženica, te nije bilo nikakvih sporova za života prednika tuženica, a nakon njegove smrti tužiteljica ad. 1. pokreće postupak kojim traži upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini isključivo za sebe bez prigovora na to od strane tužiteljica ad. 2. i 3., odnosno njenih kćerki.

20. Imajući u vidu izneseno, to sud nalazi da nije moglo tužiteljicama ostati nepoznato da je prednik tuženica kupac nekretnine koji se upisao kao vlasnik iste, a poslije njegove smrti ovdje označene tuženice.

21.1. Međutim i da se prihvate navodi o poštenju posjeda tužiteljica, kao i prednika tužiteljica ad. 2. i 3., valja navesti da pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (kvaliteta i trajanje posjeda, sposobnost posjednika biti vlasnikom i sposobnost stvari da bude u vlasništvu) moraju biti ispunjene u vrijeme podnošenja tužbe (a koje pravno shvaćanje je zauzeo i Vrhovni sud na prvoj sjednici Građanskog odjela održanoj 14. veljače 2019.).

21.2. Prema tome, vrijeme potrebno za dosjelost od 20 godina iz članka 159. stavka 3. ZV-a treba biti ispunjeno u vrijeme podnošenja tužbe (10. listopada 2024.), a ne može se u to vrijeme računati i vrijeme nakon podnošenja tužbe pa do zaključenja glavne rasprave u ovom predmetu (tako i VSRH Rev 458/14 od 7. veljače 2018.).

21.3. U tom smislu od stupanja u posjed prema Ugovoru o kupoprodaji nekretnine od 20. rujna 2005. (l.s. 10,11) do podnošenja tužbe u ovom predmetu (10. listopada 2024.) nije proteklo vrijeme potrebno za dosjelost od 20 godina iz članka 159. stavka 3. ZV- a.

21.4. Pri čemu Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 20. rujna 2005. (l.s. 10,11) u kojem je kao kupac naveden pok. CM ne može predstavljati pravni temelj posjedovanja tužiteljica u smislu eventualnog kvalificiranog posjedovanja (članak 159. stavak 2. ZV).

22.1. Napominje se da se u ovom postupku odlučuje o tužbenom zahtjevu radi utvrđenja da su tužiteljice dosjelošću stekle pravo vlasništva predmetne nekretnine, a ne da Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 20. rujna 2005. (l.s. 10,11) predstavlja pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva tužiteljica jer prikriva pravi Ugovor o kupoprodaji sklopljen između prodavatelja i tužiteljice te njenog pok. supruga (prednika tužiteljica ad. 2. i 3.).

22.2. U tom smislu se ističe da je tužiteljica ad. 1. vezana pravomoćnom presudom ovog suda pod posl. brojem P-1003/2021 kojom je tužbeni zahtjev na utvrđenje pravne osnove odbijen kao neosnovan.

22.3. Pri čemu niti u tom postupku nije navedeno da Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 20. rujna 2005. (l.s. 10,11) prikriva pravi Ugovor o kupoprodaji sklopljen između prodavatelja i tužiteljice te njenog pok. supruga (prednika tužiteljica ad. 2. i 3.). već je navedeno da je dogovor bio da će prednik tuženica (pok. CM) prije ili poslije predmetnu nekretninu “vratiti” darovnim ugovorom, te da je nekretnina usmeno darovana tužiteljici ad.1.

22.4. Proturječnost i nedosljednost navoda tužiteljice ad. 1. iz izgubljenog spora te ovog predmeta, kao i pasivnost tužiteljica ad. 2. i 3. koje se tek nakon više od šest godina nakon smrti CM odlučuju na pokretanje ovog postupka, a prije toga ne prigovaraju vođenju postupka od strane tužiteljice ad. 1. kojim traži upis prava vlasništva samo za sebe, ukazuje na očitu neosnovanost tužbenog zahtjeva.

22.5. S time da iz stranačkih iskaza nedvojbeno proizlaze narušeni odnosi između stranaka nakon smrti CM, pa tako tužiteljice ad. 2. i 3. iskazuju da ne pričaju s tuženicom ad. 1., a tuženica ad. 1. iskazuje da je tužiteljice krive za smrt CM, to sud nalazi da su to razlozi podnošenja tužbi protiv tuženica s obzirom da za života CM nije bilo sporova u vezi predmetne nekretnine.

22.6. Imajući u vidu ova utvrđenja to je sud na ročištu održanom 11. veljače 2026. odbio dokazne prijedloge za saslušanjem svjedoka kao nevažne, s time da su tužiteljice predložile saslušanje svjedoka na okolnost pravnog slijeda stjecanja predmetne nekretnine (l.s.54), a što je potpuno irelevantno za ovu pravnu stvar s obzirom da se tužiteljice pozivaju na stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

23.1. Odluka o troškovima postupka je donesena na temelju odredbe članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08-ispr., 57/11, 148/11- proč. tekst., 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23 i 107/25, dalje: OT).

23.2. Tuženici ad. 1., zastupanoj po punomoćniku iz reda odvjetnika, su kao potrebni priznati slijedeći troškovi: 100 bodova za sastav odgovora na tužbu (T.br. 8. st. 1. OT), te 3x100 bodova za zastupanje na ročištima od 30.9.2025., 5.11.2025.(uviđaj), i 11.2.2026. (T.br. 9. st. 1. OT), što zbrojeno i pomnoženo s vrijednošću boda, kao i uvećano za PDV, ukupno iznosi 1.000,00 eura, koji je trošak naloženo tužiteljicama naknaditi tuženici ad. 1., kao pod točkom II. izreke.

23.3. Tuženici ad. 1. nije priznat zatraženi parnični trošak na ime troškova prijevoza na relaciji Virovitica-Benkovac-Virovitica obzirom isti nije bio neophodan za vođenje ovog postupka sukladno čl. 155. st. 1. ZPP-a. Naime, premda punomoćnik ima pravo naplatiti putni trošak od stranke koju zastupa sukladno OT, tuženik ne može tražiti naknadu tog troška od tužiteljica bez obzira na uspjeh u parnici. Ovo stoga što su tarifom uređeni odnosi odvjetnika i stranke koju zastupa, dok se pak pravo stranke na naknadu parničnog troška prosuđuje uz ostalo i po tome je li konkretno trošak bio potreban za vođenje postupka sukladno čl. 155 st. 1 ZPP-a. Prema ocjeni ovog suda obzirom na to da u sjedištu ovog suda djeluje više odvjetnika tuženikov izdatak za putne troškove odvjetnika od Virovitice prema Benkovcu i natrag nije bio potreban za vođenje ovog postupka slijedom čega navedeni trošak tuženiku nije priznat. Također, tuženici ad.1. nije priznat ni trošak podneska od 10. veljače 2026. s obzirom da nije podnesen 8 dana prije održavanja ročišta od 11. veljače 2026., već jedan dan prije, a za koje ročište je tuženici priznat trošak.

24. Slijedom svega iznesenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Benkovac, 30. ožujka 2026.

Sudac

Luka Smoljan

Uputa o pravnom lijeku:

1. Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se podnosi putem ovoga suda za sud drugog stupnja u dovoljnome broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

2. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se podnosi putem ovoga suda za sud drugog stupnja u dovoljnome broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

3. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se podnosi putem ovoga suda za sud drugog stupnja u dovoljnome broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

DNA:

1. Tužiteljice po pun.

2. Tuženica ad. 1. po pun.

3. Posebni skrbnik tuženica ad.2. i ad.3.