Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: P-2170/2022-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji Marini Lovrić, Općinski sud u Splitu, u pravnoj stvari tužitelja EM, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Srđanu Kaleboti, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., OIB 02535697732, Radnička cesta 50, Zagreb, zastupana po punomoćnicima Jeleni Matulić i Borisu Biliću, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Matulić i Bilić d.o.o., Split, radi obvezno – ništetnost, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene dana 19. veljače 2026., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika, dana 30. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, čl. 1. Ugovora o kreditu br. 9010630715 od 11.7.2005., zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojemu je u čl. 1. ugovoreno kako se stavlja na raspolaganje iznos kredita u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 21.800,00 CHF, po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita, čl.4., u dijelu u kojemu je ugovoreno kako se kamata obračunava u CHF (mjesečna, dekurzivnom, proporcionalnom metodom), čl.5., u dijelu u kojemu je ugovoreno kako se kamata iz prethodnog stavka obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja kamate, čl.6., u dijelu u kojemu je ugovorena kako se kamata iz prethodnog stavka obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja kamate, čl. 7., u dijelu u kojemu je ugovoreno kako se kredit u iznosu od 21.800,00 CHF i kamate iz točke 4. ovog ugovora otplaćuju plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja, prema otplatnoj tablici koja se sastavni dio ugovora.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju, u roku 15 dana, isplati iznos od 2.996,52 EUR, sve sa pripadajućom zateznom kamatom, obračunatoj po stopi 15% do 31.12.2007, od 1.1.2008. do 31.7.2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koje zatezne kamate teku od dospijeća svake pojedine uplate do isplate kako slijedi:

na iznos od

3,57 EUR 31.08.05.

3,17 EUR 30.09.05.

3,13 EUR 31.10.05.

3,36 EUR 30.11.05.

2,30 EUR 31.12.05.

1,52 EUR 31.01.06.

0,04 EUR 28.02.06.

8,14 EUR 31.12.08.

9,59 EUR 31.01.09.

10,22 EUR 28.02.09.

8,23 EUR 31.03.09.

7,84 EUR 02.05.09.

5,95 EUR 01.06.09.

3,36 EUR 01.07.09.

4,22 EUR 31.07.09.

6,17 EUR 01.09.09.

4,99 EUR 01.10.09.

4,14 EUR 02.11.09.

6,22 EUR 01.12.09.

7,85 EUR 02.01.10.

10,75 EUR 01.02.10.

10,05 EUR 01.03.10.

13,34 EUR 01.04.10.

12,67 EUR 03.05.10.

14,11 EUR 02.06.10.

25,13 EUR 02.07.10.

19,32 EUR 04.08.10.

28,63 EUR 31.08.10.

26,69 EUR 30.09.10.

22,58 EUR 31.10.10.

30,28 EUR 30.11.10.

40,10 EUR 31.12.10.

33,33 EUR 31.01.11.

35,79 EUR 28.02.11.

32,49 EUR 31.03.11.

32,98 EUR 02.05.11.

45,12 EUR 02.06.11.

42,79 EUR 02.07.11.

58,00 EUR 31.07.11.

52,29 EUR 31.08.11.

46,30 EUR 30.09.11.

45,97 EUR 02.11.11.

45,02 EUR 30.11.11.

47,65 EUR 31.12.11.

50,42 EUR 31.01.12.

50,13 EUR 06.03.12.

48,77 EUR 31.03.12.

49,22 EUR 02.05.12.

50,59 EUR 04.06.12.

49,61 EUR 03.07.12.

49,69 EUR 02.08.12.

48,67 EUR 03.09.12.

46,57 EUR 04.10.12.

48,76 EUR 03.11.12.

48,03 EUR 05.12.12.

49,81 EUR 05.01.13.

46,25 EUR 04.02.13.

47,84 EUR 02.03.13.

49,61 EUR 03.04.13.

46,07 EUR 08.05.13.

44,67 EUR 03.06.13.

43,28 EUR 01.07.13.

44,20 EUR 31.07.13.

45,92 EUR 02.09.13.

48,60 EUR 03.10.09.

47,29 EUR 05.11.13.

48,25 EUR 04.12.13.

48,45 EUR 02.01.14.

49,19 EUR 05.02.14.

49,92 EUR 03.03.14.

48,47 EUR 07.04.14.

47,96 EUR 09.05.14.

47,50 EUR 06.06.14.

48,49 EUR 04.07.14.

50,12 EUR 11.08.14.

50,69 EUR 08.09.14.

50,31 EUR 07.10.14.

52,34 EUR 12.11.14.

52,76 EUR 30.11.14.

52,30 EUR 31.12.14.

52,91 EUR 31.01.15.

52,91 EUR 28.02.15.

52,91 EUR 31.03.15.

52,91 EUR 30.04.15.

52,91 EUR 31.05.15.

52,91 EUR 30.06.15.

52,92 EUR 31.07.15.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.125,00 EUR sa zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi obračunatoj po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužbom od 14. listopada 2020., tužitelj EM zatražio je donošenje presude kojom bi se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. naložilo da mu isplati 3.003,43 EUR na ime preplaćenih iznosa anuiteta po Ugovoru o kreditu broj 9010630715 od 11. srpnja 2005., jer da je taj ugovor sadržavao ništetnu ugovornu odredbu u čl.1. kojom je ugovoreno kako se stavlja na raspolaganje iznos kredita u kunama koji odgovara protuvrijednosti u CHF – valutnu klauzulu time da je otplatu kredita u čl.7. vezao uz ovu valutu te u čl.4. naveo visinu kamatne stope u iznosu 4,30% godišnje ugovorivši u istom članku kako je ista promjenjiva i to na način da ovisi jedino i isključivo u jednostranoj odluci banke. U čl.5. da je ugovoreno kako se kamata iz prethodnog stavka obračunava u CHF a naplaćuje u kunama prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dana plaćanja kamate te u čl.6. da je ugovoreno kako se kamata iz prethodnog stavka obračunava u CHF a naplaćuje u kunama prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke. Ukazuje i na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12 kojom je obuhvaćen i tuženik, te presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., a koje presude su donijete povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača gdje je jedan od tuženika bio i tuženik iz ovog spora, pa time ukazuje na to da su sudovi vezani utvrđenjima iz tih odluka a u postupcima koje potrošač osobno pokrene protiv jednog od tuženika.

2. U odgovoru na tužbu tuženik Privredna banka Zagreb d.d. se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanom u cijelosti, ističe prigovor zastare i prekluzije isticanja ništetnosti. Navodi da nije sporno da su tužitelj i tuženik zaključili Ugovor o kreditu 11. srpnja 2005. ali da je Ugovor o kreditu u cijelosti prestao isplatom i zatvaranjem kredita s danom 15. rujna 2015. Da se na ništetnost ne može pozivati stranka ugovora kada je ugovor u cijelosti ispunjen a zabrana je bila manjeg značaja. U odnosu na promjenjivu kamatnu stopu da je tužitelj u zastari. Da je ugovor o kreditu solemniziran po javnom bilježniku te da ima snagu javnobilježničkog akta ; da su sporne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi tužitelju bile jasne, razumljive i lako uočljive; da valutna klauzula u CHF i promjenjiva kamatna stopa nije bila nezakonita i da je tužitelj na njih izričito pristao te ističući prigovor zastare.

3. Nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelj je podneskom od 12. veljače 2026. (str. 176-180 spisa) sukladno nalazu i mišljenju vještaka zatražio da sud naloži tuženiku uz utvrđenje ništetnosti i isplatu 2.996,52 EUR-a sa zateznom kamatom.

4. U provedenom postupku pročitani su: Izračun po stopama koje je primjenjivala banka (str. 10-13 spisa), Ugovor o kreditu br. 9010630715 od 11. srpnja 2005. (str. 14- 19 spisa), Otplatni plan (str. 20-22 spisa), Knjigovodstvena kartica (str. 23-44 spisa), Plan otplate (str. 45-47 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo Anti Mrčeli (str. 166-171 spisa), te je saslušan tužitelj (str. 164 spisa), dok je tuženik na ročištu za glavnu raspravu izjavio da nema daljnjih dokaznih prijedloga, pa je time odustao od saslušanja djelatnika banke i javnog bilježnika.

5. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025; dalje ZPP), sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Predmet ovog parničnog postupka je utvrđenje ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu br. 9010630715 od 11. srpnja 2005. kojim je bila ugovorena odredba o valutnoj klauzuli u švicarskim francima i promjenjiva kamatna stopa, uz povezani zahtjev za isplatu 2.996,52 EUR-a na ime povrata onoga što je plaćeno na temelju ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli.

7. U postupku nije sporno da je Ugovor o kreditu br. 9010630715 od 11. srpnja 2005. bio sklopljen između tuženika Privredne banke Zagreb d.d. kao banke i tužitelja EM kao korisnika kredita.

7.1. Nije sporno da je tuženik izvršio isplatu predmetnog kredita tužitelju, a nije sporno ni da ga je tužitelj potom u cijelosti otplatio u skladu sa svim ugovorenim parametrima, dakle tužitelj je otplatu kredita izvršio prema valutnoj klauzuli u švicarskim francima i nije sporno da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

7.2. Nije sporno da je tužitelj u spornom razdoblju ispunjavao obveze po ugovoru o kreditu sklopljenom s tuženikom i to tako što je plaćao rate sukladno naznačenim ugovornim odredbama koje se odnose na valutnu klauzulu vezanu za švicarski franak (CHF).

8. Sporno je prije svega jesu li ugovorne odredbe navedenog Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u švicarskim francima i promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne te ima li tužitelj pravo na povrat iznosa koje je platio po osnovi valutne klauzule u CHF.

8.1. Sporno je ima li, i u kojoj mjeri, odluka suda iz spomenutog postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača učinka na ovaj postupak, te u tom kontekstu jesu li uopće ništetne odredbe ugovora o kreditu sklopljenog između parničnih stranaka koje se odnose na način promjenjivosti kamatne stope i na valutnu klauzulu. Pored toga, sporno je i je li nastupila zastara tražbine.

9. Valjanost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli (CHF) i načinu promjene ugovorne kamatne stope u potrošačkim ugovorima o kreditu bila predmet preispitivanja pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u parničnom postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, a povodom tužbe udruge za zaštitu potrošača Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, protiv osam tuženih banaka koje su takve kredite ugovarale sa potrošačima, a među kojim bankama (tuženicima) je bio i tuženik i to kao tuženik pod 4.

10. U tom postupku je pravomoćnom presudom posl. br. P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. utvrđeno da je tuženik (jednako kao i ostale tužene banke) u razdoblju od 01.11.2004 do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača (korisnika kredita), zaključujući ugovore o kreditima sa ništetnim i nepoštenim ugovornim odredbama, na način da je švicarski franak ugovoren kao valuta uz koju je vezana glavnica, a da prije zaključenja tih ugovora o kreditu, tijekom pregovora i u svezi zaključenja tih ugovora, banka kao trgovac nije u cijelosti informirala korisnike kredita (potrošače) o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa da je tuženik time postupio suprotno odredbama tada važećih Zakona o zaštiti potrošača i suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

11. U navedenom postupku apstraktne zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača utvrđeno je da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi u potrošačkim ugovorima o kreditu nije bila razumljiva za klijente, jer im nisu na valjan način objašnjenje posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po njih kao potrošače, s time da su tužene banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredite (potrošače) zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima, pri čemu su svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita.

12. Po odredbi čl. 502.c Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; dalje: ZPP) fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom su prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava građana da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

13. Uvidom u Ugovor o kreditu br. 9010630715 od 11. srpnja 2005. (str. 14-19 spisa), koji je bio sklopljen između stranaka utvrđeno je da je njime bio ugovoren kredit u iznosu 21.800,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti (čl. 1.), uz rok otplate od 120 mjeseci u jednakim mjesečnim anuitetima (čl. 7.), s promjenjivom kamatnom stopom (čl. 4.) koja se obračunava u CHF (čl. 5.) u dijelu u kojem je ugovoreno kako se kamata iz prethodnog stavka obračunava u CHF a naplaćuje u kunama prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja kamate (čl. 6.) s time da se radilo o kreditu odobrenom za adaptaciju stambenog objekta (čl. 2.).

14. Po iskazu tužitelja (str. 164 spisa) 2005. je digao kredit u CHF u iznosu 21.800,00 CHF radi adaptacije stana. On je imao otvorene račune u Privrednoj banci Zagreb d.d. pa se odlučio na dizanje kredita kod njih. U banci mu je bankar rekao kako je to najstabilnija valuta te da je to najpovoljniji kredit za njega. Zato se je i odlučio na kredit u CHF. Ugovorena rata kredita je bola na tadašnjih 1.000,00 kuna. U tom trenutku nije znao što je valutna klauzula a nije ni bio upozoren da će rata kredita rasti a rasla je više od 2.500,00 kuna. Ugovor je bio tipski.

15. Sud u cijelosti vjeruje iskazu tužitelja, jer je iskazivao na uvjerljiv način, njegov iskaz je životan i logičan te je u skladu sa dokumentacijom u spisu.

16. Dovodeći u međusobnu vezu sadržaj Ugovora o kreditu od 11. srpnja 2005. sa prihvaćenim iskazom tužitelja sud utvrđuje da je tužitelj predmetni kredit podigao kao fizička osoba radi rješavanja svojeg stambenog pitanja, dakle kao potrošač (a banka je trgovac, pa se radi o potrošačkom ugovoru), s time da se radilo o kreditu s valutnom klauzulom uz početnu kamatnu stopu 4,30%, koja je ugovorena kao promjenjiva kamatna stopa po odluci tuženika, bez da je pritom u ugovoru naznačeno o čemu točno ovisi promjena kamatne stope. Sud nadalje utvrđuje da je tuženik tužitelju samo ponudio unaprijed pripremljeni ugovor o kreditu sa takvim parametrima te da tužitelj uopće nije imao mogućnost pregovarati o kamatnoj stopi, nije mu bilo objašnjeno o čemu ovisi promjena te stope niti je na tu promjenu mogao utjecati, da pritom od strane banke (tuženika) nije bio obaviješten o svim mogućim posljedicama i rizicima ugovaranja kredita koji je vezan uz valutu CHF.

17. Iz prethodno iznesenih razloga sud zaključuje da je pojedinačni ugovor o kreditu br. 9010630715, koji je bio sklopljen između tužitelja i tuženika, u cijelosti u dosegu pravomoćne presude koja je protiv tuženika donesena u parničnom postupku apstraktne zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača pa je sukladno odredbi čl. 502.c ZPP sud u ovoj parnici vezan utvrđenjima iz te presude, i to utvrđenjem da su ugovorne odredbe o potrošačkom kreditu sa valutnom klauzulom u CHF ništetne.

18. Slijedom navedenoga, ovaj sud utvrđuje da je Ugovor o kreditu br. br. 9010630715 od 11. srpnja 2005. koji je bio sklopljen između tužitelja i tuženika u dijelu u kojem je njime ugovorena valutna klauzula u CHF i promjenjiva kamatna stopa i to u čl. 1., 4., 5., 6. i 7. nisu razumljive, protivne su načelu savjesnosti i poštenja, te su kao takve ništetne.

19. Stoga je valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev u dijelu utvrđenja da su ništetne prethodno citirane odredbe konkretnog ugovora o kreditu, pa je stoga odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

20. U postupku nije sporno da je tužitelj u cijelosti otplatio navedeni kredit, odnosno da je platio sve anuitete sukladno sadržaju konkretnog ugovora o kreditu.

21. To znači da je tužitelj prilikom otplate kredita tuženiku vršio plaćanja na temelju ništetne ugovorne odredbe, i to u dijelu u kojem se iznos anuiteta povećavao zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj CHF koji je važio u trenutku korištenja kredita.

22. Po odredbi čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, 146/25; dalje: ZOO) u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora. Navedeno se odnosi i na situacije u kojima se utvrdi da je ništetna samo pojedina odredba ugovora.

23. Na okolnost utvrđivanja iznosa koje je tužitelj isplatio tuženiku na temelju ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli stopi, odnosno uslijed povećanja tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je važio u trenutku korištenja za kojeg se jedino može smatrati da je bio poznat tužitelju kao potrošaču, pa se samo taj tečaj može smatrati mjerodavnim prilikom razrješenja spornih odnosa između stranaka), provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Anti Mrčeli.

23.1. Iz nalaza i mišljenja tog vještaka od 22. prosinca 2025. (str. 166-171 spisa) proizlazi da je tužitelj tuženiku isplatio 2.996,52 EUR više od onog što bi mu bio dužan platiti da se nije primjenjivala ništetna ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF, već da se kroz čitavo razdoblje kredita primjenjivao onaj tečaj koji je važio u trenutku korištenja kredita. Napominje se kako tuženik nije isticao prigovor prijeboja, pa sud nije ni davao nalog vještaku za izračun odbijanja iznosa preplate. Stoga kada se zbroje preplate po mjesecima bez prebijanja – preplate tužitelja po mjesecima bi iznosile 2.996,52 EUR.

24. Sud navedeni nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti prihvaća jer je sačinjeno od strane ovlaštene osobe i po pravilima struke, bez ikakvih nedostataka, a ni stranke na njega nisu imale primjedbi u računskom dijelu.

25. Slijedom navedenoga, sud utvrđuje da je tužitelj tuženiku na temelju te ništetne ugovorne odredbe isplatio iznos 2.996,52 EUR, pa tužitelj na temelju čl. 323. ZOO ima pravo zahtijevati od tuženika da mu taj neosnovano stečeni iznos vrati.

26. Budući da je tužitelj kredit otplaćivao u anuitetima, pa se prilikom svakog pojedinačnog plaćanja anuiteta dio onog što je plaćeno odnosio na ništetnu valutnu klauzulu, tužitelj sukladno čl. 1115. ZOO ima pravo na zatezne kamate od dana izvršenih pojedinačnih plaćanja, koji datumi su utvrđeni na temelju dokumentacije u spisu, dok su pojedinačni mjesečni iznosi koji su preplaćeni na temelju ništetne valutne klauzule iskazani u prihvaćenom nalazu i mišljenju vještaka. Pritom se u okolnostima konkretnog slučaja tuženik - banka svakako smatra nesavjesnim stjecateljem u smislu čl. 1115. ZOO, pa je tuženik zatezne kamate dužan platiti od svakog pojedinačnog plaćanja koje je tužitelj izvršio temeljem ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli.

27. U odnosu na prigovor zastare, odgovoriti je kako je zastarni rok po stjecanju bez osnove 5 godina. Članak 215. st. 1. ZOO-a propisuje da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, dok čl. 241. ZOO-a propisuje da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim organom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. S tim u vezi valja istaknuti da nije osnovan tuženikov prigovor zastare. Naime, sukladno pravnom shvaćanju VSRH od 30.01.2020., kada se radi o ništetnosti ugovora zastara restitucijskog zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Stoga se u konkretnom slučaju petogodišnji rok zastare računa tek od 14.06.2018., kao datuma pravomoćnosti presude iz kolektivnog spora kojom je ustanovljena ništetnost valutne klauzule u CHF u potrošačkim ugovorima o kreditu. Budući da je tužitelji tužbu u ovom predmetu podnio 2. lipnja 2022., to znači da utuženo potraživanje nije zastarjelo.

28. Tužitelj je u otplati kredita tuženiku vraćao kunske iznose radi čega mu pripada pravo na isplatu kunskih iznosa, sada preračunatih u službenu valutu Republike Hrvatske - EUR, povećanih anuiteta zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta, kako je pobliže navedeno u izreci presude, sukladno čl. 1115. ZOO, odnosno čl. 29. st. 1. u svezi s čl. 183. st. 1. istoga Zakona i to po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.

29. U skladu sa svim navedenim, a kako je tužitelj postavio svoj tužbeni zahtjev prema nalazu i mišljenju vještaka, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja, pa je i odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom II., a uzimajući u obzir i naprijed naznačen stav suda glede djelomične ništetnosti predmetnog Ugovora o kreditu.

30. Tužitelj je u cijelosti uspio u parnici, pa mu je tuženik na temelju čl. 154. st. 1. ZPP dužan naknaditi troškove postupka.

30.1. Tužitelja je zastupao punomoćnik odvjetnik, pa mu sukladno čl. 155. ZPP i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023, 107/2025; dalje: Tarifa), pripada pravo na naknadu sljedećih potrebnih troškova postupka:

- sastav tužbe – 200,00 EUR (Tbr. 7/1);

- sastav podneska od 28.10.2025., 11.2.2026. – 200,00 EUR (Tbr. 8/1);

- zastupanje na ročištima od 5.11.2025., 10.12.2025., 19.2.2026. – po 200,00 EUR (Tbr. 9/1);

- objava -100,00 EUR (Tbr. 9/3)

ukupno 1.300,00 EUR zbrojeno sa PDV-om iznosi 1.625,00 EUR

- trošak vještačenja – 500,00 EUR;

što sveukupno iznosi 2.125,00 EUR.

30.2. Na dosuđeni iznos naknade parničnog troška priznate su i zatezne kamate od presuđenja do isplate, a sukladno čl. 29. st.1., 2. i 8. ZOO-a u svezi s odredbom čl. 112. st. 2. ZPP-a. Stopa zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a i Prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima (Narodne novine 85/15, 140/15, 60/16, 64/17).

30.3. Međutim tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe na tužbu obzirom je stupanjem na snagu Zakona o sudskim pristojbama "Narodne novine" broj: 118/18, 51/23 od 20. svibnja 2023., u čl. 11. toč. 20. propisano da su tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne presude za zaštitu kolektivnih interesa oslobođeni od plaćanja sudske pristojbe.

31. Stoga je odlučeno kao pod točkom III. izreke ove presude.

U Splitu, 30. ožujka 2026.

Sutkinja:

Marina Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku 15 dana računajući od prvog idućeg dana od njezine objave (čl. 335 st. 7. do 10. ZPP-a). Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud (čl. 348. ZPP-a).

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku,

2. tuženiku po punomoćniku,

3. u spis.