Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Hrvatskih branitelja 4

44320 Kutina

Poslovni broj: P-66/2020-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Kutini po sucu pojedincu Draženku Stanušiću, u pravnoj stvari tužitelja ND iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Tihomir Volić & ČD & NDE, Garešnica, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Leko i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti ugovora i isplate, nakon održane javne glavne rasprave 19. veljače 2026. u nazočnosti punomoćnika stranaka, te objave presude, temeljem članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, dalje: ZPP), 30. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" I. Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 da tužitelju CD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 3.008,99 eura zajedno sa zateznom kamatom počam od 01. studenog 2015. godine pa do isplate a sve po stopi koja se od 30. rujna 2015. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a koja kamata se na taj način obračunava do 30. prosinca 2022. godine, s time da nadalje od 1. siječnja 2023. godine kamata se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendar5skog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena a od 30. prosinca 2023. godine pa nadalje se ista obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, pa do isplate, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 da tužitelju CD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 1.645,62 eura EUR zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama koje se obračunavaju na:

-na iznos od 17,40 eura od 01.09.2007., do isplate,

-na iznos od 17,08 eura od 01.10.2007., do isplate,

-na iznos od 17,04 eura od 01.11.2007., do isplate,

-na iznos od 17,25 eura od 01.12.2007., do isplate,

-na iznos od 17,10 eura od 01.01.2008., do isplate,

-na iznos od 17,38 eura od 01.02.2008., do isplate,

-na iznos od 31,37 eura od 01.03.2008., do isplate,

-na iznos od 31,88 eura od 01.04.2008., do isplate,

-na iznos od 30,95 eura od 01.05.2008., do isplate,

-na iznos od 30,71 eura od 01.06.2008., do isplate,

-na iznos od 30,97 eura od 01.07.2008., do isplate,

-na iznos od 30,35 eura od 01.08.2008., do isplate,

-na iznos od 30,35 eura od 01.09.2008., do isplate,

-na iznos od 30,64 eura od 01.10.2008., do isplate,

-na iznos od 33,44 eura od 01.11.2008., do isplate,

-na iznos od 31,49 eura od 01.12.2008., do isplate,

-na iznos od 33,48 eura od 01.01.2009., do isplate,

-na iznos od 35,69 eura od 01.02.2009., do isplate,

-na iznos od 35,78 eura od 01.03.2009., do isplate,

-na iznos od 35,28 eura od 01.04.2009., do isplate,

-na iznos od 35,31 eura od 01.05.2009., do isplate,

-na iznos od 34,67 eura od 01.06.2009., do isplate,

-na iznos od 34,12 eura od 01.07.2009., do isplate,

-na iznos od 34,18 eura od 01.08.2009., do isplate,

-na iznos od 34,42 eura od 01.09.2009., do isplate,

-na iznos od 34,33 eura od 01.10.2009., do isplate,

-na iznos od 34,01 eura od 01.11.2009., do isplate,

-na iznos od 34,46 eura od 01.12.2009., do isplate,

-na iznos od 34,78 eura od 01.01.2010., do isplate,

-na iznos od 34,37 eura od 01.02.2010., do isplate,

-na iznos od 34,16 eura od 01.03.2010., do isplate,

-na iznos od 34,85 eura od 01.04.2010., do isplate,

-na iznos od 34,63 eura od 01.05.2010., do isplate,

-na iznos od 34,91 eura od 01.06.2010., do isplate,

-na iznos od 37,10 eura od 01.07.2010., do isplate,

-na iznos od 35,55 eura od 01.08.2010., do isplate,

-na iznos od 37,78 eura od 01.09.2010., do isplate,

-na iznos od 37,30 eura od 01.10.2010., do isplate,

-na iznos od 36,35 eura od 01.11.2010., do isplate,

-na iznos od 30,73 eura od 01.12.2010., do isplate,

-na iznos od 32,37 eura od 01.01.2011., do isplate,

-na iznos od 31,13 eura od 01.02.2011., do isplate,

-na iznos od 31,49 eura od 01.03.2011., do isplate,

-na iznos od 30,86 eura od 01.04.2011., do isplate,

-na iznos od 30,88 eura od 01.05.2011., do isplate,

-na iznos od 27,53 eura od 01.06.2011., do isplate,

-na iznos od 27,60 eura od 01.07.2011., do isplate,

-na iznos od 29,14 eura od 01.08.2011., do isplate,

-na iznos od 22,64 eura od 01.09.2011., do isplate,

-na iznos od 21,90 eura od 01.10.2011., do isplate,

-na iznos od 21,76 eura od 01.11.2011., do isplate,

-na iznos od 2,75 eura od 01.12.2011., do isplate,

-na iznos od 2,79 eura od 01.01.2012., do isplate,

-na iznos od 2,51 eura od 01.02.2012., do isplate,

-na iznos od 2,35 eura od 01.03.2012., do isplate,

-na iznos od 2,50 eura od 01.04.2012., do isplate,

-na iznos od 2,72 eura od 01.05.2012., do isplate,

-na iznos od 2,84 eura od 01.06.2012., do isplate,

-na iznos od 2,74 eura od 01.07.2012., do isplate,

-na iznos od 2,86 eura od 01.08.2012., do isplate,

-na iznos od 2,85 eura od 01.09.2012., do isplate,

-na iznos od 2,75 eura od 01.10.2012., do isplate,

-na iznos od 2,95 eura od 01.11.2012., do isplate,

-na iznos od 3,19 eura od 01.12.2012., do isplate,

-na iznos od 3,17 eura od 01.01.2013., do isplate,

-na iznos od 3,13 eura od 01.02.2013., do isplate,

-na iznos od 2,91 eura od 01.03.2013., do isplate,

-na iznos od 3,24 eura od 01.04.2013., do isplate,

-na iznos od 3,12 eura od 01.05.2013., do isplate,

-na iznos od 3,19 eura od 01.06.2013., do isplate,

-na iznos od 3,15 eura od 01.07.2013., do isplate,

-na iznos od 4,25 eura od 01.08.2013., do isplate,

-na iznos od 4,33 eura od 01.09.2013., do isplate,

-na iznos od 4,27 eura od 01.10.2013., do isplate,

-na iznos od 4,39 eura od 01.11.2013., do isplate,

-na iznos od 4,29 eura od 01.12.2013., do isplate,

-na iznos od 4,47 eura od 01.01.2014., do isplate,

sve po kamatnoj stopi koja je do 31. prosinca 2007. propisana čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, te nadalje od 1. siječnja 2008. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno koja je do 31. srpnja 2015. određena, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te nadalje, od 1. kolovoza 2015. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, do 31. prosinca 2023. godine, a od 1. siječnja 2024. godine po stopi koja određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, pa sve do isplate, sve u roku 15 dana."

Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji glasi:

" III. Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 da tužitelju CD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 960,40 EUR zajedno sa zateznom kamatom počam od 30. rujna 2015. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i to počam od 30. rujna 2015. do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, pa do isplate, sve u roku 15 dana."

IV. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja u iznosu od 802,77 EUR.

V . Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 naknaditi tužitelju CD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] parnične troškove u iznosu od 1.385,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine dana nefinancijskom trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su on kao korisnik kredita i tuženi kao kreditor sklopili 7.3.2006. Ugovor o kreditu (list 6 spisa), a na temelju kog ugovora je tužitelju odobren kredit u iznosu od 38.700,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF tečajne liste tuženika na dan korištenja kredita.

Odredbom članka 4. Ugovora propisana je kamata na kredit, te se tužitelj obvezuje platiti tuženiku kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenljiva u skladu s odlukom Banke o kreditiranju građana, a koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,60 % godišnje.

Odredbom članka 7.2. Ugovora određeno je da se kredit u iznosu od 38.700,00 CHF i kamata otplaćuju u 240 jednakih mjesečnih anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio Ugovora.

Isto tako su stranke 5.12.2012. provele konverziju temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju – Konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR.

Tužitelj također ističe da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž-7129/13 od 13.6.2014. pravomoćno odlučeno o kolektivnoj tužbi Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv između ostalih 2. tuženika Privredne banke Zagreb d.d., ovdje tuženika, a podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača.

Navedenom presudom je između ostalog utvrđeno da je Privredna banka Zagreb d.d. u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koriste nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž-6632/17 od 14.6.2018. pravomoćno je odlučeno o kolektivnoj tužbi Potrošač- Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv između ostalih 2. tuženika Privredne banke Zagreb d.d., ovdje tuženika, a podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača.

Navedenom presudom je između ostalog utvrđeno da je Privredna banka Zagreb d.d. u razdoblju od 1.11.2004. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja ugovora nije potrošače informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnih ugovora što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa da je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima.

Tužitelj se poziva na presude Trgovačkog suda u kojima je pravomoćno utvrđena ništetnost promjenljive kamatne stope, kao i ugovaranje valutne klauzule vezivanjem glavnice kredita uz valutu CHF i navodi da činjenica da su stranke sklopile Dodatak ugovora o kreditu temeljem odredbi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju i da je provedena konverzija CHF kredita u kredit uz valutnu klauzulu EUR ne znači da je time tužitelj kao potrošač izgubio pravo za utvrđenje da su pojedine odredbe Ugovora ništetne, kao i pravo na povrat pretplaćenog iznosa. Slijedom navedenog tužitelj predlaže da se utvrdi da su ništetne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je tužitelj obvezan platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenljiva sukladno Odluci tuženika o kreditiranju građana, a preko ugovorene kamatne stope od 4,60 % godišnje, da se tuženiku naloži na ime razlike zbog promjenljive kamatne stope isplatiti tužitelju iznos koji će tužitelj odrediti nakon dostave podataka od strane tuženika i nakon provedenog financijskog vještačenja, da se utvrdi da su ništetne odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF, da se tuženiku naloži na ime tečajne razlike isplatiti tužitelju iznos koji će tužitelj odrediti nakon dostave podataka od strane tuženika i nakon provedenog financijskog vještačenja i na ime razlike u glavnicama iznos koji će tužitelj odrediti nakon dostave podataka od strane tuženika i nakon provedenog financijskog vještačenja. Konačno određenim tužbenim zahtjevom tužitelj na ime preplate zbog promjenljive kamatne stope potražuje isplatu iznosa od 1.645,62 €, na ime preplate uslijed rasta tečaja CHF iznos od 3.008,99 € i na ime razlike preplate iznos od 960,40 €.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti kao neosnovanima.

Tuženik navodi da je predmetni kredit konvertiran sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (ZID ZPK). Tužitelj potpuno zanemarujući činjenicu da je potpisao Dodatak kojim je izvršena konverzija kredita i potpuno zanemarujući postojanje ZID ZPK traži isplatu na temelju parametara koji nemaju apsolutno nikakve veze niti sa presudom iz kolektivne zaštite potrošača, niti sa parametrima utvrđenim u Zakonu o potrošačkom kreditiranju. Tužitelj traži izračun prema fiksnoj kamatnoj stopi, a da pritom ne navodi koji je temelj za primjenu fiksne kamatne stope.

Tuženik ističe da tužitelj pogrešno tumači presude iz kolektivne zaštite potrošača smatrajući da je na temelju tih presuda ustanovljena fiksna kamatna stopa, a što iz predmetnih presuda nikako ne proizlazi.

Nadalje tuženik navodi da je bitna činjenica za odlučivanje u ovom sporu činjenica da je tužitelj prihvatio konverziju kredita izvršenu od strane tuženika sukladno prisilnim zakonskim odredbama, te da je kao rezultat prihvaćanja konverzije kredita tužitelj potpisao Dodatak ugovoru o kreditu.

Predmetni Dodatak ugovoru o kreditu je u cijelosti usklađen s prisilnim zakonskim odredbama i propisanom metodologijom obračuna konverzije i sklapanjem navedenog Dodatka ugovoru o kreditu tužitelj je izrazio svoju volju da se odnosi među strankama reguliraju upravo na način kako je sadržano u Dodatku.

Za potrebe provjere izračuna konverzije tuženik je svojim potrošačima omogućio pristup povijesnom pregledu općih uvjeta kreditiranja, povijesnom pregledu odluka o kamatnim stopama, povijesnom pregledu dnevnih tečajeva primjenljivih na kredite denominirane u CHF i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF, te na kredite denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR koje je banka primjenjivala na kredite iste vrste i trajanja denominirane u CHF i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF te na kredite denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

Prema tuženiku tužitelj je kroz konverziju restituiran na jedan način i to na zakonom propisani način.

Navodi se da je nesporno da u člancima 22. i 26. Zakon o obveznim odnosima dopušta valutnu klauzulu kao i promjenljivu kamatnu stopu, te je pogrešna premisa tužitelja da je kamata morala ostati fiksna kroz cijelo ugovoreno vrijeme. Tuženik ističe i prigovor zastare za utuženo potraživanje.

3. Tijekom postupka sud je pročitao Ugovor o kreditu od 7.3.2006., Dodatak Ugovoru o kreditu od 5.12.2012., izvršio uvid u plan otplate, otplatnu tablicu sa prikazom efektivne kamatne stope, knjigovodstvenu karticu, pregled uplata po kreditu, pročitan je nalaz i mišljenje knjigovodstveno-financijskog vještaka Lidije Jurković sa dopunom i saslušan je tužitelj.

4 . Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

5. Nesporno je da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor-banka sklopili 7.3.2006. Ugovor o kreditu kojim se tuženik obvezuje tužitelju staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 38.700,00 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke na dan korištenja kredita.

6. Odredbom članka 4. predmetnog Ugovora propisana je kamata na kredit, te se tužitelj obvezuje platiti banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenljiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana i koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,60 % godišnje.

Odredbom članka 7. Ugovora propisano je da se kredit u iznosu od 38.700,00 CHF i kamata otplaćuju u 240 jednakih mjesečnih anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio Ugovora.

7. Iz iskaza tužitelja proizlazi da on nije mogao pregovarati o ugovornim odredbama nego da mu je dan na potpis unaprijed sastavljen, tipski ugovor. U banci mu nije ništa pojašnjavano u vezi kamatne stope i valutne klauzule i nije bilo govora o mogućim rizicima zaključenja ugovora vezanog uz tečaj CHF. Kod zaključenja Dodatka ugovoru o kreditu tužitelj također nije mogao pregovarati niti o jednoj ugovornoj odredbi.

Iz iskaza tužitelja je vidljivo da on nije imao nikakvog utjecaja na sadržaj ugovornih odredbi i da se s njim nije uopće pregovaralo o pojedinim ugovornim odredbama.

Tuženik nije dokazao da je tužitelja upoznao sa rizikom ugovaranja kredita sa valutnom klauzulom i promjenljivom kamatnom stopom tj. da je tužitelju objasnio taj rizik i da je tužitelj bio upoznat i svjestan činjenice da povećanje tečaja valute koja je određena valutnom klauzulom kao i povećanje kamatne stope vodi ka povećanju glavnice duga, pripadajućih kamata i u konačnici povećanju anuiteta, koje odredbe su nerazumljive i nedorečene.

Tužitelj je po zanimanju policajac pa nije stručnjak za kreditna i financijska pitanja. Kredit je utrošen za rješenje stambenog pitanja te kupljena nekretnina služi samo za stanovanje tužitelja i njegove obitelji, a ne za neke druge poslovne svrhe.

8. Prema odredbi članka 81. stavak 1.. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 96/03.- dalje: ZZP) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Stavkom 2. istog članka ZZP je propisano da se smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

9. Odredbom članka 84. ZZP je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.

10. Odredbom članka 3. Zakona o obveznim odnosima ''(Narodne novine'' broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15.- dalje: ZOO) je propisano kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je odredbom članka 4. ZOO propisano kao su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

11. Prema odredbi članka 7. ZOO sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je odredbom članka 8. ZOO propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.

12. Ovaj sud zauzima mišljenje da postupanje tuženika u odnosu na promjenljivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu nije bilo nužno potrebno i dopušteno i da se radi o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i iste suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao ugovorne strane.

13. Ovaj sud također smatra da je ovdje od utjecaja i činjenica da je udruga Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača pokrenula pred Trgovačkim sudom u Zagrebu parnični postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka, između kojih i ovdje tuženika, a radi zaštite potrošača glede nepoštenih ugovornih odredbi samih ugovora i nepoštene prakse banaka, sve u odnosu na dva osnovna elementa i to ugovaranje same valutne klauzule i ugovaranje odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi.

Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4.7.2013. utvrđeno je da je 2. tuženik (ovdje tuženik) u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

14. U ovom postupku je nesporno utvrđeno da je u predmetnom ugovoru o kreditu ugovorena promjenljiva kamatna stopa, da je kamatna stopa mijenjana jednostranom odlukom banke i da se o promjenljivoj kamatnoj stopi nije pojedinačno pregovaralo.

Ovdje se ukazuje na odredbe ZZP i na zakonsku presumciju prema kojoj se smatra da se pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, osobito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

15. Tuženik kao banka je odredbu o promjenljivoj kamatnoj stopi sadržao u članku 4. ugovora, koji je tužitelju predočen i dan na potpis na unaprijed formuliranom standardnom ugovoru, a tužitelj tom prilikom nije mogao niti imao mogućnost utjecati na tako unaprijed formuliranu odredbu.

16. Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF sadržana u članku 7. je neodređena i nepoštena, o njoj se nije pregovaralo niti se je moglo pregovarati jer je ista sastavljena unaprijed u tipskom ugovoru.

17. Sam položaj tužitelja prilikom sklapanja ugovora o kreditu je u tom smislu bio ''slabiji'' i to obzirom da je on pristupio sklapanju pravnog posla bez potrebnog znanja o samom financijsko bankarskom aspektu ugovornih odredbi u odnosu na promjenljivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu.

18. Tuženik je raspolagao stručnim znanjem koje tužitelju u odnosu na promjenljivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu nije bilo prezentirano, te je iskoristio nestručnost i nizak stupanj nužno potrebnog osnovnog znanja tužitelja na način da je u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru stavio navedene odredbe, a na koje tužitelj nije mogao utjecati.

19. Odredbom članka 103. stavak 1. ZOO je propisano kako je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

20. Kako su odredbe članka 4. i 7. predmetnog Ugovora o kreditu protivne prisilnim propisima i moralu društva iste su i ništetne.

21. Činjenica da je u konkretnom slučaju sklopljen Dodatak Ugovoru o kreditiranju nije od utjecaja na pravo tužitelja da traži utvrđenje ništetnosti ugovorne obveze i isplatu razlike budući da su predmetni Dodatak ugovora i konverzija kredita iz CHF u EUR izvršeni na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (dalje: ZID ZPK) s time da se niti odredbama ZID ZPK, a niti aneksima izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenljiva kamatna stopa niti se ne spominje ni na koji način bi se trebalo riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenljive kamatne stope.

Konverzija se odnosi isključivo na ugovorne obveze proizašle iz osnovnog Ugovora o kreditu, a niti jedna odredba ZID ZPK ne širi primjenu konverzije na druge izvanugovorne odnose među strankama, te se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz utuženi period.

Odredbom članka 323. stavak 1. ZOO je propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora te stoga ovdje treba primjeniti institut stjecanja bez osnove iz članka 1111. stavak 1. ZOO.

22. Odredbom članka 19. b ZID ZPK je propisano da konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

23. Slijedom navedenog proizlazi da provođenje konverzije i izračun na temelju kojeg je ona provođena (članak 19 c ZID ZPK) nisu polazili od nepoštenosti ugovaranja valutne klauzule i promjenljive kamatne stope, već ispravljanja položaja u kojem su se našli ugovaratelji koji su ugovorili kredite denominirane u CHF u odnosu na one koji su takve kredite ugovorili u valuti EUR, te je u svakom konkretnom slučaju potrebno utvrditi da li je provođenje konverzije dovelo do pravične ravnoteže u ugovornim odnosima između stranaka, odnosno da li je konverzija u cijelosti ispravila neravnotežu koja je nastala u slučaju utvrđenja nepoštenosti ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

Ako to nije slučaj tada potrošači moraju imati pravo ostvarivanja pune zaštite i konverzija ne može smanjiti stupanj zaštite koji im pripada obzirom da Zakon na temelju kojeg je konverzija provedena nije isključio mogućnost potrošača na ostvarenje restitucije na temelju nepoštenih ugovornih odredbi.

Takvo stajalište proizlazi i iz standarda ustanovljenog u okviru jurisprudencije Europskog suda (predmet C-118/17 ŽD protiv Erste Bank Hungary od 14. ožujka 2019., ECLI:EU:C:2019:207.).

Tužitelj kao potrošač mora imati mogućnost uspostave položaja u kojem bi se nalazio da nepoštene ugovorne odredbe nisu postojale, a posljedično tomu i mogućnost povrata koristi koju je trgovac – tužena banka stekla na njegovu štetu na temelju nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF i promjenljivoj kamatnoj stopi sukladno odluci banke.

24. Ističe se također da da odredbama ZID ZPK/15, kojima je reguliran način provođenja konverzije, ali niti odredbama u skladu s tim Zakonom sklopljenog Dodatka ugovoru o kreditu, nije regulirano rješavanje pravnih posljedica ništetnosti ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi sukladno odluci tuženika i o valutnoj klauzuli u CHF, te u vrijeme donošenja tog zakonskog propisa i u vrijeme provođenja konverzije nije niti pravomoćno odlučeno o kolektivnom sporu o ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF.

Konverzija kredita prema odredbama ZID ZPK/15 odnosi se isključivo na ugovorne obveze proizašle iz ugovora o kreditu, no ne i na izvanugovorne odnose stranaka, kao što je i restitucijski zahtjev za povrat onoga što je stečeno po osnovi ništetnih ugovornih odredbi.

25. Slijedom navedenog tužitelju unatoč sklopljenom Dodatku ugovora o kreditu pripada pravo potraživati od tuženika vraćanje iznosa koji je tuženik stekao na temelju ništetnih ugovornih odredbi odnosno pripada mu pravo na potpunu restituciju kroz povrat svih neosnovano isplaćenih (preplaćenih) iznosa s osnove ništetnih ugovornih odredbi iz osnovnog ugovora o kreditu.

26. Po prijedlogu tužitelja provedeno je knjigovodstveno-financijsko vještačenje.

27. Iz nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijskog vještaka Lidije Jurković proizlazi da pozitivna razlika u otplati kredita između redovne početne kamatne stope i kasnijih kamatnih stopa promijenjenih jednostranim odlukama tuženika u periodu otplate iznosi 1.645,62 €, promatrajući samo porast kamatne stope u odnosu na kamatnu stopu navedenom u Ugovoru.

Razlika po osnovi valutne klauzule koja uspoređuje početni otplatni plan te usporedbu anuiteta prema početnom planu pomnoženim sa tečajem na datum dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog obroka iznosi 3.008,99 €, a imajući u vidu rast tečaja u odnosu na tečaj prikazan u početnom otplatnom planu.

To je vještak pojasnio i u dopuni svog nalaza (list 260 spisa).

28. Nalaz i mišljenje vještakinja je dala na temelju uvida u cjelokupnu kreditnu dokumentaciju, nalaz i mišljenje je iscrpan, detaljan, obrazložen po stavkama i argumentiran, stranke ne prigovaraju matematičkom izračunu vještaka, a prigovori tuženika su pravne prirode i stoga sud ovaj nalaz i mišljenje cijeni stručnim i objektivnim i prihvaća ga u cijelosti.

29. Ovdje se napominje da samim smanjenjem neotplaćene glavnice nisu sanirane posljedice ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu, tj. unatoč pravilno i zakonito provedenoj konverziji, tužitelj prema nalazu i mišljenju knjigovodstveno- financijskog vještaka nije potpuno obeštećen od posljedica ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u CHF i promjenljivoj kamatnoj stopi.

30. Slijedom navedenog, a uzevši u obzir mišljenje vještakinje da tužitelj konverzijom nije obeštećen u cijelosti, tužitelju je na ime razlike zbog promjenljive kamatne stope dosuđen iznos od 1.645,62 € i na ime tečajne razlike iznos od 3.008,99 €.

O tijeku zatezne kamate odlučeno je na temelju odredbe članka 29. stavak 1. i 2. ZOO u vezi s člankom 1115. ZOO.

Tuženik je prilikom zaključenja predmetnih ništetnih ugovornih odredbi bio nepošten jer su mu kao visoko specijaliziranom privredniku iz financijske oblasti bili poznati financijski mehanizmi koji mogu dovesti do predmetnog očitog nesrazmjera u davanjima, te je odlučeno da zatezne kamate teku od dana stjecanja.

Stoga je valjalo odlučiti kao u izreci u točkama I. i II.

31. Zahtjev tužitelja za isplatu s osnove razlike preplate s razlikom neotplaćene glavnice kredita u iznosu od 960,40 € je odbijen kao neosnovan budući da utvrđivanje ništetnosti Dodatka ugovoru kojim je provedena konverzija nije predmet ovog spora. Iznos glavnice na dan konverzije utvrđen je Dodatkom ugovoru o kreditu koji je tužitelj prihvatio, a u tužbi nije iznio činjenice da bi dodatak ugovora bio ništetan u odnosu na glavnicu niti da je konverzija provedena protivno odredbama ZID ZPK/15. Stoga je valjalo odlučiti kao u izreci u točki III.

32. Prigovor zastare potraživanja je po ocjeni suda neosnovan u cijelosti iz razloga što je pokretanjem parničnog postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pod poslovnim brojem P-1401/12 protiv 8 banaka od 4.7.2013., Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž- 7129/13 i potvrđene presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Revt-249/14 pravomoćno je utvrđeno da je kamatne stope tuženik mijenjao bez ugovorenih parametara i jednostranom odlukom banke samim obavještavanjem o promjeni, dakle o kojoj promjeni se nije pojedinačno pregovaralo čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača i korisnika kredita što je imalo za posljedicu nepoštenost odnosno ništetnost navedene ugovorne obveze, te je došlo do prekida zastare na temelju odredbe članka 241. ZOO i da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (13.6.2014.), a budući da je tužba u ovom postupku podnesena 6.6.2019., nije nastupio zastarni rok od pet godina.

Isto vrijedi i za dio tražbine koji se odnosi na preplatu temeljem valutne klauzule s obzirom da je Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018. godine pravomoćno odlučeno o kolektivnoj tužbi Udruge za zaštitu potrošača protiv banaka. Rok zastare za ovaj dio tražbine teče od 14. lipnja 2018. godine te istječe 14. lipnja 2023. godine. Kako je tužba podnesena 6. lipnja 2019. godine, nije došlo do zastare.

33. Tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev svojim podneskom od 11. veljače 2026. godine (list 263 spisa) sukladno nalazu financijskog vještaka.

U tužbi tužitelj potražuje isplatu ukupnog iznosa od 31.651,20 kn, odnosno 4.200,84 €.

U svom podnesku od 17. veljače 2026. godine tuženik se protivi djelomičnom povlačenju tužbe te predlaže meritorno odlučiti o tužbenom zahtjevu kako je isti postavljen u tužbi, navodeći da tužitelj potražuje u tužbi 6.417,78 €, dok u svom specificiranom tužbenom zahtjevu od 11. veljače 2026. godine potražuje iznos od 4.564,61 €, što predstavlja djelomično povlačenje tužbe za iznos od 1.853,17 €. Tuženik greškom navodi da tužitelj potražuje 4.564,61 € s obzirom da svojim preciziranim tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje za kamate i valutu 4.654,61 € te još na ime razlike glavnice 960,40 €, što ukupno iznosi 5.615,01 €.

Kako tužitelj u tužbi potražuje 6.417,78 €, a specificiranim tužbenim zahtjevom potražuje 5.615,01 €, to znači da smanjuje tužbeni zahtjev za 802,77 €. Imajući u vidu da se tuženik protivi djelomičnom povlačenju tužbe tužitelja, valjalo je odbiti i ovaj smanjeni dio tužbenog zahtjeva tužitelja u iznosu od 802,77 €, kako je to navedeno u točki IV. izreke.

34. Tužitelju je dosuđena naknada parničnih troškova sukladno uspjehu u parnici temeljem odredbi članka 154. Zakona o parničnom postupku, a troškovi se odnose na: sastav tužbe, sastav podnesaka od 9.9.2019., 4.10.2019., 4.12.2020., 2.7.2025. i 9.2.2026. te zastupanja na ročištima od 1.12.2020., 28.11.2024., 6.5.2025. i 18.2.2026., sve po 200,00 eura, što ukupno s PDV-om iznosi 2.500,00 eura. Tužitelj je imao i troškove vještačenja 400,00 eura te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 110,69 eura.

Ukupni parnični troškovi tužitelja iznose 3.010,69 eura.

Tužitelj je tužbom potraživao ukupan iznos od 6.417,78 eura, a istom je dosuđen ovom presudom ukupan iznos od 4.654,61 eura. To znači da je uspio sa svojim zahtjevom u visini od 73 %, dok je uspjeh tuženika 27 %. Razlika navedenih uspjeha stranaka iznosi 46 % u korist tužitelja. Stoga je tužitelju dosuđena naknada parničnih troškova u visini od 46 % utvrđenog iznosa, a što od ukupnih troškova postupka od 3.010,69 eura iznosi 1.385,00 eura.

Kutina, 30. ožujka 2026.

S u d a c

Draženko Stanušić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa ove presude. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

O tom obavijest:

1. Odvjetničko društvo Volić&Ružička&Cabadaj Cafuta, Garešnica, V. Nazora 15

2. Odvjetničko društvo Leko i partneri, Zagreb, Domagojeva 18