REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-2502/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sucu pojedincu Maji Jurovicki, u pravnoj stvari tužitelja HEM, vl. OBRTA ZA AUTOLAKIRERSKE I LIMARSKE USLUGE HEM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnici Melita Babić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o. Horvatova ulica 80A, Zagreb, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB: 22694857747, Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, zastupan po odvjetnicima u OD Grgić & Partneri d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282 radi isplate, nakon zaključene glavne rasprave 2. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 30. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 371,60 € zajedno s pripadajućom zakonskom zakonskom zateznom kamatom od 19. travnja 2024. pa do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja 2024. godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja 2024. godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 437,50 € zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 30. ožujka 2026. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja 2024. godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja 2024. godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu parničnih troškova u iznosu od 125,00 € kao neosnovan.

III. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnih troškova u iznosu od 187,50 € kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 17. travnja 2024. nastala je šteta na vozilu, marke MERCEDES klasa B, 180 D, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika HE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]. Predmetnu štetu tuženik je obvezan nadoknaditi sukladno polici kasko osiguranja oštećenika koju isti ima ugovorenu kod tuženika, prema odredbama Zakona o osiguranju (NN 30/15., 112/18., 63/20., 133/20., 151/22.) te Zakona o obveznim odnosima ( NN 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22.). Oštećenik je štetni događaj prijavio tuženiku te su djelatnici tuženika 20. ožujka 2024. procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 240603200518/2 i utvrdio da je šteta pravno osnovana te je poslao obavijest o izvršenoj uplati, ali tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete.

Tužitelj je vozilo preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun, br. 96/1/1, a koji račun u ukupnom iznosu od 2.466,20 € (PDV uključen) je dužan podmiriti tuženik kako bi nadoknadio štetu oštećeniku. Tužitelj je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e -maila te je tuženik odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od 2.094,60 €, a razliku od 371,60 € po računu koji tuženik nije platio, opravdava da je to cijena rada limara i lakirera koji oni priznaju.

Ustupitelj, oštećenik kao vlasnik popravljenog vozila te ovlaštena osoba tužitelja sklopili su 27. rujna 2024. ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio potraživanje u iznosu od 371,60 € na primatelja tj. tužitelja, o čemu je obavješten ovdje tuženik

Slijedom svega iznesenog, tužitelj predlaže, nakon provedenog postupka, usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava aktivnu i pasivna legitimaciju, osporava osnovanost i visinu potraživanja tužitelja. Tužitelj i tuženik nisu u nikakvom pravnom, ugovornom odnosu, odnosno tuženik je kasko policu sklopio s vlasnikom vozila i prava i obveze po kasko polici ostvaruju i ispunjavaju tuženik i vlasnik vozila, kao osiguranik je pristao na Uvjete koji su sastavni dio police, pa ne može tužitelj ostvarivati veća prava nego ih ima vlasnik vozila. Tuženik kao osiguravajuće društvo može odrediti mjesto popravka vozila jer je obveza tuženika vratiti vozilo u prvobitno stanje, što je u interesu oštećenika, ali to ne znači da oštećenik mora postupiti po uputi tuženika , ali budući je upozoren da će se troškovi popravka u drugoj radionici priznati u visini kalkulacije troškova popravka u predloženim servisima, to je jasno da je oštećenik svjesno i voljno odlučio popraviti vozilo u drugom mjestu i na taj način svjesno i voljno zaobići obveze koje proizlaze iz ugovora o kasko osiguranju. Ističe kako je oštećeniku nekoliko puta rečeno da popravak svog vozila može napraviti i u radionici Zvon promet d.o.o., gdje je cijena sata rada limarskih i lakirerskih radova ispod 20 €/sat. Osim toga, tuženik osporava autentičnost i vjerodostojnost predmetnog računa tužitelja , kao i Cjenik tužitelja.

Tuženik osporava i zatraženi tijek zateznih kamata, jer je tuženik u obvezi je isplatiti štetu tek donošenjem prvostupanjske presude u slučaju osnovanosti tužbenog zahtjeva, budući prije toga nije bila utvrđena njegova obveza, niti je bila poznata visina iznosa kojeg je potrebno platiti, a koji je utvrđen tek donošenjem prvostupanjske presude, pa radi toga niti zatezne kamate nisu mogle početi teći prije nego što je takva njegova obveza utvrđena donošenjem prvostupanjske presude pa predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Sud je u dokaznom postupku prema čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/94, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08; 57/11,148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP) proveo dokaze uvidom u račun tužitelja (list 9 spisa), u zapisnik o izvidu štete na vozilu (list 10 spisa),u ponudu (list 11 spisa), u nalog o isplati (list 12 spisa), u Cjenik (list 14 spisa), u ugovor o ustupu tražbine radi ispunjenja (list 15 i 16 spisa), u notifikaciju o ustupanju tražbine radi ispunjenja (list 17 spisa), u račune (list 75 do 81 spisa), u dokumentaciju o drugoj šteti (list 92 do 95 spisa) i saslušao zakonskog zastupnika tužitelja HEM.

Sud je pročitao i sudsku praksu koju su stranke dostavile u spis.

4. Valja naglasiti da je tužitelj predložio provesti dokaz saslušanjem svjedoka, HE na okolnost nastanak prometne nezgode, popravka vozila te sklapanja ugovora o ustupu, kao i tužitelja HEM na okolnost visine i cijene sata rada, a predložio je provesti idokaz prometnog vještačenja na okolnost visine cijene sata rada.

Tuženik je predlažio provesti dokaz prometnog i financijskog vještačenje na okolnost utvrđivanja cijene sata rada limara i lakirera u mjestu i u vrijeme popravka vozila u ovlaštenim i neovlaštenim servisima te prometno vještačenje na okolnost može li se predmetno vozilo vratiti u prvobitno stanje na jednak način i jednake kvalitete u servisu Autocentar Agram d.o.o., Zagreb i ZvonPromet d.o.o.

5. Navedene dokazne prijedloge ovaj sud ocijenio je protivnim načelu ekonomičnosti i svrsishodnosti postupka sadržanom u odredbi čl. 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08 – ispr., 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu: ZPP) s obzirom da bi izvođenje tih dokaza prouzročilo troškove koji bi premašili vrijednost ovog spora te bi doprinijeli duljini trajanja istog, pa je sud primjenom odredbe čl. 464.a ZPP-a po slobodnoj ocjeni dokaza te uzimajući u obzir isprave koje prileže spisu, odbio navedene dokazne prijedloge.

6. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a tužbeni zahtjev utvrđen je osnovanim u cijelosti.

7. Predmet spora je isplata iznosa od 371,60 € na temelju računa br. 96/1/1

8. Među strankama je sporna aktivna legitimacija, pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja, odgovornost i visina i visina cijene sata rada tužitelja zaračunata računom br. 96/1/1

9. Prvotno valja naglasiti, a u odnosu na istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije, da je iz Ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 27. rujna 2024. utvrđeno, između ostaloga, da je HE, kao ustupitelj, ovdje tužitelju kao primatelju ustupio svoju tražbinu prema ovdje tuženiku kao dužniku, i to na temelju računa broj 96/1/1 prema izvidu štete broj 240603200518/2 u iznosu od 371,60 €.

10. Nadalje, iz tuženikovog izvida štete broj 240603200518/2 utvrđeno je da se odnosi upravo na predmetni štetni događaj, a što proizlazi i iz tužiteljevog računa - otpremnice broj 96/1/1 odnosno utvrđeno je da se taj račun odnosi na izvršene radove po izvidu štete tuženika broj 240603200518/2

11. Dakle, predmet ustupa tražbine je tražbina naknade štete oštećenika HE prema tuženiku iz predmetnog tužiteljevog računa pa je stoga ovaj sud ocijenio neosnovanim tuženikov istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije imajući u vidu da je oštećenik tražbinu ustupio tužitelju sukladno odredbi čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO) pa stoga tužitelj kao primatelj ima prema dužniku odnosno tuženika ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja (čl. 84. st. 1. ZOO-a).

12. Nadalje, sud je tuženikov prigovor nedostatka pasivne legitimacije ocijenio paušalnim, nelogičnim i usmjerenim na odugovlačenje predmetnog postupka. Naime, tuženik zasigurno ne bi odlučivao o odštetnom zahtjevu povodom predmetne prometne nezgode niti bi posljedično isti usvojio kao pravno osnovan, a da se prethodno nije uvjerio o postojanju osigurateljske police. Isto vrijedi i za osporavanje nastanka predmetnog štetnog događaja pri čemu je sam tuženik datum nastanka istog naznačio u obrazloženoj ponudi. Pri tome valja naglasiti i da je, budući da je tuženik u mirnom postupku koji je prethodio podnošenju ove tužbe podmirio dugovanje prema tužitelju u nespornom dijelu, a preostalu (ovdje utuženu) razliku odbio platiti, smatrajući cijenu sata rada tužitelja previsokom, tuženik je time priznao svoju pasivnu legitimaciju.

13. U odnosu na osporenu osnovu utuženog potraživanja, valja naglasiti da je tuženik u obavijesti o šteti od 24. lipnja 2024. izrijekom naveo da je utvrđeno postojanje tuženikove obveze na isplatu činidbe po odštetnom zahtjevu te da je isti stoga pravno osnovan. Isto tako, imajući u vidu i da je tuženik u izvidu štete broj 240603200518/2 određeno naveo nastala oštećenja na predmetnom vozilu, ovaj sud ocijenio je tuženikovo osporavanje odgovornosti paušalnim i neosnovanim.

14. Nadalje, tuženikov prigovor kako tužitelj nema pravo na naknadu štete po cijeni radnog sata navedenog u računu-otpremnici tužitelja broj 96/1/1 odnosno po cijeni radnog sata od 40,00 € (uvećano za PDV) već da je bio dužan izvršiti popravak u nekom od servisa koje mu je predložio tuženik te kod kojih je cijena radnog sata manja, ovaj sud također je ocijenio neosnovanim.

15. Iz utuženog računa-otpremnice broj 96/1/1 sud je utvrdio da je tužitelj izvršio popravak predmetnog vozila za cijenu od 1.972,96 € (što uvećano za 25% PDV- ukupno iznosi 2.466.20 €), da se odnosi na popravak oštećenja po tuženikovom izvidu štete broj 240603200518/2 te da je naznačeno da je za rad na vozilu utrošeno 7,50 sati za lakirerske radove i 6,20 sati za limarske radove, dok je u tuženikom izvidu štete broj 240603200518/2 isto navedeno da je za limarske radove potrebno 7,5 sati, a za lakirerske radove 6,2 radnih sati.

16. U tužiteljevom računu obračunata je cijena radnog sata od 40,00 €, što uvećano za PDV iznosi 50,00 €, dok je u izvidu štete tuženik naveo cijenu sata rada u iznosu od 20,00 €/h.

17. U odnosu na spornu okolnost naknade štete u vidu razlike cijene radnog sata koju je obračunao tužitelj (40,00 € po satu uvećano za PDV) i cijene radnog sata koju priznaje tuženik, valja naglasiti da je iz cjenika tužitelja utvrđeno da je tužitelj u svom poslovanju naplaćivao radni sat autolimarskih i autolakirerskih radova na osobnim vozilima po cijeni od 40,00 € što uvećano za 25% PDV-a iznosi 50,00 €, a po toj je cijeni tužitelj i obračunao cijenu sata rada u utuženom računu. Kako je već ranije navedeno, tužitelj je i oštećeniku obračunao cijenu radnog sata u skladu s cjenikom po kojem u svom poslovanju obavlja popravke vozila.

18. Prema ocjeni ovog suda, oštećenik je mogao slobodno izabrati servis u kojem će popraviti svoje vozilo te ga nije bio dužan popraviti u onom servisu koji mu je preporučio tuženik, odnosno osiguravajuće društvo.

19. Okolnost da bi u drugim servisima odnosno radionicama cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a kako to pogrešno tumači tuženik. Tim više što je tužitelj oštećeniku naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente te je oštećenik ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem se rvisu koji sudjeluje na tržištu u mjestu boravišta oštećenika (tako i Visoki trgovački sud u presudi Pž-3526/2023).

20. Tužitelj HEM je iskazao da mu je Stipe Hodak 2024. dovezao svoj auto na popravak nakon prometne nezgode i priložio izvid štete tuženika pa su oni auto popravili sukladno izvidu štete, odnosno zamijenili sve potrebne dijelove i prelakirali auto. Račun je poslao tuženiku koji je platio sve osim utuženog iznosa koji se odnosi na razliku cijene sata rada koja je u to vrijeme sukladno cjeniku bila 40,00 €/h uvećano za PDV. Dodaje da je popravak vozila izvršen sukladno pravilima struke i da tuženik nije imao prigovor na izvršen rad nego samo na cijenu sata rada.

21. Zaključno, u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZOO-a, na tužitelja je prešlo i oštećenikovo pravo na zahtijevanje zakonskih zateznih kamata.

22. Nadalje, prema odredbi čl. 12. st. 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23), oštećena osoba ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Imajući u vidu da je iz obavijesti o šteti od 24. lipnja 2024. utvrđeno da je odštetni zahtjev podnesen 18. travnja 2024. o tijeku zatezne kamate odlučeno je u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a, dok se odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji na odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a, prema kojoj dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zatezne kamate i to po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, za ostale odnose s obzirom da je predmet ovog spora izvanugovorna odgovornost za naknadu štete.

23. Slijedom svega navedenog, temeljem odredbe čl. 1085. st. 1. i 4. ZOO-a, čl. 84. st. 1. i čl. 81. st. 1. ZOO-a odlučeno je kao u t. I. izreke.

24. Odluka o troškovima postupka iz toč. II., III. i IV. izreke presude temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. čl. 155. i čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a.

25. Tužitelju je priznat trošak sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Narodne novine, broj: 138/23, dalje: Tarifa) pa mu je tako priznat zatraženi trošak zastupanja po odvjetniku i to za sastav tužbe u iznosu od 100,00 € (Tbr. 7. 1.), za zastupanje na ročištu 6. studenog 2025. i 2. ožujka 2026. u iznosu od po 100,00 € (Tbr. 9. 1.) i za zastupanje na ročištu za objavu presude 30. ožujka 2026. u iznosu od 50,00 € (Tbr.9.3.) ukupno 350,00 € uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46.) u iznosu od 87,50 €, dakle ukupno 437,50 €.

Tužitelju je priznat i zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 6,64 € (čl.

1. i 2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj 118/2018 i 51/23; dalje:

ZSP i Tar. br. 1. t. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi – Narodne novine, broj: 37/23 dalje: Uredba), kao i trošak sudske pristojbe na presudu Tbr. br. 2. t. 1. Uredbe u iznosu od 13,28 € a nije mu priznat zatraženi iznos od 6,62 € na ime sudskih pristojbi jer mu navedeni iznos ne pripada prema odredbama ZSP-a i Tarife prema konkretnoj vrijednosti predmeta spora, Dakle, tužitelju je ukupno priznat parnični trošak u iznosu od 457,42 € slijedom čega je odlučeno kao u toč. II. izreke presude.

26. Tužitelju nije priznat sastav podneska od 21. ožujka 2025. u iznosu od 125,00 € zajedno s PDV-om (Tbr.8.1.i 46.) jer taj podnesak sukladno čl. 155. ZPP-a nije bio potreban za vođenje postupka budući tužitelj u njemu samo ponavlja sve rečeno u tužbi i dostavlja sudsku praksu, slijedom čega je odlučeno kao u toč III izreke.

27. Odluku o parničnom trošku iz toč. IV. izreke presude sud je donio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a s obzirom da je tuženik u cijelosti izgubio parnicu.

U Zagrebu, 30. ožujka 2026.

Sudac:

Maja Jurovicki

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od dostave prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.

DNA:

- tužitelj po pun. uz nalog za upl. sud. pristojbe na presudu

- tuženiku po punomoćniku

- kal 30 dana