Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Kzd-39/2025-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Nataši Rade, kao sucu za mladež, uz sudjelovanje Vesne Tek kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika UZ sada ZZ, zbog kaznenog djela iz članka 117. stavak 1. i 2. ("Narodne novine" broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023. i 36/2024. - dalje u tekstu KZ), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu broj KOz-DO- 62/2024-4 od 18. prosinca 2024., dana 11. ožujka 2026.kada je rasprava dovršena, te presuda javno objavljena istog dana

p r e s u d i o  j e

Okrivljena ZZ, OIB: [osobni identifikacijski broj],  kći TZ  i IZ,  rođ. ZZ, rođena **.**.1992. u [adresa], sa prebivalištem  u [adresa], državljanka  Republike  Hrvatske, rastavljena,  majka  dvoje  djece, djelatnica, neosuđivana, na slobodi

k r i v a  j e

što je :

I. 28. rujna 2024. oko 09,30 sati, u [adresa], u cilju da ga tjelesno povrijedi, svog sina UZV, rođenog **.**.2019., iako svjesna da je isti star svega 5 godina, te je sukladno svojoj dobi slabe tjelesne građe, istoga rukom udarila u predjelu desne strane lice, čime je djetetu UZV nanijela tjelesnu ozljedu u vidu natučenja desne strane lica,

II. dakle, drugoga tjelesno ozlijedila, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi i osobi posebno ranjivoj zbog njezine dobi,

III. čime je počinila kazneno djelo protiv života i tijela -tjelesnom ozljedom, opisano u članku 117. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023., 36/2024. - dalje: KZ), a kažnjivo po članku 117. stavku 2. KZ.

IV. te se na temelju članka 117. stavak 2. KZ okrivljena UZ

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine

V. pa se na temelju članka 56. KZ okrivljenoj UZ

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

time da izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ako okrivljeni u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

VII. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi s člankom 145. stavak 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2011. – Odluka Ustavnog suda, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024. i 72/2025. – dalje u tekstu ZKP) nalaže se okrivljenoj UZ platiti trošak ovog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 eura u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Optužnicom broj KOz-DO-62/2024-4 od 18. prosinca 20243. Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu stavilo je na teret okrivljenici UZ sada ZZ počinjenje kaznenog djela protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom, opisano u članku 117. stavku 1. i 2. KZ, a kažnjivo po članku 117. stavku 2. KZ.

2. Upitana o osnovanosti optužbe okrivljenica je iskazala da se ne smatra krivom za počinjenje kaznenog djela koje joj se optužnicom stavlja na teret, a svoju obranu je na temelju članka 417.a stavak 5.ZKP iznosila odmah na početku dokaznog postupka.

3. U svojoj obrani je navela da se razvela 28. veljače 2025., a u utuženom vremenskom periodu tijekom rujna 2024. bila su velika neslaganja između nje i supruga te su se nalazili u fazi rastave braka. Neslaganja su bila prvenstveno u odnosu na djecu, kao da su jedan drugome radili konkurenciju u smislu pridobivanja djece i njihove ljubavi. Istaknula je da je suprug tu bio posebno uporan, svašta je govorio djeci, okretao ih je protiv nje i cijele obitelji. Osporava da bi tjelesno povrijedila svog sina UZV kada je bio star svega 5 godina te da bi ga rukom udarila u predjelu desne strane lica. Navela je da je tog dana njena mama donijela ručak a djeca su bila dosta živahna, nestašna, radili su štetu, rekle su im da se smire. Nazvala je bivšeg supruga i pitala ga da šta da radi s tom djecom , da dođe i razgovara s njima, da ih smiri, jer su je vrijeđali na nacionalnoj bazi da je četnikuša, krava, kobila, a to nije bilo prvi put da se dogodilo. Suprug je došao po djecu da s njima razgovara, uzeo ih je kod sebe, zvala ga je da je ručak gotov , nije htio vratiti djecu, djecu je odveo na hitnu, a ona o tome nije imala pojma, to je saznala tek sljedeći tjedan kada joj je Centar rekao da će imati poziv da dade izjavu jer je udarila dijete.

3.1. Na pitanje suda kako objašnjava da je BZ zadobio laku tjelesnu ozljedu odgovorila je da je otac naveo da je ona udarila dijete, da su to njegovi navodi.

3.2. Na pitanje ODO koliko su djeca dugo bila kod nje odgovorila je da možda nekih sat vremena od 9 do 10:30 sati, njena majka je bila s njima, BZ nije imao nikakvu ozljedu tada niti na licu a prsni koš nije gledala, nije ni otišao s modricom na licu.

4. U dokaznom postupku okr. je najprije iznosila svoju obranu, pročitana je prijava Opće bolnice Karlovac za dijete UZV (list 26 spisa), nalaz i mišljenje sudsko-medicinskog vještaka (list 48-49 spisa), zapisnik o ispitivanju djeteta ZZV s pripadajućom AV snimkom (list 74-77 spisa) te je na kraju dokaznog postupka pročitan izvadak iz KE za okrivljenu ZZ sa lista 56 spisa.

5. Iz prijave povreda Opće bolnice Karlovac za žrtvu, dijete UZV (list 26), vidljivo je da je dijete došlo u Opću bolnicu u pratnji oca, otac je naveo da je sin zadobio udarac šakom u desnu stranu lica i prsnog koša, a kvalifikacija je da je zadobio laku tjelesnu ozljedu .

6. Nalaz i mišljenje sudsko-medicinskog vještaka (list 48-49 spisa) ČZ za dijete rođ. 2019. godine je da je objektivno utvrđena ozljeda natučenja desne strane lica koja predstavlja laku tjelesnu ozljedu, a nastaje udarcem tupo tvrdog predmeta, silom slabog do srednje jakog intenziteta. Navedena je i dijagnoza u medicinskoj dokumentaciji, natučenja desne strane prsišta, ali se ista ne može priznati s sudskomedicinskog aspekta jer nije registriran udarni biljeg niti je radiološkom pretragom nađeno odstupanja.

7. Dijete ZZV ispitana je pred sucem istrage Županijskog suda u Karlovcu ,navela je da ona i njezin brat žive s ocem, a da majku viđaju. Sjeća se da je u jesen kada je išla u drugi razred s bratom došla do majke i majka je brata ošamarila, lice mu je bilo jako crveno, počupala ga je za kosu i izvrnula mu ruke. Toga dana kada su došli kod majke ona je nešto gledala na mobitelu, oboje su trčali po kući jer im je bilo dosadno, a tada je tamo bila i baka koja ju je lupila drškom metle. Izjavila je da ih majka zna tući i zavrće im ruke te da kod majke uglavnom budu po dva sata i to od 15,00 do 17,00 sati. Taj put stalno su bili u stanu i igrali se lovice ili skrivača, bili su glasni, baka ju je lupila drškom metle po desnoj nozi po bedru i to ju je dosta jako boljelo. Imala je modricu koju je namazala kremom, a modricu je vidjela kada se vratila ocu, te je prolila sok po hlačama pa ih je skinula. Sjeća se da je majka brata jednom udarila po licu, a brat je tada jako plakao te je otac došao po njih. Ništa nije rekla majci ni baki, ali je bila jako tužna. Odmah čim su došli baka i majka su nešto razgovarale i gledale u mobitel, a majka je brata udarila nekoliko minuta nakon što su došli kod nje. Toga dana kod majke su bili kreće vrijeme, a kada je otac došao po njih išli su kući. Sjeća se da je ocu rekla da je majka udarila brata, ne zna kako je otac na to reagirao. Kući su išli autom, a nakon toga su išli liječniku jer je brata peklo lice, a nju je boljela noga. Otac je po njih došao kroz nekih dvadeset minuta, nije čula da bi toga dana majka i otac nešto međusobno pričali. Ona i brat se lijepo ponašaju prema majci, a diraju samo igračke.

8. Na temelju ovako provedenog postupka, svih provedenih dokaza, sud je našao da je okr. UZ počinila kazneno djelo koje joj se stavlja na teret, odnosno da je ostvarila sva bitna obilježja kaznenog djela protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom opisano po članku 117. stavak 1. i 2. KZ, a kažnjivo po članku 117. stavak 2. KZ pa je proglašena krivom i odgovarajuće kažnjena.

9. Tijekom postupka nesporno je utvrđeno da je dijete UZV u utuženom vremenskom periodu bilo kod majke UZ zajedno sa svojom sestrom te je kod nje došla i baka. Nedvojbeno je utvrđeno da su se kritične zgode djeca igrala, bili su glasni , živahni, a što je izjavila sama okr. i potvrdila njezina kći. Sporno je da li je okr. rukom udarila svog sina u predjelu desne strane lica uslijed čega je zadobio tjelesnu ozljedu u vidu natučenja desne strane lica, obzirom da okr. to u svojoj obrani odlučno osporava.

10. Sud je povjerovao iskazu svjedoka djeteta ZZV koja je iskazivala precizno, detaljno, uvjerljivo i životno te nije bilo osnova posumnjati u njezine navode. Ona je decidirano izjavila da je kritične zgode majka ošamarila brata, da mu je lice bilo jako crveno, a da su se prethodno igrali lovice, skrivača i bili glasni. Navela je da je brat plakao te da je otac nakon toga došao po njih, rekla je ocu da je majka udarila brata i nakon toga su otišli na hitnu jer je brata peklo lice.

11. Navode djeteta , kćeri okr. potvrđuje nalaz i mišljenje sudsko medicinskog vještaka koji se izjasnio da je mehanizam nastanka udarac tupo tvrdog predmeta, silom slabijeg do jakog intenziteta, kliničkim pregledom na glavi je nađen udarni biljeg na desnoj strani lica. Dakle, svjedočenje djeteta, kćeri okr. je u suglasnosti sa nalazom i mišljenjem sudsko- medicinskog vještaka u vezi zadobivene ozljede djeteta, njezinog mlađeg brata.

12. Sud nije prihvatio obranu okrivljenice da ona nije kriva za kazneno djelo koje joj se stavlja na teret. Njezin subjektivni osjećaj ne krivnje ne može je osloboditi – eskulpirati od odgovornosti za kazneno djelo. Prema mišljenju suda njezina obrana usmjerena je na umanjenje ili isključenje kaznene odgovornosti. Naime, sama okr. je izjavila da je oboje djece kritične zgode bilo glasno, živo, da nije znala šta da radi s njima te da su je vrijeđali i po nacionalnoj osnovi, pa je nazvala supruga , a s kojim je tada bila u fazi razvoda braka. Na pitanje suda nije dala objašnjenje kako je dijete zadobilo tjelesnu ozljedu, već je samo navela da nije imalo nikakvu tjelesnu ozljedu niti je otišao s modricom na licu. Očito je da je okr. tom prigodom bila u konfliktnom odnosu sa živom djecom i da je neprimjeren odnos majke i djece u konačnici rezultirao sukobom u kojem je jedno dijete, njezin sin zadobilo laku tjelesnu ozljedu.

13. Sud je prihvatio dokumentaciju priloženu u spisu jer nema sumnje u njezinu vjerodostojnost.

14. Okr. je svojim postupanjem ostvarila sva bitna objektivna obilježja kaznenog djela protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom, opisano u članku 117. stavku 1. i 2. KZ, a kažnjivo po članku 117. stavku 2. KZ

15. Okrivljenica je kao svaki prosječan čovjek bila svjesna protupravnosti svog djela, a njezina ubrojivost tijekom postupka nije dovedena u pitanje. Naime, ona je bila svjesna svog djela i svih njihovih obilježja, bila je svjesna da se radi o djetetu starom svega pet godina, slabije tjelesne građe i da će udarcem rukom u lice ošt. nanijeti laku tjelesnu ozljedu. Ona je to djelo htjela kao takvo i svoje.

16. Prilikom odabira vrste i visine kaznene sankcije sud se vodio propisanom svrhom kažnjavanja iz članka 41. KZ. Također se vodilo računa i o odredbi članka 47. KZ kojom je propisano odmjeravanje kazne odnosno da će sud pri izboru vrste i mjere kazne, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijeniti sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, a osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja iskrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imovinske prilike te njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenih djela, odnos prema žrtvi i trud da naknadi štetu.

17. Kako je sud, dakle, nesporno utvrdio da je okr. počinila kazneno djelo stavljeno joj na teret prilikom odabira vrste i visine kaznene sankcije , na strani okr. kao olakotnu okolnost cijenio je njezine obiteljske i imovne prilike, kao i dosadašnju kaznenu neosuđivanost, vidljivo iz izvatka iz KE sa lista 56 spisa , dok otežavajuće okolnosti nisu nađene.

18. Za kazneno djelo osuđena je na kaznu zatvora u minimalnom trajanju od 1 (jedne) godine obzirom je za to kazneno djelo zakonom propisana kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) do 3 (tri) godine, te joj je na temelju članka 56. KZ izrečena uvjetna osuda uz rok kušnje od tri godine. Sud je mišljenja da će se uvjetnom osudom u trajanju od 1 (jedne) godine zatvora uz rok kušnje od tri godine u potpunosti postići svrha kažnjavanja.

19. Smatra se da će odabrana izrečena sankcija za okrivljenicu u potpunosti proizvesti svrhu i dovesti do toga da isti shvati da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, da se kloni takvog ponašanja ubuduće i da je kažnjavanje počinitelja pravedno. Odabir sankcije sadrži dostatnu količinu prijekora, te će ostalima uputiti jasnu poruku o štetnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja počinitelja.

20. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi s člankom 145. stavak 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2011. – Odluka Ustavnog suda, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024. i 72/2025. – dalje u tekstu ZKP) naloženo je okrivljenoj platiti trošak ovog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 eura u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude.

U Karlovcu 11. ožujka 2026.

Sudac za mladež:

Nataša Rade

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u pisanom obliku ovome sudu u dovoljnom broju primjeraka. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostavljeno:

1. ODO u Karlovcu na br. KOz-DO-62/2024

2. Okrivljenik UZ sada ZZ, [adresa]

3. Oštećeni UZV po z.z. ocu RZ, na adresu prebivališta

4. Spis