Republika Hrvatska

Poslovni broj: 8 P-1723/2025-16

Općinski sud u Šibeniku

Stjepana Radića 81, Šibenik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku (OIB: 29399232217) po sutkinji Jasminki Mrčeli, u pravnoj stvari tužitelja JŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnik GŽ, odvjetnik u [adresa], protiv tuženice Republike Hrvatske koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo Građansko-upravno odjel u Šibeniku, Stjepana Radića 81, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 11. veljače 2026. godine u nazočnosti tužitelja sa zamjenicom punomoćnika tužitelja Anđelom Mršom, odvjetnicom u [adresa] i zamjenice zakonskog zastupnika tuženice LŽ, savjetnice u Općinskom državnom odvjetništvu Građansko-upravnom odjelu, a na ročištu objave odluke dana 30. ožujka 2026. godine

p r e s u d i o  j e

1. Utvrđuje se da je tužitelj JŽ, s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik točno određenog dijela nekretnine označene kao zk.č.br. 2319/1 k. o. [katastarska općina], u naravi voćnjak, pašnjak, prirodno neplodno zemljište, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označenog na skici mjesta očevida vještaka mjernika EŽ od 30. prosinca 2025. godine (koja skica je sastavni dio ove presude) slovima A-B-C-D-A površine 402 m[2] za cijelo.

2. Ovlašćuje se tužitelj temeljem ove presude i Geodetskog elaborata izrađenog po uredu ovlaštenog inženjera geodezije ŽŽ, broj 126/2024, od dana 8.7.2024. godine, potvrđenog potvrdom Državne geodetske uprave RH, Područni ured za katastar Šibenik, posl.br. Klasa: 932-06/2024-02/2330, od 03.09.2024. godine, zatražiti i ishoditi parcelaciju zk.č.br. 2319/1 k. o. [katastarska općina], na način da se iz iste formiraju nekretnine označene kao zk.č.br. 2319/1 k. o. [katastarska općina], u naravi voćnjak, pašnjak, prirodno neplodno zemljište ukupne površine 255.962 m[2] i zk.č.br. 2319/69 k. o. [katastarska općina], u naravi pašnjak površine 402 m[2] , uz istovremeni upis prava vlasništva tužitelja na zk.č.br. 2319/69 k. o. [katastarska općina], u cijelosti, sve bez daljnjeg sudjelovanja tuženika.

Obrazloženje

1. Tužitelj JŽ je u tužbi i na ročištima naveo da je u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Šibeniku, Zemljišnoknjižni odjel u Tisnom, u Z.U. 1927K.O. Jezera čest. br. 2319/1 u naravi voćnjak, pašnjak, prirodno neplodno zemljište ukupne površine 256.364 m[2] upisna na ime i u korist tuženice, u cijelosti.

2. Međutim, zemljišnoknjižno stanje predmetne nekretnine ne odgovora stvarnom stanju jer je tužitelj stvarni vlasnik i posjednik točno određenog dijela nekretnine označenog slovima A-B-C-D-A, površine 402 m[2] , u Geodetskoj situaciji Ureda ovlaštenog inženjera geodezije Luke Lakoša, od 19. kolovoza 2025. godine

3. U katastarskom operatu Državni geodetski ured, Područnog ureda za katastar Šibenik, dio predmetne nekretnine bio je upisan u posjedovni list br. 510 k. o. [katastarska općina], u površini od 1.000 m², na ime i u korist oca tužitelja, SŽ, pok. OŽ, koji je istu stekao nasljeđivanjem nakon smrti svoga oca VŽ te naknadnom diobom sa svojim bratom MŽ šezdesetih godina prošlog stoljeća.

4. SŽ, pok. OŽ je umro, te je na temelju rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Aljoše Gojanovića iz [adresa], poslovni broj O-1932/15 od 24. srpnja 2015., dio njegove imovine, uključujući i dio čest. br. 2319/1 k. o. [katastarska općina], u površini od 1.000 m², naslijedio tužitelj. Na temelju istog rješenja o nasljeđivanju tužitelj se upisao u katastarski operat Područnog ureda za katastar Šibenik, u posjedovni list br. 1244 k. o. [katastarska općina], kao posjednik dijela navedene nekretnine u površini od 1.000 m².

5. Dana 8. srpnja 2024. godine, tužitelj je, za potrebe usklađenja stvarnog stanja sa katastarskim i zemljišnoknjižnim stanjem, odnosno prethodne provedbe diobe nekretnine, po Uredu ovlaštenog inženjera geodezije Luke ŽŽ, izradio Geodetski elaborat broj 126/2024 kojim je od predmeta spora formirana nova čestica oznake čest. br. 2319/69 K. O. [katastarska općina] površine 402 m[2] .

6. Dana 3. rujna 2024. godine, tužitelj je ishodio potvrdu Geodetskog elaborata od strane DGU, Područni ured za katastar Šibenik, posl.br. Klasa: 932-06/2024- 02/2330. Potvrdom Geodetskog elaborata, DGU, Područni ured za katastar Šibenik je odobrilo parcelaciju Nekretnine i formiranje nove katastarske čestice oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 402 m[2] , pod uvjetom prethodne provedbe Geodetskog elaborata u zemljišnoj knjizi, a koja čestica u potpunosti odgovara točno određenom dijelu Nekretnine prikazanom u Geodetskoj situaciji kao dio Nekretnine omeđen slovima A-B-C-D-A površine 402 m[2] .

7. Tužitelj je u pravomoćnom postupku pod poslovnim brojem P-1135/2024 utvrđen vlasnikom za cijelo dijela čest. br.5691/4 K. O. [katastarska općina], nove oznake čest. br. 5691/4 K. O. [katastarska općina], površine 1828 m[2] , temeljem iste pravne osnove i protiv iste tuženice.

8. Zbog izloženog tužitelj je predložio da sud nakon provedenog postupka donese odluku kojom će u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev uređen na ročištu glavne rasprave 11. veljače 2026. godine (list 101 spisa).

9. Zamjenica zakonskog zastupnika tuženice Republika Hrvatska protivila se tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja, te je predložila da se isti odbije kao neosnovan.

10. U odgovoru na tužbu je navela da iz dokaza na koje se tužitelj u tužbi poziva ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva. Iz historijata tužbe proizlazi da se tužitelj poziva na nasljeđivanje, diobu i dosjelost kao pravne osnove stjecanja prava vlasništva fizičkog dijela čest. br. 2319/1 K. O. [katastarska općina], koje da je stekao kako osobno, tako i od strane prednika.

11. Nadalje, čest. br. 2319/1, K. O. [katastarska općina] u katastarskom operatu u posjedovnom listu br. 5976 upisana je kao posjednica Republike Hrvatske, dok povijest posjedovanja nije poznata. Navedena okolnost – upis posjeda predmetne nekretnine u katastarskom operatu na navedenog posjednika jasno i sukladno sudskoj praksi ukazuje na nepoštenje tužitelja, odnosno njegovih prednika (Županijski sud u Velikoj Gorici, posl.br. Gž-17/2021 od 24.08.2021.).

12. Dakle presumpcija poštenog posjeda kao jedna od osnovnih pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću je oborena.

13. Ukoliko sud odluči izvoditi dokaze koji su predloženi u tužbi, tuženica da smatra da je potrebno dodatno naložiti tužitelju da u spis za sud i protivnu stranu dostavi povijesni zemljišnoknjižni izvadak za predmetnu nekretninu. Tužitelj svojim navodima nije doveo u sumnju upis prava vlasništva predmetne nekretnine na imenu tuženice, niti predložio dokaze koji bi upućivali da je uknjižba prava vlasništva na imenu iste pogrešna.

14. U dokaznom postupku izvedeni sud dokazi očevidom na mjestu spora uz sudjelovanje vještaka mjernika EŽ, pregledom skice mjesta očevida istog vještaka od 30.12.2025., ispisa ovog suda broj P-1135/2022, izvatka iz katastra zemljišta za K. O. [katastarska općina] broj posjedovnog lista 157 od 22.9.1967., pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Aljoše Gojanovića u [adresa] kao sudskog povjerenika ovog suda broj O-1932/15 UPP/OS-114/15-5 od 24.5.2015., ugovora o diobi sklopljenog između MŽ i SŽ pok. OŽ od 7.11.1967., diobenog ugovora sklopljenog između CŽ i VŽ od 3.7.1923., pismena koje počinje riječima " OŽ", pismena koje počinje riječima " CŽ", rješenja Područnog ureda za katastar Šibenik klasa: UP/I-932-07/16-03/402 od 23.6.2016., geodetskog elaborata izrađenog od strane ŽŽ mag.ing. geod. od 8.7.2024., neslužbene kopije e izvatka iz zemljišne knjige ovog suda Zemljišno knjižnog odjela Tisno (Z. U. [broj ZK uloška]), ispisa s Geoportala za predmetnu nekretninu od 10.9.2025., geodetske situacije izrađene od Ureda ovlaštenog inženjera geodezije ŽŽ mag.ing.geod. u Šibeniku saslušanjem svjedoka IŽ sina J, AŽ i FŽ sina G te tužitelja JŽ. SŽ.

15. Stranke nisu imale daljnjih prijedloga za dopunu dokaznog postupka.

16. Tužbeni zahtjev je osnovan.

17. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja na utvrđenje prava vlasništva i uknjižbu dijela čest. br. 2319/1 .O. Jezera (rezerviranog broja čest. br. 2391/69 K. O. [katastarska općina]) i to dijela koji je na skici mjesta očevida vještaka mjernika EŽ, geodeta od dana 30. prosinca 2025. godine označen slovima A-B-C-D-A.

18. S tim u svezi u postupku je utvrđeno:

- da se predmet spora identificira kao dio čest. br. 2319/1 K. O. [katastarska općina] (na skici mjesta očevida vještaka mjernika EŽ od 3012.2025. označen slovima A-B-C-D-A površine 402 m[2] ), da je isti sa svih strana omeđen s jugoistočne strane starim kamenim suhozidom u vlasništvu pola-pola sa susjedom, s jugozapadne strane međnim kamenjem koje je postavljeno na kamenoj gomili, sa sjeveroistočne strane do kamene gomile, dok je sa sjeverozapadne strane omeđeno međnim kamenjem

- da na terenu od poboljšica ima jedno stablo masline, ostalo je pašnjak i makija (utvrđeno očevidom na mjestu spora uz sudjelovanje vještaka mjernika EŽ i pregledom skice mjesta očevida istog vještaka od 30.12.205. – list 95 i 97 spisa)

- da je za predmet spora izrađen Geodetski elaborat Ureda ovlaštenog inženjera geodezije Luke Lakoša mag. Ing. geod. i predmet spora je dobio u katastru broj čest. br. 2319/69 koji ima 402 m[2] . Elaborat je izrađen 3. rujna 2024. godine i zaveden je pod brojem KLASA: 932-06/2024-02/2330 Ur broj 541-26-01/1-24-7. – (utvrđeno pregledom citiranog elaborata – list 32 do 75 spisa)

- da su MŽ pok. OŽ i SŽ pok. OŽ sklopili dana 18. studenog 1967. godine ugovor o diobi. Ugovorne strane su suglasno ugovorile da su predmet diobe nekretnine koje su naslijedili iza smrti oca VŽ pok. ĐŽ, da je SŽ pok. OŽ u vlasništvo između ostalih nekretnina dopala i dio čest. br. 2319/1.O. Jezera površine 750 m[2] pašnjak i 250 m[2] neplodno, dok je MŽ Piriju pok. OŽ između ostalih nekretnina dopao dio čest. br. 2319/1.O. Jezera površine 750 m[2] pašnjak i 250 m[2] neplodno, te da svaka ugovorna strana drži u posjedu svoje nekretnine – (utvrđeno pregledom citiranog ugovora o diobi – list 18 i 19 spisa)

- da je u ostavinskom postupku iza smrti SŽ pok. OŽ (rođenog **.**.1930., a umrlog **.**.2015.) javni bilježnik Aljoša Gojanović u [adresa] kao sudski povjerenik ovog suda donio dana 24. srpnja 2015. godine rješenje o nasljeđivanju broj O-1932/15 UPP/OS-114/15-5 (koje je postalo pravomoćno 17.8.2015.) kojim je njegovim nasljednikom temeljem oporuke, zakona i sporazuma, a glede ostavine koju sačinjavaju nekretnine pobliže navedene u točki I izreke među kojima i izvanknjižno vlasništvo čest. br.2319/1 K. O. [katastarska općina] zv. Dražice prema posjedovnom listu 310 Područnog ured za katastar Šibenik (točka I H izreke), te pokretnine proglašen tužitelj JŽ za cijelo za čest. br. 2319/1 K. O. [katastarska općina] – (utvrđeno pregledom citiranog pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju ovog suda – list 24 do 26 spisa)

- da je čest. br. 2319/1 K. O. [katastarska općina] upisana u zemljišnu knjigu Z. U. [broj ZK uloška] u naravi voćnjak, pašnjak, prirodno neplodno zemljište površine 256364 m[2] (prirodno neplodno zemljište 65753 m[2] , pašnjak 184511 m i voćnjak 6100 m[2] ), a kao vlasnica je upisana Republika Hrvatska za cijelo - (utvrđeno pregledom neslužbene kopije e-izvatka iz zemljišne knjige ovog suda Zemljišnoknjižnog odjela u Tisnom).

19. Svjedok FŽ, sin G, iskazao je da je predmet spora poznat pod nazivom Gušćica. Naveo je da su bila dva brata, CŽ i OŽ, koji su predmetnu nekretninu stekli nasljeđivanjem od svojih prednika, koji su se podijelili davnih dana, pri čemu je predmet spora pripao VŽ, djedu tužitelja. Dalje je iskazao da je nekretnina u naravi bila maslinik koji je zasadio djed tužitelja OŽ, kao i da se na istoj nalazi suhozid koji je on izgradio. Naveo je da je VŽ umro prije 1960. godine, jer zna da tada još nije bilo električne energije, te da su ga naslijedili sinovi MŽ i SŽ te pokojni sin zvan L, koji je poginuo za života oca OŽ. Iskazao je da su sinovi MŽ i SŽ, pok. OŽ, 1967. godine sklopili ugovor o diobi, slijedom čega je Gušćica pripala SŽ. Naveo je da je SŽ umro prije otprilike deset (10) godina, a da ga je naslijedio tužitelj JŽ. Na kraju je izjavio da nikada nije čuo da bi itko osporavao vlasništvo tužitelja ili njegovih prednika na predmetu spora (list 99 spisa).

20. Svjedokinja AŽ rođena RŽ, iskazala je da se udala 1974. godine i sjeća se da je sa svekrvom E išla na predmet spora brati travu. Na predmetu spora, koji zovu Gušćica, viđala je tužiteljeve roditelje, pok. Ž i SŽ. Tu je bio i suhozid koji je očito napravio pradjed JŽD. Na nekretnini je bila maslina, ali uglavnom je to bila šikara za ispašu ovaca. Iz priča svekra i svekrve kao i mještana Jezera zna da je djed tužitelja OŽ pok. JŽD umro oko 1966. godine, a naslijedili su ga sinovi MŽ i SŽ koji su se podijelili pa je tako predmet dopao SŽ. Tužiteljev otac SŽ je umro 2015. godine, a naslijedio ga je sin JŽ i to zna kako iz priča, tako i zbog toga što su susjedi. Nikad nije čula da bi tužitelju i njegovim prednicima netko osporavao vlasništvo predmeta spora (list 100 spisa).

21. Svjedok ĆŽ sin FŽ, iskazao je prije svega, da on još jedini u Jezerima ima stoku i da dobro zna o nekretninama na tom području. Predio Gušćica, a neki zovi i Dražice je oduvijek od obitelji ĆŽ. Vlasnik je prvo bio ĐŽ, njegov šukundjed, a tužiteljev pradjed. On je bio vlasnik cijelog kompleksa zv. Gušćica. Nakon njegove smrti to je išlo na njegove sinove CŽ i OŽ koji su se podijelili pa su Tomine nekretnine išle na stranu njegovih prednika, djeda G, oca FŽ i strica S, a Nikoline nekretnine su išle na njegove sinove SŽ i MŽ koji su se podijelili. Tužiteljev djed VŽ je umro 1966. godine, nakon čije smrti su se sinovi podijelili, kako je već iskazao. Predmet spora je bio obrastao makijom i bila je jedna maslina, a tužiteljevi prednici su to koristili za ispašu stoke kao i za skupljanje drva. Maslinu koliko zna obrađuje tužitelj. Njegov otac SŽ je umro 2015. godine i naslijedio ga je sin JŽ. On namjeravam na isti način srediti vlasništvo svojih nekretnina. Mora napomenuti da je pok. pradjed tužitelja, a njegov šukundjed JŽD dobio zemlju dodjelom od tadašnje vlasti 1700. i neke godine. To zna iz priča starijih, a i inače je povjesničar to je ispitivao i tako je došao do tih podataka (list 100 spisa).

22. Tužitelj JŽ je u stranačkoj izjavi naveo da je predmet spora u narodu poznat pod nazivima Gušćica, Dražice i Rat, ali to je sve isti predio. Stekao ga je nasljedstvom iza svog oca koji je to stekao od svog oca i diobom sa bratom MŽ 1967. godine. Djed Nikola je vlasništvo predmeta spora stekao od svog oca JŽD i diobom s bratom CŽ. OŽ je rođen 1874. godine. Nekretnina je u naravi bila makija na kojoj se nalazila jedna maslina. Bio je i pašnjak uglavnom za ispašu ovaca, a makija za ogrjev. Kameni suhozid oko predmeta spora pamti otkad je živ, što znači da ga je napravio djed ili pradjed, a činjenice zna iz priča svojih roditelja, djeda, a i bio je osobno kao dijete prisutan na predmetu spora kad bi roditelji brali travu i vodili stoku na ispašu. Kad dođe iz Zagreba ode tamo, uređuje nekretninu, pokosi travu, malo uredi maslinu, a ima namjeru i posaditi smokvu itd. Da su njihovi prednici bili u vlasničkom posjedu govori i činjenica da na čestici 117/1 K. O. [katastarska općina] postoje još i staje od Luke i Mihovila. Nikad mi nitko od strane države, kao ni njegovim prednicima, nije osporavao vlasništvo predmeta spora (list 101 spisa).

23. Ocjenom izvedenih dokaza, kako pojedinačno tako i skupno (članak 8. ZPP- a) ovaj sud je ocijenio da je tužitelj temeljem valjana pravna osnova stekao vlasništvo predmetnog dijela nekretnine.

24. Valja istaknuti da prema odredbi članka 388. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98,137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 46/10, 143/12, 152/14 dalje: ZV) stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava od stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju prema njegovih odredbama, ako prijelaznim i završnim odredbama ili posebnim zakonom nije što drugo propisano.

25. Stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ZVDSP-a se prosuđuje prema pravnim pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka (stavak 2.).

26. U vremenskom razdoblju prije 1. rujna 1980. godine (kao dana stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, stjecanje prava vlasništva na nekretninama prosuđuje se primjenom odredbi Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ).

27. Pravna pravila OGZ-a koji se na ovim prostorima primjenjuje od 1853. godine, s time da se od 1946. godine primjenjivao na temelju odredbe članka 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije (“Službeni list” FNRJ broj 86/1946).

28. Valja napomenuti i pravno shvaćanje koje je Europski Sud za zaštitu ljudskih prava iznio u predmetu Trgo protiv Hrvatske (presuda od 11. lipnja 2009., broj 35298/04).

29. Odredbom članka 159. stavka 4. ZV-a (koji je stupio na snagu dana 1. siječnja 1997. godine) je propisano da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske stječe dosjelošću vlasništvo stvari pošto je njegov posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onog propisanog u stavku 2. i 3. istog članka (za nekretnine 10, odnosno 20 godina), dakle, protekom dvadeset (20), odnosno četrdeset (40) godina, a istovremeno je odredbom članka 388. stavka 4. ZV-a bilo propisano da se u rok stjecanja dosjelošću nekretnina, koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana pa, iako je ova odredba ukinuta od strane Ustavnog suda Republike Hrvatske (odlukama br. U-I-58/1997., U-I-1235/1997., U-I-237/1997., U-I-1053/1997. i U-I- 1054/1997), prema shvaćanju Europskog Suda za ljudska prava izraženog u presudama Trgo protiv Republike Hrvatske i drugima, a koje shvaćanje je preuzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev-158/2017-2 od dana 7. svibnja 2019., takvu grešku zakonodavstva, ako ne postoje suprotstavljena prava nekih trećih osoba, ne mogu snositi pojedinci – građani nego sama država.

30. U citiranim presudama Europskog Suda za ljudska prava u predmetima Trgo protiv Republike Hrvatske i dr. je zauzeto slijedeće stajalište: "… da podnositelj zahtjeva, koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao – s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba – snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavni propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja vlasništvo imovine koju je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država da se greške ne smiju ispravljati na trošak pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes."

31. Prema naprijed citiranom stajalištu Europskog Suda za ljudska prava, a koje je prihvatio i Vrhovni sud Republike Hrvatske, vrijeme poštenog samostalnog posjeda, kao i kvalificiranog posjeda, na nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu i prije dana 8. listopada 1991., uračunava se u vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva na tim nekretninama dosjelošću, slijedom čega je u postupku valjalo utvrditi dosjelost tužitelja na predmetnoj nekretnini do dana 17. studenoga 1999. do kada je bila na snazi ukinuta odredba članka 388. stavka 4. ZV-a pri tome vodeći računa da pravu posjednika kao stjecatelja nije suprotstavljeno pravo neke treće osobe.

32. Tužitelj je u postupku trebao dokazati da je njegov pok. otac SŽ pok. OŽ bio u kontinuiranom nesmetanom posjedu predmetne nekretnine do dana 17. studenog 1999. godine.

33. Cijeneći rezultate dokaznog postupka a posebno iskaze svjedoka AŽ (1954.) i FŽ sina G (1948.) i IŽ sina FŽ (domicilnih osoba, koji su o predmetu spora imali relevantna saznanja), te stranačku izjavu tužitelja JŽ kao i navedene materijalne dokaze, posebno utvrđenja i spisa ovog suda broj P-1135/2022 (koje iskaze i stranačku izjavu kao i dokaze je ovaj sud cijenio vjerodostojnima i u cijelosti prihvatio) u postupku je utvrđeno da je predmet spora zv. Gušćica K. O. [katastarska općina] oduvijek bio u vlasničkom nesmetanom posjedu obitelji JŽ i to najprije JŽD pok. GŽ, pradjeda tužitelja, VŽ, djeda tužitelja, potom SŽ pok. OŽ, oca tužitelja i danas tužitelja, nekretnina je bila omeđena kamenim suhozidima, koje su izgradili prednici tužitelja koji su istu koristili za ispašu stoke kao i za skupljanje drva, te da maslinu na nekretnini obrađuje tužitelj.

34. Dalje je utvrđeno da je pradjed tužitelja ĐŽ pok. GŽ vlasništvo predmeta spora stekao od majke RŽ, a umro dana **.**.1908. u dobi od 70 godina a naslijedili su ga sinovi CŽ i VŽ koji su dana 3. srpnja 1923. godine sklopili Djelbeni ugovor, prema kojem ugovoru je VŽ, djeda tužitelja dopala u vlasništvo i nekretnina Bisaka gornja, a KŽ nekretnina Bisaka donja, te su isti između svog dijela nekretnine izgradili kameni zid kao među, da je VŽ pok. ĐŽ, djed tužitelja umro dana **.**.1966. u dobi od 82 godine, a temeljem rješenja o nasljeđivanju ovog suda broj O-625/66 od dana 24. ožujka 1967. godine naslijedili su ga sinovi SŽ (otac tužitelja) i MŽ koji također su između sebe 18. studenog 1967. godine izvršili podjelu, pa je SŽ dopala predmetna nekretnina u površini od 1000 m[2] (750 m pašnjak i 250 m neplodno), a preostali dio u površini od 1000 m[2] je dopao MŽ.

35. Pokojni otac tužitelja SŽ pok. OŽ umro dana **.**.2015. u dobi od 85 godina, da je predmetna nekretnina bila predmetom ostavinske mase kao izvanknjižno vlasništvo, te je istu naslijedio tužitelj.

36. Imajući u vidu činjenicu da pradjed tužitelja ĐŽ rođen 1838., a umro 1908., da je djed tužitelja VŽ rođen 1884. a umro 1966., te da je otac tužitelja SŽ pok. OŽ rođen 1930., a umro 2015. godine je u dobi od 85 godina i rezultate dokaznog postupka, očigledno je da je pok. otac tužitelja SŽ vlasništvo predmeta spora stekao nasljeđivanjem iza smrti oca VŽ pok. ĐŽ (prema tadašnjim odredbama OGZ-a koji zakon je bio na snazi u vrijeme smrti VŽ pok. ĐŽ).

37. Pok. otac tužitelja je pored pravne osnove nasljeđivanja i izvanrednom dosjelošću stekao vlasništvo predmetne nekretnine protekom određenog vremena do dana 17.11.1999. godine (računajući pri tome i vrijeme posjeda njegovog prednika pok. oca VŽ pok. ĐŽ i djeda ĐŽ pok. GŽ), što znači da je isti u trenutku smrti bio izvanknjižni vlasnik predmeta spora.

38. Kako je naprijed utvrđeno da su prednici tužitelja sada pok. otac SŽ pok. OŽ, djed VŽ pok. ĐŽ i pradjed ĐŽ pok. GŽ bili u kontinuiranom i poštenom neometanom posjedu predmeta spora, a koji posjed je nastavio nesmetano i kontinuirano tužitelj proizlazi i iz utvrđenja povijesti promjena na katastarskim česticama Područnog ureda za katastar Šibenik prema kojima je od revizije posjeda (1953.) dio čest. br. 2319/1 K. O. [katastarska općina] bio u posjedu SŽ pok. OŽ oca tužitelja u površini od 1000 m[2] , a od 2016. godine temeljem citiranog rješenja o nasljeđivanju ovog suda u posjedovni list 510 K. O. [katastarska općina] kao posjednik je upisan tužitelj JŽ za 1000 m[2] (utvrđeno pregledom povijesti promjena na katastarskim česticama Područnog ureda za katastar Šibenik klasa: 930-04/24-05/722 od 30.9.2025. – list 86 i 87 spisa).

39. Tužitelj je, dakle, nasljeđivanjem iza smrti oca SŽ pok. OŽ stekao vlasništvo predmeta spora (članak 128. ZV-a).

40. Tim više, za istaknuti je da je tužitelj pravomoćnom presudom ovog suda poslovni broj P-1135/2022-18 od 20. prosinca 2024. godine (koja presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-334/2025-2 od 24.7.2025.) utvrđeno da je tužitelj nasljeđivanjem vlasnik za cijelo fizički određenog dijela čest. br. 5691/1 Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] (rezerviranog broja 5691/4 K. O. [katastarska općina]) grafički prikazanog na skici mjesta očevida vještaka mjernika EŽ geodeta od 4.11.2024. (koja skica je sastavni dio presude) slovima A-B-C-D-E-F-G-A površine 1828 m[2] , te je ovlašten temeljem te presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na nekretnini buduće oznake čest. br. 5691/4 K. O. [katastarska općina] koja će se formirati od fizičkog dijela čest. br. 5691/1 K. O. [katastarska općina] na svoje ime za cijelo, uz istodoban izbris toga prava s imena Republika Hrvatska - (utvrđeno pregledom spisa ovog suda broj P-1135/2024).

41. Kraja takva stanja stvari navodi tuženice iz odgovora na tužbu ne mogu se prihvatiti.

42. U odnosu na poštenje prednika tužitelja i samog tužitelja koje apostrofira tuženica Republika Hrvatska ukazuje se na odredbu članka 18. stavka 3. ZV-a prema kojoj je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga sumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, a stavkom 5. istog članka da se posjed smatra poštenim osim ako se dokaže suprotno. Kao što je već naprijed navedeno tuženica Republika Hrvatska u odgovoru na tužbu, a niti tijekom postupka nije predložila dokaze kojima bi dovela u sumnju istinitost navoda tužitelja i utvrđenja ovog suda, dok iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi bilo koji od prednika tužitelja ili sam tužitelj bili nepošteni posjednici.

43. Pozivanje tuženice na činjenica da je u posjedovnom listu broj 5976 K. O. [katastarska općina] Područnog ureda za katastar Šibenik sada kao posjednik upisana tuženica, upirući time na nepoštenje tužitelja i njegovih prednika, je neprihvatljivo. To stoga, što iz povijesti promjena na katastarskim česticama Područnog ureda za katastar Šibenik od 30. rujna 2025. godine (list 86 spisa) je nedvojbeno utvrđeno da je od revizije posjeda dio čest. br. 2319/1 površine 1.000 m2 u posjedovnom listu broj 510 bio upisan na ime posjednika SŽ pok. OŽ, pok. oca tužitelja, a od 2016. godine temeljem citiranog rješenja o nasljeđivanju ovog suda u posjedovni list 510 K. O. [katastarska općina] kao posjednik je upisan tužitelj JŽ za 1000 m2.

44. Zamjenica zakonskog zastupnika tuženice Republike Hrvatske nije niti osporavala iskaze navedenih svjedoka, kao i utvrđenja prilikom očevida, dok na skicu mjesta očevida vještaka mjernika EŽ od dana 30. prosinca 2025. godine nije imala primjedbi.

45. Slijedom izloženog odlučeno je kao u izreci.

46. Budući da tužitelj nije podnio zahtjev za naknadu parničnog troška, sud o tom zahtjevu nije odlučivao.

Šibenik, 30. ožujka 2023.

SUTKINJA

Jasminka Mrčela

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od petnaest (15) dana od dana obavljene dostave.

Žalba se podnosi ovom sudu za Županijski sud sukladno odredbi članka 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova ("Narodne novine" broj 67/2018 i 21/22) i članka 50. stavka 4. Pravilnika o radu u sustavu eSpis ("Narodne novine" broj 35/2015, 123/15, 45/16, 29/17, 112/17, 119/18, 39/20, 138/20, 147/20, 70/21, 99/21, 145/21, 23/22, 12/23, 9/24, 136/24.

DN-a:

- punomoćniku tužitelja, odvjetniku GŽ

- tuženici Republici Hrvatskoj, putem Općinskog državnog odvjetništva

Građansko-upravnog odjela u Šibeniku