Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijek

Europska avenija 7

31 000 Osijek

P-1388/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Marku Šimuniću, u pravnoj stvari tužitelja ZL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Petru Crnovu, odvjetniku u Đakovu, protiv tuženog KL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mislavu Srbu, odvjetniku u Osijeku, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, za Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, zastupani po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine, nakon rasprave održane i zaključene 5. veljače 2026., u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka i zakonskog zastupnika umješača na strani tuženika, 30. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj ZL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik nekretnine upisane u zemljišnim knjigama ZK odjela Općinskog suda u Osijeku, zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zk.č.br. 575/2, u naravi oranica, površine 6089 m2, što je tuženi KL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan priznati i trpjeti da se temeljem ove presude izvrši upis prava vlasništva predmetne nekretnine na ime tužitelja ZL, u cijelosti, uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženog KL, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženom KL da tužitelju ZL naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.526,55 EUR (tisućupetsodvadesetšesteurai pedesetpetcenti), zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 30. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici od 24. rujna 2025., broj Gž-465/2025- 2, ukinuta je presuda ovog suda od 27. ožujka 2025., broj P-122/2024-27, te je predmet vraćen ovom sudu na ponovno odlučivanje.

2. Na raspravi održanoj kod ovog suda 5. veljače 2026., ovaj sud je donio rješenje kojim je dozvolio Republici Hrvatskoj stupiti na mjesto umješača na strani tuženika u ovoj parnici.

3. Tužitelj je u tužbi naveo kako je tuženik samo formalno upisan kao vlasnik nekretnine upisane u zemljišnim knjigama ZK odjela Općinskog suda u Osijeku, zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zk.č.br. 575/2, u naravi oranica, površine 6089 m2. Tuženik, a ni njegovi prednici, nikada nisu bili u efektivnom/faktičnom posjedu ove nekretnine, nego je u samostalnom, kvalificiranom i mirnom posjedu nekretnine tužitelj, a prije njega su to neprekinuto bili njegovi pravni prednici (IPK Osijek, RH, trgovačko društvo B.I.J.A.F. d.o.o. i naposljetku tužitelj). Naime, tužitelj je stvarni vlasnik nekretnine, koji je pravo vlasništva i kvalificirani posjed predmetne nekretnine stekao temeljem ugovora o prodaji poljoprivrednog zemljišta od 16. veljače 2010., broj Ov-324/10, koji se nalazi u zbirci isprava ovo suda pod brojem Z-3092/2010 (pravnim poslom), kojeg je kao kupac sklopio s Republikom Hrvatskom, kao prodavateljem, i kojim je na njega preneseno pravo vlasništva sporne nekretnine i ona mu je predana u nesmetan posjed. Tužitelj se temeljem navedenog ugovora i uknjižio kao vlasnik nekretnine označene kao zk.č.br. 575/2, k. o. [katastarska općina], ali upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] (čestica iz tužbe je upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška]). Dakle, radi se o jedno te istoj ZK čestici upisanoj u dva zemljišnoknjižna uloška iste katastarske općine. Nadalje, tužitelj je u međuvremenu stekao pravo vlasništva ove nekretnine i izvorno (originalno) dosjelošću jer je u kvalificiranom posjedu nekretnine duže od 10 godina. S druge strane, tuženik, a ni njegovi pravni prednici ni u jednom trenutku nisu posjedovali ovu nekretninu. Slijedom navedenog u tužbi, a kako na istoj stvari ne može istodobno postojati više od jednog prava vlasništva, tužitelj predlaže sudu da donese presudu.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo kako tuženik u potpunosti osporava navode iz tužbe, te se zbog toga protivi u cijelosti tužbenom zahtjevu, smatrajući osnov tužbenog zahtjeva neosnovanim. Netočno je kako je tuženik samo formalno upisan kao vlasnik nekretnine upisane u zemljišnim knjigama ZK odjela Općinskog suda u Osijeku, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], u naravi oranica, površine 6089 m2, kao ni da on niti njegovi prednici nisu nikada bili u faktičnom posjedu nekretnine, kao ni da je tužitelj u kvalificiranom posjedu, već je posjed tužitelja nepošten. Tuženik, odnosno njegovi prednici (otac HL i majka GL), predmetnu nekretninu stekli su nakon ''arondacije'' 1978. godine gdje je nekretnina površine 6051 m2 ha u Dopsinu zamijenjena sa zemljom u Vuki i to kč. br. [katastarska čestica], u naravi oranica, površine 6089 m2. Tuženik, odnosno njegovi prednici, su uknjiženi kao vlasnici predmetne čestice od 1978. godine, te su od tada bili u samostalnom, zakonitom istinitom posjedu, a zemlju su kroz godine obrađivali razni zakupnici. Tuženik je navedenu čestice stekao nasljeđivanje iza oca i majke. 7. siječnja 2010. tuženik je sklopio Ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta sa JL za veći broj čestica u k. o. [katastarska općina], a između ostalih i za predmetnu kč. br. [katastarska čestica], koji Ugovor je ovjeren i kod javnog bilježnika Anamarije Kokić u Osijeku, koja činjenica dokazuje kako je tuženik i tada bio posjednik nekretnine. Tuženiku nije poznato na koji način se tužitelj upisao kao vlasnik sporne-predmetne čestice u zk. ul. [broj ZK uloška], ali nekretninu nije moguće steći od nevlasnika, odnosno navedenu nekretninu tužitelji nije stekao od tuženika(niti njegovih prednika) - stvarnog vlasnika koji je uknjiženi vlasnik nekretnine oko 50 godina. Tužitelj uz tužbu nije niti dostavio ugovor iz kojeg bi bilo razvidno na koji način je stekao predmetnu nekretninu. Nadalje, tužitelj je u više navrata podnosio prijedloge za ispravak i upis prava vlasništva, prijedloge za otpis kč. br. [katastarska čestica] u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], prijedlog za poništavanje kč. br. [katastarska čestica] i mnoge druge koji su odbijeni ili odbačeni.T užitelj je nepošten posjednik predmetne nekretnine koju je uzurpirao, a kao nepošteni posjednik ni na koji način ne može se steći vlasništvo nekretnine dosjelošću, tim više što je rok za stjecanje nekretnine dosjelošću 20 godina, a koji rok od 2010. godine nesporno nije protekao. Slijedom navedenoga, tuženik predlaže sudu da odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i naloži tužitelju da tuženiku naknadi prouzročene troškove parničnog postupka sa zateznom kamatom koja teče od donošenja presude pa do isplate.

5. U tijeku dokaznog postupka, sud je izvršio uvid u cjelokupan spis i svu priležeću dokumentaciju i to u izvadak iz zemljišne knjige (stranice 5-6 spisa), povijest promjena na katastarskim česticama (stranice 7-8 spisa), izvadak iz zemljišne knjige – posebni izvadak (stranica 9 spisa), skicu premjeravanja (stranica 15 spisa), ugovor o zakupu (stranice 16-18 spisa), rješenje Općinske komisije za arondaciju od 8.12.1978. (stranice 19-21 spisa), ugovor o prodaji (stranice 27-31 spisa), rješenje Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici od 25.6.2021., broj Gž Zk-360/2021-2 (stranice 44-46 spisa), rješenje Županijskog suda u Varaždinu od 19.1.2022., broj Gž Zk-1038/2021-2 (stranice 55-57 spisa), zbirke isprava broj Z-3092/2010 od 26.3.2010. (stranice 64-70 spisa), zapisnik o uvođenju u posjed kupljenog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske (stranice 72-73 spisa), te podaci dostavljeni od strane zemljišnoknjižnog odjela ovog suda o tome kako je došlo do duplog upisa katastarske čestice, odnosno na koji način je upisana u zemljišnim knjigama nekretnina u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br [katastarska čestica], oranica sa 6089 m2, i nekretnina u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br [katastarska čestica], oranica sa 6089 m2 (stranice 92-162 spisa). Nadalje, saslušani su svjedoci TL, UL i JL, te tužitelj i tuženik.

5.1. Tijekom ovog postupka, tužitelj je na raspravi održanoj kod ovog suda 25. veljače 2025. odustao od prijedloga za provođenjem očevida uz sudjelovanje vještaka, budući da se tijekom postupka utvrdilo kako nije sporno o kojoj se katastarskoj čestici radi, odnosno njezinoj identifikaciji.

5.2. Tijekom ovog postupka, sud je po službenoj dužnosti pribavio od zk. odjela podatak kako je došlo do dvostrukoga upisa, odnosno povijesne prikaze za zk. ul. br. [broj ZK uloška], oba k. o. [katastarska općina], sve kako bi utvrdio stanje u zemljišnim knjigama.

5.3. U ponovljenom postupku, na raspravi održanoj kod ovog suda 5. veljače 2026., sud je odbio dokazni prijedlog punomoćnika tuženika za saslušanjem u svojstvu svjedoka AL. Naime, tuženik je predložio svjedoka kojega nije predložio do zaključenja prethodnog postupka, sukladno članku 299. stavku 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje u tekstu: ZPP), a kako je nakon što je drugostupanjski sud ukinuo presudu ovoga suda, tek tada predložio toga svjedoka, trebao je tuženik i navesti zašto istoga nije mogao predložiti bez svoje krivnje (članak 299. stavak 2. ZPP- a), a što nije učinio, a to sve iz razloga jer drugostupanjski sud nije prilikom ukidanja ranije presude ovoga suda predmet vratio u stadij prethodnog postupka, već se tada smatra kako je isto stavljeno u stadij glavne rasprave, a koja u takvoj situaciji kreće nova glavna rasprava (članak 377. stavak 1. ZPP-a).

6. Iz izvatka iz zemljišne knjige (stranice 5-6 spisa) proizlazi kako je za česticu broj 575/2 oranica sa 6089 m2, u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] kao vlasnik upisan tuženik.

7. Iz povijesti promjena na katastarskim česticama (stranice 7-8 spisa) proizlazi kako je pri državnoj geodetskoj upravi, područni ured za katastar Osijek za kč. br. [katastarska čestica] oranica površine 6089 m2, k. o. [katastarska općina] u posjedovnom listu broj 960 evidentiran tužitelj. Nadalje je vidljivo kako je na temelju zahtjeva Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku za uknjižbu prava vlasništva na poljoprivrednom zemljištu u korist Republike Hrvatske od 26. rujna 2003. provedena je sa imena IPK zajednički poslovi na Republiku Hrvatsku. Potom je na temelju zahtjeva Općine Vuka od 25.rujna 2003., Ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države i zapisnika o uvođenju u posjed čestica evidentirana sa imena Republike Hrvatske na ime društva B.I.J.A. F. d.o.o. Nakon toga je na temelju zahtjeva Općine Vuka od 27.4.2010. i to Ugovora o prodaji poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države na području Općine Vuka, uz suglasnost Ministarstva poljoprivrede i šumarstva predmetna čestica evidentirana sa imena društva B.I.J.A.F. d.o.o. na ime tužitelja.

8. Iz izvatka iz zemljišne knjige – posebni izvadak (stranica 9 spisa) proizlazi kako je za česticu broj 575/2 oranica sa 6089 m2, u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] kao vlasnik upisan tužitelj.

9. Iz skice premjeravanja (stranica 15 spisa) za godinu snimanja 1977. proizlazi kako je za k. o. [katastarska općina] vršena dioba zemljišta za česticu 575, te je u novoj čestici 575/2 kao vlasnik u ½ dijela naveden HL i u ½ dijela GL

10. Iz ugovora o zakupu (stranice 16-18 spisa) proizlazi kako je JL kao zakupoprimatelj sklopio ugovor o zakupu sa tuženikom kao zakupodavateljem za više čestica gdje je navedena i kč. br. [katastarska čestica] i to na rok od 10 godina.

11. Iz rješenja Općinske komisije za arondaciju od 8.12.1978. (stranice 19-21 spisa) proizlazi kako je na osnovi sporazuma IPK Osijek za arondirano zemljište daje zemljište upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] oranica površine 6089 m2 u vlasništvo HL i GL u po ½ dijela.

12. Iz ugovora o prodaji (stranice 27-31 spisa) proizlazi kako je Općina Vuka, u ime Republike Hrvatske, kao prodavatelj sklopila ugovor o kupoprodaji poljoprivrednog zemljišta s tužiteljem kojim ugovorom je predmet prodaje i kč. br. [katastarska čestica] oranica površine 6089 m2, k. o. [katastarska općina] upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška].

13. Iz rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 19.1.2022., broj Gž Zk-1038/2021-2 (stranice 55-57 spisa) proizlazi kako se u predmetu predlagatelja tužitelja protiv protustranaka HL i GL odbacuje žalba predlagatelja kao nedopuštena budući da je u zemljišnoknjižnom postupku donijeta odluka kojom se odbija prijedlog za ispravak, a protiv kojeg se ne može izjaviti žalba (sukladno članku 202. stavku 3. Zakona o zemljišnim knjigama) obzirom da je ostvarivanje pravne zaštite osigurano parničnim putem.

14. Iz zbirki isprava broj Z-3092/2010 od 26.3.2010. (stranice 64-70 spisa) proizlazi kako je za Ugovor o prodaji poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske s tužiteljem Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku dalo mišljenje kako je nacrt ugovora u skladu s propisima Republike Hrvatske i nema zapreka za njegovo sklapanje.

15. Iz zapisnika o uvođenju u posjed kupljenog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske (stranice 72-73 spisa) proizlazi kako je kupac (ovdje tužitelj) 22. ožujka 2010. uveden u posjed za katastarsku česticu broj [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina].

16. Iz podataka dostavljenih od strane zemljišnoknjižnog odjela ovog suda o tome kako je došlo do duplog upisa katastarske čestice, odnosno na koji način je upisana u zemljišnim knjigama nekretnina u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br [katastarska čestica], oranica sa 6089 m2, i nekretnina u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br [katastarska čestica], oranica sa 6089 m2 (stranice 92-162 spisa) proizlazi kako je kč. br. broj [katastarska čestica], bila upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], gdje je temeljem prijavnog lista cijepana čestica na dvije kč. br. [katastarska čestica], a potom je ista na temelju rješenja Općinske komisije za arondaciju upisana u korist IPK Osijek, te pripisana u postojeći zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (list 164 spisa). U navedenom zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] je vidljivo kako je za kč. br. [katastarska čestica] (list 150 spisa) upisana primjedba B63 u kojoj primjedbi je vidljivo (list 159 spisa) kako je temeljem prijedloga Republike Hrvatske a u vezi sa člankom 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu otpisana (između ostaloga) i kč. br. [katastarska čestica] u novi zk. ul. br. [broj ZK uloška], iste k.o. u korist Republike Hrvatske. Uvidom u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] za kč. br. [katastarska čestica] (list 114 spisa) vidljivo je kako je stavljena napomena ispisano sa Z-3092/10, otpis u uložak [broj ZK uloška] uvidom u koju je utvrđeno kako je temeljem ugovora o prodaji poljoprivrednog zemljišta kč. br. [katastarska čestica] u novi zk. ul. br. [broj ZK uloška] na ime UL ZL.

16.1. Nadalje je uvidom u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (list 150 spisa) vidljivo za kč. br. [katastarska čestica] stavljena i primjedba „stoji“, dok je uvidom u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (list 134 spisa) vidljivo kako je na temelju rješenja o arondaciji od 8. prosinca 1978. (list 19 spisa) uknjiženo pravo vlasništva iz ul.br. 455 s IPK Osijek, za korist HL i GL, u po ½ dijela. Nadalje je utvrđeno kako je temeljem rješenja o nasljeđivanju za kč. br. [katastarska čestica] kao vlasnik u cijelost (1/1) upisan KL (list 106-107 spisa).

17. Tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti je osnovan.

18. Predmet spora je utvrđivanje prava vlasništva tužitelja na nekretnini upisanoj u zemljišnim knjigama ZK odjela ovog suda zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zk.č.br. 575/2, u naravi oranica, površine 6089 m2.

19. Radi utvrđenja prava vlasništva predmetne nekretnine, na raspravi je saslušan tužitelj ZL koji je iskazao kako je predmetnu nekretninu kupio temeljem javnog natječaja, te je nakon što je dao ponudu za više čestica, pa tako i za predmetnu česticu, sklopio s Republikom Hrvatskom ugovor i u cijelosti isplatio kupoprodajnu cijenu za istu. Nakon toga ga je država uvela u posjed, međutim ne sjeća se detalja, odnosno je li bila kakva komisija u svezi uvođenja u posjed. Iskazuje kako od tada, odnosno 2010. godine, cijelo vrijeme obrađuje navedeno poljoprivredno zemljište, te i danas to radi. Nije mu poznato tko je ranije obrađivao tu zemlju, a također mu nije poznato ni da li je to bio njegov otac. Iskazuje kako se na navedenom poljoprivrednom zemljištu uglavnom obrađuje poljoprivredna kultura - pšenica, kukuruz i slično. Nadalje, iskazuje kako mu nitko nije osporavao pravo na posjed, a također mu nije poznato niti da li su se događale kakve promjene na katastarskim česticama.

19.1. Na upit punomoćnika tužitelja je odgovorio kako mu nije poznato da li su posjednici navedene čestice ikada bili tuženi, odnosno JL. Nadalje, iskazao je kako otkada je on kupio tu zemlju pa do danas, nikada nisu bili posjednici navedene čestice tuženik, odnosno JL.

19.2. Na upit punomoćnika tuženika je odgovorio kako mu nije poznat broj zk.ul. predmetne nekretnine, međutim zna da onaj zk.ul. koji je u ugovoru je taj zk.ul., ali mu nije poznat točan broj budući da on ima više čestica, te ne može sve točno zapamtiti. Također je iskazao kako nikada nije vodio druge postupke u svezi predmetne nekretnine, a tako niti bilo kakav drugi zk. postupak.

20. Tuženi KL je u svom iskazu naveo kako su vlasnici nekretnine prije njega u zk. knjigama bili upisani njegovi roditelji, a nakon smrti oba roditelja, odnosno smrti njegove majke, od 2023. godine je on vlasnik predmetne nekretnine. Roditelji su navedenu česticu stekli temeljem ugovora o zamjeni s IPK, te je potom njegov otac prvo samostalno obrađivao zemlju, a kada je otišao u mirovinu, to je nastavio raditi NL, a potom PL, da bi na kraju zemlju obrađivao JL, koji su uredno plaćali zakupninu za navedenu česticu. Nakon toga je tužitelj zajedno sa svojom obitelji obrađivao zemlju budući da su istjerali JL i od onda je isti obrađuje. Iskazuje kako je tužitelj plaćao uredno zakupninu za predmetnu nekretninu, a također su imali u zakupu uz ovu česticu, još čestica. Zakupninu je uglavnom plaćao NL i to je istu plaćao njegovim roditeljima, a kad su isti otišli u dom, maminoj sestri ili bratu, koji su živjeli u [adresa] budući da je on bio u Austriji. Nadalje, iskazuje kako je on prije nego je stekao vl. predmetne nekretnine, odnosno prije 2023. godine, rekao tužitelju da ne obrađuje zemlju, te nakon što ga je nazvao NL da će plaćati duplo, on je istoga odbio, te su nakon toga prestali plaćati zakupninu. Također iskazuje kako je potpisan bio ugovor i o zakupu poljoprivrednog zemljišta s ĆL, međutim predmetna nekretnina nije bila u ugovoru jer je tužitelj već obrađivao zemlju, te su odbili pristup navedenoj čestici, pa zbog toga i navedena nekretnina nije stavljena u ugovor. Ističe kako je nakon toga s odvjetnikom razgovarao što napraviti povodom toga, a kada su potom pokušali postići dogovor oko prodaje navedene čestice, nisu se uspjeli dogovoriti. Nadalje, iskazuje kako je TL bio načelnik općine, gdje je on kupio više zemlje, a sve je to prijavio državnom odvjetništvu.

20.1. Na upit punomoćnika tuženika je odgovorio kako je za sklopljeni ugovor 2010. godine saznao tek prije par godina i to sve kada mu je njegova sestra prvo sve to pričala, a tek prošle godine mu je dala tri rješenja, a budući da je ona vodila sve papire jer je ista u to vrijeme živjela u [adresa], a 2010. godine nije znala za ugovor, budući da je sve dolazilo mami. Nadalje, iskazuje kako su on i njegova obitelj uvijek smatrali da je to njihova nekretnina. Prije sklapanja predmetnog ugovora o zakupu poljopr. zemljišta, JL je prvo pitao njegove roditelje, te nakon što su isti bili suglasni, on je zato i potpisao ugovor o zakupu.

20.2. Na upit punomoćnika tužitelja je odgovorio kako nije pokretao ostavinu odmah nakon smrti oca koja je bila 2013. godine, a budući da nije znao koliko mu otac ima zemlje. Nadalje, iskazuje kako je 2010. godine zemlju obrađivao JL, a kada mu NL nije dao da obrađuje zemlju od jeseni 2010. ili 2011. godine, tužitelj s obitelji obrađuje predmetnu nekretninu. Iskazuje kako je on potpisao 2010. godine ugovor o zakupu s JL budući da je on u predmetnom ugovoru bio vlasnik drugih čestica, međutim samo te čestice nije bio vlasnik, već njegov otac. Iskazuje kako nije tražio nikakvu zaštitu prava vlasništva, odnosno posjeda, budući je tek nakon majčine smrti saznao da je tužitelj sklopio ugovor o prodaji poljoprivrednog zemljišta i da je on također upisan kao vlasnik istoga.

21. Svjedok TL u svom je iskazu naveo kako je on brat tužitelja i zajedno s istim obrađuje predmetnu nekretninu koja se odnosi na kč. br. [katastarska čestica], da se radi o poljoprivrednom zemljištu na kojem se uglavnom obrađuju pšenica, kukuruzi i slično. Nadalje, iskazuje kako unazad zadnjih 20ak godina on zajedno s bratom predmetnu nekretninu obrađuje. Navedena nekretnina je kupljena od strane tužitelja temeljem javnog natječaja koji je raspisala Općina Vuka, te je nakon provedenog natječaja sklopljen ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine s Republikom Hrvatskom za koju je u cijelosti isplaćena cijena, te ističe kako mu je to poznato jer je vidio predmetni ugovor, a također je i u vrijeme provedbe natječaja on bio načelnik Općine Vuka. Nije mu poznato tko je prije bio posjednik predmetne nekretnine, međutim ističe da je nekretnina po provedenom natječaju i plaćenoj kupoprodajnoj cijeni zajedno s tužiteljem izašla općinska komisija koja je bila tročlana i koja je došla na predmetnu nekretninu, pokazala među i uvela tužitelja u posjed predmetne nekretnine. Nadalje, iskazuje kako je o svemu tome sačinjen zapisnik o uvođenju u posjed, a navedeni zapisnik koliko mu je poznato, potpisuje komisija. Također, iskazuje kako mu nije poznato jesu li se događale kakve promjene u svezi katastarske čestice. Iskazuje kako se za svo to vrijeme što je tužitelj u posjedu navedene nekretnine, nitko nije osporavao posjed niti tražio predaju predmetne nekretnine u posjed. Ističe i kako i danas zajedno s bratom istu obrađuje.

21.1. Na upit punomoćnika tužitelja je odgovorio kako JL nikada nije bio u posjedu predmetne nekretnine.

21.2. Na upit punomoćnika tuženika je odgovorio kako je isti bio načelnik Općine Vuka do otprilike 2010. godine, a ističe kako je njega na to mjestu naslijedio ML koji je predmetni ugovor o prodaji i potpisao. Iskazuje kako je tužitelj u posjedu predmetne nekretnine bio i prije sklapanja ugovora budući su on i njegov brat (tužitelj) preuzeli obradu zemljišta od oca koji je 20ak godina prije toga obrađivao istu zemlju. Iskazuje kako ne zna kako je njegov otac stekao tu nekretninu. Nije mu poznato je li vođen kakav drugi zk. postupak u vezi predmetne nekretnine. Tužitelj je u posjedu predmetne nekretnine bio i prije sklapanja predmetnog ugovora o prodaji poljoprivrednog zemljišta.

21.3. Na upit suda je odgovorio kako je tužitelj kupovao predmetnu nekretnine iz razloga jer njegov otac nikada nije vlasnik te nekretnine, već je istu obrađivao temeljem ugovora o zakupu.

22. Svjedok UL u svom je iskazu naveo kako mu je poznata predmetna nekretnina, da e radi o poljoprivrednom zemljištu na kojem se uglavnom obrađuje kukuruz, pšenica i slična poljoprivredna kultura. Ističe kako mu je poznato da mu je njegov stric, ovdje tužitelj, u posjedu predmetne nekretnine, a on zajedno s tužiteljem obrađuje predmetnu nekretninu budući se i sam bavi poljoprivredom. Iskazuje kako je predmetnu nekretninu koliko je njemu poznato, tužitelj stekao prije 15 godina, temeljem ugovora o kupoprodaji, te je ista kupljena od Republike Hrvatske temeljem natječaja. Iskazuje kako nije vidio ugovor, međutim zna da isti postoji. Ističe nadalje kako i danas obrađuju predmetnu nekretninu, te da nikada nitko nije osporavao pravo na posjed, niti istom prigovarao. Nadalje iskazuje kako mu nije poznato tko je prije bio posjednik nekretnine, a nije mu poznato jesu li vođeni kakvi drugi postupci, odnosno jesu li bile kakve promjene u svezi katastarskih čestica na navedenoj nekretnini. Također, iskazuje kako mu nije poznato da li se ostvaruje poticaj za obradu navedene nekretnine.

22.1. Na upit punomoćnika tužitelja je odgovorio kako predmetnu nekretninu nisu ikada obrađivali KL, ovdje tuženik, odnosno JL.

22.2. Na upit punomoćnika tuženika je odgovorio kako mu nije poznato na koji je način tužitelj ušao u posjed predmetne nekretnine, te koliko on zna, on je u posjedu na način da je kupio predmetnu nekretnine, ali to pretpostavlja.

23. Svjedok JL u svom je iskazu naveo kako je on sklopio ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta u kojem ugovoru je bila i predmetna nekretnina, i to na rok od 10 godina, a ugovor je sklopljen 2010. godine. Ističe kako je ugovor o zakupu sklopio s tuženikom, te je on jednu poljoprivredu sezonu, odnosno 2010-2011. godine, obrađivao predmetnu nekretninu, te nakon toga istu nije obrađivao budući mu je otac tužitelja - NL, rekao da to ne radi, te zbog toga nije mogao dalje nastaviti obrađivati zemlju. Nadalje, iskazuje kako nakon što je obaviješten da ne obrađuje zemlju, o tome obavijestio tuženika koji mu je na to rekao kako će on naći drugoga, a on je prestao obrađivati zemlju budući mu to nije dopustio tužitelj, odnosno njegov otac. Iskazuje kako mu je poznato da su nakon toga zemlju obrađivali Z, a budući da njih ima ukupno troje, ne zna točno tko je od njih nastavio obrađivati zemlju, međutim siguran je kako su oni nastavili obrađivati tu zemlju. Također, iskazuje kako je prije obrade navedenog zemljišta, odnosno prije 2010. godine, navedenu nekretninu obrađivao PL, inače zet NL, a istu je obrađivao nekoliko godina prije njega, međutim kako je prošlo puno vremena, ne zna točno koliko dugo.

23.1. Na upit punomoćnika tuženika je odgovorio kako je vlasnik predmetne čestice u trenutku sklapanja ugovora o zakupu bio tuženik, a to mu je poznato budući je to vidio kroz papire, a ističe i kako je ranijeg posjednika PL pustio vlasnik da obrađuje navedenu nekretninu, a to je bio otac ili njegov sin, inače ovdje tuženik. Potom iskazuje da on živi u tom mjestu gdje se nalazi predmetna nekretnina, te kako se znalo čija je to nekretnina i da je ista bila u vlasništvu tuženika. Iskazuje kako je više puta vodio sud s K, a prestao je obrađivati zemlju budući da mu to isti nisu dopuštali, te kako su oni bahati i puni sebe, imao je već s njima problema, nije se htio upuštati u daljnju obradu zemlje te je iz tog razloga prestao obrađivati zemlju. Također, iskazuje kako je TL u to vrijeme bio načelnik, te je on tada radio što je htio, a nije mu poznato kako je stekao predmetnu nekretninu. Iskazuje kako je njega 2010. godine tuženik pustio u posjed, a također je tuženik pustio u posjed i PL nakon čega je on uredno izašao iz posjeda, a on je preuzeo obrađivati zemlju, te je i raniji posjednik PL sigurno uredno plaćao zakupninu tuženiku.

23.2. Na upit punomoćnika tužitelja je odgovorio kako nikada nije tražio zaštitu posjeda, budući da se radi o tuđoj zemlji, on je bio samo u zakupu iste te mu to iz razloga nikada nije palo na pamet.

24. Radi utvrđenja i razjašnjenja stvarnog stanja ovaj sud se bavio prvotno razlogom zašto je došlo do dvostrukoga upisa (odnosno da jedna kč.br. se prenese u dva različita zk.ul.), te je zaključio kako je se u konkretnoj situaciji radilo o pogrešnom upisu, a to sve iz razloga jer je zemljišnoknjižni sud prilikom provedbe upisa pod brojem Z- 2970/84 iako prenio kč. br. [katastarska čestica] u novi zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] isti nije izbrisao iz ranijeg zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], već je stavio primjedbu „stoji“, a kasnije je dodana i oznaka B63, zbog kojeg upisa je kasnije prešala čestica i u zk. ul. br. [broj ZK uloška], iste k. o. [katastarska općina] je sud utvrdio kako se u konkretnom slučaju radilo o pogrešnom upisu zemljišnoknjižnog suda. Kako je nekretnina za koju je proveden upis u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] trebala biti izbrisana iz zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a što, zbog opisane pogreške, nije učinjeno, sud je utvrdio kako daljnji upisi za istu nisu bili valjani, budući da je stjecanje nekretnine moguće samo ukoliko su valjani knjižni prednici, što u odnosu na upis u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] isti nisu valjani, pa nema niti pravilno utvrđenog knjižnog prednika. Stoga je ovaj sud utvrdio kako je tužitelj jedino ovako postavljenim tužbenim zahtjevom mogao zatražiti upis prava vlasništva.

25. U odnosu na tuženikov prigovor kako se u konkretnom slučaju radi o presuđenoj stvari, a budući da je pravomoćno okončan zemljišnoknjižni postupak između parničnih stranaka, valja istaknuti kako se u navedenom zemljišnoknjižnom postupku radilo o prijedlogu predlagatelja ZL za ispravak i upis prava vlasništva, a koji je odbijen, te protiv navedene odluke nije dopušten pravni lijek, već nezadovoljna stranka može svoja prava ostvariti u parnici pred sudom, sukladno članku 216. stavku 5. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 63/19., 128/22. i 155/23. - dalje u tekstu: ZZK), te sud nije prihvatio prigovor tuženika da se u konkretnom slučaju radi o presuđenoj stvari, jer se u ranijem zemljišnoknjižnom postupku radilo o prijedlogu za ispravak, a protiv kojega niti nije dopuštena žalba, već se može pokrenuti spor, a koji spor (tužbu za ispravak) tužitelj nije pokrenuo, već je podnio predmetnu tužbu. Također se i radilo o izvanparničnom postupku. Stoga u ovome postupku nije trebalo utvrđivati razloge dvostrukoga upisa budući da se u konkretnom slučaju ne radi o tužbi za ispravak, već o tužbi radi utvrđenja prava vlasništva (takvo shvaćanje je zauzeto i Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 1687/11-2 od 2. veljače 2016.).

26. Tako je u ovome postupku bilo potrebno utvrditi da li je tužitelj vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] i to dosjelošću, budući da isti nije imao valjani pravni temelj za upisa prava vlasništva, a zbog ranije navedenih razloga zbog kojih je došlo do dvostrukoga upisa.

26.1. U odnosu na navod tužitelja kako da je potrebno primijeniti članak 122. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17. -dalje u tekstu: ZV), koji se odnosi na zaštitu povjerenja u odnosu na istinitost i potpunost povjerenja u zemljišne knjige, ovaj sud ističe kako je tužitelj već upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik nekretnine, a ugovor o kupoprodaji se odnosi na česticu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška], gdje je tužitelj i upisao svoje vlasništvo, dok u ovome postupku traži utvrđenje prava vlasništva na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Stoga nema mjesta primjeni članka 122. ZV-a, budući da je tužitelj već upisan kao vlasnik u odnosu na predmetnu nekretninu, a ovom tužbom traži upis i u odnosu na predmetnu nekretninu, ali upisanu u drugom zemljišno knjižnom ulošku. Zbog svih tih upisa ovaj sud se bavio zapravo dvostrukim upisom i zašto je do istoga došlo (točka 24. obrazloženja ove presude), te je kao prethodno pitanje utvrdio vlasništvo na predmetnoj katastarskoj čestici.

27. Radi svega sud je nadalje utvrdio i kako je i Republika Hrvatska stekla vlasništvo na predmetnoj nekretnini temeljem Zakona o poljoprivrednom zemljištu (Narodne novine broj 34/1991. – dalje u tekstu: ZPZ/91.), ali zajedno sa svim katastarskim česticama koje su se nalazile u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Stoga je prilikom takvog stjecanja prava vlasništva na temelju zakona došlo pogreškom i iz toga razloga je nastao i dvostruki upis u odnosu na predmetnu katastarsku česticu [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina].

28. Međutim kako je tom prilikom, iako greškom pri dvostrukom upisu, došlo do stjecanja prava vlasništva na ime Republike Hrvatske, to je ista prodala nekretninu tužitelju.

29. Člankom 159. stavkom 1. ZV je propisano dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, stavkom 2. je propisano samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe se dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnog samostalnom posjedovanja. Člankom 160. stavkom 1. ZV propisano je da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onog dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost. Člankom 18. stavkom 1. je propisano kako je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj tog posjedovanja (pravo na posjed), stavkom 2. je propisano kako je posjed istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. Posjed koji je pribavljen silom, postajno ili prijevarom ili zlouporabom povjerenja, postaje miran kad osobi od koje je ako pribavljen prestane njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet, dok je stavkom 3. propisano kako je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada, te je stavkom 5. ZV propisano posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.

30. Citiranim zakonskim odredbama ovaj sud utvrdio da je tužitelj stekao vlasništvo dosjelošću, budući da je, kao zakonit, istinit i pošten posjed imao u neprekidnom trajanju od preko 10 godina.

31. Da je posjed bio zakonit sud je utvrdio kako je tužitelj imao valjani pravni temelj (ugovor o kupoprodaji poljoprivrednog zemljišta s Republikom Hrvatskom), te ničim u ovome postupku tuženik nije dokazao da tužitelj nije znao da mu ne pripada pravo na posjed, a zbog same činjenice da je sklopio navedeni ugovor o kupoprodaji, navedeno niti nije mogao to znati, budući da je nekretnina bila već i upisana u zemljišnim knjigama u korist Republike Hrvatske, samo je zbog pogreške zemljišnoknjižnog suda ista bila upisana dva puta, koja je i potpisala otuđenje nekretnine u korist tužitelja, kao prodavateljica. Pa stoga iako se radi o kupnji nekretnine koja nije vlasništvo ranijeg prodavatelja Republike Hrvatske, međutim isto ne može ići na teret tužitelja, kao kupca predmetne nekretnine, budući da je isti postupao s povjerenjem u zemljišne knjige u odnosu na nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], pa tužitelj temeljem takvog stanja u trenutku kupoprodaje nije mogao znati da ranije upisano vlasništvo Republike Hrvatske nije ispravno, budući da u tom trenutku mu niti nije bilo, a niti moglo biti poznato da je za kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] izvršen dvostruki upis. Stoga se prilikom sklapanja samo ugovora i predaje u posjed predmetne kč. br. [katastarska čestica], k.o.

Vuka radi o zakonitom posjedu.

31.1. Također ovaj sud smatra kako nije dokazan navod tuženika da je tužitelj plaćao istom zakupninu, budući da je isto neživotno i nelogično, a to iz razloga jer je tužitelj imao sklopljen ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine s Republikom Hrvatskom, temeljem kojeg ugovora je i platio kupoprodajnu cijenu, dok navod tuženika da mu je tužitelj plaćao zakupninu je iznesen tek na zadnjem ročištu (a nakon što je predmet ponovno vraćen ovome sudu na ponovni postupak predloženo saslušanje svjedoka, bez navođenja razloga zašto ga ranije nije mogao predložiti) prilikom davanja svoga iskaza, dok nigdje u odgovoru na tužbu ili kasnijim podnescima navedeno nije spomenuto, a niti je priložen ikakav dokaz o navedenom (ispravu, saslušanje svjedoka, svoje sestre za koju tvrdi da je istoj tužitelj plaćao zakupninu i slično). Stoga je sud zaključio kako je iskaz tužitelja u tom dijelu samo paušalan.

32. Da je tužitelj stekao istinit posjed sud je utvrdio uvidom u predmetni ugovor, te za zaključiti je kako isti nije mogao stjecati potajno ili prijevarom, budući da se radi o ugovoru koji je sklopio s Republikom Hrvatskom, kao prodavateljicom. Pa tako i navode JL da je obrađivao zemlju, te nakon što mu je otac tužitelja NL rekao da istu ne obrađuje, nakon čega ju isti više nije obrađivao ovaj sud smatra kako se tu radilo o trenutku nakon što je sklopljen ugovor i tužitelj od strane Općine Vuka je uveden u posjed (list 72-73 spisa), pa tako je i životno i logično da nakon što je tužitelj sklopio kupoprodajni ugovor i upisao se u zemljišne knjige kao vlasnik rekao osobi koju je zatekao da više ne obrađuje predmetnu zemlju, budući da je bio uvjeren kako je ista njegovo vlasništvo (nije znao u tome trenutku a niti mogao znati da je za predmetnu česticu izvršen dvostruki upis u zemljišnim knjigama), a nakon što JL više nije dalje obrađivao zemlju i o navedenom obavijestio tuženika (što je svjedok iskazao na raspravi održanoj kod ovoga suda), valjalo je zaključiti kako tužitelj nakon toga nije imao niti razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed. Također u odnosu na navode tuženika i svjedoka JL tko je obrađivao zemlju prije nego što je sklopljen predmetni ugovor o kupoprodaji nekretnina ovaj sud smatra kako navedeno nije od utjecaja na rješavanje u ovoj pravnoj stvari, budući da je tužitelj tek sklapanjem predmetnog ugovora ušao u posjed navedene nekretninu i istu je tek nakon toga i obrađivao, zajedno sa svojom obitelji, a što je i sam iskazao na ročištu održanom kod ovoga suda 31. siječnja 2025. Također svjedoci TL i UL su iskazali kako im nikada nitko nije osporavao pravo na posjed, te i da još uvijek uredno obrađuju zemlju. Također je i tužitelj upisan u posjedovnom listu kao vlasnik nekretnine.

33. Sud je nadalje utvrdio kako se radi i o poštenom posjedu, budući da ničim nije dokazano nepoštenje, a isto se, sukladno članku 18. stavku 5. ZV, presumira. U odnosu na prigovor tuženika kako se iz pokrenutih postupaka kojim su odbijeni ili odbačeni prijedlozi za upis valja istaknuti kako navedeni prigovor nije osnovan, budući da je već do prije pokretanja prvog takvog postupka proteklo razdoblje od 10 godina, a isto tako tužitelj je već bio upisan kao vlasnik u odnosu na navedenu nekretninu, međutim, zbog dvostrukog upisa je pokušavao srediti zemljišnoknjižno stanje, te samo zato što je postupao u dobroj vjeri i želio ispraviti, po njegovom shvaćanju, pogrešan upis, ne znači da je samo zbog navedene činjenice da je pokretao kakve zemljišnoknjižne postupke tužitelj i nepošten. Stoga je sud također zaključio kako je tužitelj i pošteni posjednik.

34. Da je protekao zakonski rok za dosjelost od deset godina sud je utvrdio na način da je tužitelj, kao kupac, sklopio ugovor o prodaji poljoprivrednog zemljišta s Republikom Hrvatskom, kao prodavateljicom 16. veljače 2010., te zapisnik o uvođenju u posjed od 22. ožujka 2010. Da je od tada u posjedu sud je utvrdio i iskazom svjedoka TL i UL, a navedenu činjenicu navode i svjedok JL i tuženik. Također sam tuženik je izjavio kako je tužitelj u posjedu navedene nekretnine od 2010., a ovome sudu je nelogično i neživotno da tuženik od kada je saznao, a naveo je kako je sklopio ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta u kojem ugovoru je, između ostaloga, navedena i predmetna čestica, 7. siječnja 2010., odnosno prije nego je navedeni ugovor sklopljen, te nakon što je saznao da navedena nekretnina nije u posjedu tuženika isti nije poduzeo ništa, odnosno nije osporio tužitelju pravo na posjed. Čak štoviše, svjedok JL je iskazao kako je obavijestio tuženika da više ne obrađuje zemlju, jer mu je tako rekao tužitelj, međutim tuženik niti tu nije reagirao, već, kako je sam iskazao, tek nakon majčine smrti saznaje da je sklopljen ugovor o kupoprodaji (a majka mu je umrla 2023. godine), dakle tek 13 godina poslije saznaje da tužitelj ima ugovor, iako već preko 10 godina zna da nema posjed (jer mu je tako rekao JL). Također je i nelogično da tek 2022. provodi tuženik postupak za naknadno pronađenu imovinu (u odnosu na predmetnu nekretninu), iako mu je otac umro još 2013. godine, pa iz svega navedenoga sud zaključuje kako je svo to vrijeme tužitelj bio u mirnom i neprekidnom posjedu od preko 10 godina u odnosu na predmetnu nekretninu.

34.1. U odnosu na navod Županijskog suda u Velikoj Gorici, kao višeg suda, u Rješenju broj Gž-465/2025-2 da se radi o izvanrednom roku koji treba primijeniti sukladno članku 159. stavku 4. ZV (list 205 spisa) ovaj sud napominje kako je utvrdio da je u konkretnom predmetu vlasnik predmetne katastarske čestice broj [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] upravo tuženik, da se radi o pogrešnom upisu u odnosu na nekretninu koju je u kupoprodajom stekao tužitelj, pa se u tom slučaju radi o vlasništvu na nekretnini fizičke osobe, te je za stjecanje prava vlasništva dosjelošću potreban rok od 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, budući da se radi o posjedu nekretnine koja je zakonita, istinita i poštena. Također valja napomenuti kako iako je tužitelj sklopio ugovor o kupoprodaji nekretnine sa Republikom Hrvatskom, ista nije niti vlasnica predmetne čestice (budući da se radi o dvostrukom upisu), pa je ovaj sud činjenicu da je takav ugovor i sklopljen cijenio kroz zakonitost posjeda (članak 18. stavak 1. ZV), a ne kao temelj kojim je nekretnina kupljena. Stoga je ovaj sud mišljenja kako se u konkretnom slučaju primjenjuje zakonski rok od 10 godina iz članka 159. stavka 2. ZV, budući da se radi o stjecanju nekretnine na temelju dosjelosti od strane fizičke osobe, a ne Republike Hrvatske.

35. Stoga kako su u konkretnom slučaju ispunjenje sve pravne pretpostavke za utvrđenje prava vlasništva stjecanje nekretnine na temelju zakona, dosjelošću, sud je donio odluku kao u točci I. izreke ove presude.

36. Budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, pa mu sukladno članku 154. stavku 1. ZPP-a pripada naknada troška ovog postupka, a uzimajući u obzir vrijednost predmeta kojeg je tužitelj naznačio, istom pripada pravo na trošak sastava tužbe u visini od 100 bodova sukladno Tbr.7. točki 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 137/23. - dalje u tekstu: Tarifa), trošak za sastav podnesaka od 21.5.2024. (kojim se očituje na odgovor tuženika na tužbu) u visini od 100 bodova, sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, za zastupanje na pripremnom ročištu od 6.11.2024., te na glavnim raspravama od 31.1.2025., 25.2.2025. i 5.2.2026. za svako od po 100 bodova sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, sve uvećano za PDV 25%, što ukupno iznosi 600 bodova, a što s obzirom na vrijednost boda i uvećano za pripadajući PDV ukupno iznosi 1.500,00 eura, kao i za trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 eura, pa što ukupno iznosi 1.526,55 eura, sa zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja, odnosno od 30. ožujka 2026. pa do isplate sukladno članku 29. stavku 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.). Stoga je odlučeno kao u točci II. izreke ove presude.

37. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 24. rujna 2024. u iznosu od 200,00 eura, uvećano za PDV, kao niti trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 eura, budući da je u konkretnom predmetu odlučeno o tom trošku ranijom presudom ovoga suda broj P-122/2024-27 od 27. ožujka 2025., te u tom dijelu nije niti ukinuta presuda, već je ukinuta u točkama I., II. i IV. izreke.

38. Kako je tuženik u cijelosti izgubio u sporu, pa mu ne pripada pravo na naknadu troškova ovog postupka u ukupnom iznosu od 2.141,14 eura, to je stoga zahtjev tuženika za naknadu troška postupka odbijen. Naime, iako je tuženik uspio u žalbi, međutim ovaj sud je i nakon ponovno provedene glavne rasprave u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev tužitelja, pa stoga, sukladno članku 155. stavku 1. ZPP sud je u cijelosti odbio trošak tuženika.

39. Kako zakonski zastupnik umješača na strani tuženika nije potraživao trošak ovog postupka, sud o istome nije niti odlučivao.

40. S obzirom na naprijed izneseno, sud je donio odluku kao u izreci ove presude.

Osijek, 30. ožujka 2026.

Sudac

Marko Šimunić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ove presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (članak 335. stavak 8. ZPP). Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (članak 335 stavak 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz članka 335. stavka 9. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (članak 335. stavak 11. ZPP). O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika

3. Zakonskom zastupniku umješača na strani tuženika na broj P-DO-7/2026