REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-558/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sucu pojedincu Maji Jurovicki, u pravnoj stvari tužitelja ČNĆ VL. OBRT ZA USLUGE I TURIZAM [obrt], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Ivan Župan, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Župan, Babić & Antunović d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika GENERALI OSIGURANJE d.d., OIB: 10840749604, Slavonska Avenija 1b, Zagreb, zastupan po punomoćniku Igor Habulinec, odvjetnik iz Zagreba, radi isplate, nakon zaključene glavne rasprave 2. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 30. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 360,38 € zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 15. srpnja 2024. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja 2024. godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja 2024. u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 707,42 € zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 30. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnih troškova u iznosu od 513,27 € kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 14. lipnja 2024. nastala je šteta na vozilu, marke TOYOTA YARIS CROSS, reg. oznake [registarska oznaka] , u vlasništvu oštećenice ČN koju štetu je tuženik obvezan nadoknaditi sukladno polici kasko osiguranja oštećenika koju ima ugovorenu kod tuženika, prema odredbama Zakona o osiguranju (NN 30/15., 112/18., 63/20., 133/20., 151/22.) te Zakona o obveznim odnosima ( NN 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22.). Oštećenik je štetni događaj prijavio tuženiku te su djelatnici tuženika 02. srpnja 2024. procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 2410384880 osnovni + 1 naknadni i utvrdio da je šteta pravno osnovana te je poslao obavijest o izvršenoj uplati dijela štete tužitelju, čime je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete.

Oštećenik je za svoj popravak odabrao tužitelja, koji ima službenu cijenu sata rada po kojoj radi. Tužitelj je vozilo preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun, br. A II 127/01/2, u ukupnom iznosu od 5.786,83 € (PDV uključen) koji je tuženik dužan podmiriti kako bi nadoknadio štetu oštećeniku. Tužitelj je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e-maila te je tuženik odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od 5.426,45 €, a razliku od 360,38 € po računu koji tuženik nije platio, isti opravdava da je to cijena rada limara i lakirera koji oni priznaju.

Tužitelj navodi kako je s ustupiteljem, oštećenikom kao vlasnikom popravljenog vozila ovlaštena osoba tužitelja sklopila 04. listopada 2024. ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio potraživanje u iznosu od 360,38 € na primatelja tj. tužitelja, o čemu je obavješten ovdje tuženik.

Slijedom svega iznesenog, tužitelj predlaže, nakon provedenog postupka, usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava činjenične navode tužbe, a kako tužitelj u tužbi nije naveo broj police kasko osiguranja temeljem koje potražuje isplatu to se za sada ne može očitovati o niti o pasivnoj legitimaciji, kao niti o odgovornosti , a ističe da je isplatom iznosa od 5.426,45 € u cijelosti naknadio štetu na vozilu oštećenika koja je nastala u prometnoj nezgodi 14. lipnja 2024. Također, iz Ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 04. listopada 2024. proizlazi da ustupitelj, ČN ima potraživanje prema tuženiku kao dužniku u iznosu od 360,38 €, a prema računu popravka br. AII 127/01/2 od 12. srpnja 2024., koji račun je izdan od strane ovdje tužitelja, pa se ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja. Tuženik ističe da je oštećena osoba u postupku ostvarivanja prava na naknadu štete iz ugovora o osiguranju, dužna ponašati se pažnjom dobrog domaćina, a kako to nalaže odredba članka 10. ZOO-a, a oštećenik prilikom odabira auto servisne radionice nije postupio pažnjom dobrog domaćina, tim više što u mjestu prebivališta oštećene osobe postoje auto servisne radionice iste statusne i kvalitativne kategorije koje imaju niže cijene sata rada i potrošnog materijala od onih koje su iskazane na računu koje je izdao tužitelj pri čemu oštećenik nije postupio po načelu dobrog domaćina. Dakle, oštećenik ne može potraživati veću naknadu od one koja mu pripada, odnosno naknada ne može biti viša od prouzročene štete, što bi u konkretnom prim jeru bila satnica od 32 € + PDV jer se navedenom satnicom postiže svrha povrata u prijašnje stanje. Napominje da je tuženik u izvidu štete jasno naveo cijenu sata rada koju priznaje, pa ako tužitelj po navedenoj cijeni sata rada nije mogao popraviti vozilo oštećenika, tada nije niti trebao primiti na popravak vozilo oštećenika, što znači da popravka vozila nije obavljen u skladu s izvidom štete. Nije sporno da tužitelj može cijenu svog sata odrediti na način kako to njemu odgovara, no to ne znači i da ta cijena mora biti i plaćena, jer je smisao instituta naknade štete isplatiti onaj novčani iznos naknade štete koji je dovoljan da se oštećena stvar dovede u stanje kakvo je bilo prije štete, jer naknada štete kao ekvivalent u novcu ne smije biti ni veća ni manja od štete koju je oštećenik stvarno pretrpio. Tužitelj nije dostavio dokaze iz kojih bi proizlazilo da prometne nezgoda predstavlja osigurani rizik. Ističe kako odluke iz mirnog postupka nemaju pravno značenje u ovom postupku, s obzirom da tužitelj ponudu nije prihvatio.

Tuženik osporava i zatraženi tijek zateznih kamata, jer je tuženik u obvezi je isplatiti štetu tek donošenjem prvostupanjske presude u slučaju osnovanosti tužbenog zahtjeva, budući prije toga nije bila utvrđena njegova obveza, niti je bila poznata visina iznosa kojeg je potrebno platiti, a koji je utvrđen tek donošenjem prvostupanjske presude, pa radi toga niti zatezne kamate nisu mogle početi teći prije nego što je takva njegova obveza utvrđena donošenjem prvostupanjske presude pa predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Sud je u dokaznom postupku prema čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/94, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08; 57/11,148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP) proveo dokaze uvidom u stručno mišljenje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja (list 38 do 41 spisa), u račun tužitelja (list 49 spisa), u zapisnik o izvidu štete na vozilu + osnovni +1 (list 50 spisa),u suglasnost (list 51 spisa), o obavijest o šteti (list 52 spisa), u potvrdu o uplati (list 53 spisa), u Cjenik (list 56 spisa), u ugovor o ustupu tražbine radi ispunjenja (list 57 i 58 spisa), u notifikaciju o ustupanju tražbine radi ispunjenja (list 59 spisa), u izvadak iz obrtnog registra (list 72u račune (list 98 do 103 spisa) i saslušao tužiteljicu ČNĆ.

Sud je pročitao i sudsku praksu koju su stranke dostavile u spis.

4. Valja naglasiti da je tužitelj predložio izvesti dokaz saslušanjem svjedoka, ČN, a predložio je izvesti i dokaz prometnim vještačenjem na okolnost visine cijene sata rada.

5. Navedene dokazne prijedloge ovaj sud ocijenio je protivnim načelu ekonomičnosti i svrsishodnosti postupka sadržanom u odredbi čl. 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08 – ispr., 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu: ZPP) s obzirom da bi izvođenje tih dokaza prouzročilo troškove koji bi premašili vrijednost ovog spora te bi doprinijeli duljini trajanja istog, pa je sud primjenom odredbe čl. 464.a ZPP-a po slobodnoj ocjeni dokaza te uzimajući u obzir isprave koje prileže spisu, odbio navedene dokazne prijedloge.

6. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a tužbeni zahtjev utvrđen je osnovanim u cijelosti.

7. Predmet spora je isplata iznosa od 360,38 € na temelju računa br. br. A II 331/01/2

8. Među strankama je sporna aktivna legitimacija, pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja, odgovornost i visina i visina cijene sata rada tužitelja zaračunata računom br. A II 127/01/2.

9. Prvotno valja naglasiti, a u odnosu na istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije, da je iz Ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 4. listopada 2024. utvrđeno, između ostaloga, da je ČN, kao ustupitelj, ovdje tužitelju kao primatelju ustupio svoju tražbinu prema ovdje tuženiku kao dužniku, i to na temelju računa broj A II 127/01/2 prema izvidu štete broj 2410384880, u iznosu od 380,38 €.

10. Nadalje, iz tuženikovog izvida štete broj 2410384880, utvrđeno je da se odnosi upravo na predmetni štetni događaj, a što proizlazi i iz tužiteljevog računa -otpremnice broj A II 127/01/2 odnosno utvrđeno je da se taj račun odnosi na izvršene radove po izvidu štete tuženika broj 2410384880,

11. Dakle, predmet ustupa tražbine je tražbina naknade štete oštećenika ČN prema tuženiku iz predmetnog tužiteljevog računa pa je stoga ovaj sud ocijenio neosnovanim tuženikov istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije imajući u vidu da je oštećenik tražbinu ustupio tužitelju sukladno odredbi čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO) pa stoga tužitelj kao primatelj ima prema dužniku odnosno tuženika ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja (čl. 84. st. 1. ZOO-a).

12. Nadalje, sud je tuženikov prigovor nedostatka pasivne legitimacije ocijenio paušalnim, nelogičnim i usmjerenim na odugovlačenje predmetnog postupka. Naime, tuženik zasigurno ne bi odlučivao o odštetnom zahtjevu povodom predmetne prometne nezgode niti bi posljedično isti usvojio kao pravno osnovan, a da se prethodno nije uvjerio o postojanju osigurateljske police. Isto vrijedi i za osporavanje nastanka predmetnog štetnog događaja pri čemu je sam tuženik datum nastanka istog naznačio u obrazloženoj ponudi. Pri tome valja naglasiti i da je, budući da je tuženik u mirnom postupku koji je prethodio podnošenju ove tužbe podmirio dugovanje prema tužitelju u nespornom dijelu, a preostalu (ovdje utuženu) razliku odbio platiti, smatrajući cijenu sata rada tužitelja previsokom, tuženik je time priznao svoju pasivnu legitimaciju.

13. U odnosu na osporenu osnovu utuženog potraživanja, valja naglasiti da je tuženik u obavijesti o šteti od 13. srpnja 2024. izrijekom naveo da je utvrđeno postojanje tuženikove obveze na isplatu činidbe po odštetnom zahtjevu te da je isti stoga pravno osnovan. Isto tako, imajući u vidu i da je tuženik u izvidu štete broj 2410384880, određeno naveo nastala oštećenja na predmetnom vozilu, ovaj sud ocijenio je tuženikovo osporavanje odgovornosti paušalnim i neosnovanim.

14. Nadalje, tuženikov prigovor kako tužitelj nema pravo na naknadu štete po cijeni radnog sata navedenog u računu-otpremnici tužitelja broj odnosno po cijeni radnog sata od 55,00 € (uvećano za PDV) već da je bio dužan izvršiti popravak u nekom od servisa koje mu je predložio tuženik te kod kojih je cijena radnog sata manja, ovaj sud također je ocijenio neosnovanim.

15. Iz utuženog računa-otpremnice broj A II 127/01/2 sud je utvrdio da je tužitelj izvršio popravak predmetnog vozila za cijenu od 4.629,46 € (što uvećano za 25% PDV- ukupno iznosi 5.786,83 €), da se odnosi na popravak oštećenja po tuženikovom izvidu štete broj 2410384880 te da je naznačeno da je za rad na vozilu utrošeno 2,2 sata za lakirerske radove i 7,1 sat za limarske radove, dok je u tuženikom izvidu štete broj 2410384880 isto navedeno da je za limarske radove potrebno 7,1 sat, a za lakirerske radove 2,2 radnih sati.

16. U tužiteljevom računu obračunata je cijena radnog sata od 55,00 €, što uvećano za PDV iznosi 68,75 €, dok je u izvidu štete tuženik naveo cijenu sata rada u iznosu od 20,00 €/h za ovlaštene servisere i 16,00 €/h za neovlaštene servisere.

17. U odnosu na spornu okolnost naknade štete u vidu razlike cijene radnog sata koju je obračunao tužitelj (55,00 € po satu uvećano za PDV) i cijene radnog sata koju priznaje tuženik, valja naglasiti da je iz cjenika tužitelja utvrđeno da je tužitelj u svom poslovanju naplaćivao radni sat autolimarskih i autolakirerskih radova na osobnim vozilima po cijeni od 55,00 € što uvećano za 25% PDV-a iznosi 68,75 €, a po toj je cijeni tužitelj i obračunao cijenu sata rada u utuženom računu. Kako je već ranije navedeno, tužitelj je i oštećeniku obračunao cijenu radnog sata u skladu s cjenikom po kojem u svom poslovanju obavlja popravke vozila.

18. Prema ocjeni ovog suda, oštećenik je mogao slobodno izabrati servis u kojem će popraviti svoje vozilo te ga nije bio dužan popraviti u onom servisu koji mu je preporučio tuženik, odnosno osiguravajuće društvo.

19. Okolnost da bi u drugim servisima odnosno radionicama cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a kako to pogrešno tumači tuženik. Tim više što je tužitelj oštećeniku naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente te je oštećenik ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu u mjestu boravišta oštećenika (tako i Visoki trgovački sud u presudi Pž-3526/2023).

20. Tužiteljica ČNĆ je iskazala da je gđa. ČN, koja je i inače njena klijentica, nakon prometne nezgode dovezla auto na popravak i tužitelj je prema izvidu štete, počeli popravljati vozilo i utvrdili da je oštećena kompletna prednja strana vozila tako da su zaključili da je potrebno zamijeniti i prednji branik pa je tuženik koji sačinio dodatni izvid štete kojim je odobrena zamjena prednjeg branika. Sve je odrađeno i djelomično plaćeno i to na način da je plaćena izmjena svih novih dijelova, a plaćeni su i sati rada ali u umanjenom iznosu. Navodi da je Cjeniku izvješen na dva mjesta u radionici na kojeg piše da je cijena sata limarskih i lakilerskih radova 55,00 € uvećano za PDV od 01. siječnja 2024. a tuženik je platio cijenu sata rada po 24,00 € uvećano za PDV. Sjeća se da je upozorila gđu. ČN na razliku cijene sata rada.

21. Zaključno, u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZOO-a, na tužitelja je prešlo i oštećenikovo pravo na zahtijevanje zakonskih zateznih kamata.

22. Nadalje, prema odredbi čl. 12. st. 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23), oštećena osoba ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Imajući u vidu da je iz obavijesti o šteti od 13. srpnja 2024. utvrđeno da je odštetni zahtjev podnesen 14. lipnja 2024. dok tužitelj potražuje zatezne kamate od kasnijeg dana to jest od 15. srpnja 2024., o tijeku zatezne kamate odlučeno je u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a, dok se odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji na odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a, prema kojoj dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zatezne kamate i to po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, za ostale odnose s obzirom da je predmet ovog spora izvanugovorna odgovornost za naknadu štete.

23. Slijedom svega navedenog, temeljem odredbe čl. 1085. st. 1. i 4. ZOO-a, čl. 84. st. 1. i čl. 81. st. 1. ZOO-a odlučeno je kao u t. I. izreke.

24. Odluka o troškovima postupka iz toč. II., III. i IV. izreke presude temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. čl. 155. i čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a.

25. Tužitelju je priznat trošak sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Narodne novine, broj: 138/23, dalje: Tarifa) pa mu je tako priznat zatraženi trošak zastupanja po odvjetniku i to za sastav tužbe u iznosu od 100,00 € (Tbr. 7. 1.) i za sastav podneska od 21. ožujka 2025. u iznosu od 100,00 € (Tbr.8.1.), za zastupanje na ročištu 15. rujna 2025., 13. studenog 2025. i 2. ožujka 2026. u iznosu od po 100,00 € (Tbr. 9. 1.) i za zastupanje na ročištu za objavu presude 30. ožujka 2026. u iznosu od 50,00 € (Tbr.9.3.) ukupno 550,00 € uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46.) u iznosu od 137,50 €, dakle 687,50 €.

Tužitelju je priznat i zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 6,64 € (čl.

1. i 2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj 118/2018 i 51/23; dalje:

ZSP i Tar. br. 1. t. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi – Narodne novine, broj: 37/23 dalje: Uredba), kao i trošak sudske pristojbe na presudu Tbr. br. 2. t. 1. Uredbe u iznosu od 13,28 € a nije mu priznat zatraženi iznos od 6,62 € na ime sudskih pristojbi jer mu navedeni iznos ne pripada prema odredbama ZSP-a i Tarife prema konkretnoj vrijednosti predmeta spora, Dakle, tužitelju je ukupno priznat parnični trošak u iznosu od 707,42 € slijedom čega je odlučeno kao u toč. II. izreke presude.

26. Odluku o parničnom trošku iz toč. III. izreke presude sud je donio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a s obzirom da je tuženik u cijelosti izgubio parnicu.

U Zagrebu, 30. ožujka 2026.

Sudac:

Maja Jurovicki

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od dostave prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.

DNA:

- tužitelj po pun. uz nalog za upl. sud. pristojbe na presudu

- tuženiku po punomoćniku

- kal 30 dana