Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Hrvatskih branitelja 4

44320 Kutina

Poslovni broj: P-258/2024-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Kutini, u ime Republike Hrvatske, po sucu pojedincu Draženku Stanušiću, u pravnoj stvari tužitelja HC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku odvjetniku Marku Markoviću iz Zagreba, Trg kralja Tomislava 15, protiv tuženika: 1. SAVICA ZAGREB d.o.o. iz Zagreba, V. Ravnice 6, OIB: 21350569262 i 2. Grad Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Kallay & partneri d.o.o. iz Zagreba, Ilica 1A/III, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane javne glavne rasprave 17. veljače 2026. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja i 2. tuženika te tužitelja osobno, a u odsutnosti uredno pozvanog 1. tuženika, te objave presude, temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, dalje: ZPP), 30. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Ovr-1465/2019 od 09. svibnja 2019. koja se vodi po prijedlogu 2. tuženika (kao ovrhovoditelja) protiv 1. tuženika (kao ovršenika) i to na predmetu ovrhe na nekretnini upisanoj u zemljišnoj knjizi Općinskog građanskog suda u Zagrebu kao k. č. br. [katastarska čestica], ZGRADA MJEŠOVITE UPORABE [adresa] DVORIŠTE, ukupne površine 3126 m[2] i to 171. Suvlasnički dio: 18/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-167) parkirno mjesto oznake PM 04-2 smještenog u podrumu zgrade (etaža -2) u [adresa] površine 13.10 m[2] , upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k.o.

Trnje kod Zemljišnoknjižnog odjela Zagreb."

II. Nalaže se 1. tuženiku SAVICA ZAGREB d.o.o. iz Zagreba, V. Ravnice 6, OIB: 21350569262 i 2. tuženiku Grad Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937 solidarno naknaditi tužitelju ĐC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove postupka u iznosu od 1.379,66 eura uvećano za zatezne kamate od presuđenja, pa do isplate u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 8. travnja 2024. godine, kao treća osoba, podnio ovu tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom određene rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-1465/2019.

Tužitelj je podnio ovu tužbu temeljem zaključka Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-1465/2019 od 19. ožujka 2024. godine. Ovaj zaključak tužitelj je primio 25. ožujka 2024. godine te je u zakonskom roku podnio ovu tužbu.

Tužitelj tvrdi da je s 1. tuženikom kao prodavateljem 27. veljače 2019. godine sklopio Ugovor o kupoprodaji nekretnina koji je ovjeren kod javnog bilježnika Branka Jakića iz Zagreba broj OV-3706/2019 dana 1. ožujka 2019. godine. Predmet ovog ugovora o kupoprodaji je parkirno mjesto oznake PM 04-2 smješteno u podrumu zgrade u [adresa], površine 13.10 m[2] , koja nekretnina je u zemljišnoj knjizi Općinskog građanskog suda u Zagrebu upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to: 171. Suvlasnički dio 18/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-167) izgrađenog na k. č. br. [katastarska čestica] ZGRADA MJEŠOVITE UPORABE [adresa] DVORIŠTE, ukupne površne 3126 m[2] .

Tužitelj tvrdi da je odmah nakon izvršene uplate kupoprodajne cijene 1. tuženik SAVICA ZAGREB d.o.o. 21. ožujka 2019. godine e-mailom obavijestio Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo d.o.o. da je novi vlasnik, posjednik i korisnik ovog parkirnog mjesta. Stoga tužitelj smatra da je 2. tuženik u vrijeme pokretanja ovog ovršnog postupka 15. travnja 2019. godine znao da je tužitelj novi vlasnik i korisnik parkirnog mjesta, te da su stoga ispunjeni uvjeti da se utvrdi da je ovrha nedopuštena u odnosu na tužitelja.

2. U odgovoru na tužbu 2. tuženik je osporio osnovanost tužbenog zahtjeva navodeći da 2. tuženik nije znao da je tužitelj predmnijevani vlasnik nekretnine u vrijeme kada je pokrenuo ovršni postupak dana 15. travnja 2019. godine. S obzirom da tužiteljevo pravo vlasništva predmetne nekretnine nije bilo upisano u zemljišne knjige prije nego li je na temelju rješenja o ovrsi zabilježena ovrha, tužitelj nema pravo koje bi sprječavalo ovrhu na predmetnoj nekretnini.

3. Iz priložene dokumentacije u spisu vidljivo je da je tužitelj zaključio kupoprodajni ugovor s 1. tuženikom dana 27. veljače 2019. godine kojim je kupio predmetnu nekretninu u naravi parkirno mjesto oznake PM 04-2 u [adresa] površine 13.10 m[2] .

Iz priložene dokumentacije u spisu je vidljivo da je navedeni kupoprodajni ugovor u cijelosti realiziran na način da je tužitelj isplatio kupoprodajnu cijenu parkirališnog mjesta, a 1. tuženik SAVICA ZAGREB d.o.o. mu je predao u posjed i korištenje ovog parkirališnog mjesta. Sve to je potvrdio i tužitelj u svom iskazu kao stranka uz naznaku da od tada bez ikakvih osporavanja koristi ovo parkirališno mjesto te uredno plaća komunalnu naknadu prema rješenju od 23. svibnja 2019. godine. 1. tuženik je izdao i potvrdu o plaćenoj kupoprodajnoj cijeni te tabularnu ispravu da tužitelj može ishoditi upis uknjižbe prava vlasništva u zemljišnoj knjizi na svoje ime. Ova tabularna izjava 1. tuženika ovjerena je kod javnog bilježnika Branka Jakića 11. ožujka 2019. godine broj OV-4362/2019.

Dakle, u konkretnom slučaju tužitelj je stekao predmnijevano pravo vlasništva predmetne nekretnine. Naime, prema članku 166. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17) određeno je da onoga tko u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dokaže pravni temelj i isti način svoga stjecanja stvari smatrat će se vlasnikom te stvari (predmnijevani vlasnik) prema osobi koja stvar posjeduje bez pravnog temelja ili na slabijem pravnom temelju.

Točno je da tužitelj nije izvršio upis u zemljišnu knjigu, međutim to ne znači da nema pravo koje sprječava ovrhu. Predmnijevani vlasnik mora u postupku dokazati da je ovrhovoditelj bio nesvjestan, nepošten, odnosno da je zloupotrijebio svoje pravo.

4. Iz dokumentacije koju je dostavio 2. tuženik Grad Zagreb (list 267 spisa) proizlazi da je 2. tuženik znao prije pokretanja ovog ovršnog postupka 15. travnja 2019. godine da je tužitelj postao predmnijevani vlasnik predmetne nekretnine na temelju kupoprodajnog ugovora koji je zaključio s 1. tuženikom 27. veljače 2019. godine. To je saznao temeljem obavijesti putem e-maila koji je zaprimio 22. ožujka 2019. godine (list 275 spisa), dakle prije pokretanja ovog ovršnog postupka 15. travnja 2019. godine. Navedeni e-mail je dostavljen Gradskom stambenom komunalnom gospodarstvu d.o.o. koji je osnovan odlukom Gradske skupštine Grada Zagreba u prosincu 1990. godine. Početkom 2007. godine GSKG d.o.o. je postalo podružnica unutar Zagrebačkog holdinga d.o.o., a od 2013. godine ponovno je postalo zasebno društvo čiji je osnivač 2. tuženik Grad Zagreb. Grad Zagreb je osnovao Zagrebački holding d.o.o. tijekom 2006. godine. Zbog svega navedenog kada je GSKG d.o.o. 21. ožujka 2019. godine zaprimio obavijest i informaciju da je u pogledu parkirnog mjesta PM 04- 2 na adresi [adresa] u [adresa] došlo do promjene korisnika s dotadašnjeg SAVICA ZAGREB d.o.o. na tužitelja HC, ima se smatrati kao da je o navedenoj činjenici upoznat sam 2. tuženik. Gradski ured za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet Grada Zagreba je donio rješenje 29. svibnja 2019. godine o razrezivanju komunalne naknade na ime tužitelja kao novog vlasnika i korisnika parkirnog mjesta na adresi [adresa] u [adresa]. Da je tužitelj obveznik plaćanja ove naknade 2. tuženik je mogao saznati od Gradskog stambenog komunalnog gospodarstva d.o.o. koje je već imalo tu informaciju temeljem navedenog e-maila.

5. Zbog svega navedenog valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja kako je to navedeno u izreci. Tužitelj je dokazao da je predmnijevani vlasnik predmetne nekretnine na kojoj se provodi ovrha te da je 2. tuženik to znao ili mogao znati još prije pokretanja ovršnog postupka 15. travnja 2019. godine, pa je stoga 2. tuženik kao ovrhovoditelj postupio nesavjesno pokretanjem ovrhe na predmetnoj nekretnini čiji je predmnijevani vlasnik tužitelj.

6. Tužitelju je dosuđena naknada parničnih troškova sukladno uspjehu u parnici temeljem odredbi članka 154. Zakona o parničnom postupku, a troškovi se odnose na: sastav tužbe, sastav podnesaka od 3. siječnja 2025. i 3. rujna 2025. godine, te zastupanja na ročištima od 28. ožujka 2025. i 17. veljače 2026. godine, sve po 200,00 eura, što sveukupno s PDV-om iznosi 1.250,00 eura. Tužitelj je imao i troškove sudskih pristojbi na tužbu i presudu po 64,83 eura.

Ukupni parnični troškovi tužitelja iznose 1.379,66 eura.

O naknadi troškova zbog delegacije spisa ovom sudu sud će odlučiti posebnim rješenjem.

U Kutini 30. ožujka 2026.

S u d a c

Draženko Stanušić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa ove presude. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

O tom obavijest:

1. Odvjetnik Marko Marković, Zagreb, Trg kralja Tomislava 15

2. SAVICA ZAGREB d.o.o., Zagreb, V. Ravnice 6

3. Odvjetničko društvo Kallay & partneri d.o.o., Zagreb, Ilica 1A/III