Republika Hrvatska

Pn-35/2025-102

Općinski sud u Bjelovaru

J. Jelačića 3, Bjelovar

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru po sucu toga suda Miroslavu Borkoviću kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ZČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Anić, odvjetnik iz Zagreba, Trg žrtava fašizma 1, protiv tuženog Euroherc osiguranja d.d. Zagreb, Ulica Grada Vukovara 282, OIB 22694857747, kojeg zastupaju punomoćnici Odvjetničkog društva Grgić & partneri d.o.o. Zagreb, Pisarnica Varaždin, Zagrebačka 63, radi naknade štete, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave 13. veljače 2026. u nazočnosti punomoćnika stranaka, primjenom čl. 335 st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), dana 30. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranju d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, da tužitelju ZČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 1.155,22 EUR (slovima: tisućustopedesetpet euraidvadesetdvacenta) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od 11. travnja 2023. kao dana donošenja ove odluke do isplate, u roku od 15 dana."

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranju d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, da tužitelju ZČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 223,77 EUR (slovima: dvjestodvadesettrieurai sedamdesetsedamcenti) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od 26. rujna 2018. do isplate, u roku od 15 dana."

III. Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.758,51 EUR sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koje teku od dana donošenja ove odluke do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženog podnio tužbu radi naknade štete. U tužbi tvrdi da je njegovo vozilo reg. oznake [registarska oznaka] oštećeno 25. rujna 2018. oko 18,25 sati u Zagrebačkoj ulici u Svetom Ivanu Žabno kada ga je nepropisno pretjecala MČ upravljajući vozilom reg. oznake [registarska oznaka] koje je bilo osigurano kod tuženika. Na tužiteljevom vozilu nastala je imovinska šteta i tuženik je tužitelju isplatio nesporni iznos od 35.520,00 kn pa tužitelj u ovom postupku traži isplatu razlike imovinske štete od 15.000,00 kn. Tužitelj tvrdi da je pretrpio i imovinsku štetu zbog prijevoza vozila u iznosu od 2.107,50 kn čiju naknadu također zahtjeva u ovoj parnici. Predlaže da sud prihvati tužbu i tužbeni zahtjev i tuženiku naloži plaćanje naknade štete i troškova postupka, sve sa zakonskim zateznim kamatama.

Kasnije tijekom postupka ističe da isključiva odgovornost tuženika za štetu proizlazi iz činjenice da je protiv MČ pokrenut prekršajni postupak, a protiv tužitelja nije vođen nikakav postupak, kao i iz vidljivog mjesta naleta na tužiteljevo vozilo.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne osporava da je vozilo reg. oznake [registarska oznaka] vlasnika JČ u vrijeme štetnog događaja kod tuženika bilo osigurano policom osiguranja, ali s obzirom na to da su prometnoj nesreći sudjelovala dva motorna vozila u pogonu, smatra da je tužitelj dužan dokazati tuženikovu odgovornost za štetu. Tuženik osporava tužiteljeve tvrdnje o nastanku štetnog događaja i isključivu odgovornost tuženikovog osiguranika jer je osiguranik tuženika radnju pretjecanja vršio na mjestu gdje je to bilo dozvoljeno, a tužitelj je svojim vozilom započeo skretati u lijevo kada je tuženikov osiguranik vozilom bio na lijevoj kolničkoj traci i tužitelj ga je mogao uočiti prije skretanja u lijevo i odustati od te radnje. Smatra da je isplatom iznosa od 35.520,00 kn tužitelju u cijelosti nadoknađena šteta i osporava da bi ukupna šteta na vozilu iznosila 50.520,00 kn s obzirom na to da je na tužiteljevom vozilu nastala totalna šteta i popravak nije ekonomski rentabilan, a vrijednost ostataka vozila proc ijenjena je na 30.600,00 kn. Osporava i zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata. Predlaže da sud tužbu i tužbeni zahtjev odbije kao neosnovane, a tužitelju naloži plaćanje troškova postupka.

3. Presudom ovoga suda broj Pn-189/2019-69 od 11. travnja 2023. tužbeni zahtjev prihvaćen je u dijelu koji se odnosi na isplatu iznosa od 1.155,22 EUR (toč. I. izreke) i u dijelu koji se odnosi na isplatu iznosa od 223,77 EUR (toč. II. izreke), sve sa zakonskim zateznim kamatama, a u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbijen je kao neosnovan (toč. III. – V. izreke) i tuženiku je naloženo da tužitelju naknadi parnične troškove u iznosu od 1.316,19 EUR (toč. VI. izreke). Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2488/2023-3 od 25. veljače 2025. prvostupanjska odluka ukinuta je u dosuđujućem dijelu (toč. I., II. i VI. izreke) i predmet je u tom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Stoga je ovom presudom odlučeno o osnovanosti dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu iznosa od 1.155,22 EUR i iznosa od 223,77 EUR s kamatama, kao i o trošku cjelokupnog postupka.

4. Tijekom postupka radi utvrđivanja odlučnih činjenica izvedeni su dokazi čitanjem potvrde PP Križevci od 12. listopada 2018., izvida štete, dopisa od 6. studenoga 2018., računa, ponude za otkup vozila, izvida štete s fotografijama, fotodokumentacije očevida s preslikom predmeta PP Križevci, dopisa PP Križevci od 3. veljače 2023. i računa Autodoma Vidaković d.o.o. s prilozima.

Pročitani su iskazi svjedoka MČ i VČ.

Pročitan je tužiteljev iskaz.

Pročitan je zapisnik o uviđaju od 16. rujna 2021..

Izveden je dokaz prometno - tehničkim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Davoru Ferencu.

U postupku koji je prethodio presudi od 11. travnja 2023. sud je izveo dokaz prometno - tehničkim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Borisu Bogdanu kojim je, između ostaloga, utvrđena visina štete koja je štetnim događajem nastala na tužiteljevom vozilu. Na ročištu održanom 14. svibnja 2025. stranke su suglasno navele da iznos visine štete na tužiteljevom vozilu koji je u nalazu i mišljenju utvrdio stalni sudski vještak Boris Bogdan nije sporan pa zbog toga u nastavku postupka nije bilo potrebno ponovno prometno-tehničkim vještačenjem utvrđivati tu vrijednost. Međutim, budući da iz nalaza i mišljenja prometno-tehničkog vještaka Davora Ferenca proizlazi isključiva tužiteljeva odgovornost za nastanak štete, nije bilo razloga u nastavku postupka izvesti dokaz čitanjem nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Borisa Bogdana u dijelu koji se odnosi na utvrđenje visine štete na vozilu.

5. Izvedeni dokazi ocjenjeni su sukladno čl. 8. ZPP-a.

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Među strankama je sporan način nastanka štetnog događaja od 25. rujna 2018., tuženikova isključiva odgovornost za štetu, visina štete i od kada teku zakonske zatezne kamate na iznos naknade štete.

Nije sporno da su u prometnoj nesreći koja se dogodila 25. rujna 2018. u Svetom Ivanu Žabno sudjelovali tužitelj, upravljajući osobnim automobilom marke Renault, tip Fluence 1.5 DCI, reg. oznake [registarska oznaka], tužiteljeva supruga VČ kao putnica u automobilu kojim je upravljao tužitelj i MČ, upravljajući osobnim automobilom marke Citroen, tip C – Z, reg. oznake [registarska oznaka], koje je u trenutku nesreće bilo osigurano kod tuženika.

8. Čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08 , 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO) propisuje da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Temeljem čl. 1089. st. 1. i 2. ZOO-a oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi, a visina naknade štete određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, osim ako je zakonom drukčije određeno.

Na temelju čl. 1072. st. 1. ZOO-a kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj. Sukladno čl. 1049. istog zakona krivnja postoji kad je štetnik prouzročio namjerno ili nepažnjom.

9. Iz iskaza svjedoka VČ i MČ i iz tužiteljevog iskaza proizlazi da je do prometne nesreće došlo kada je MČ pretječući vozilo kojim je upravljao tužitelj, a tužitelj je vozilom skretao u lijevo, prednjim krajem vozila kojim je upravljala zabila se u lijevu stranu tužiteljevog vozila. Svjedok MČ opisuje da je uključila pokazivač smjera prije nego je počela radnju pretjecanja i da je tužitelj također uključio pokazivač smjera, no ona je automobilom već bila na lijevoj strani ceste gledajući u pravcu njihovog kretanja kada je tužitelj uključio pokazivač smjera, i kada je došla približno do polovine dužine tužiteljevog automobila, tužitelj je počeo skretati u lijevo. Kretala se brzinom od 50 do 60 km/h. Kočila je, ali nije mogla izbjeći nesreću. Svjedok VČ i tužitelj opisuju da su se prije štetnog događaja vozili u pravcu Bjelovara i kada su sa svoje desne strane uočili kafić, okrenuli su se i vozilom se vratili u taj kafić koji im je sada bio s lijeve strane. Kretali su se brzinom od oko 30 km/h, a tužitelj je cijelo vrijeme imao uključen pokazivač smjera i prije skretanja u lijevo okrenuo se i pogledao iza sebe. Oboje tvrde da se iza njihovog vozila nalazilo treće vozilo, a tužitelj tvrdi da MČ nije uočio i zaključuje da se ona vozila jako brzo.

10. Radi utvrđivanja načina na koji je nastala šteta na tužiteljevom automobilu izveden je dokaz uviđajem na licu mjesta i prometno – tehničkim vještačenjem koje je povjereno stalnom sudskom vještaku dipl. ing. prometa Davoru Ferencu. Stalni sudski vještak nalaz i mišljenje sastavio je objektivno, savjesno i sukladno pravilima struke i znanosti, a pri tom je odgovorio na sva pitanja i primjedbe stranaka pa sud na njegovom nalazu i mišljenju temelji ovu odluku. Zaključci sudskog vještaka o načinu nastanka štetnog događaja cjeloviti su i obrazloženi te dovoljni za ocjenu osnovanosti tužbe i tužbenog zahtjeva. Nalaz i mišljenje temelje se na podacima u spisu, podacima prikupljenim rekonstrukcijom događaja na licu mjesta (te podatke prikupio je stalni sudski vještak Boris Bogdan u postupku koji je prethodio presudi od 11. travnja 2023., a stranke su se suglasile da stalni sudski vještak Davor Ferenc koristi te podatke u izradi svoga nalaza i mišljenja), policijskoj dokumentaciji očevida, izvidu štete koji je sastavio tuženik i priloženim fotografijama vozila, a sudski vještak je sve svoje zaključke potkrijepio matematičkim izračunima i skicama. Prema dostupnim podacima sudski vještak je prvenstveno utvrdio osnovne veličine oštećenih osobnih automobila, njihov sudarni položaj i mjesto sudara, a zatim je utvrdio brzine kretanja vozila, izvršio prostorno-vremensku analizu nesreće i analizirao mogućnosti izbjegavanja nesreće . Uviđajem na licu mjesta utvrđeno je da se štetni događaj zbio na asfaltiranoj cesti u Svetom Ivanu Žabno, u Zagrebačkoj ulici kod kbr. 57.

Na temelju nalaza i mišljenja prometno – tehničkog vještaka sud utvrđuje da se štetni događaj zbio po danu i suhom vremenu, u području ograničenja brzine na 50 km/h, kada je MČ prednjim desnim dijelom osobnog vozila marke Citroen udarila u lijevu bočnu stranu osobnog vozila marke Renault u području stražnjih lijevih vrata kojim je upravljao tužitelj. Uzdužne osi vozila su prilikom sudara zatvarale trenutni kut od 40-45 stupnjeva, a do naleta je došlo na lijevoj strani kolnika gledajući u pravcu kretanja osobnog automobila marke Citroen i to na oko 1,3 m ulijevo od središnje osi kolnika. U tom trenutku osobno vozilo marke Renault bilo je ukošeno preko lijeve strane kolnika i prednjim dijelom na prilaznom mostu. U trenutku sudara i neposredno prije toga osobno vozilo marke Citroen kretalo se brzinom od oko 60 km/h i nije bilo kočeno, dok se osobno vozilo marke Renault u tom trenutku kretalo brzinom od oko 13 km/h i također nije bilo kočeno. Osobno vozilo marke Citroen započelo je prelaziti na lijevu stranu kolnika preko središnje osi kolnika radi pretjecanja najmanje 0,95 sekundi prije nego što je osobno vozilo marke Renault skrećući ulijevo prema prilaznom mostu započelo prelaziti središnju os kolnika na lijevu stranu kolnika pa je tužitelj upravljajući osobnim vozilom marke Renault, da je neposredno prije prelaska vozilom na lijevu stranu kolnika obavio provjeru prometne situacije iza sebe, mogao uočiti osobno vozilo marke Citroen na lijevoj strani kolnika u započetoj radnji pretjecanja njegovog vozila. U tom trenutku osobno vozilo marke Citroen bilo je 18-19 m iza tužiteljevog vozila i oko 0,5 m s njegove lijeve strane, gledajući u širinu, pa bi tužitelj odustajanjem od daljnjeg skretanja ulijevo izbjegao prometnu nesreću. Da je vozačica osobnog vozila marke Citroen snažno kočila u trenutku kada je tužitelj svojim vozilom počeo skretati ulijevo preko središnje osi kolnika, ona bi uspjela zaustaviti svoje vozilo ispred mjesta sudara u slučaju da se osobnim vozilom marke Citroen kretala brzinom od najviše 47 km/h i u tom slučaju ne bi došlo do prometne nesreće. Da se osobno vozilo marke Citroen neposredno prije nesreće kretalo dopuštenom brzinom od 50 km/h, do sudara bi ipak došlo i to tako da bi prednji dio osobnog vozila marke Citroen udarilo u lijevi stražnji dio osobnog vozila marke Renault i tada bi intenzitet sudara bio nešto manji, ali o posljedicama takve nesreće nije moguće pouzdano zaključivati jer se radi o hipotetskoj varijanti događaja. Prometno-tehničkim vještačenjem na temelju podataka koji su služili za izradu nalaza i mišljenja nije bilo moguće utvrditi jesu li, kada i gdje su eventualno bili uključeni lijevi pokazivači smjera na osobnim vozilima koja su sudjelovala u štetnom događaju.

Dakle, prometno-tehničkim vještačenjem utvrđeno je da se osobni automobil marke Citroen u trenutku kada je tužitelj upravljajući osobnim automobilom marke Renault započeo radnju skretanja u lijevo nalazio u lijevoj kolničkoj traci gledajući u pravcu kretanja tih vozila i da je tužitelj prije započinjanja prelaska središnje kolne linije mogao provjerom središnjeg i lijevog ogledala i provjerom mrtvog kuta pogledom preko ramena uočiti da ga u tom trenutku pretječe osobni automobil marke Citroen kojim je upravljala svjedok MČ. O tome jesu li na vozilima i kada bili uključeni pokazivači smjera nije moguće donijeti tehnički pouzdan zaključak, a iskazi stranaka i svjedoka o tome nisu potkrijepljeni materijalnim dokazima i, budući da su oprečni, sud ih ne smatra dokazanima, osobito uzmu li se u obzir interesi tužitelja i svjedoka u ovome sporu.

Tužitelj je tijekom postupka prigovorio nalazu i mišljenju prometno – tehničkog vještaka smatrajući da njegovo mišljenje nije pravilno jer je, uzmu li se u obzir oštećenja na vozilima, njihovi smjerovi kretanja, mase vozila u trenutku sudara i činjenica da se tužiteljevo vozilo prevrnulo na krov, brzina kretanja osobnog vozila marke Citroen morala biti najmanje oko 80 km/h. Isto tako, tužitelj smatra da je do primarnog kontakta osobnih vozila došlo na lijevoj prometnoj traci i to znatno bliže lijevom rubu kolnika, gledano u pravcu kretanja vozila, kada je tužiteljevo vozilo već najmanje svojom polovinom bilo na mostu kolnog ulaza, a ne na središnjem dijelu lijeve prometne trake i nešto bliže sredini kolnika, kako je zaključio sudski vještak. Tužitelj iznoseći ove prigovore tvrdi da je on osobnim vozilom skrećući ulijevo na kolni prilaz ranije započeo prelaziti središnju crtu na lijevu stranu kolnika nego što je to prilikom pretjecanja započelo osobno vozilo marke Citroen. Stalni sudski vještak je prilikom iznošenja nalaza i mišljenja na glavnoj raspravi 13. veljače 2026. u cijelosti ostao kod nalaza i mišljenja iznesenih u pisanom obliku, a pri tom je obrazložio zbog čega tužiteljeve primjedbe nisu osnovane. Stalni sudski vještak u nalazu i mišljenju prikazao je na koji je način izračunao brzine kretanja osobnih vozila u trenutku sudara, uzimajući u obzir mase vozila, brzine kretanja vozila nakon sudara i pravce kretanja nakon sudara, pri čemu se tužiteljevo vozilo nakon sudara rotiralo po vodoravnoj podlozi u smjeru obrnutom od kretanja kazaljke na satu i u tom postranom kretanju desnom bočnom stranom prema naprijed sišlo s prilaznog mosta i palo u odvodni jarak gdje se preko desne bočne strane prevrnulo na krov. Sukladno tome, proizlazi zaključak da je do prevrtanja tužiteljevog vozila došlo zbog upada vozila u odvodni jarak. Nije osnovan tužiteljev prigovor u pogledu brzine kretanja osobnog vozila marke Citroen u trenutku sudara jer da se to vozilo u trenutku sudara kretalo brzinom od oko 80 km/h, tada bi primarna oštećenja na vozilima bila veća, a veće bi bile i posljedice za putnike u vozilima. Da se osobno vozilo marke Citroen kretalo brzinom od oko 80 km/h, za prestrojavanje vozila s desne na lijevu prometnu traku trebao bi duži put i prelazak toga vozila na lijevu stranu ceste vremenski bi se dogodio 0,7 sekundi prije nego što bi tužitelj vozilom počeo prelaziti preko središnje crte skrećući ulijevo prema prilaznom mostu. Do naleta je došlo prednjim desnim uglom osobnog automobila marke Citroen u stražnja lijeva vrata tužiteljevog vozila i, u slučaju da je do sudara došlo kada se tužiteljevo vozilo nalazilo svojom polovinom na prilaznom mostu, tada bi se osobni automobil marke Citroen u trenutku sudara kretao većim dijelom svoje tlocrtne površine izvan kolnika i položaj toga vozila nakon sudara ne bi bio onakav kakav je zatečen prilikom dolaska policije – tragovi otpalih dijelova plastike i laka koji su vidljivi u fotodokumentaciji očevida pružaju se po širini na lijevoj, istočnoj prometnoj traci, a ne većim po prilaznom mostu, što bi bilo za očekivati da je do sudara došlo na prilaznom mostu. Stalni sudski vještak obrazložio je svoje zaključke iz nalaza i mišljenja i obrazložio je zbog čega tužiteljevi prigovori na njegov nalaz nisu prihvatljivi. Nalaz i mišljenje izneseni su uvjerljivo i sukladno pravilima struke, logični su i temelje se na činjenicama utvrđenim u spisu pa se tužiteljevi prigovori na nalaz i mišljenje sudskog vještaka ne smatraju osnovanim. Zbog toga nije prihvaćen tužiteljev dokazni prijedlog s glavne rasprave održane 13. veljače 2026. da se u nastavku postupka odredi novo prometno – tehničko vještačenje koje bi se povjerilo drugoj osobi stalnog sudskog vještaka.

Tužitelj i svjedok VČ u svojim iskazima tvrde da se iza njihovog vozila neposredno prije nesreće kretalo još jedno vozilo koje je usporilo da oni skrenu u lijevo, ali tužitelj tu tvrdnju nije dokazao jer postojanje tog trećeg vozila ne proizlazi ni iz jednog izvedenog dokaza, osim iz njihovih iskaza.

Štetni događaj zbio se u naseljenom mjestu na dijelu ceste gdje je pretjecanje dozvoljeno (isprekidana središnja linija) i gdje je brzina kretanja vozila ograničena na 50 km/h, a svjedok MČ u trenutku nesreće upravljala je osobnim automobilom marke Citroen brzinom od 60 km/h. Tužitelj se upravljajući osobnim automobilom marke Renault neposredno prije skretanja vozilom u lijevo preko središnje linije kolnika nije uvjerio da tu radnju može sa sigurnošću poduzeti jer, da je to učinio, uočio bi osobni automobil marke Citroen u pretjecanju budući da je taj osobni automobil započeo prelazak na lijevu stranu kolnika najmanje 0,95 sekundi prije nego što je tužitelj vozilom započeo prelaziti preko središnje osi kolnika na lijevu stranu i u tom slučaju odustajanjem od daljnjeg skretanja ulijevo tužitelj bi izbjegao nastanak spornog štetnog događaja. I u situaciji da se osobno vozilo marke Citroen neposredno prije nesreće kretalo dopuštenom brzinom od 50 km/h do sudara bi ipak došlo, a prometna nesreća bila bi izbjegnuta tek u situaciji da se to osobno vozilo kretalo brzinom od najviše 47 km/h i da je vozačica tog osobnog vozila snažnim kočenjem reagirala kada je tužiteljevo vozilo počelo skretati ulijevo preko središnje osi kolnika.

Prema čl. 1049. Zakona o obveznim odnosima krivnja postoji kad je štetnik prouzročio štetu namjerno ili nepažnjom, a sud na temelju utvrđenih činjenica zaključuje da je tužitelj skrivio nastanak štetnog događaja jer neposredno prije sudara nije primijenio dovoljan stupanj pažnje i vlastitom reakcijom izbjegao prometnu nesreću tako da se prije skretanja vozilom u lijevo nije uvjerio da to može učiniti bez dovođenja u opasnost sebe i drugih sudionika u prometu.

11. S obzirom na isključivu tužiteljevu krivnju za nastanak štete, tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen je kao neosnovan i odlučeno je kao u toč. I. i II. izreke.

12. Odluka o parničnim troškovima iz toč. III. izreke temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a jer je tuženik u cijelosti uspio u parnici. Tužitelj je tuženiku dužan platiti parnične troškove u ukupnom iznosu od 3.758,51 EUR koji se odnose na trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR, zastupanja punomoćnika na ročištima i uviđaju 2. studenoga 2020., 25. veljače 2021., 16. rujna 2021., 6. svibnja 2022., 24. veljače 2023., 14. svibnja 2025. i 13. veljače 2026. u iznosu od 200,00 EUR za svako ročište, sastava podnesaka od 23. prosinca 2021., 23. svibnja 2022., 27. rujna 2022. i 4. studenoga 2025. u iznosu od 200,00 EUR za svaki podnesak, sastava žalbe od 19. travnja 2023. u iznosu od 300,00 EUR, PDV-a na te iznose od 675,00 EUR, predujma za prometno - tehničko vještačenje u iznosu od 314,35 EUR i sudske pristojbe za žalbu u iznosu od 69,16 EUR. Ti troškovi bili su potrebni za vođenje parnice i odmjereni su prema važećoj Odvjetničkoj tarifi i Tarifi sudskih pristojbi.

13. Zbog toga je odlučeno kao u izreci.

U Bjelovaru 30. ožujka 2026.

Sudac

Miroslav Borković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi ovome sudu u tri istovjetna primjerka.