REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-1549/2021-43

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Ivani Marangunić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice PĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], 58 Rue Messidor, 34 000 Montpellier, Francuska republika koju zastupa Igor Sokolar, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika ĆĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 12. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tuženika, 30. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e :

I. Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici 1.810,00 eura sa zateznom kamatom od 18.12.2020. do isplate, i to za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, sve u 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da u 15 dana naknadi tužiteljici parnični trošak od 2.790,90 eura sa zateznom kamatom od 31. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 4.3.2021. podnijela tužbu u kojoj navodi da je 17.11.2020. kao najmoprimac sklopila s tuženikom, posredstvom agencije Carlton nekretnine ugovor o najmu stana na adresi u [adresa]. Postupajući po čl. 5. Ugovora, istog je dana na račun tuženika uplatila 550,00 eura na ime pologa i 1.100,00 eura na ime plaćanja dviju mjesečnih stanarina unaprijed, za razdoblje od 20.11.2020. do 20.1.2021. Tužiteljica tvrdi da je u stanu počela stanovati 20.11.2020., da je 23.11.2020. uplatila i paušalno određen iznos režijskih troškova od 160,00 eura, postupajući po naknadom pozivu tuženika. Iako je tužiteljica u cijelosti postupala u okviru svojih ugovornih i zakonskih ovlaštenja, tvrdi da su tuženik i njegova supruga počeli postavljati dodatne uvjete o kojima u vrijeme sklapanja ugovora uopće nije bilo govora, naročito zabranjivati posjete, zahtijevati skeniranje osobnih dokumenata svake osobe koja bi joj htjela doći u posjet te naplaćivati boravak takve osobe u stanu. Tužiteljica tvrdi da je u stanu živjela sama i da je jedina osoba koja ju posjećivala bio njezin prijatelj CĐ.

2. Tužiteljica dalje tvrdi da su joj nekoliko dana nakon useljenja tuženik i njegova supruga prezentirali prijedlog aneksa ugovora s datumom 25.11.2020., kojim bi se uskladio opis nekretnine i paušalni iznos režijskih troškova te su joj po prvi puta prezentirali kućni red restriktivne i zakonski upitne naravi, koji tužiteljica nije bila spremna potpisati bez dodatnih konzultacija. Zbog toga je tuženik 26.11.2020. zatražio i intervenciju policijskih službenika, zahtijevajući da izbace tužiteljicu iz stana, iznosivši krajnje diskriminatorne i klevetničke navode koji su se odnosili na tužiteljicu. Zbog toga je ona bez odgode otišla do prijatelja CĐ, kako bi kod njega boravila dok ne razriješi odnose s tuženikom. 30.11.2020. vratila se na adresu stana, na vratima vanjske ograde zatekla lance s lokotima postavljene kako bi joj onemogućili pristup nekretnini i to prijavila policijskim službenicima. S obzirom da je tuženik telefonski izjavio da će osobne stvari tužiteljice iznijeti iz stana i odnijeti ih na otpad, tužiteljica je po punomoćniku pozvala tuženika da ne ulazi u predmetni stan i ne uklanja njezine stvari, no prilikom dolaska u nekretninu 4.12.2020., svoje je stvari zatekla na tlu ispred ograde pospremljene u vreće od strane tuženika. Kako bi utvrdila nalaze li se u vrećama sve stvari, tužiteljica je na licu mjesta na ulici bila primorana vaditi stvari iz vreća, što je sve za nju predstavljalo i dodatno poniženje. Zbog svega navedenog tužiteljica ovom tužbom potražuje isplatu 1.810,00 eura na ime uplaćenog pologa (550,00 eura), unaprijed plaćene dvomjesečne stanarine (1.100,00 eura) i unaprijed plaćenih režijskih troškova (160,00 eura), sve sa zateznim kamatama od 18.12.2020. i naknadu parničnih troškova.

3. Tuženik se u odgovoru na tužbu i tijekom postupka protivi zahtjevu tužiteljice tvrdeći da je ona svjesno i namjerno prekršila ugovorne obveze pa po čl. 4 i 5. Ugovora o najmu od 17.11.2020. mora snositi sve troškove nastale zbog nepridržavanja ugovornih odredbi. Tužiteljica je do tuženika došla putem Carlton agencije, čiji je djelatnik tuženika informirao o tome da će tužiteljica u stanu živjeti sama i raditi od kuće, a to je u vrijeme pandemije covid 19 za tuženika i njegovu obitelj bilo od ključnog značaja. Tužiteljica, međutim, stan nije koristila za sebe kao što je utvrđeno ugovorom, već je u stan primala i dovodila nepoznate muške osobe isključivo noću, pri čemu su oni u noćnim satima trošili i grijanje, vodu, internet, prostor i ugrožavali mir ostalim stanarima.

4. Tuženik osporava tvrdnje tužiteljice da joj prilikom sklapanja o ugovoru o najmu nisu prezentirani podaci o stvarnim režijskim troškovima, da je aneks ugovora odbila potpisati zbog kućnog reda i da o njemu nije imala ranijih saznanja jer tvrdi da se ugovorom o najmu obvezala pridržavati kućnog reda, što se i podrazumijeva. Razlog za intervenciju policije 26.12.2020. na poziv tuženika bio je odbijanje tužiteljice da mu na uvid dade svoje osobne podatke. Tuženik tvrdi da se nikada nije neprimjereno obratio tužiteljici i sve tvrdnje iz tužbe koje su suprotne tome klevetničke su. Dalje tvrdi da je s obzirom na nemogućnost dogovora s tužiteljicom oslobodio stan od njezinih stvari i uputio joj poziv da ih preuzme, što je i učinjeno i zapisnički konstatirano 4.12.2020. Navodi kako je tužiteljica dvomjesečnu najamninu uplatila kako bi se stan opremio dodatno SMART televizorom, aparatom za espresso kavu, posuđe, priborom za čišćenje, koje je tuženik kupio 18.11.2020. za 4.133,91 kn (548,66 eura), što predstavlja jednu najamninu, dok je iznos od 4.158,00 kn (551,86 eura) protupravno naplatila Carlton agencija. Smatra da je njemu, tuženiku, nanesena šteta jer tužiteljica ugovor o najmu potpisala na rok od godine dana, a na dan 7.4.2021. taj je stan još uvijek bio prazan, bez novog najmoprimca, čime je tuženik ostao bez prihoda. Predlaže tužbu odbiti.

5. Sud je tijekom postupka pročitao ugovor od 17.12.2020. o najmu stanu na određeno vrijeme (list 9-13 spisa), potvrde o bankovnim nalozima (list 14-19), aneks ugovora o najmu stana na neodređeno vrijeme (list 20-21), kućni red (list 22-24), fotografije (list 26-27, 43- 57), zapisnik policije od 2.12.2020. o pruženoj intervenciji (list 28), izvješće od 20.1.2021. o postupanju policijskih službenika (list 30-31), email korespondenciju parničnih stranaka (list 33-41, 97-103), primopredajni zapisnik od 4.12.2020. s fotografijama (list 42-57, 104-105), potvrde o uplatama tuženika (list 77-78), račun E-Plus d.o.o., Fliba d.o.o. i Ikea Hrvatska d.o.o. od 18.11.2020., email korespondenciju tuženika sa agencijom Carlton (list 89-91), prepisku između tužiteljice i VĐ (list 92-96) i drugu dokumentaciju u spisu, saslušao tužiteljicu (list 125-128), tuženika (list 128-130, 133-135), svjedoke GĐ (list 142-144), MĐ (list 144-145), CĐ (list 164-166), AĐ (list 166-169), VĐ (list 177-179).

6. Na ročištu 12.12.2025. stranke su odustale od prijedloga da se saslušaju svjedoci ĐĐ i HĐ. Time su u postupku izvedeni svi predloženi dokazi.

7. Ocjenjujući sve dokaze po čl. 8. ZPP sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Među strankama je nesporno da su 17.11.2020. sklopile ugovor o najmu stana. Iz neosporene tvrdnje tužiteljice proizlazi da se u stan uselila 20.11.2020.

9. Iz izvedenih dokaza sud je utvrdio, a nije niti sporno, da je tužiteljica nakon 25.11.2020. nekoliko dana izbivala iz stana, da se vratila 30.11.2020. i zatekla na dvorišnoj ogradi lanac zaključan lokotom, otkad više nije imala pristup u nekretninu. Također je nesporno da je tuženik tužiteljičine stvari iz stana, bez dogovora, stavio u vreće te da je primopredaja stvari izvršena 4.12.2020. uz sudjelovanje svjedoka, što je i zapisnički konstatirano.

10. Iz sadržaja Ugovora o najmu od 17.11.2020. sud je utvrdio da je riječ o ugovoru na određeno vrijeme – 12 mjeseci (čl. 3. Ugovora), da se po čl. 4. st. 1. Ugovor jednostrano raskida bez otkaznog roka, u slučaju nepoštivanja obveza:

- iz čl. 2. (kojim najmodavac jamči da je vlasnik predmetne nekretnine, a najmoprimac se obvezuje koristiti je u skladu s odredbama ugovora)

- čl. 5. (kojim se najmoprimac obvezuje na plaćanje mjesečne najamnine i pologa)

- čl. 6. (prema kojem u najamninu nisu uračunati režijski troškovi, već ih se najmprimac obvezuje plaćati zajedno s najamninom unaprijed, u neodređenom iznosu)

- čl. 7. (kojim je ugovoreno plaćanje troškova održavanja nekretnine, zabrana preinaka bez suglasnosti najmodavca, obveza pridržavanja kućnog reda i preporuka države vezano za epidemiološku situaciju) i

- čl. 8. (zabrana davanja stana u podnajam).

11. Nije sporno, a proizlazi i iz dokumentacije u spisu da je tužiteljica tuženiku platila:

-17.11.2020. iznos od 1.650,00 eura (polog od 550,00 eura i dvije mjesečne stanarine)

-23.11.2020. iznos od 160,00 eura, čime je postupila po odredbama ugovora o najmu (čl. 5. i čl. 6.).

12. Nije sporno da je tuženik tužiteljici kratko nakon sklapanja ugovora o najmu i useljenja u stan ponudio sklapanje aneksa ugovoru o najmu koji je datirao sa 25.11.2020. (list 20-21 spisa).

13. Uvidom u nepotpisan aneks ugovora sud je utvrdio da su točne tvrdnje tuženika kako je aneksom ispravljen opis stana (prizemlje, umjesto pogrešno stan na prvom katu) i naveden paušalni iznos mjesečnih režija od 1.200,00 kn ili 160,00 eura (list 20-21 spisa).

14. Tužiteljica tvrdi da joj je tom prilikom prvi puta prezentiran kućni red restriktivne naravi, o kojem nije ranije bilo riječi te da je zbog toga odbila potpisati aneks ugovora.

15. Tužiteljica se u predmetni stan uselila 20.11.2020., a iz sadržaja e-mail korespondencije proizlazi da je 30.11.2020. na vratima vanjske ograde objekta zatekla lance s lokotima, što ju je onemogućilo da samostalno uđe u nekretninu i stan koji je predmet ugovora o najmu.

16. Tužiteljica je u svome iskazu navela da je iz stana izbivala dva dana, nakon što je između parničnih stranaka došlo do incidenta, kada je bilo organizirano potpisivanje aneksa ugovora o najmu, dakle nakon 25.11.2020. Tuženik i preostali saslušani svjedoci nisu iskazivali suprotno pa je sud utvrdio da je ova tužiteljičina tvrdnja točna.

17. Tuženik u odgovoru i tijekom postupka tvrdi da je tužiteljica stan koristila protivno ugovoru, izrazio sumnju da ga daje u podnajam jer je u stan dovodila i primala nepoznate muške osobe, koje su u stanu i noćile, da je tih osoba bio veći broj, da je ispred kuće bio parkiran jednom prilikom kombi za devetoro ljudi, da su se ljudi izmjenjivali, da su u noćnim satima trošili resurse i ugrožavali mir ostalih stanara, apostrofirajući pritom epidemiološku situaciju uzrokovanu pandemijom Covid 19. Sve je ovo tužiteljica osporila.

18. Nakon izvođenja personalnih dokaza sud je utvrdio da tuženik tužiteljici nije prilikom sklapanja ugovora prezentirao kućna pravila na poštivanju kojih je inzistirao: ovo je jasno već iz iskaza samog tuženika koji se samo pozivao na činjenicu da je poštivanje kućnog reda navedeno u ugovoru koji je tužiteljica potpisala, da su ta pravila stajala na zidu i frižideru, iskaza tuženikove supruge AĐ koja je ustvrdila da kućni red posebno ne prezentiraju i iskaza njihovog sina VĐ koji je također iskazao da se kućni red nalazi u stubištu i na frižideru.

19. Pregledom kućnog reda sud je utvrdio da ona uistinu predstavljaju odstupanje od uobičajenih, naročito regulacijom dnevne i noćne temperature u stanu (za koji se plaćaju režije u paušalnom iznosu, opravdanost kojeg tuženik tijekom postupka nije učinio vjerojatnim), ograničavanjem posjeta na način koji, neovisno o epidemiološkim mjerama predstavlja dodatno ograničavanje sloboda. Ukoliko je ipak tuženik želio inzistirati na strogom poštivanju kućnog reda, morao se potruditi da njihov sadržaj jasno komunicira s tužiteljicom prije sklapanja ugovora. Iz rezultata dokaznog postupka sud je utvrdio da to nije učinio.

20. Izražavajući sumnju da tužiteljica, zbog navodnih posjeta većeg broja ljudi, stan daje u podnajam, tuženik se poziva na razlog za raskid iz čl. 4. Ugovora o najmu. U tom je članku ugovoreno da se ugovor jednostrano raskida bez otkaznog roka u slučaju nepoštivanja obveza preuzetih iz čl. 5. (plaćanje najamnine), čl. 6. (plaćanje režijskih troškova), čl. 7. (troškovi održavanja i pridržavanje kućnog reda) i čl. 8. (zabrana davanja stana u podnajam).

21. Tužiteljica je najamninu i polog platila 17.11.2020., paušalne režijske troškove platila je 23.11.2020.

22. Tvrdnje da je kroz predmetni stan prolazio veći broj (muških) nepoznatih ljudi iznijeli su u svojim iskazima tuženik, svjedoci AĐ, VĐ, a svjedok GĐ ustvrdio je da je pred kućom susjeda u to vrijeme bilo često dosta automobila koji su se izmjenjivali, da je više puta vidio kako iz kuće susjeda odlaze ljudi s naprtnjačama, da je automobil bio danas jedan, a sutra možda drugi, da je to u susjedstvu uočljivo, da je možda koji dan bilo da su bila dva auta, da je ljude s naprtnjačama viđao uglavnom ujutro, da bi nekoga vidio jedno jutro, pa drugo, a onda ne, pa onda opet da.

23. Svjedokinja AĐ navela je da su već prvoga dana počeli dolasci drugih ljudi koji su dolazili u stan, noćili, uzastopce svaku večer, da su dolasci tih ljudi bili u različitim automobilima s različitim registracijama, da je tužiteljica kršila ugovor jer u stanu nije živjela sama. Svjedok VĐ izjavio je da je vidio valjda deset različitih ljudi u deset dana, nakon toga da je u tom razdoblju vidio sigurno troje – četvero ljudi.

24. Sud nije povjerovao ovim iskazima: prije svega, ne bi trebalo biti sporno da tužiteljica u stanu nije boravila niti deset dana, jer je nakon incidenta 25.11.2020. na dva dana otišla svome prijatelju CĐ, a po povratku 30.11.2020. nije mogla pristupiti zgradi zbog postavljenog lanca s lokotom. Iz ranije navedenih iskaza moglo bi se zaključiti da je razdoblje u kojem je tužiteljica živjela u stanu i primala različite ljude bilo bitno dulje od nekoliko dana, što ukazuje na pretjerivanje tuženika i tendenciju svjedoka da pogoduju tuženiku. Osim toga, iskaz svjedoka VĐ u odnosu na broj ljudi koje je vidio nedosljedan je, iskaz svjedoka GĐ napadno pretjeran, za tako kratak period i za osobu koja je sve to viđala šećući jutrom psa po susjedstvu. Konačno, tvrdnje da su se ispred kuće izmjenjivali brojni automobili tuženik je mogao s lakoćom dokazati na pouzdaniji način: ukoliko je za njega bila riječ o nepremostivim preprekama za nastavak ugovornog odnosa s tužiteljicom – a proizlazi da jest – sud ne nalazi razloga za to da je fotografirao tek jedan od automobila.

25. S druge strane, svjedok RĐ iskazao je da je u nekretnini tuženika ljude koji nisu članovi obitelji tuženika viđao i unazad deset godina, koliko mu je poznato da se iznajmljuje, što ne ukazuje na odstupanje u slici zbivanja kod tuženika od dolaska tužiteljice, a svjedok CĐ izjavio je kako je on tužiteljicu u tom razdoblju posjećivao, uglavnom uvečer i da je znao prespavati kod nje. Time, međutim, tužiteljica nije povrijedila ugovorne odredbe.

26. Konačno, teško je za prihvatiti i da tuženik tužiteljici u slučaju tako ozbiljnih sumnji nije prigovorio ponašanje koje je navodno kod njega i obitelji izazvalo zabrinutost, nije je pozvao da promijeni svoje postupanje, nego da potpiše aneks ugovora 25.11.2020. Zato sud nije povjerovao ovim osporenim tvrdnjama tuženika.

27. Iz prepiske tužiteljice i svjedoka VĐ može se utvrditi da je tužiteljica bila neugodno iznenađena visinom paušalnih režija, koje je ipak platila 23.11.2026. , Iz te se prepiske također može utvrditi da tužiteljica nije bila upoznata s točnim iznosom jer je upitala za visinu, koja nije bila navedena niti u ugovoru. Tuženik nije niti tvrdio da ju je informirao o visini tih troškova, a tvrdnje da je to učinio djelatnik agencije Carlton nekretnine nisu ničime dokazane. Sud zato vjeruje da je razlog zbog kojeg tužiteljica nije željela potpisati aneks ugovora bio taj što je u njemu naveden relativno visok, ranije nespomenut iznos režijskih troškova.

28. Neovisno o razlozima koji su doveli do međusobnog nepovjerenja, nijedna od stranaka nije raskinula ugovor u skladu s odredbama Ugovora o najmu i Zakona o najmu stanova.

29. Po čl. 19. Zakona o najmu stanova, najmodavac ne može otkazati ugovor o najmu ako se najmoprimac koristi stanom suprotno Zakonu ili ugovoru o najmu stana, dok prethodno pisano ne opomene najmoprimca da u roku od 30 dana otkloni razloge za otkaz. Tuženik ni ne tvrdi da je to učinio. Umjesto toga, on je iskoristio tužiteljičino izbivanje da uđe u stan i sve njezine stvari stavi u vreće, izjavi da više nije dobrodošla, stavi lokot na dvorišna vrata kako bi osigurao da ona bez njegovog znanja i dozvole i ne može pristupiti nekretnini. Ugovor nije raskinula ni tužiteljica, iako nije željela potpisati aneks ugovora.

30. Tužiteljica je tuženika dopisom od 3.12.2020. (list 19-41 spisa) pozvala, u smislu čl. 362. ZOO u vezi sa čl. 361. ZOO, da u 8 dana ispuni svoju ugovornu obvezu, odnosno omogući joj uporabu nekretnine, što tuženik nije učinio.

31. U konkretnom slučaju ugovor je raskinut, i to ne zato što je tužiteljica odbila potpisati aneks ugovora ili na nekoliko dana otišla iz stana, već zato što tuženik niti u ostavljenom roku nije ispunio svoju obvezu davanja stana za stanovanje u skladu s odredbama ugovora, koje je tužiteljica, po ocjeni suda, iz ranije navedenih razloga ispunila. Iz svega navedenog slijedi da je ugovor raskinut po samom zakonu zbog neispunjenja od strane tuženika (čl. 361. st. 1. Zakona o obveznim odnosima).

32. S obzirom da je tužiteljica svoje obveze plaćanja dvomjesečne stanarine i pologa te paušalnih režijskih troškova za mjesec dana platila, a tuženik joj je nakon deset dana svojom krivnjom onemogućio ulazak u nekretninu, s time da je i preuzimanje stvari organizirao na krajnje ponižavajući način u kojem je tužiteljica na ulici pregledavala svoje stvari koje su bile utrpane u vreće (ovo je jasno iz iskaza svih saslušanih svjedoka i stranaka, a potvrđeno je i fotografijama u spisu), dužan je tužiteljici po čl. 368., st. 2. ZOO vratiti ono što je na ime ispunjenja ugovora od nje primio: polog u visini mjesečne najamnine, dvomjesečnu najamninu i režijske troškove, odnosno ukupno 1.810,00 eura s pripadajućom zateznom kamatom po čl. 29. ZOO, koja tužiteljici po čl. 368. st. 5. ZOO pripada od dana kada je isplatu izvršila, a dosuđena joj je prema zahtjevu od 18.12.2020.

33. Na ovu obvezu tuženika ne utječe njegov odnos s agencijom za nekretnine i uplate koje je toj agenciji izvršio na ime posredovanja, niti su predmet ovog spora propusti agencije Carlton nekretnine u sastavljanju ugovora o najmu, koji je potpisao i tuženik.

34. Na obvezu tuženika ne utječe niti činjenica da je iznos jedne najamnine utrošio za kupnju TV prijamnika, kuhala za kavu, usisivača i drugih predmeta prema željama tužiteljice, i to zbog toga što je sam odabrao da i te stvari ne stavi u vreće s ostalim tužiteljičinim stvarima, već da ih zadrži za sebe. Zbog svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

35. Tužiteljici je po čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku dosuđen parnični trošak prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, i to za sastav tužbe 200,00 eura (tbr 7/1), za sastav podneska od 2.5.2022. iznos od 200,00 eura (tbr 8/1), za zastupanje na ročištima 10.10.2022., 3.4.2023., 18.9.2023., 13.2.2024., 20.11.2024., 31.3.2025., 12.12.2025.. po 200,00 eura (tbr 9/1), za zastupanje na ročištima 5.7.2022., 1.7.2024. i 23.9.2025. po 100,00 eura (tbr 9/2), ukupno 2.100,00 eura, što uvećano za pripadajući PDV od 525,00 eura , sudsku pristojbu na tužbu od 33,18 eura i na presudu od 66,36 eura te troškove tumača na ročištu 3.4.2023. od 66,36 eura prema dostavljenom računu, ukupno 2.790,90 eura. Ostale troškove prijevoda sud nije dosudio tužiteljici jer nije dostavila dokaze o visini i plaćanju tih računa. Zatezna kamata na parnični trošak dosuđena je po čl. 29. ZOO- a i čl. 151. st. 3. ZPP-a

Zagreb, 30. ožujka 2026.

Sudac:

Ivana Marangunić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. O žalbi, koja se podnosi pisanim putem u 4 primjerka ovom sudu, odlučuje županijski sud. Presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

- tužiteljici po pun.

- tuženiku