REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: P-114/2022-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Maji Čelan, u pravnoj stvari tužitelja pod 1. JA SA (ranije EIGER SHIPPING SA), OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]-1205, 3 Rue De-Candolle 17, Švicarska i tužitelja pod 2. LITASCO SA, OIB: 93087582553, 3 ĐA [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Boranu Gošeku, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika LUČKA UPRAVA PLOČE, OIB: 98749709951, Trg Kralja Tomislava 21, Ploče, kojeg zastupa punomoćnik Zdravko Kačić, odvjetnik u OD Kačić & Brbora d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, 30. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena.

II. Nalaže se tužitelju pod 1. naknaditi tuženiku trošak ovog postupka u iznosu od 10.941,48 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 30. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije financiranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Nalaže se tužitelju pod 2. naknaditi tuženiku trošak ovog postupka u iznosu od 2.873,52 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 30. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije financiranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška postupka u iznosu 247,50 EUR zajedno sa zatraženim zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Pred ovim sudom između uvodno označenih stranaka vodio se postupak radi isplate.

2. Podneskom od 25. lipnja 2025. tužitelj pod 2. je izjavio da povlači tužbu u ovoj pravnoj stvari sadržanu u točki II. tužbenog zahtjeva u cijelosti.

3. Podneskom od 27. lipnja 2025. tužitelj pod 1. je izjavio da povlači tužbu u ovoj pravnoj stvari sadržanu u točki I. tužbenog zahtjeva u cijelosti.

4. Odredbom članka 193., stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. – dalje: ZPP-a) propisano je da tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženika prije nego što se tuženik upusti u raspravljanje o glavnoj stvari, a stavkom 2. tog članka da se tužba može povući i kasnije, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane.

5. Tuženik je u podnesku od 31. srpnja 2025. izjavio da pristaje na povlačenje tužbe.

6. Budući je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena nakon što se tuženik upustio u raspravljanje, a prije zaključenja glavne rasprave te da je tuženik na isto pristao, sukladno odredbi članka 193., stavka 2. ZPP-a odlučeno je kao pod točkom I. izreke.

7. Tuženik je u podnesku od 31. srpnja 2025. izjavio da zahtijeva naknadu troškova postupka u visini od 14.062,50 EUR (11.250,00 EUR uvećano za PDV) koji trošak da je izračunao na način da je postavljeni tužbeni zahtjev u američkim dolarima preračunao u EUR-e sukladno srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan izračuna troškova.

8. Tužitelj je u podnesku od 18. rujna 2025. naveo da tužitelji nisu solidarni dužnici te da bi sud isto trebao uzeti u obzir pri eventualnoj odluci o troškovima postupka.

9. Odredbom članka 158., stavka 1. ZPP-a propisano je da je tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan tuženiku naknaditi troškove postupka.

10. Suprotno stavu tuženika, kada je tužbeni zahtjev izražen u stranoj valuti vrijednost predmeta spora utvrđuje se prema protuvrijednosti tog iznosa u domaćoj valuti prema važećem tečaju na dan podnošenja tužbe (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev 1264/07-2 od 29. listopada 2008.).

11. Tužitelj je u tužbi kao vrijednost predmeta spora označio iznos od 6.067.000,00 HRK kao protuvrijednost iznosa izraženog u dolarima u tužbenom zahtjevu, dok tuženik istom nije prigovorio.

12. Slijedom navedenog, a prema fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za jedan euro, sukladno Odluci Vlade Republike Hrvatske o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine”, broj 85/2022), vrijednost predmeta spora u ovoj pravnoj stvari je 805.229,28 EUR.

13. Prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine" broj 138/23.; dalje: Tarifa) tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu po Tbr. 7.1. u vrijednosti 5526 bodova što sukladno Tbr. 54. Tarife iznosi 11.052,00 EUR, odnosno uvećano za iznos PDV-a (Tbr. 46) iznosi 13.815,00 EUR, dok je zahtjev tuženika u pogledu više zatraženog iznosa, slijedom ranije izloženog, odbijen kao neosnovan.

14. U ovoj pravnoj stvari tužitelji su zahtijevali donošenje presude kojom se tuženik obvezuje na isplatu iznosa od 759.203,74 USD tužitelju pod 1., odnosno iznosa od 199.361,78 USD tužitelju pod 2.

15. Kako u pogledu glavne obveze nema solidarnosti, nema je ni u pogledu troškova postupka koji trošak predstavlja djeljivu obvezu.

16. Radi navedenog, trošak tuženika ima se dijeliti na svakog od tužitelja razmjerno veličini zahtjeva koje su oni postavili u ovom postupku. Ukupno potraživanje tužitelja iznosilo je 958.565,52 USD pa udio zahtjeva tužitelja pod 1. koji je potraživao iznos od 759.203,74 USD iznosi 79,20 %, odnosno udio zahtjeva tužitelja pod 2. koji je potraživao iznos od 199.361,78 USD iznosi 20,80 %.

17. S tim u vezi, priznati trošak tuženika od 13.815,00 EUR dijeli se na tužitelja pod 1. u omjeru od 79,20 %, što predstavlja iznos od 10.941,48 EUR, odnosno tužitelja pod 2. u omjeru od 20,80 %, što predstavlja iznos od 2.873,52 EUR.

18. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkama II., III. i IV. izreke.

U Splitu, 30. ožujka 2026.

Sutkinja

Maja Čelan

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka rješenja, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju pod 1. i 2. punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku

- u spis