REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1109/2023-166

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Marku Ivrlaču kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja SB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Tatjani Petrović, odvjetnici u Zagrebu, Jurkovićeva 17, protiv tuženika Euroherc osiguranja d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, zastupanog po punomoćniku Ivici Ćosiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, radi naknade štete, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 20. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 30. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužba djelomično povučena u dijelu u kojem tužitelj zahtjeva isplatu iznosa od 3.907,79 Eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

p r e s u d i o  je

I. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

„ Nalaže se tuženiku, Euroherc osiguranje d.d. Iz Zagreba, Ulica grad Vukovara 282, OIB: 22694857747, da tužitelju SB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 52.595,76 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 5.9.2005. g. pa do isplate, prema po stopi od 15% godišnje sukladno Uredbi o visini stope zatezne kamate (NN 72/02, 153/04), od 01.01.2008.g. pa do 31.07.2015. sukladno čl.29. Zakona o obveznim odnosima u visini eskontne stope Hrvatske Narodne Banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za pet postotnih poena te od 01.08.2015. pa do 31.12.2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. a od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.“

II. Svaka stranka dužna je snositi svoje troškove parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 31. kolovoza 2005. došlo do prometne nezgode u Zagrebu u kojoj su sudjelovali KB, koji je upravljao njegovim vozilom marke Mercedes SL55 te AB koja je upravljala vozilom marke Opel Tigra, da je do nezgode došlo isključivom krivnjom vozila osiguranog kod tuženika kojim je upravljala AB jer je skrečući u prometni trak kojim se kretao KB udarila u desni bočni dio njegova vozila koje je od siline udara odbačeno na trotoar i travnatu površinu. Tužitelj je tužbom zahtijevao isplatu iznosa od 428.457,26 kn/56.866,05 Eura. Potom je tužitelj podneskom od 11. svibnja 2012 zahtijevao isplatu iznosa od 453,402,32 kn, a kojoj preinaci tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva se tuženik nije usprotivio, već se upustio u raspravljanje po preinačenoj tužbi. Presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Pn-5873/05-92 pravomoćna je u točki I. kojom je tužitelju dosuđen iznos od 27.676,30 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama , a. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. -br. Rev-x 745/2017 ukinuta je presuda Županijskog suda u Zagrebu, broj Gž-6956/15-2 od 27. rujna 2016., i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj Pn-5873/05-92 od 18. lipnja 2015., u dijelu kojim odbijen tužbeni zahtjev za iznos od 425.726,02 kuna/56.503,55 Eura. Podneskom od 4. listopada 2024. tužitelj je smanjio tužbeni zahtjev te potražuje isplatu daljnjeg iznosa od 52.595,76 Eura. Tuženik se nije protivio djelomičnom povlačenju tužbe, slijedom čega je sud temeljem čl. 193.st.2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP-a) odlučio kao u izreci rješenja.

2. Tuženik ne osporava nastanak štetnog događaja, a osporava pasivnu legitimaciju i odgovornost svog osiguranika za nastanak štetnog događaja, te predlaže tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu parničnog troška sa zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

3. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Pn-5873/05-92 suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranju d.d., OIB 22694857747, da tužitelju SB, OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 27.676,30 kn sa zateznom kamatom od 18. lipnja 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.

Odbija se ostali dio zahtjeva u iznosu od 425.726,02 kn kao i zahtjev za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice od 27.676,30 kn za razdoblje od 6. ožujka 2009. do 17. lipnja 2015.

Nalaže se tužitelju SB, OIB [osobni identifikacijski broj], da tuženiku Euroherc osiguranju d.d., OIB 22694857747, naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 76.418,75 kn sa zateznim kamatama od 18. lipnja 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena u roku od 15 dana.“

Presudom Županijskog suda u Zagrebu posl.br Gž-6956/15-2 suđeno je: „I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-5873/05-92 od 18. lipnja 2015. u točki I. izreke.

II. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-5873/05-92 od 18. lipnja 2015. u točkama II. i III izreke.

Zahtjevi stranaka za nadoknadu troškova sastava žalbi odbijaju se kao neosnovani.“ Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. -br. Rev-x 745/2017 riješeno je: “Ukidaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu, broj Gž-6956/15-2 od 27. rujna 2016., i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj Pn -5873/05-92 od 18. lipnja 2015., u dijelu kojim odbijen tužbeni zahtjev za iznos od 425.726,02 kuna te u dijelu odluke o troškovima postupka te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

O trošku postupka povodom revizije odlučit će se konačnom odlukom.”

4. U dokaznom postupku izvršen je uvid u spis Prekršajnog suda u Zagrebu broj P-23310/05, izvid štete, zapisnik o očevidu, dopise, ponude, vještvo dipl. ing. CB, fotografije, proveden je dokaz saslušanjem svjedoka AB i KB, vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. Srećku Hlišću koji je i saslušan, vještačenje po Fakultetu strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu, s time da je ispred fakulteta saslušan dipl. ing. Krunoslav Ormuž te vještačenje po Zavodu za prometno tehnička vještačenja Fakulteta prometnih znanosti Sveučilišta u Zagrebu time da su ispred istog saslušani vještaci dipl. ing. Tomislav Perić i prof. dr. Goran Zovak.

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno sud je sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP-a) utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev za naknadu materijalne štete proizašle iz štetnog događaja od 31. kolovoza 2005. izuzev iznosa od 27.676,30 kn. Šteta u iznosu od 27.676,30 kn je nastala u prvoj fazi prometne nesreće naletom prednjeg desnog dijela osobnog automobila Opel Tigra reg. [registarska oznaka] na lijevi više stražnji bočni dio osobnog automobila Mercedes SL AMB reg. oznake [registarska oznaka], te je u odnosu na navedeni iznos presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj Pn -5873/05-92 od 18. lipnja 2015. pravomoćna i ovršna. Predmet spora je eventualna šteta koja bi nastala u druge dvije faze izlijetanja vozila Mercedes SL AMB reg. oznake [registarska oznaka] i to:

B) izlijetanje osobnog automobila Mercedes SL 55 AMG reg. oznake [registarska oznaka] tijekom oštrog kretanja udesno, prelazak preko rubnog kamena i zaustavljanje na travnatoj površini;

C. izvlačenje/kretanje unatrag osobnog automobila Mercedes SL 55 AMG reg. oznake [registarska oznaka] s travnate površine, te tom prilikom prelazak preko rubnog kamena i potom parkiranje automobila na prometnici.

7. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja, sporna je dinamika istog.

8. Pasivnu legitimaciju tuženika sud je utvrdio iz očitovanja Ministarstva unutarnjih poslova od 8.veljače 2013. (list 173 spisa) koje je potvrdilo da je vozilo registarske oznake [registarska oznaka] u razdoblju od 17. prosinca 2004. do 17. prosinca 2005. bilo osigurano kod Euroherc osiguranja d.d., pri čemu nije od utjecaja to što je tužitelj, polazeći od podataka dobivenih od Ministarstva unutarnjih poslova sadržanih u zapisniku o očevidu omaškom u tužbi naveo da se radi o registarskoj oznaci [registarska oznaka] što je naknadno pravilno ispravljeno.

9. U odnosu na spornu dinamiku nastanka predmetne nezgode i visine nastale štete na vozilu tužitelja proveden je dokaz saslušanjem svjedoka AB i KB, kao i tri prometna vještačenja.

10. Iz iskaza svjedoka AB u bitnom proizlazi da se kretala srednjom prometnom trakom te da je htjela skrenuti u desnu traku što je i učinila no nije vidjela vozilo koje se kretalo tom istom desnom trakom u istom smjeru kao i ona te je došlo do sudara uslijed kojeg je to vozilo skrenulo u desno i popelo se preko rubnjaka na travnatu površinu i udarilo na neki stupić.

11. Iz iskaza svjedoka KB proizlazi da je došlo do naleta vozila Opel Tigra na vozilo kojim je upravljao nakon čega je instinktivno skrenuo u desno i popeo se na rubnjak no tamo su bili stupići povezani lancem tako da je taj lanac strugao preko cijelog automobila i iščupao stupić iz zemlje te se zaustavio na toj travnatoj površini, no ne sjeća se da li se sa cijelim vozilom popeo na tu travnatu površinu, moguće je da su zadnji kotači ostali na cesti te da je do dolaska policije maknuo je automobil s travnate površine jer je iz njega curilo ulje pa ga je parkirao na desnu traku.

12. Budući da se u ponovnom suđenju spor vodio pred drugim raspravnim sucem, te je glavna rasprava počela iznova, stranke su se na ročištu 17. studenog 2023. suglasile da se pročitaju svi izvedeni dokazi te da ih nije potrebno ponovno izvoditi. Nadalje, sud nije izveo dokaz saslušanjem tužitelja budući da isti, premda uredno pozvan, nije pristupio na ročišta za glavnu raspravu dana 15. prosinca 2023 niti 19. travnja 2024.

13. Iz pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka Srećka Hlišća proizlazi da je osobno vozilo osiguranika tuženika u istosmjernoj vožnji s relativno malom razlikom brzine udarilo svojim prednjim dijelom desnog boka u početak stražnje polovice lijevog boka osobnog vozila tužitelja, kada je prednja polovica lijevog boka vozila tužitelja već prošla pored njega pa je na taj način do kontakta došlo lijevo bočno iza leđa vozača vozila tužitelja. Vozilo tužitelja je u naglom desnom skretanju sletjelo desno s kolnika preko rubnog kamena na meki teren gdje se podvuklo gornjim dijelovima karoserije od poklopca prostora motora preko krova do prtljažnika pod metalni lanac kojeg su držali metalni stupići s time da je jedan od stupića s lijeve strane povučen za lancem udario u prednji dio lijevog boka vozila tužitelja. Kako je vozilo tužitelja vrlo nisko za očekivati je da isto iz vožnje podvozjem zastruže po povišenom rubnom kamenu ali s obzirom na izostanak tragova struganja na rubnjaku to ne može na siguran način povezati. Pri tome su oštećenja kotača mogla nastati naletom na rubni kamen kao i oštećenja koja su se prenijela na njihov ovjes. Istjecanje ulja kako je pronađeno na mjestu nesreće ne bi bilo moguće samim naletom kod penjanja na rubni kamen već jedino oštećenjem dijela unutar kojeg je ulje kod izvlačenja vozila na kolnik. Tehničkim putem ne može isključiti da je do nezgode došlo kako su to opisali sudionici, pri čemu zbog nepoznavanja točnog načina kretanja vozila osiguranika tuženika pred vozilo tužitelja ne može provjeriti je li naglo skretanje desno vozača vozila tužitelja, koje je i dovelo do slijetanja, bilo objektivno nužno ili je to bila instinktivna panična reakcija vozača na usporedno kretanje vozila osiguranika tuženika koje nastavlja prelazak na desnu voznu traku budući da prije toga vozač ne bi mogao vidjeti da će doći do okrznuća i samo okrznuće, pa ne bi bilo niti razloga za njegovu raniju reakciju.

14. Na ročištu održanom 15. veljače 2008. vještak Srećko Hlišć je naveo kako ne zna razlog zbog čega na rubnom kamenu nisu ostali tragovi struganja vozila tužitelja budući da je isto sigurno prešlo preko rubnjaka i podvuklo se pod lanac ograde te je najmanje prednjim donjim dijelom moralo zastrugati rubnjak zbog razlike visine od 6 cm. Tragova ulja na mjesto gdje se zaustavilo vozilo tužitelja nakon slijetanja nije bilo, a niti ga je bilo na mjestu gdje je policija zatekla vozilo već jedino uz sam rubnjak gdje se vozilo penjalo preko istog odnosno spuštalo. To istjecanje se moglo dogoditi kod izvlačenja vozila na kolnik jer inače bi bilo za očekivati ako bi oštećenje nastalo u prvoj fazi prelaska preko rubnjaka da ostane lokva ulja na mjestu gdje je vozilo stalo nakon podvlačenja pod lanac. Vozilo tužitelja nije sletjelo desno isključivo zbog udarca već je potrebno da vozač vozila tužitelja usmjeri vozilo u desnu stranu. To zato jer je udarac u vozilo tužitelja bio u stražnji dio lijevog boka pa takav udarac sam za sebe nije mogao promijeniti putanju vozila na način da isto skrene u desno već ga usmjerava u lijevo.

15. Nakon ovakvog očitovanja vještaka provedeno je i vještačenje po ustanovi – Fakultetu strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu radi utvrđivanje dinamike nastanka predmetnog štetnog događaja time da je nositeljem vještačenja određen dipl. ing. Krunoslav Ormuž.

16. Prema pisanom nalazu i mišljenju Fakultetu strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu kao i nalaza i mišljenja nositelja vještačenja Krunoslava Ormuža na ročištu održanom 25. siječnja 2013. te ustanove proizlazi da je vještak dipl. ing. Srećko Hlišć ispravno opisao tehnički moguću dinamiku predmetne nezgode u kojoj je vozačica vozila Opela Tigra naletom na osobno vozilo Mercedes Benz 500 SL uzrokovala gubitak kontrole vozača Mercedesa nad vozilom, a tome u prilog govori kompatibilnost oštećenja na oba vozila koja su nastala u sudaru, da je vještak Hlišć ispravno opisao položaj vozila Mercedes prilikom slijetanja vozila s kolnika te je naveo oštećenja na gornjim dijelovima karoserije vozila koja svojim izgledom odgovaraju podvlačenju vozila tužitelja ispod lanca, kao i da je ispravno pretpostavio da su oštećenja podvozja vozila Mercedes mogla nastupiti jedino prilikom silaska vozila s mekog terena na kolnik unatoč izjavi svjedoka KB da je predmetno vozilo vratio na kolnik da ulje ne bi istjecalo po mekanom terenu (travi) time da su oštećenja kotača i oštećenje ovjesa kotača najvjerojatnije nastala naletom na rubni kamen. Sva utvrđenja temelje se na rekonstrukciji provedenoj po vještaku dipl. ing. Srećku Hlišću.

17. U postupku je provedeno i vještačenje po Zavodu za prometno -tehnička vještačenja Fakulteta prometnih znanosti Sveučilišta u Zagrebu čiji je kolegij, odredio dipl.ing. Tomislava Perića za nositelja vještačenja uz sudjelovanje prof. dr. Gorana Zovaka.

18. Prema pisanom nalazu i mišljenju Fakulteta prometnih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, a cjelovito promatrajući i analizirajući predmetnu nezgodu, iskaze sudionika, dokumentaciju očevida te izvidom štete utvrđena oštećenja na osobnom vozilu Mercedes SL 55AMG registarske oznake [registarska oznaka] proizlazi da se ne može isključiti ostvareni kontakt – bočno okrznuće prednjeg desnog vrha osobnog vozila Opel Tigra registarske oznake [registarska oznaka] sa stražnjom lijevom bočnom stranom osobnog vozila Mercedes, dok je, zbog nedostataka bilo kakvih tragova na rubnjaku i travnatom terenu istočno od rubnjaka tehnički neprihvatljivo da bi slijetanjem osobnog vozila Mercedes u za njega desnu stranu, preko rubnjaka na travnati teren, kao posljedica po vozaču izvršenog naglog, maksimalnog zakretanja upravljača udesno, nastala utvrđena oštećenja podvozja, jednako kao i uz taj mehanizam vezana oštećenja koja bi nastala podvlačenjem tog vozila pod lanac, podizanjem stupića iz mjesta na kojemu je bio postavljen u rupi prethodnog temeljenja i prebacivanjem lanca preko poklopca motora i krova na poklopac prtljažnika. Nadalje, da je jednako tako tehnički neprihvatljivo da su izvidom štete utvrđena oštećenja podvozja nastala vraćanjem vozila unazad na kolnik, ne samo zbog bezazlenog mehanizma takvog kretanja, već to proizlazi i iz fotografija oštećenja sačinjenih tijekom izvida štete temeljem kojih je za zaključiti, po smjeru pružanja deformacija, da su ista nastala pri kretanju vozila unaprijed (po oštećenjima ovjesa prednjeg lijevog i desnog kotača, po strugotinama na ispušnim granama te po smjeru savijanja nosača ovjesa). Do izbjegavanja sudara – bočnog okrznuća, došlo bi u slučaju da je AB, vozačica vozila Opel Tigra, prije započete radnje prestrojavanja iz srednje u desnu prometnu traku istočnog kolnika Barčevog trga uočila kretanje osobnog vozila Mercedes kojim je upravljao KB, a za što su postojali tehnički uvjeti bilo provjerom u retrovizoru bilo okretanjem glave te odustala od te radnje i propustila osobno vozilo Mercedes da bez ikakvih štetnih posljedica prođe svojom desnom prometnom trakom istočnog kolnika Barčevog trga. Visina štete na vozilu Mercedes nastale bočnim okrznućem s vozilom Opel Tigra iznosila je 27.676,30 kn sa uključenim PDV-om.

19. Povodom prigovora tužitelja, na ročištu održanom 15. svibnja 2015., vještak dipl. ing. Tomislav Perić, naveo je kako je nesporno do kontakta došlo prednjim desnim dijelom vozila Opel Tigra sa lijevim bočnim dijelom vozila tužitelja pri čemu su u trenutku primarnog kontakta predmetna vozila zatvarala međusobni put od oko 7,5 stupnjeva. Uspoređujući tu konstataciju sa nalazima i mišljenjima vještaka Hlišća i Fakulteta strojarstva i brodogradnje u kojima je navedeno da je kontakt između tih vozila ostvaren prednjim desnim dijelom vozila Tigra sa lijevim bočnim dijelom vozila tužitelja pri čemu je kut u trenutku primarnog kontakta iznosio 7 stupnjeva proizlazi da su zaključci dipl. ing. Hlišća i Fakulteta strojarstva i brodogradnje identični sa nalazom i mišljenjem Fakulteta prometnih znanosti, a jedina razlika postoji u kutu kontakta od 0,5 stupnjeva što je zanemarivo. U daljnjoj analizi navedeno je da je pri takvom kontaktu trenutna promjena brzine na predmetnim vozilima bila zanemariva te da je količina kretanja vozila tužitelja u trenutku neposredno nakon kontakta, a kako je ulazna količina kretanja bila 11 puta veća od same promjene brzine dakle i impulsa centra sudara, u cijelosti ovisila o smjeru i vektoru brzine vozila tužitelja u trenutku neposredno prije kontakta ili jednostavnije rečeno sam sudarni proces nije imao bitnog utjecaja na postsudarno kretanje vozila tužitelja. U pisanim nalazima i mišljenjima vještaka Hlišća i Fakulteta strojarstva i brodogradnje nije posebno analiziran sam sudarni proces no na postavljena pitanja na održanim ročištima vještaci Hlišć i Ormuž suglasno su iskazali da taj sudarni proces nije imao bitnog utjecaja na postsudarno kretanje vozila tužitelja, dakle, sukladno nalazu i mišljenju Fakulteta prometnih znanosti Sveučilišta u Zagrebu.

20. U nalazu i mišljenju Fakulteta prometnih znanosti navedeno je da slijetanje vozila tužitelja preko rubnjaka na mekani teren ne bi bilo posljedica eventualnog ostvarenog sudarnog procesa te da je i svjedok KB govorio o tome da je instinktivno skrenuo u desno da ne lupi u vozilo koje se kretalo ispred njega. Sukladno tome, a obzirom da je i zanemariva promjena brzine koja je bila ostvarena u kontaktu osobnog automobila Opel Tigra i vozila tužitelja, to je onda u nalazu i iz tog razloga navedeno da bi onda ukoliko je ta radnja bila poduzeta radi izbjegavanja naleta na vozilo koje se kreće ispred bio posljedica prethodnog kretanja, odnosno kretanja na premalom razmaku od vozila koje se kretalo ispred.

21. Što se tiče skretanja vozila tužitelja u za njega desnu stranu u nalazu i mišljenju vještaka Hlišća navedeno je, a da bi automobil mogao sletjeti u za njega desnu stranu pod kutom koji bi odgovarao eventualnim oštećenjima na vozilu, da bi to skretanje trebalo izvršiti po minimalnom kutu skretanja koji za to vozilo iznosi 5,5 metara , a što je i grafički prikazao u svom nalazu i mišljenju. Iz tog grafičkog prikaza je vidljivo da se vozilo tužitelja na način prikazan u nalazu i mišljenju vještaka Hlišća kreće po idealnoj kružnici sa centrom koji leži na pravcu koji prolazi stražnjom osovinom, teoretski pravilnom kružnicom, a što bi bilo moguće ostvariti isključivo pri izuzetno malim skoro zanemarivim brzinama. U nalazu i mišljenju Fakulteta prometnih znanosti, a računajući prije toga brzinu koja bi bila potrebna da bi se na vozilu oštetili dijelovi koji su navedeni u procjeni štete izračunato je da je minimalna brzina u trenutku započetog slijetanja dakle prelaska preko rubnjaka na travnati teren trebala iznositi 36 km/h. Vještak Hlišć je računajući na isti način dobio brzinu od 30 km/h pri čemu nije uzeo u obzir eventualni pad brzine koji bi nastao podvlačenjem pod lanac, izbacivanjem stupića iz temelja te je pretpostavljam iz tog razloga ta brzina nešto manja, dok u nalazu i mišljenju Fakulteta strojarstva i brodogradnje ta brzina iznosi 38 km/h. Dakle, uspoređujući i te brzine proizlazi sukladnost nalaza i mišljenja Fakulteta prometnih znanosti sa nalazima dipl. ing. Hlišća i Fakulteta strojarstva i brodogradnje, dok razlika postoji u putanji vozila u periodu skretanja. Obzirom da bi pri toj brzini i pri takvom skretanju na vozilo tužitelja djelovalo bočno ubrzanje od 18 m/sek2 ili oko 1,8g, a što bi onda bez obzira na kvalitetu pneumatika zasigurno moralo dovesti do zanošenja predmetnog vozila te njegova putanja ne bi mogla biti po idealnoj kružnici već bi došlo do zanašanja te bi se kretao po eliptičnoj putanji kao što je to prikazano na str. 11. nalaza i mišljenja. Stoga je netočan je navod tužitelja o postojanju kontradiktornosti u tom dijelu obzirom da se iz tih slika vrlo jasno vidi da je putanja vozila izdužena, da se ne radi o kružnici nego o eliptičnoj putanji, a koja se nakon kontakta sa rubnjakom još više izdužuju.

22. U odnosu na trag ulja u pisanom nalazu i mišljenju Fakulteta prometnih znanosti je navedeno da se iz dokumentacije očevida vidi da je na gornjoj i na bočnoj plohi rubnjaka crna tekućina za koju se može pretpostaviti da je ulje no da ta tekućina ni u jednom dijelu pa čak niti prskanjem ne prelazi na travnati teren, da je ista ravnomjerno nanesena po gornjoj i bočnoj plohi rubnjaka bez ikakvih tragova curenja, a posebno je interesantna slika dana na str. 9 nalaza i mišljenja gdje je vidljivo da niti na gornjo j plohi rubnjaka, a niti na kolniku neposredno uz rubnjak nema tragova ulja već da ti tragovi postoje samo na bočnoj plohi rubnjaka, a iz čega je onda u potpunosti opravdano zaključiti da je ta tekućina na bočnu plohu mogla doći jedino nanašanjem. Dakle, sukladno tome i u nalazu i mišljenju vještaka Hlišća, a jednako tako i Fakulteta strojarstva i brodogradnje navodi se da istjecanje ulja nije bilo moguće samim naletom na rubni kamen nego jedino kod izvlačenja vozila na kolnik. Obzirom na navedeno , a kako i u zatečenom položaju vozila po dolasku očevidne ekipe nije bilo nikakvih tragova ulja takvu mogućnost u potpunosti treba odbaciti. Sukladno tome tragovi ulja zasigurno ne potječu iz konkretne prometne nesreće.

23. U odnosu na tragove na rubnjaku zapisnikom o očevidu , a jednako tako i iz fotodokumentacije očevida proizlazi da na rubnjaku nije bilo utvrđenih nikakvih oštećenja, a jednako zaključuju vještak Hlišć kao i Fakultet strojarstva i brodogradnje pa i u tom dijelu analize prometne nesreće postoji sukladnost u vještačenju Fakulteta prometnih znanosti, dipl. ing. Hlišća i Fakulteta strojarstva i brodogradnje.

24. U odnosu na oštećenja na vozilu tužitelja vještačenjem Fakulteta prometnih znanosti zaključeno je da, obzirom da ne postoje nikakvi tragovi na rubnjaku , a koji bi zbog navedenih oštećenja zasigurno morali nastati, oštećenja na predmetnom vozilu nisu nastala na način na koji to opisuju sudionici prometne nesreće i kako je to utvrđeno izvidom štete. Vještak Hlišć navodi da obzirom na izostanak tragova struganja na rubnjaku ne može na siguran način povezati udarno ostružna oštećenja na podvozju sa konkretnom prometnom nesrećom sa čime je suglasan i Fakultet strojarstva i brodogradnje, pa i u tom dijelu postoji sukladnost svih triju nalaza. Razlika postoji u tome što vještak Hlišć i Fakultet strojarstva i brodogradnje dozvoljavaju da bi eventualna oštećenja mogla nastati izvlačenjem vozila sa travnatog terena na kolnik , a što je vještačenjem Fakulteta prometnih znanosti otklonjeno ne samo iz razloga što bi se to izvlačenje očito moralo vršiti nekom manjom bezazlenom brzinom već i iz razloga što je iz fotografija vidljivih sa izvida štete nesporno da su oštećenja nastala pri kretanju vozila unaprijed obzirom da su napadne ivice oštećenih dijelova sa tragovima s prednje i donje strane, a što onda upućuje da je do tih oštećenja došlo pri kretanju vozila unaprijed. Imajući u vidu da bi pri slijetanju vozila i pri brzini koja bi trebala biti da bi se vozilo našlo u položaju opisanom po sudionicima to kretanje moralo biti i u djelomičnom zanošenju, to bi onda na travnatom terenu, bez obzira da li se radi o mekanom ili tvrdom travnatom terenu, morali ostati tragovi vožnje, zanošenja i guljenja trava, a što ne postoji u fotodokumentaciji očevida. Istaknuto je da pri izradi nalaza i mišljenja, a osobito ukoliko se radi o dinamici prometne nesreće koja uključuje detaljnu analizu tragova uvijek skenira fotografije iz fotodokumentacije očevida i to u visokoj rezoluciji što mu omogućava uvećavanje slika i gledanje detalje koji bi bili od interesa za analizu nesreće te je tako postupio i u konkretnom slučaju. U zapisniku o očevidu navedeno je postojanje traga tekućine od vozila tužitelja ali i to da ne postoje tragovi struganja. Na str. 8 pisanog nalaza i mišljenja dan je trag tekućine za kojeg je navedeno da je ta tekućina ravnomjerno nanesena po gornjoj i po bočnoj plohi, da po bočnoj plohi nema tragova curenja te da taj trag izgleda kao trag nanašanja , a ne trag curenja, a što se onda i jasno vidi iz te fotografije koju nije trebalo niti uvećavati. Za sliku na str. 9 nalaza i mišljenja karakteristična je druga situacija , a to je da ne postoji trag iznad bočnog dijela rubnjaka niti na kolniku ispod tih tragova pa je onda iz tog detalja bilo za zaključiti da je nesporno taj trag nastao nanašanjem. Na str. 8 postoji trag ispod bočnog dijela no međutim na bočnom dijelu nema tragova curenja iz čega proizlazi da je taj trag tipičan za trag nanašanja a ne curenja. Iako se na fotografiji na listu 9 nalaza mogu vidjeti tragovi koji mogu potjecati od tragova struganja obzirom na obrazloženu dinamiku konkretne prometne nesreće koja bi trebala biti, a da bi na vozilu nastala oštećenja sukladno izvidu štete ti se tragovi ne mogu povezati sa oštećenjem vozila tužitelja, a jednako tako ti tragovi nisu navedeni ni u zapisniku o očevidu što bi onda moglo značiti da se ne radi o svježim tragovima struganja, dakle, niti zapisnik o očevidu ne povezuje to struganje sa konkretnom prometnom nesrećom. Oštećenja na poklopcu motora nastalo je najvjerojatnije kontaktom sa nekom nefiksnom preprekom no obzirom na analiziranu dinamiku kompletne prometne nesreće isključena je mogućnost da bi to oštećenje moglo nastati kod konkretnog lanca koji se spominje. Vještaku Periću nije bilo poznato kolika je duljina niti kolika je širina lanca, no to za konkretnu analizu prometne nesreće niti nije bitno obzirom da je isključena mogućnost da bi vozilo tužitelja sletjelo u za njega desnu stranu preko rubnjaka. Da bi stražnji kraj vozila mogao biti oštećen lancem to je onda imajući u vidu dužinu tog vozila prednji dio istog nesporno morao završiti na asfaltnom nogostupu, a da je došlo do oštećenja nekog od dijelova na vozilu iz kojih bi mogla istjecati ta crna tekućina a pri naletu vozila u naprijed tada bi to curenje moralo biti po travnatom terenu i po nogostupu, a što nije utvrđeno jednako kao ni curenje u njegovom zatečenom položaju, s time da i vještaci dipl. ing. Hlišć i Fakultet strojarstva i brodogradnje ne navode da bi na mjestu gdje je vozilo bilo zatečeno po djelatnicima očevidne ekipe bilo tragova curenja tekućine , da je iz fotodokumentacije vidljivo da na mjestu gdje je vozilo tužitelja zatečeno nema tragova curenja ulja, a procjenom sa fotografije udaljenost na kojoj je to vozilo zatečeno od tragova crne tekućine iznosi otprilike 6-8 metara. Nije tehnički za očekivati da bi, a kada bi do oštećenja nekog od dijelova došlo pri izvlačenju vozila, curenje bilo na mjestu na kojem je to vidljivo iz fotodokumentacije očevida , a nakon toga da bi se taj trag tekućine prekidao i ne bi postojao niti na mjestu gdje je zatečeno po očevidnoj ekipi. Konačno u odnosu na fotografiju očevida (označene sa A) ističe da je sa punom sigurnošću isključena mogućnost da je oštećenje vidljivo na lijevom dijelu prednjeg spojlera nastalo udarom u stupić, a niti je moglo nastati udarom u betonsko utemeljenje stupića koje je prikazano na fotografiji (označenoj sa B) obzirom da se na lijevom dijelu prednjeg spojlera nalazi izolirano kontaktno oštećenje dok bi naletom na stupić moralo doći do oštećenja po vertikali, a jednako tako onda bi temeljenje stupića došlo ispod vozila. Ta oštećenja isto tako ne odgovaraju naletu na rubnjak obzirom da bi se pri naletu na rubnjak moralo raditi o kontinuiranom oštećenju koje bi se prostiralo po cijeloj dužini prednjeg spojlera dok je na konkretnoj fotografiji vidljivo izolirano oštećenje samo jednog dijela. Takvom se očitovanju vještaka Tomislava Perića pridružio i prof. dr. Goran Zovak.

25. Iz dopune nalaza i mišljenja Fakulteta strojarstva i brodogradnje od 30. svibnja 2024. proizlazi da se predmetna prometna nesreća se može podijeliti u 3 faze:

A. nalet prednjeg desnog dijela osobnog automobila Opel Tigra reg. oznake [registarska oznaka] na lijevi (više stražnji) bočni dio osobnog automobila Mercedes SL 55 AMG reg. oznake [registarska oznaka];

B. izlijetanje osobnog automobila Mercedes SL 55 AMG reg. oznake [registarska oznaka] tijekom oštrog kretanja udesno, prelazak preko rubnog kamena i zaustavljanje na travnatoj površini;

C. izvlačenje/kretanje unatrag osobnog automobila Mercedes SL 55 AMG reg. oznake [registarska oznaka] s travnate površine, te tom prilikom prelazak preko rubnog kamena i potom parkiranje automobila na prometnici.

26. Prema ponudi tadašnjeg ovlaštenog servisa automobila Mercedes Benz (listovi spisa 11 - 16) i analize mogućih oštećenja nastalih u prethodno navedenim fazama trošak štete u fazi B iznosi 24.986,33 Eura + 22% PDV = 30.483,32 Eura(188.259,51 kn + 22% PDV = 229.676,60 kn), a u fazi C iznosi 17.728,35 Eura + 22% PDV = 22.112,44 Eura (133.574,26 kn + 22% PDV = 166.605,34 kn).

27. U odnosu na dopunu nalaza i mišljenja Fakulteta strojarstva i brodogradnje punomoćnici stranaka od 30. svibnja 2024. na ročištu održanom 25. rujna 2024 nisu imali pitanja za vještaka Ormuža..

28. Nadalje, na ročište za glavnu raspravu održanom 25. rujna 2024. sud je pozvao vještake Srećka Hlišća, Krunoslava Ormuža i Gorana Zovaka radi usuglašavanja nalaza i mišljenja. Na navedeno ročište nije pristupio vještak Tomislav Perić, budući da je isti preminuo. Vještaci Hlišć i Ormuž ostali su kod dosadašnjih pisanih nalaza i mišljenja i nalaza i mišljenja danih na ročištima za glavnu raspravu, dok je vještak Goran Zovak ostao kod pisanog nalaza i mišljenja kojeg je izradio zajedno sa pokojnim Tomislavom Perićem. Vještaci su istaknuli da se ne mogu usuglasiti vezano za drugu i treću fazu sudara.

29. Na ročištu održanom 25. rujna 2024. vještak Srećko Hlišć je naveo da u odnosu na nalaz i mišljenje Prometnog fakulteta nije uspio zaključiti da li se prihvaća da su oštećenja na prednjem lijevom gornjem i lijevom bočnom dijelu nastala podvlačenjem pod lanac i kontaktu sa stupićem koji je držao taj lanac, budući da je njegovo mišljenje kako mehanizam nastanka ovih oštećenja upravo odgovara podvlačenju pod lanac pa je stoga osobno vozilo moralo na mjestu događaja preći preko rubnjaka na meki teren, podižući lanac i privlačeći stupić prema svome lijevom boku. Osim toga u nalazu i mišljenju je korištena simulacija PCCRASH s time da u samom nalazu i mišljenju nisu priloženi podaci o sekvencama s kojima je analiza rađena, već samo dio koji se odnosi na upisivanje ulaznih brzina, a ne i preostalih ulaznih podataka, poglavito ne na koji način je simulirano skretanje osobnog vozila Mercedes. Njegovo je mišljenje da se nesreća mogla dogoditi na mjestu kako to proizlazi iz stanja spisa. Na upit punomoćnika tužitelja da li je na licu mjesta nesreće zatekao oštećeni stupić i lanac prilikom očevida, vještak je odgovorio da je postojala ograda na mjestu nesreće kao u vrijeme nesreće. Na daljnji upit punomoćnika tužitelja da opiše zbog čega je na strani 8 nalaza i mišljenja ostavio kocku ispred usporednog vozila , odgovorio je da je želio prikazati sa usporednim vozilom jednake marke i tipa, u kakvom položaju je isto iznad podnice, ako se ovjes spusti u najniži donji položaj. U konkretnom slučaju, konkretno vozilo koje je imao na uvidu, spušta se na 8 cm iznad tla. Na mjestu nesreće je bio rubni kamen na visini od 14 cm. Na daljnji upit punomoćnika tužitelja koliko bi iznosila visina štete danas na oštećenom vozilu tužitelja navodi da takav podatak trenutno nema, ali bi svakako ta visina štete bila veća nego što je utvrđeno po vještaku Ormužu budući da se promijenio PDV, porasli su troškovi rada ali i troškovi dijelova. Koliko bi u postotku rasli troškovi popravka, ne zna. Na poseban upit punomoćnika tuženika da li su na kolniku ili rubnom kamenu zabilježena ili uočena oštećenja koja su sukladno oštećenjima na vozilu Mercedes, a koja nastaju ili bi trebala nastati kod naleta takvog vozila na konkretni rubni kamen u dinamici koju pretpostavljaju vještaci Hlišć i Ormuž, vještak Hlišć je odgovorio da je već u nalazu i mišljenju opisao na stranici 3, da vidljivih tragova struganja nije bilo, s time da ne može znati jesu li neki od tragova struganja eventualno prikriveni izlijevanjem ulja. Na daljnje pitanje punomoćnika tuženika kolika je udaljenost od mjesta gdje je vozilo Mercedes zatečeno od strane djelatnika policije, odnosno mjesta gdje je bilo zatečeno na samom kolniku nakon nezgode i dali su na kolniku zabilježeni tragovi curenja tekućine na prostoru između rubnog kamena i mjesta gdje je vozilo zatečeno, vještak Hlišć je odgovorio da je u nalazu i mišljenju rekao da kako su vozila maknuta iz položaja koje su imala nakon nesreće, dakle, vozilo tužitelja nije zatečeno u zaustavljenom položaju, a isto tako je napisao da na mjestu na kojem je vozilo tužitelja stajalo nakon nesreće, nije bilo tragova istjecanja ulja, ali su oni pronađeni u području uz rub mekog terena po rubnjaku i kolniku u obliku prskanja s istjecanjem i zatim istjecanjem. Na daljnji upit punomoćnika tuženika da li je za očekivati da postoje tragovi curenja od mjesta istjecanja ulja do mjesta gdje je vozilo izvlačenjem zaustavljeno vještak navodi da mehanizam istjecanja ulja nije poznat, odnosno, iz kojeg djela vozila je ulje istjecalo, te da li je i na koji način istjecanje ulja imalo veze sa donjom zaštitom motornog prostora. Na daljnji upit punomoćnika tuženika da li je u slučaju curenja tekućine odnosno ulja rubni kamen uslijed pomicanja vozila sa travnate površine prema kolniku za očekivati da zaostali trag tekućine bude tako ravnomjeran, s rubnim crtama koje su po gornjoj i bočnoj strani rubnog kamena ravne i bez ikakvog traga na travnatoj površini uz rubni kamen (slika 8 nalaza i mišljenja prometnog fakultete), odnosno da zaostane samo na bočnoj strani rubnog kamena bez ikakvih tragova na gornjoj plohi rubnog kamena i djelu kolnika ispod i što vještaci misle o očitovanju Prometnog fakulteta u tom djelu na ročištu održanom 15. svibnja 2015., vještak Hlišć je odgovorio da se ne slaže sa navedenom konstatacijom zato jer nema nikakvih dokaza da trag ulja ne bi prelazio rubno na meki teren budući da trag ulja prekriva gornju površinu rubnjaka, i zatim njegovu bočnu površinu te dio kolnika s time da se na tome mjestu nalaze i tragove prskotina, kojih ima nastavno prema dijelu rubnjaka gdje gornja površina nije zauljena, tako da s obzirom na okolnost kako se može raditi o ulju, a fotografije su načinjene nakon nesreće kada se ulje već razlilo, to nije moguće zaključivati na isključivi način da je to ulje nastalo nanašanjem. Na poseban upit da li su na djelu mekog terena na kojem se vozilo Mercedes eventualno kretalo nakon prolaska preko rubnjaka utvrđeni bilo kakvi tragovi vožnje, da li je za očekivati da takvi tragovi zaostanu u ovakvoj dinamici nabacivanja preko rubnog kamena na mekom terenu vještak Hlišćje odgovorio da je u vrijeme nesreće bilo suho vrijeme, očekivao bi da je i zemljana površina suha te da se u praksi susretao sa slučajevima u kojima vozila slete s kolnika, ali da nakon tog slijetanja, po obavljanju policijskog očevida ne budu zapaženi tragovi kretanja kotača. Na daljnji upit mogu li vještaci oštećenja utvrđena na lijevoj strani spojlera/ branika na vozilu Mercedes dovesti u vezu sa štetnim događajem, vještak Hlišć je odgovorio da bi oštećenja na gornjim površinama vozila tužitelja više lijevo nastala struganjem i podvlačenjem gornjeg djela vozila ispod nazubljene savitljive prepreke kao i što je lanac s time da bi relativno okomito utisnuće koje se nalazi na stražnjem dijela prednjeg lijevog blatobrana nastalo u kontaktu s valjkastim okomitim predmetom u konkretnom slučaju stupićem, dok bi oštećenja na stražnjem dijelu lijevog boka ispred stražnjeg lijevog kotača nastalo nastavnim kontaktom sa stupićem budući da tragovi lanca dopiru do stražnjeg lijevog nosača krova, dakle iznad mjesta udara u donji dio lijevog boka. Za oštećenje u donjem lijevom rubnom dijelu obloge branika, mehanizam nastanka mogao bi biti i vraćanje vozila natrag na kolnik. Na daljnji upit punomoćnika tuženika da li je primarni kontakt između vozila Opel i Mercedes mogao promijeniti putanju vozila Mercedes na način da je isto moralo skrenuti udesno, odnosno da je isto odbačeno udesno, vještak Hlišć je odgovorio kao i u nalazu i mišljenju, sam kontakt ne bi imao silinu da skrene vozilo tužitelja, budući da se radi o relativno posmičnom udaru u stražnji dio lijevog boka, negdje u području malo prije opisanog oštećenja, pa je dakle, po njegovom mišljenju vozač vozila tužitelja naglo usmjerio vozilo udesno. Naime, udar osobnog vozila osiguranika tuženika, dogodio bi se lijevo iza leđa vozačkog mjesta. Na daljnji upit punomoćnika tuženika je li u ovoj dinamici vozač Mercedesa mogao uočiti kretanje vozila Opel i njegovo započeto skretanje udesno prije kontakta odnosno kad je isto započelo s prelaskom u njegovu traku i je li tada imao mogućnost blažim pomicanjem udesno ili drugom reakcijom izbjeći kontakt odnosno slijetanje, vještak Hlišć je odgovorio kako je već opisao u nalazu i mišljenju, točan način kretanja vozila osiguranika tuženika pred vozilo tužitelja nije moguće utvrditi, tako da može jedino odgovoriti na način naveden u nalazu i mišljenju, a to je da je skretanje desno vozača vozila tužitelja bilo objektivno nužno ili je to bila njegova panična reakcija. U konkretnom slučaju da je vozač vozila tužitelja bio priseban, mišljenja sam da način reakcije s kojim se vozilo dovodi do slijetanja je bio preizražen. Na daljnji upit punomoćnika tuženika da li je kontakt vozila Opel utjecao na objektivnu nemogućnost zaustavljanja vozila Mercedes do vozila koje se kretalo ispred njega, a obzirom je vozač Mercedesa izjavio da je skrenuo naglo udesno, kako ne bi lupio u automobil koji se kretao ispred njega vještak Hlišć je odgovorio kako ne može utvrditi dinamiku kretanja tog nepoznatog vozila, niti može utvrditi koliko je udar vozila osiguranika tuženika u vozilo tužitelja skrenuo pažnju vozaču vozila tužitelja na praćenje vozila ispred sebe, tako da ne može niti na nekakav tehnički objektivan način zaključiti da li je bilo nužno kako reagirati, kako je reagirao vozač vozila tužitelja ili ne, tj. da li je uzdužni razmak između vozila tužitelja i nepoznatog vozila ispred b io takav da je nalet na isto bio neizbježan, ako bi se poduzelo naglo kočenje unutar širine kolnika. Na daljnji upit punomoćnika tuženika da li u slučaju držanja primjerenog razmaka vozač Mercedesa mogao kočenjem zaustaviti svoje vozilo vještak Hlišć odgovorio je ne, ako mu je sudar s vozilom osiguranika tuženika skrenuo pažnju pa je preostalo premalo vremena za reagiranje kretanja vozila ispred sebe, a na upit da li se cijelo vozilo nakon naleta na rubnik, našlo izvan kolnika odgovorio je kako smatra da je svim kotačima izašlo preko rubnjaka budući da je trag lanca na karoseriji iznad stražnjeg lijevog kotača. Na daljnji upit punomoćnika tuženika da li je, kad je policija došla na mjesto štetnog događaja, vozilo bilo pomaknuto sa mekog tla nazad na kolnik, vještak Hlišć odgovorio je da je tome vjerojatno tako jer fotografije policijskog očevida ne prikazuju osobno vozilo tužitelja izvan kolnika, već jedino policijsko vozilo na mjestu nesreće te da ne zna u kojem položaju je po visini bio postavljen ovjes vozila tužitelja u odnosu na najniže spušteni položaj, pri tome se položaj može regulirati automatski ili ručno. Što je bilo s vozilom tužitelja u vrijeme nesreće ne može znati. U konkretnom slučaju visina vozila iznad podloge imala bi utjecaj utoliko, ako bi vozilo tijekom odigravanja nesreće, odnosno izvlačenja bilo u donjem spuštenom položaju. Zato jer je tada svega 8 cm iznad tla. Ova visina od 8 cm odnosi se na usporedno vozilo koje smo imali kod očevida, a za koje je navedeno da je podjednako vozilu tužitelja , a bez probe ne može utvrditi kakav je bio točni utjecaj ukrućenosti amortizera vozila tužitelja i njegova visina iznad tla u odnosu na dinamiku nastanka nesreće i kakav je točno utjecaj prelaska preko rubnjaka u takvom položaju vozila u odnosu na neki gornji relaksirani položaj amortizera. Na daljnji upit punomoćnika tuženika ukoliko bi iz vozila Mercedes u zatečenom i zaustavljenom položaju nakon nalijetanja na rubni kamen, vidljivo curilo ulje da li je za očekivati da trag curenja ulja ostane na travnatoj površini vještak Hlišć je odgovorio da ovisi o mehanizmu na koji je ulje istjecalo, ako u razini podnice vozila nije bilo prepreka prema tlu, odnosno postojao je kanal kojim bi se ulje moglo slijevati, te ako bi to bilo iz područja motora onda bi se očekivalo da se pojavi lokva ulja već na nogostupu s istočne strane kolnika pa sve preko mekog terena travnjaka prema kolniku, ali u manjoj mjeri jer bi već ranije izlijevanjem na mjestu zaustavljanja vozila trebala postojati veća lokva, a ovdje bi bili samo tragovi izlijevanja , kao što je u nalazu i mišljenju opisao, tragovi ulja nalaze se u području rubnjaka s mekim terenom i na djelu kolnika uz rubnjak. Na poseban upit punomoćnika tužitelja da li bi do prometne nezgode došlo da osiguranik tuženika nije udario u vozilo tužitelja vještak Hlišć odgovorio je da ne bi bilo razloga za nastanak ovakve nezgode.

30. Vještak Krunoslav Ormuž suglasio se sa iznesenim navodima i odgovorima vještaka Hlišća na ročištu održanom 25. rujna 2024.

31. Vještak Goran Zovak je na ročištu održanom 25. rujna 2024. na upit punomoćnika tužitelja tko je nositelj vještačenja u ovom predmetu odgovorio da je to Fakultet Prometnih znanosti, a iz redova djelatnika fakulteta i suradnika, se bira nositelj vještačenja koji sa drugim suradnicima na zavodu donosi nalaz i mišljenje. U ovom konkretnom predmetu nositelj vještačenja je bio Tomislav Perić, a on je sudjelovao u usuglašavanju oko nalaza i mišljenja. Na poseban upit punomoćnika tužitelja zašto je na ročištu 15. svibnja 2015. rekao da je u vještačenju sudjelovao u djelu koji se odnosi na simulaciju prometne nesreće, a sada navodi drugačije vještak Zovak je odgovorio da je sudjelovao u simulaciji prometne nesreće. Na daljnji upit punomoćnika tužitelja što piše na strani 2 zapisnika o očevidu, odgovorio je da može pročitati što je policija zapisala, odnosno piše da je istočni kolnik Baraćevog trga na mjestu nesreće širok 9,00 ili 9,66 metara, a na istome su pronađeni tragovi iscurjele tekućine od osobnog automobila [registarska oznaka]. Na poseban upit da li navedena registracija odgovara registraciji vozila tužitelja vještak Zovak je odgovorio da prema zapisniku o očevidu odgovara. Na daljnji upit da na strani 9 izvješća o prometnom vještačenju postoji fotografija rubnog kamena te da uvidom u fotografije utvrdi postoje li tragovi strugotina vještak Zovak je odgovorio da uvidom u izvještaj na strani 9 nema vidljivih tragova struganja. Na daljnji upit punomoćnika tužitelja kako objašnjava različita svjetla na fotografiji, vještak je odgovorio nema objašnjenja za različitu svjetlost, ali da prema njegovom mišljenju nema tragova struganja. Na daljnji upit punomoćnika tužitelja da li zna koliko iznosi najniži dio vozila tužitelja prema podacima, odgovara kao što je navedeno na strani 10 izvještaja, da predmetni osobni automobil prema izmjerama je podnicom na visini od podloge od 8 cm. Na daljnji upit dali je imao tvorničke podatke odgovorio je da nije upoznat sa time, na daljnji upit da li se pri utvrđivanju navedene visine uzelo u obzir je li ova visina sa opterećenim vozačem ili bez toga , odgovorio je da s obzirom na to da ne zna porijeklo ovog tehničkog detalja vozila, ne može odgovoriti da li se isto odnosi na vozilo sa ili bez vozača. Na daljnji upit koja je visina konkretnog rubnika odgovorio je da je na mjestu nesreće visina rubnjaka 14 cm. Na daljnji upit što se događa sa visinom vozila koje je opterećeno vozačem prilikom kočenja vještak je odgovorio da nema promjena. Na daljnji upit je li točno da se prilikom kočenja visina smanjuje, vještak je odgovorio da nije točno, da je visina tehnički detalj koji je definiran od strane proizvođača, ovisno o intenzitetu kočenja, može doći do poniranja prednjeg djela vozila. Na daljnji upit kakvi su pneumatici bili na kotačima vozila Mercedes odgovorio je da mu nije jasno pitanje te da nije upoznat s time kakvi su bili pneumatici nakon kretnje vozila. Na daljnji upit punomoćnika tužitelja može li se izjasniti kakve bi bile s obzirom na navedene, očekivane mehaničke posljedice za pojedine elemente ovješenja prednjih kotača u sustavu za upravljanje vozilom prilikom naleta prednjih kotača vozila na rubnik visine 14 cm, brzinom od 36 km/h vještak je odgovorio da obzirom da nije konstatirano da je vozilo tehnički neispravno, znači da su kotači i pneumatici su bili namijenjeni za ovo vozilo, ako je tako, a kao što smo naveli na izvještaju na strani 11, pri kontaktu na rubnjak prednjeg desnog kraja vozila, trebalo bi doći do struganja podvozja prilikom prelaska preko rubnjaka, a nakon što bi se na rubnjak popeo i stražnji desni kotač, do struganja stražnjeg lijevog dijela podvozja, sve do trenutka dok se na rubnjak ne popne i stražnji lijevi kotač. Na daljnji upit punomoćnika tužitelja može li dovesti u vezu oštećenja na vozilu tužitelja sa stupićem i lancem, vještak je odgovorio, kao što je naveo u izvještaju na strani 12, u odnosu na oštećenja koja bi nastala povlačenjem pod lanac, potrebno je napomenuti da se ta oštećenja ne mogu promatrati izolirano, dakle da bi za ta oštećenja podvlačenje predmetnog osobno automobila pod lanac, podizanje stupića iz mjesta na kojem je bio postavljen, u ruti prethodnog temeljenja i prebacivanja lanca preko poklopca motora i krova na poklopac prtljažnika bila potrebna brzina kretanja automobila, koja je približna izračunatoj za trenutak naleta prednjeg desnog kotača u rubni kamen a koji je mehanizam slijetanja zbog izostanka bilo kakvih tragova na rubnjaku otklonjen. Na daljnji upit punomoćnika tužitelja da li je u zapisniku o očevidu navedeno da je u prometnoj nesreći oštećen stupić sa lancem u cijelosti vještak je odgovorio da se ne sjeća što je pisalo u zapisniku vezano za oštećenje stupića, a kada mu je predočen zapisnik o očevidu, vještak je naveo da na je na strani 2 navedeno "na rubnom kamenu nije nastupila materijalna šteta, a metalni stupić s lancem oštećen je u cijelosti". Na poseban upit punomoćnika tuženika da li ostaje u cijelosti kod očitovanja vještaka Perića danog na ročištu 15.05.2015. vještak Zovak je odgovorio da ostaje u cijelosti kod navedenog očitovanja.

32. Na poseban upit suda da li se svi vještaci koji su bili prisutni ročištu 25. rujna 2024. mogu usuglasiti oko danog nalaza i mišljenja, vještaci su odgovorili da svi ostaju kod danih nalaza i mišljenja, s time da su vještak Hlišć i vještak Ormuž koji je izradio nalaz fakulteta Strojarstva i brodogradnje, suglasni oko danog nalaza i mišljenja.

33. Po ocjeni ovog suda Fakultet prometnih znanosti svoj je nalaz i mišljenje dao objektivno, uvjerljivo i u skladu s pravilima struke, temeljem priložene dokumentacije, a usmenim iskazom nositelja vještačenja argumentirano su otklonjeni svi prigovori tužitelja slijedom čega sud nalaz i mišljenje te ustanove prihvaća u cijelosti. Sud osobito ukazuje na činjenicu da uvidom u slike koje su načinjene prilikom vršenja očevida sud utvrdio da na njima nema vidljivih oštećenja rubnjaka, niti tragova struganja ni brisotina pneumatika po rubnom kamenu, a na travnatoj površini također ne postoje tragovi vožnje, zanošenja pneumatika ili guljenja trave, a koji tragovi bi trebali nastati prilikom dinamike sudara na kojoj tužitelj temelji tužbeni zahtjev.

34. Sud je prihvatio iskaze svjedoka AB i KB isključivo u dijelu u kojem tvrde da je došlo do kontakta odnosno sudara vozila, a nije prihvatio iskaze u preostalom dijelu u kojem se opisuje posljedično kretanje vozila tužitelja i nastala oštećenja jer su u tom dijelu u suprotnosti sa utvrđenjima Fakulteta prometnih znanosti te sa slikama koje su sačinjene prilikom očevida.

35. Valja navesti da je Pravilnikom Zavoda za prometno – tehnička vještačenja Fakulteta prometnih znanosti (donesenog temeljem Statuta Fakulteta, Zakona o sudovima i Pravilnika o stalnim sudskim vještacima) propisano da kolegij zavoda (kojeg čine od strane predstojnika zavoda imenovani članovi, sudski vještaci sa stručnim znanjem iz područja ili djelatnosti za koje su od nadležnog suda imenovani stalnim sudskim vještacima) temeljem procjene složenosti konkretnog predmeta vještačenja određuje, jednog ili više nositelja vještačenja time da može za nositelje vještačenja angažirati i vanjske suradnike sudske vještake koji moraju imati sklopljen godišnji ugovor o djelu sa fakultetom, a što je konkretno i slučaj na strani vještaka dipl. ing. Tomislava Perića, koji je ujedno bio i nositeljem predmetnog vještačenja i u tom svojstvu zadužen da provede analizu konkretnog sudskog spisa i koji koristeći se svojim stručnim znanjem iznosi zapažanja i mišljenje o činjenicama koje bi mogle biti važne za utvrđivanje istinitosti navoda koji su predmet dokazivanja, time da nalaz i mišljenje koji je u svakom konkretnom predmetu vještačenja izradio nositelj vještačenja, a kojeg je usvojio kolegij, predstavlja nalaz i mišljenje zavoda, a ne vještaka pojedinca – nositelja vještačenja.

36. Sud nije prihvatio nalaz i mišljenje vještaka dipl. ing. Srećka Hlišća i Fakulteta strojarstva i brodogradnje u dijelu koji se odnosni na dinamiku faze B i C predmetne prometne nezgode budući da su isti nisu naveli uvjerljiv razlog zbog čega na nema vidljivih oštećenja rubnjaka, niti tragova struganja ni brisotina pneumatika po rubnom kamenu, kao i zbog čega na travnatoj površini ne postoje tragovi vožnje, zanošenja pneumatika ili guljenja trave. Naime, vještak Hlišć je na ročištu održanom 15. veljače 2008. naveo da ne zna razlog zbog čega na rubnom kamenu nisu ostali tragovi struganja vozila, a iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka Hlišća od 9. svibnja 2007 . proizlazi da je zbog činjenice da je vozilo tužitelja vrlo nisko za očekivati da isto iz vožnje podvozjem zastruže po povišenom rubnom kamenu, ali se s obzirom na izostanak struganja na rubnjaku to ne može na siguran način povezati.

37. Slijedom svega navedenog, sud je utvrdio da je došlo do bočnog okrznuća prednjeg desnog vrha osobnog vozila Opel Tigra sa stražnjom lijevom bočnom stranom osobnog vozila Mercedes, a da bi do izbjegavanja sudara – bočnog okrznuća došlo bi u slučaju da je AB, vozačica vozila Opel Tigra, prije započete radnje prestrojavanja iz srednje u desnu prometnu traku istočnog kolnika Barčevog trga uočila kretanje osobnog vozila Mercedes kojim je upravljao KB, a za što su postojali tehnički uvjeti bilo provjerom u retrovizoru bilo okretanjem glave te odustala od te radnje i propustila osobno vozilo Mercedes da bez ikakvih štetnih posljedica prođe svojom desnom prometnom trakom istočnog kolnika Barčevog trga.

38. Dakle, osiguranica tuženika postupila je suprotno odredbi čl. 43. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (''Narodne novine'' broj 105/04) te je u potpunosti odgovorna za nastanak predmetnog štetnog događaja (čl. 178. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, ''Narodne novine'', broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99, dalje: ZOO).

39. Kako je provedenim vještačenjem isključena mogućnost da bi slijetanjem osobnog vozila Mercedes u za njega desnu stranu, preko rubnjaka na travnati teren, kao posljedica po vozaču izvršenog naglog, maksimalnog zakretanja upravljača udesno, nastala oštećenja podvozja, jednako kao i uz taj mehanizam vezana oštećenja koja bi nastala podvlačenjem tog vozila pod lanac, podizanjem stupića iz mjesta na kojemu je bio postavljen u rupi prethodnog temeljenja i prebacivanjem lanca preko poklopca motora i krova na poklopac prtljažnika, ali i to da su izvidom štete utvrđena oštećenja podvozja nastala vraćanjem vozila unazad na kolnik jer po smjeru pružanja deformacija proizlazi da su ista nastala pri kretanju vozila unaprijed (po oštećenjima ovjesa prednjeg lijevog i desnog kotača, po strugotinama na ispušnim granama te po smjeru savijanja nosača ovjesa), to je u odnosu predmet tužbenog zahtjeva, a to je šteta nastala nakon do bočnog okrznuća prednjeg desnog vrha osobnog vozila Opel Tigra sa stražnjom lijevom bočnom stranom osobnog vozila Mercedes, valjalo odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

40. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP. Naime, sukladno odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br.Rev x- 745/2017-2 ovaj sud je dužan odlučiti o troškovima postupka, budući da je odluka o trošku iz presude Općinskog građanskog suda u zagrebu posl.br. Pn -5873/05-92 ukinuta. Gledajući cjelokupan postupak, tužitelj je uspio u osnovi u omjeru od 100%, budući da je tuženiku pravomoćno naloženo platiti tužitelju iznos od 27.676,30 kn/3.373,28 Eura, a u visini je tužitelj uspio u omjeru od 6%, budući da je tužbeni zahtjev odbijen u dijelu koji se odnosi na plaćanje iznosa od 52.595,76 Eura, a tužba je povučena za iznos od 3.907,79 Eura. Dakle, razlika omjera uspjeha u sporu stranaka kada se uzme u obzir osnova i visina tužbenog zahtjeva iznosi 6% pa sud smatra da su stranke u podjednakoj mjeri uspjele u sporu. Imajući u vidu činjenicu da su obje strane plaćale predujmove za provedena vještačenja sud smatra da je svaka strana dužna snositi plaćene troškove vještačenja.

U Zagrebu, 30. ožujka 2026.

Sudac:

Marko Ivrlač

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa: - od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika