REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj P-163/2025

OPĆINSKI SUD U ZADRU

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji toga suda Jadranki Nižić - Peroš, u pravnoj stvari tužiteljice LE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupana po punomoćniku Miranu Zorica, odvjetniku u [adresa] i sinu AE, protiv tuženika Grad Zadar, Narodni Trg 1, 23 000 Zadar, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao pravni sljednik upisanog Društvenog vlasništva, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika LEŠ, zastupanog po OD Gluić Ninčević d.o.o. iz Zadra, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne rasprave dana 17. veljače 2026. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, punomoćnice tuženika i zamjenika punomoćnika umješaća na strani tuženika, te objave dana 30. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice, koji glasi:

“1. Utvrđuje se da je tužiteljica LE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] stekla pravo vlasništva realnog dijela nekretnine oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 394 m2, zk tijelo I, upisano u zemljišno knjižni uložak broj [broj ZK uloška] pri zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru i to realnog dijela koji je prikazan na skici sudskog očevida od 12.09.2025.g. izrađenoj od strane sudskog vještaka za geodeziju Dražena Torbarine (Geo Lesi j.d.o.o.) 1. dio kč. Br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 38 m2 u naravi kuća katnica sa dijelom terase i stepenica za kat obojeno zelenom bojom i likom A-B-C-D-E-F-G-J-K-L-M-N-O-P-A, unutar kojeg lika se nalazi dio terase i stepenice za kat površine 5 m2, označeno likom J-K-L-F-G-J, kuća na katu, a u prizemlju betonirani dvor površine 4 m, označeno likom M-N-E-F-M, kuća u prizemlju i na katu površine 24 m2, označeno likom N-O-P-D-R-S-C-D-E-N te kuća na katu, a u prizemlju betonirani dvor površine 5 m2 označeno likom A-B-S-R-D-P-A, 2. dio kč. Br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi jugozapadni dio dvorišta površine 15 m2, obojeno žutom bojom i likom U-K-J- G-T-U, 3. dio kč. Br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 3 m2 u naravi krajnji sjeveroistočni dio betoniranog dvorišta označeno žutom bojom i likom B-X-V-Z-B, 4. dio kč. Br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 7 m2 u naravi dio betoniranog dvorišta uz pročelje kuće širine 0,50 m te obojeno plavom bojom i likom 1-2-3-4-5-6-7-L-M-N-O-P-1, sve prikazano na skici sudskog očevida d 12.09.2025.g. izrađena od strane stalnog sudskog vještaka gedoetske struke Dražena Torbarine (Geo Lesi j.d.o.o.), a koja skica sudskog očevida d 12.09.2025.g. izrađena od strane stalnog sudskog vještaka gedoetske struke Dražena Torbarine (Geo Lesi j.d.o.o.), čini sastavni dio ove presude;

2. Tuženik GRAD ZADAR, Narodni Trg 1, 23 000 Zadar, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao pravni sljednik upisanog DRUŠTVENOG VLASNIŠTVA, je dužan trpjeti upis prava vlasništva tužiteljice na realnom dijelu nekretnine iz toč. I. ove presude, nakon provedene parcelacije i formiranja novih katastarskih čestica, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude, pod prijetnjom ovrhe:”

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku Gradu Zadru parnični trošak u iznosu od 30,00 EUR te umješaču na strani tuženika parnični trošak u iznosu od 750,00 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi, podnesenoj ovom sudu dana 24. siječnja 2025. navodi da se Grad Zadar u ovoj pravnoj stvari označava kao pasivno legitimiran obzirom da se nekretnina koja je predmet ovog spora na dan 24. srpnja 1991. nalazila unutar granica građevinskog područja (zona naselja) sukladno prostornom Planu Općine [adresa]. Tužiteljica je stvarni vlasnik i posjednik realnog dijela nekretnine opisanog kao- Dio kč. Br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], sveukupne površine 56 m2, a sve kako je prikazano na skici lica mjesta Geoing Zadar d.o.o. od rujna 2024. U zemljišnim knjigama je upisano Društveno vlasništvo i to na Zk Tijelu I. Tužiteljica je vlasnica nekretnine oznake kč. Br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za cijelo. Dio nekretnine koji je prikazan na skici je u posjedu tužiteljice preko 40 godina. Radi se o “istaku” stambene zgrade koja je tamo izgrađena prije nekoliko desetljeća i kao takva i danas stoji. Također, tužtieljica uživa, odnosno posjeduje i dio dvorišta kako je isti prikazan na skici. Kč. Br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i dio kč. Br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kako su isti prikazani na skici, čine jednu cjelinu. Obzirom da tužiteljica nema ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva redovnim putem u formlanom postupku, te da ima interes uskladiti zemljišno knjižno stanje sa stvarnim, ista podnosi ovu tužbu. Tužiteljica je podneskom od 21. listopada 2025., nakon očevida na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geometra i vještaka građevinske struke uredila tužbeni zahtjev.

2. Tuženik Grad Zadar u svom odgovoru na tužbu od 31. siječnja 2025. (l.s. 20) navodi da u odnosu na nekretninu oznake kat. čest. broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, te predlaže postavljeni tužbeni zahtjev u odnosu na Grad Zadar odbiti kao neosnovan u cijelosti. Na glavnoj raspravi od 28. listopada 2025. navodi da prigovor promašene pasivne legitimacije nije paušalan već proizlazi iz zk izvatka za utuženu nekretninu jer da je u zemljišnoknjižnom izvatku upisana čestica 5798 - zemljište bez zgrade i dvorište kao ZK tijelo 1., u B listu vidljivo da je tijelo 1. društvenog vlasništva ali u C teretovnici za ZK tijelo 1. je upisano pravo korištenja nekretnine tijela 1. u korist vlasnika zgrade tijela 2 dok na tom zemljištu postoji zgrada dok vlasnik ZK tijela 2. nije Grad Zadar već druge fizičke osobe. Dodaje kako se ovdje radi o zemljištu i zgradi koji su upisani kao 2. ZK tijela što je ostatak ranijih materijalnih propisa konkretno Zakona o nacionalizaciji kada su se dijelile zgrade i zemljišta na kojim su oni izgrađeni i upisivali temeljem tog zakona u zemljišnim knjigama kao dvije posebne pravne cjeline odnosno različita ZK tijela dok je stupanjem na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima 1. siječnja 1997. uspostavljeno pravo jedinstvo nekretnine temeljem odredbe čl. 366. Zakona o vlasništvu odnosno u ovom konkretnom slučaju s obzirom da se radi o 2 ZK tijela; zgradi kao jednom ZK tijelu i zemljištu odvojenom od te zgrade kao drugom ZK tijelu po pravnom sjedinjenju temeljem čl. 367. Zakona o vlasništvu.

2.1. Umješač na strani tuženika LEŠ u podnesku od 19. studenog 2025. navodi da je vlasnik u 1/1 dijela nekretnine opisane kao ZK tijelo I kč. br. [katastarska čestica] zemljište bez zgrade i dvorište ukupne površine 394 m2 i ZK tijelo II zgrada bez zemljišta sagrađena na parceli 5798, sve k. o. [katastarska općina], a kako i proizlazi iz zk izvatka za predmetnu nekretninu sa lista 82 spisa, od dana 8. siječnja 2026., kojim potvrđuje svoje navode. Naveo je i da ističe prigovor promašene pasivne legitimacije.

2.2. Obzirom na navedeno ovaj sud je rješenjem od dana 15. siječnja 2026. prihvatio njegovo sudjelovanje u postupku kao umješaća na strani tuženika.

3. U ovoj pravnoj stvari sud je izveo sljedeće dokaze: izvršio je uvid i pročitao: izvod iz katastarskog plana (l.s. 4), izvadak iz zemljišne knjige za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (l.s.5), izvadak iz zemljišne knjige za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (l.s.5- 6), skicu lica mjesta (l.s.10), uvjerenje o statusu čestice (l.s.11), nalaz i mišljenje vještaka geometra JE od 30. rujna 2025. (l.s.40-41) i nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke DE od 10. studenog 2025. (l.s.57-69).

4. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je stekla pravo vlasništva više realnih dijelova nekretnine oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dosjelošću te nalaganje tuženiku da je kao pravni sljednik upisanog društvenog vlasništva dužan trpjeti upis prava vlasništva tužiteljice na realnim dijelovima nekretnine iz toč. I. t. 1. ove presude, nakon provedene parcelacije i formiranja novih katastarskih čestica.

5. Na temelju uvida u izvadak iz zemljišne knjige za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (l.s.5), utvrđeno je da je kao vlasnica upisana LE dok je temeljem uvida u izvadak iz zemljišne knjige za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (l.s.5-6), utvrđeno da je kao vlasnik zk tijela I (čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) upisano društveno vlasništvo dok je u listu C – teretovnici upisano temeljem zapisnika o osnivanju zemljišne knjige broj 2567 da se uknjižuje pravo korištenja nekretnine tijela 1. prvog u korist vlasnika zgrade tijela 2. drugog, dok na tom dijelu postoji zgrada. Kao vlasnici zk tijela 2. upisani su RE, ČE i AEŠ.

6. Na očevidu na licu mjesta, a kako to slijedi iz zapisnika sastavljenog 12. rujna 2025. (l.s. 76-80), utvrđeno je da se predmet spora proteže od dvorišnih ulaznih vrata cijelom dužinom prateći betonski dvorišni zid na kojem se nalazi željezna ograda pa s lijeve strane kuće u širini od pola metra kao i dio iza kuće, dio dvorišta i dio stambene zgrade u ukupnoj površini od 56 m2, sve kako je navedeno u priloženoj skici iz rujna 2024.

7. Kako slijedi sa skice sudskog očevida od 30. rujna 2025. (l.s. 41) predmet spora je označen zelenom, žutom i plavom bojom te se radi o realnim dijelovima čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te obuhvaća i dio kuće katnice od tužiteljice, kako je vidljivo i na fotografijama sa lista 40 spisa dok se prema nalazu i mišljenju vještaka građevinske struke DE sa l.s.57-69 radi o glavnoj zgradi i pomoćnoj građevini – konobi sa infrastrukturnim uređajima i elementima obodnih dijelova dvorišta, izgrađena na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], prije 15. veljače 1968.

8. U ovoj pravnoj stvari saslušani su i svjedoci FE i KE i to na ročištu pred ovim sudom 28. listopada 2025. (l.s. 51-53).

9. Svjedok FE, star 88 godina, u svome iskazu je naveo da živi dvije kuće udaljen od predmetne nekretnine te zna da je to nekada bila nekretnina od L i ĐE, koji su bili stričevi od Zrinkinog muža. Na fotografiji sa lista 40 spisa ja pokazao i naveo da su spornim dijelom uvijek svi nesmetano prolazili i nitko da nije smetao tužiteljici i njezinim prednicima da prolaze tim dijelom. Poznaje JEŠ i zna da ona ima sina AEŠ te da žive u novoj kući A, a to je kuća na fotografiji broj 1 (l.s.40) gdje piše ULAZ SUSJED. Nikada nije čuo da između J i LE postoji spor oko toga čiji je ovaj sporni dio nekretnine.

10. Saslušana je i svjedokinja KE, koja je navela da živi u nekretnini koja se nalazi u blizini predmeta spora te često prolazi pokraj te nekretnine, a inače i da poznaje tužiteljicu i nikada nije čula da bi postojao spor oko ovog dijela nekretnine koji je pokazan na fotografija sa lista spisa 40. Ne znam tko koristi taj predmetni dio nekretnine i ne znam tko živi u toj kući gdje piše ULAZ SUSJEDA, a niti poznaje DEŠ. LE poznaje od 1965., otprilike jer su zajedno radile u bolnici. Ona se 1986. doselila živjeti u [adresa], a LE se dvije godine ranije udala. Misli da nitko LE nije osporavao vlasništvo ove kuće i okućnice, a ne zna tko je BE, dok joj je REŠ susjed, a ne zna je li oni polažu pravo na Zrinkinu nekretninu.

11. Tijekom postupka je kao nesporno utvrđeno da je u vrijeme podnošenja tužbe 24. siječnja 2025. u odnosu na predmetnu nekretninu bilo upisano pravo korištenja nekretnine tijela 1. prvog (čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) u korist vlasnika zgrade tijela 2. drugog, dok na tom dijelu postoji zgrada, a kao vlasnici zk tijela 2. upisani su bili RE ž. D, ČE i AEŠ. Također, kako proizlazi iz zk izvatka za predmetnu nekretninu sa lista 82 spisa, od dana 8. siječnja 2026., kao vlasnik ovdje predmetne nekretnine je upisan umješać na strani tuženika za cijelo, a čime je izbrisan raniji upis društvenog vlasništva.

12. Tuženik Grad Zadar i umješać na strani tuženika istaknuli su prigovor promašene pasivne leguitimacije te je ovaj sud njihov prigovor našao osnovanim.

13. Odredbom čl. 362. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14; dalje ZVDSP), propisano je da se smatra da je vlasnik nekretnine u društvenom vlasništvu osoba koja je u zemljišnim knjigama upisana kao nositelj prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja tom nekretninom, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati.

13.1. Stavkom. 3. je propisano da se smatra da su vlasništvo Republike Hrvatske sve stvari iz društvenoga vlasništva na području Republike Hrvatske glede kojih nije utvrđeno u čijem su vlasništvu niti djeluje predmnjeva vlasništva iz stavka 1. i 2. ovoga članka, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati.

14. Zakonom o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ br. 6/1980, 36/1990, Narodne novine br. 53/1991), člankom 12. propisano je da kad je zgrada na kojoj postoji pravo vlasništva izgrađena, u skladu sa zakonom, na zemljištu u društvenom vlasništvu, vlasnik zgrade ima pravo vlasništva zemljišta na kojem je zgrada izgrađena i zemljišta što služi za redovnu upotrebu te zgrade dok ona postoji.

15. Tužiteljica se u svezi upisa umješaća na strani tuženika kao vlasnika predmetne nekretnine, a do kojeg upisa je došlo tijekom ovoga parničnog postupka, poziva na odredbu čl. 195. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., 146/2025.) međutim ispušta iz vida činjenicu da u konkretnom slučaju, na predmetnoj nekretnini niti prilikom podnošenja tužbe nije bilo upisano niti jedno od prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja u korist tuženika Grada Zadra, niti je tužiteljica tijekom postupka dokazala da bi Grad Zadar bio pravni sljednik subjekta koji je ta prava eventualno imao.

16. Da nije bilo upisanog prava korištenja na više fizičkih osoba u odnosu na predmetnu nekretninu djelovala bi predmnjeva iz čl. 362. st. 3. ZVDSP. Navedenom odredbom propisano je da se sve stvari iz društvenoga vlasništva na području Republike Hrvatske, glede kojih nije utvrđeno u čijem su vlasništvu, smatraju vlasništvom Republike Hrvatske. Prema tome, da nije bilo upisano parvo korištenja na imena RE. D, ČE i AEŠ, [adresa] ne bi bio pasivno legitimiran već bi to bila Republika Hrvatska.

17. Nadalje, u odnosu na pozivanje na čl. 367. ZVDSP od strane tužiteljice za navesti je da je na očevidu na licu mjesta utvrđeno da je na dijelu predmetne nekretnine izgrađen dio kuće tužiteljice, a kako i proizlazi iz nalaza i mišljenja sudskih vještaka geodetske i geodetske struke. Međutim, navedena odredba uređuje uspostavu pravnog jedinstva nekretnine u situaciji kada je na zemljištu u društvenom vlasništvu do stupanja na snagu Zakona (1. siječnja 1997.) izgrađena zgrada koja je u nečijem vlasništvu, a upisana je u zemljišnoj knjizi kao zasebno zemljišnoknjižno tijelo od zemljišta na kojem je izgrađena. U takvom slučaju vlasnik zgrade stječe pravo vlasništva cijele nekretnine spajanjem svih zemljišnoknjižnih tijela u jedno, uz upis prava vlasništva na spojenom tijelu u njegovu korist.

17.1. Međutim, u slučaju kada je pravo korištenja građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu upisano na ime trećih fizičkih osoba, to pravo se pretvara u pravo vlasništva te osobe ili njezina pravnog sljednika stupanjem na snagu ZVDSP-a.

17.2. Upis prava vlasništva koje potječe od prava korištenja provodi se po pravilima zemljišnoknjižnog prava, a zemljišnoknjižni sud na zahtjev osobe koja ima pravni interes dopustit će brisanje društvenog vlasništva i prava korištenja te upisati pravo vlasništva u korist te osobe, a što se u konkretnom slučaju, upisom AEŠ kao vlasnika predmetne nekretnine za cijelo i provelo. Stoga, članak 367. ZVDSP primjenjuje se kada je zgrada izgrađena na zemljištu u društvenom vlasništvu i upisana kao zasebno zemljišnoknjižno tijelo, a vlasnik zgrade stječe vlasništvo cijele nekretnine spajanjem zemljišnoknjižnih tijela. Ako je pravo korištenja upisano na ime trećih osoba, kao što su konkretnom slučaju prilikom podnošenja tužbe kao korisnici bili upisani RE, ČE i AEŠ, to pravo se pretvara u pravo vlasništva tih osoba, a ne kako tužiteljica pogrešno tumači i smatra da će temeljem citirane odredbe ona biti upisana vlasnica dijela zgrade izgrađene na tome zemljištu.

18. Pasivna legitimacija predstavlja materijalnopravni odnos između stranaka, pri čemu tuženik mora biti osoba koja je dužna ispuniti zahtjev tužiteljice. U konkretnom slučaju, Grad Zadar nije pravilno pasivno legitimiran jer nikada nije bio vlasnik niti korisnik predmetne nekretnine. Stoga je tužbeni zahtjev protiv Grada Zadra valjalo odbiti kao neosnovan zbog promašene pasivne legitimacije, kako je navedeno u izreci presude.

19. Valja navesti i da tužiteljica svoj zahtjev temelji na tvrdnji da je dosjelošću stekla pravo vlasništva na realnim dijelovima predmetne nekretnine. Međutim, provedeni dokazni postupak, posebice iskazi saslušanih svjedoka, ne potvrđuje postojanje isključivog samostalnog posjeda koji je nužan za stjecanje vlasništva. Svjedok FE iskazivao je isključivo o činjenici da su spornim dijelom nekretnine svi nesmetano prolazili te da nitko nije ometao tužiteljicu i njezine prednike u prolazu. Takav iskaz ukazuje eventualno na izvršavanje sadržaja prava služnosti puta, a ne na posjedovanje nekretnine s voljom da se bude njezin vlasnik. Slično tome, svjedokinja KE tek je navela kako joj nije poznato postojanje spora oko nekretnine, što samo po sebi ne dokazuje kvalitetu i kontinuitet posjeda potreban za dosjelost prava vlasništva.

19.1. Za stjecanje vlasništva dosjelošću potrebno je da posjednik ima samostalni posjed stvari određene kvalitete (zakonit, istinit i pošten ili barem pošten) koji traje neprekidno zakonom propisano vrijeme, čl. 159. i 160. ZVDSP. Posjed mora biti savjestan, odnosno pošten, što znači da posjednik ne smije znati niti je mogao znati da nema pravo na stvar. Također, potrebno je dokazati neprekidni posjed određene kvalitete i protek vremena dosjelosti. Tužiteljica je morala dokazati da je stekla vlasništvo dosjelošću, što uključuje dokazivanje kvalitete posjeda, trajanja posjeda i pravnog temelja stjecanja. Obzirom da tužiteljica nije dokazala te pretpostavke, odnosno nije dokazala neprekidni i pošteni posjed u zakonskom trajanju, nije mogla steći vlasništvo dosjelošću, sve i da nije utvrđena pogrešna pasivna legitimacija tuženika.

20. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (NN 138/23, dalje: Tarifa) kod određene vrijednosti predmeta spora od 1.400,00 EUR, pa je tako tuženiku Gradu Zadru valjalo priznati trošak za plaćanje sudske pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu od 30,00 eura i umješaču na strani tuženika trošak sastava podneska od 8. siječnja 2026. i 16. siječnja 2026. u iznosu od po 200,00 EUR (Tbr. 8. Toč. 3. Tarife) te trošak zastupanja na ročištu od dana 17. veljače 2026. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. toč 1. Tarife), ukupno 600,00 EUR. Kada se na taj iznos umješaču na strani tuženika obračuna PDV, po stopi od 25%, dođe se do iznosa od 750,00 EUR.

U Pagu, 30. ožujka 2026.

Sutkinja

Jadranka Nižić – Peroš, univ.spec.iur.

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi županijskom sudu putem ovoga suda u 3 primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku,

2. Tuženiku,

3. Umješaču na strani tuženika.