Poslovni broj: P-2472/2022-24

Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, OIB: 29399232217, po sucu Silvani Klisović, u pravnoj stvari tužitelja: ŠC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Lušić, odvjetnik u Šibeniku, protiv tuženice: REPUBLIKA HRVATSKA zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Šibeniku, Građansko-upravni odjel, Stjepana Radića 81, Šibenik, OIB: 52634238587, radi utvrđenja prava vlasništva i ispravka uknjižbe, nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 23. veljače 2026.g., u nazočnosti punomoćnika stranaka, a na ročištu održanom povodom objave presude dana 30. ožujka 2026.g.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj ŠC, OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], za cijelo.

II. Ovlašten je tužitelj temeljem ove presude zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], na svoje ime za cijelo, uz istodobni izbris tog prava s imena Republika Hrvatska.

Obrazloženje:

1. Tužitelj u tužbi i tijekom raspravljanja navodi da je predmet ovog postupka utvrđenje prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], a na predmetnoj nekretnini kao vlasnik u zemljišnim knjigama da je upisana Republika Hrvatska. Tužitelj navodi da je sukladno čl. 186.a.st.1. Zakona o parničnom postupku prema tuženici uputio zahtjev za mirno rješenje spora, koje je ista putem ODO Šibenik odbila. Tužitelj navodi da je isključivi vlasnik navedene nekretnine, koja u naravi predstavlja dio njegove okućnice te čini jedinstvenu cjelinu s nekretninama na kojima je utvrđeno njegovo pravo vlasništva. Čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] da je tužitelj, zajedno s ostalim nekretninama s kojima predmetna čini jedinstvenu cjelinu, stekao darovanjem od oca JC, koji je istu naslijedio iza smrti oca ŽC, a ovaj ju je prethodno stekao također nasljeđivanjem od svojega oca ŽC, te da se tako predmetna nekretnina nalazi u vlasništvu i nesmetanom posjedu predlagatelja i njegovih prednika preko sto pedeset godina, a da je sve navedeno utvrđeno i pravomoćnom presudom Općinskog suda u Šibeniku, posl.br. P-2686/15 od 24.ožujka 2016.g. Iz navedenih razloga tužitelj navodi ima pravni interes utvrditi svoje pravo vlasništva, pa predlaže pa da sud donese presudu kojom će prihvatiti kao osnovan tužbeni zahtjev tužitelja, pobliže opisan u izreci ove presude.

2. Tužena Republika Hrvatska zastupana po zamjeniku zakonskog zastupnika u protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, iz razloga što da iz dokaza na koje se tužitelj u tužbi poziva ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva.Naime, u historijatu tužbe da se navodi da bi tužitelj pravo vlasništva predmetne kat. čest. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] stekao temeljem darovanja i nasljeđivanja. Međutim na navedene okolnosti, osim ugovora o darovanju od 19. kolovoza 2015. koji je dostavljen tek uz tužbu ali ne i uz zahtjev za mirno rješenje spora, nije priložen niti jedan dokaz. Nadalje, tužitelj da nije priložio niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo da bi njegov prednik JC bio vlasnik predmetne kat. čest. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Pozivanje tužitelja na presudu zbog izostanka Općinskog suda u Šibeniku posl.br. P-2686/2015 od 24. ožujka 2015., kojom je isti utvrđen vlasnikom dijelova različiti kat. čest. u k. o. [katastarska općina], koja presuda je ishođena protiv više fizičkih osoba i to temeljem odredbe čl.332 Zakona o parničnom postupku, bez da su postupku koji je prethodio donošenju iste izvedeni bilo kakvi dokazi, da je potpuno neosnovano, promašeno, te ista da nije od važnosti za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Tužena posebno napominje kako je predmetna nekretnina u katastarskom operatu u PL 156 upisana kao posjed Državne imovine, dok povijest posjedovanja nije poznata, pa da iz navedenog jasno proizlazi kako je oborena presumpcija poštenog posjeda. Slijedom navedenog, tužitelj predmetnu nekretninu da nije mogao steći temeljem darovanja, obzirom da nitko na drugog ne može prenijeti više prava nego što ga sam ima. Budući tužitelj svojim navodima nije doveo u sumnju upis prava vlasništva predmetne nekretnine na imenu ove tužene, niti predložio dokaze koji bi upućivali da je uknjižba prava vlasništva kat. čest. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] na imenu ove tužene pogrešna, predlaže se tužbeni zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan.

3. U dokaznom postupku izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem zemljišnih knjiga za K. O. [katastarska općina], dopisa ODO Šibenik broj N-DO-139/2022 od 20.7.2022.g., presude zbog izostanka ovog suda pod posl.br. P-2686/15 od dana 24.3.2015.g., Geodetske situacije od 18.08.2015.g., izvoda iz katastarskog plana, ugovora o darovanju od 19.8.2015.g., posjedovnog lista broj 156, očevidom na mjestu spora dana 9.5.2025.g., nalaza i mišljenja vještaka mjernika UC od 19.6.2025.g., fotografija mjesta spora, te saslušanjem svjedoka OC, LC i VC.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

5. Predmet spora je dakle, zahtjev tužitelja da se utvrdi da je vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], za cijelo, te da je ovlašten zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], na svoje ime za cijelo, uz istodobni izbris tog prava s imena Republika Hrvatska.

6. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odedbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (u nastavku: ZPP), u postupku je utvrđeno da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

7. Naime, očevidom na mjestu spora utvrđeno je da se pokazana nekretnina identificira kao čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina], da je ova nekretnina u sastavu dvorišta i kuće koja se nalazi na čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina], da predmetna nekretnina u naravi nalazi se u sjeveroistočnom dijelu imanja i to neposredno uz bazen a na njoj se zatiče danas jedan mali cvijetnjak na kojem se nalazi nekoliko agava i samoniklog bilja između kojeg je postavljane ukrasna dvorišna rasvjeta, sa sjeveroistočne i jugoistočne strane međa je veliki betonski zid dok prema unutrašnjosti dvorišta (čest. zem. [katastarska čestica]) nema vidljive međe već je dijelom kako je gore opisano cvjetnjak, a drugi dio zapravo popločani dio dvorišta između zida i bazena. U samoj blizini te čestice nalazi se i vanjski tuš na zapadnoj strani, odmah uz blizini glavne kuće, a u okruženju dvorišta i pomoćnih zgrada, te cijelo to imanje i ograđeno visokim ogradnim zidovima sa kolnim ulazom sa čestice 2445/1 KO [katastarska općina], što je sve i prikazano u skici mjesta očevida uz fotografije i izvod iz katastra.

8. Pregledom Izvatka iz zemljišne knjige za K. O. [katastarska općina] utvrđeno je da je kao vlasnik predmetne nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] uknjižena tužena, dok je kao posjednik nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], ulica glavna cesta, dvorište, površine 39 m2, upisana Državna imovina, Općina Vodice, Vodice.

9. Iz iskaza saslušanog svjedoka OC proizlazi da se u konkretnom radi o dvorištu tužiteljeve kuže, što je uostalom i utvrđeno očevidom na mjestu spora, i koje po kazivanju ovog svjedoka koristi tužitelj a prije njega su to koristili njegov otac i djed i šukundjed, dakle, dugi niz godina i nikada ih nitko nije smetao u tom posjedu. Ističe da su rodbinska veza, kuća do kuće, i za tužiteljeve prednike, tako niti za svoje, da nema saznanja od koga su i na koji način to stekli. Naposljetku predmetna nekretnina da predstavlja uređeni cvjetnjak i tamo je postavljen i vanjski tuš i sve to pored bazena. Što se tiče pitanja pun. tužitelja od kad je to ograđeno od ostatka nekretnine iskazuje da je to oduvijek s tim da je tamo bio suhozid a sada je to uređeni cvjetnjak i postavljen betonski zid umjesto suhozida. Na upit zzz tuženika kako se zvao djed tužitelja iskazuje da se zvao ŽC, a ne zna točno kada je rođen, možda 1908., a umro misli 1973. ili 1975.g.

10. Svjedok ĐC, iskazuje da mu je poznat predmet spora jer je tamo odlazio još kao dijete i tamo je bila kovačnica a kovač je bio tužiteljev otac i dida i da se sjeća da je na ovom spornom dijelu bio vrt kao dio okućnice i jedan suhozid, a na mjestu kojega je sada betonski zid i to da je oduvijek bilo od obitelji tužitelja i nitko ih u tome nije ometao. Naposljetku to da je starina obitelji tužitelja još od njegovog djeda i pradjeda, a djed tužitelja da se zvao ŽC i on je umro 1971. godine a njega su naslijedili njegovi sinovi Š i JC koji su se podijelili.

11. Svjedok VC iskazuje jednako kao i ranije saslušani svjedoka njegov brat i da drugo nema što kazati.

12. Pregledom presude zbog izostanka ovog suda pod posl.br. P-2686/15 od 24. ožujka 2015.g. utvrđeno je da je tužitelj utvrđen vlasnikom za cijelo nekretnine, između ostalih, čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], te je u ovom postupku očevidom utvrđeno da je predmetna nekretnina u sastavu dvorišta i kuće koja se nalazi upravo na čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina].

13. Ocjenom ovako izvedenih dokaza, kako pojedinačno, tako u njihovoj ukupnosti (čl. 8. ZPP) ovaj sud smatra da su prednici tužitelja predmetnu nekretninu stekli dosjelošću, a tužitelj nasljeđivanjem i darovanjem.

14. Dosjelost je stjecanje prava vlasništva neke stvari neprekidnim samostalnim posjedovanjem te stvari kroz zakonom određeno vrijeme. Pravni učinci dosjelosti nastupit će po samom zakonu čim se ispune sve pretpostavke stjecanja putem dosjelosti, pri čemu se zahtijeva ispunjavanje određenih pretpostavki, prije svega da stjecatelj ima posjed određene kvalitete (dovoljno je poštenje posjeda) i da posjed traje zakonom određeno vrijeme (kao i da stvar koja je predmet dosjedanja bude sposobna biti predmetom stjecanja u vlasništvo putem dosjelosti kao i da je stjecatelj sposoban tu stvar steći u vlasništvo dosjelošću). Pitanje poštenja, odnosno savjesnosti posjeda, po prirodi stvari, ovisi o činjeničnim utvrđenjima svakog konkretnog slučaja prema kojima se zaključuje o kvaliteti posjeda potrebnoj za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

15. U konkretnom slučaju za razrješenje odnosa između stranaka ima se primjenjivati mjerodavno pravo koje je bilo na snazi u vrijeme nastanka tih odnosa, dakle, pravna pravila Općeg građanskog zakonika, koja se primjenjuju na temelju članka 4. Zakona o nevažnosti propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije ("Službeni list" FNRJ broj 86/1946).

16. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 1460. bivšeg OGZ-a za stjecanje prava vlasništva na temelju dosjelosti zahtijevao se zakonit, pošten i istinit posjed, s time da onaj tko dosjelost svog posjeda temelji na vremenu od 30 ili 40 godina nije dužan dokazivati zakoniti način stjecanja. Odredba identičnog sadržaja nalazi se i u članku 28. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine broj 6/80, 36/90 i 53/91 dalje: ZOVO), i u članku 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 dalje: ZV).

17. Dakle, sukladno navedenom pravnom pravilu pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću uvijek je bio pošten (savjestan) posjed, dok prema članku 18. stavku 3. ZV-a, posjed je pošten odnosno savjestan ako posjednik koji ga je stekao nije znao, niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Dakle, poštenje posjeda se pretpostavlja, presumira, ali čim posjednik sazna da mu ne pripada pravo na posjed njegov posjed gubi kvalitetu poštenog posjeda i postaje od tog trenutka nepošteni posjednik.

18. Tako i u ranijem razdoblju, sukladno odredbama OGZ-a, također se pretpostavljalo poštenje odnosno savjesnost posjednika, a tko tvrdi drukčije dužan je u postupku to i dokazati.

19. Tuženica u ovom postupku nije dokazala da bi prednici tužitelja i tužitelj bili nepošteni posjednici, pa ovaj sud ocjenjuje da su prednici tužitelja predmetnu nekretninu stekli dosjelošću, a tužitelj darovanjem nasljeđivanjem iza pokojnog oca, pa da tužitelj, još po svojim prednicima, ima valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva, a kako je na temelju iskaza svjedoka, kojim iskazima ovaj sud nije imao razolga ne pokloniti vjeeru, utvrđeno da su prednici tužitelja koristili spornu nekretninu od davnina, to kraj takvog stanja stvari, ovaj sud zaključuje da su prednici tužitelj bili u kvalificiranom posjedu sporne nekretnine dulje od 40 godina prije 6. travnja 1941. g., te da je tužitelj istu stekao diobom, darovanjem, nasljeđivanjem, zbog čega je njgov tužbeni zahtjev valjalo usvojiti i presuditi kao u izreci ove presude.

20. Odluka o parničnom trošku je izostala budući isti nije popisan.

U Šibeniku, 30. ožujka 2026. godine

Sudac :

Silvana Klisović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe drugostupanjskom Županijskom sudu u roku od 15 dana. Rok za žalbu za stranku kojoj je presuda uručena na ročištu na kojem je ista objavljena, počinje teći od dana održanog ročišta na kojem je presuda objavljena, odnosno, uručena. Za ostale stranke rok za žalbu teče od dana primitka pismenog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismenim putem, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

DN-a: sadržana na zapisniku ročišta na kojem je presuda objavljena

.