Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž R-82/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, po sutkinji toga suda Ivani Mašić, u pravnoj stvari tužiteljice IV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, Spinčićeva 1, Split, OIB: 51401063283, zastupanog po punomoćnici Katarini Zrilić, odvjetnici u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-7331/2021-27 od 22. srpnja 2025., 30. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se odbija kao neosnovana žalba tuženika te se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-7331/2021-27 od 22. srpnja 2025. potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkom I izreke.

II. Djelomično se prihvaća žalba tuženika te se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-7331/2021-27 od 22. srpnja 2025. preinačuje u pobijanom dijelu pod točkom II izreke i u tom dijelu sudi:

„Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici parnični trošak u iznosu od 948,42 EUR-a sa kamatama koje teku od 22. srpnja 2025. do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (NN 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (NN 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije 2 Pr-7331/2021-27 refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.“

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja poslovni broj Pr-7331/2021-27 od

22. srpnja 2025. presuđeno je:

„I Prihvaća se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici zbog nemogućnosti korištenja godišnjeg odmora za 2020.g. iznos od 374,22 EUR-a, zajedno sa pripadajućom zakonskom kamatom koja na navedeni iznos teče od 01.01.2021.g. do isplate, koja se zakonska kamata na navedeni iznos do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu s odredbom čl.29.st.2.ZOO -a (NN 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe (NN 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (NN 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena."

dok se odbija tužbeni zahtjev u dijelu više zatraženog iznosa od 425,78 EUR, a do iznosa od 800,00 EUR.

II Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici parnični trošak u iznosu od 948,42 EUR-a na račun punomoćnika tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN:

[broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (NN 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (NN 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.“

2. Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje; ZPP). U žalbi u bitnome navodi da sud prvog stupnja nije mogao uzeti u obzir uređenje tužbenog zahtjeva na ročištu održanom 10. lipnja 2025., kao i da mu nikada nije dostavljen podnesak tužiteljice od 6. lipnja 2025., a koji je tužiteljica naknadno povukla, što da sud prvog stupnja nije mogao dopustiti. Pobija i odluku o troškovima postupka budući da su punomoćnici tužiteljice priznati troškovi do kojih je došlo isključivo njezinom krivnjom, i to sastav podneska od 15. studenog 2025. jer je znala da nisu ispunjeni uvjeti za stupnjevitu tužbu pa njezino konačno postavljanje tužbenog zahtjeva da ne bi trebao biti trošak koji je dužan snositi tuženik, uz trošak podnošenja tužbe. Ističe i da je sud prvog stupnja pri donošenju odluke o trošku postupka pogrešno primijenio tarifni razred prilikom obračuna troška tužiteljice, kao i da nije razvidno koliki je trošak obistinjen tuženiku. Također ističe, u odnosu na dio kojim se tuženiku nalaže isplata na točno specificirani račun punomoćnice tužitelja, da u punomoći punomoćnika tužiteljice stoji da je ista „ovlaštena primati novac i novčane vrijednosti“, ali da se isto ne odnosi na parnični trošak. Predlaže žalbu prihvatiti i pobijanu presudu preinačiti uz naknadu troška žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica je osporila žalbene navode tuženika i predložila žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ispitujući zakonitost pobijane odluke povodom žalbe tuženika i po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka nije donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a na koje povrede sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi:

- da je tužiteljica u tužbi podnesenoj 1. prosinca 2021. predložila sudu donijeti presudu kojim bi se naložilo tuženiku da joj isplati naknadu za neiskorišteni godišnji odmor za 2020. u trajanju od šest dana, sa zateznom kamatom koja teče od 30. lipnja 2021. do isplate pri čemu je navela da će po pribavi dokumentacije kojom raspolaže tuženik (platne liste i evidenciju rada za travanj, svibanj i lipanj 2020.) i nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja određeno postaviti tužbeni zahtjev,

- da je rješenjem prvostupanjskog suda od 5. studenoga 2024. naloženo tužiteljici da postavi određen tužbeni zahtjev obzirom u tužbi ne tvrdi da joj tuženik ne želi dati podatke potrebne za postavljanje određenog tužbenog zahtjeva u smislu odredbe članka 186.b ZPP-a,

- da je podneskom od 19. studenoga 2024. tužiteljica određeno postavila tužbeni zahtjev na način da je zatražila od tuženika da joj isplati iznos od 800,00 EUR zbog nemogućnosti korištenja šest dana godišnjeg odmora za 2020. godinu, sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 1. siječnja 2021. do isplate,

- da je na ročištu održanom 10. lipnja 2025. tužiteljica izjavila da povlači podnesak od 6. lipnja 2025. i smanjila tužbeni zahtjev te umjesto iznosa od 800,00 EUR, nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, od tuženika zatražila isplatu iznosa od 374,22 EUR, kojem djelomičnom povlačenju tužbe se tuženik usprotivio.

7. Pobijanom presudom sud prvog stupnja je, uzimajući u obzir da se tuženik na ročištu na kojem je tužbeni zahtjev specificiran usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe, sukladno odredbi članka 193. stavak 2. ZPP-a, odlučio o tužbenom zahtjevu kako je bio postavljen podneskom od 19. studenoga 2024. u visini od 800,00 EUR i to na način da je, zaključivši da je poslodavac tužiteljici uzrokovao štetu povredom njenog prava iz radnog odnosa, a to je pravo na korištenje godišnjeg odmora, tužbeni zahtjev prihvatio kao djelomično osnovan i naložio tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 374,22 EUR na ime naknade štete zbog nekorištenja godišnjeg odmora za 2020. u trajanju od šest dana, temeljem odredbe članka 1045. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje; ZOO), dok je za više zatraženi iznos od 425,78 EUR, do ukupnog iznosa od 800,00 EUR, tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

8. U žalbi tuženik ističe da mu podnesak tužiteljice od 6. lipnja 2024., kojim je povisila tužbeni zahtjev, nije dostavljen. Iako je točno da navedeni podnesak nije dostavljen tuženiku, ta okolnost nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude. Naime, iz zapisnika s ročišta održanog 10. lipnja 2024. proizlazi da je tužiteljica na tom ročištu povukla navedeni podnesak te potom specificirala tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka, slijedom čega predmetni podnesak nije proizveo procesne učinke u postupku imajući u vidu da podnesci, da bi proizveli pravni učinak, moraju biti dostavljeni protivnoj strani ili bi tvrdnje iz podneska morale biti iznesene na ročištu na kojem je druga strana prisutna, a obzirom je podnesak povučen prije nego je druga strana za njega saznala, u konkretnom slučaju isti nije proizveo pravni učinak, odnosno ne predstavlja preinaku tužbe, zbog čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 6. ZPP -a na koju sadržajno upire tuženik u žalbi.

9. S druge strane, budući da se tuženik usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe, prvostupanjski je sud pravilno odlučio o tužbenom zahtjevu postavljenom podneskom od 19. studenoga 2024. (u visini 800,00 EUR) zbog čega je, suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno odmjeren omjer uspjeha stranaka u parnici sukladno odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a i tužitelju pravilnom primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 i 107/25 – dalje; OT) trošak za poduzete radnje u smislu članka 155. ZPP-a dosuđen u visini od 75 bodova prema vrijednosti predmeta spora od 800,00 EUR.

9.1. Kod toga se napominje žalitelju, obzirom na žalbene navode kojima tvrdi da je njemu trebalo odmjeriti trošak, da se u konkretnom slučaju ne radi o situaciji u kojoj je došlo do djelomičnog povlačenja tužbe (u kojoj situaciji bi imao pravo na naknadu troška postupka u visini razlike tarifnih brojeva prema promijenjenoj vrijednosti predmeta spora), budući se takvom djelomičnom povlačenju tuženik protivio, kako je već spomenuto, zbog čega je sud prvog stupnja pravilno odmjerio trošak prema vrijednosti predmeta spora cjelokupnog tužbenog zahtjeva i u skladu s uspjehom u sporu.

10. Suprotno žalbenim navodima, činjenica da je specifikacija mogla biti podnesena ranije ne čini tu radnju suvišnom, obzirom da je ista bila nužna za donošenje meritorne odluke te stoga predstavlja potreban trošak postupka.

11. Slijedom navedenog, kako se žalba tuženika u tom dijelu ukazuje neosnovanom, na temelju odredbe iz članka 368. stavak 1. ZPP-a valjalo je žalbu odbiti i pobijanu odluku potvrditi u dijelu pod točkom I izreke te zbog toga odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

12. Međutim, u pravu je žalitelj kada osporava odluku prvostupanjskog suda u dijelu u kojem je određeno da se trošak postupka isplati na račun punomoćnice tužiteljice. Naime, sukladno odredbi članka 95. stavak 1. ZPP-a punomoćnik je ovlašten poduzimati radnje u postupku u ime i za račun stranke, ali prava i obveze iz postupka, uključujući i pravo na naknadu troškova postupka, pripadaju isključivo stranci.

12.1. Zbog navedenog, trošak postupka predstavlja pravo tužiteljice kao stranke u postupku te ne postoji zakonska osnova da se isplata dosuđenog troška odredi izravno na račun njezine punomoćnice, pa je u tom dijelu odluka prvostupanjskog suda nepravilna te ju je valjalo na temelju odredbe članka 373. točke 3. ZPP-a preinačiti i odlučiti kao pod točkom II. izreke ove presude.

13. Kako je tuženik uspio sa žalbom samo u neznatnom dijelu, na temelju odredbe članka 154. stavak 5. ZPP-a u vezi sa odredbom članka 166. stavak 2. ZPP- a, ne pripada mu pravo na naknadu troškova žalbenog postupka, zbog čega je odlučeno kao pod točkom III. izreke ove presude.

14. Trošak sastava odgovora na žalbu nije bio potreban u smislu odredbe članka 155. ZPP-a, zbog čega je odlučeno kao pod točkom IV. izreke ove presude.

U Karlovcu 30. ožujka 2026.

Sutkinja

Ivana Mašić